jedan dan s privatnim detektivom: je li me uhvatio?

'Za ovaj posao važno je imati hladan razum, vruće srce i čiste prste, a laž prepoznamo odmah'


Ružica Matić
04.05.2018.20:55
'Za ovaj posao važno je imati hladan razum, vruće srce i čiste prste, a laž prepoznamo odmah'
Tomislav Kristo / CROPIX

sažeto

Proveli smo jedan radni dan s iskusnim privatnim detektivom Njegoslavom Blažekom koji nam je otkrio tajne svog zanata, a zatim ih demonstrirao prateći našu novinarku po gradu


Ružica Matić
04.05.2018.20:55

Sigurno imaju neku ludu špijunsku opremu, nagađali smo u redakciji dok smo se spremali za posjet privatnoj detektivskoj agenciji Sova, s čijim smo vlasnikom dogovorili da nam otkrije  tajne zanata s kojim se većina ljudi susreće samo u filmovima i serijama. Neke kamere-olovke, high-tech bubice za prisluškivanje koje nitko ne bi primijetio; mašta je radila punom parom.

„Ljepota detektivskog posla je u nadmudrivanju s protivnikom, odmjeravanju snaga, smišljanju strategije“, uz zavjerenički osmijeh govori privatni detektiv Njegoslav Blažek, dok nam pokazuje opremu s kojom radi. Tvrdi da onu za prisluškivanje u njegovoj agenciji slabo koriste jer je to baš i nije u skladu s hrvatskim zakonima, a umjesto nekih 'svemirskih' kamerica, iz staklene vitrine u svom uredu vadi spravicu koja meni, inače dosta neupućenoj u takve stvari, izgleda kao nešto što se nađe na Hreliću, ili u najboljem slučaju kao eksponat iz, na primjer, berlinskog muzeja zloglasne tajne službe Stasi. No, fotograf je bio vidno impresioniran.

Tomislav Kristo / CROPIX

„Yashica, najbolja špijunska kamera“, govori dok znatiželjno prevrće malenu kockastu kameru koja sliku hvata poput periskopa. Pretpotopna, ali stvarno fora, zaključujem i ja proučavajući uradak japanske manufakture koja među poznavateljima očito ima kultni status.  

Najveća opasnost je neiskren klijent

„Mi smo stara škola, vidite kako nam izgleda ured“, govori Blažek pokazujući nam prostorije agencije smještene u kući u mirnoj ulici između Petrove crkve i Maksimira. Sve je u drvu i jako old school, sviđa mi se. Vlasnik agencije s petero zaposlenih detektiva naglašava nam da je on jedini kojeg smijemo fotografirati. „Ja više ne radim praćenja i nadzore pa svi mogu znati kako izgledam“, objašnjava Blažek. Znatiželjno buljim u sitnu brinetu u susjednom uredu pokušavajući spremiti njezino lice u neku mentalnu datoteku. Zlu ne trebalo, mislim si i pitam smijem li barem kratko razgovarati s njom. Ne, nikako, odgovara ona uz osmijeh, zamičući brzo iza svojih vrata.

Tomislav Kristo / CROPIX

Kako uopće izgleda radni dan privatnog detektiva, pitam Blažeka. Osmosatno radno vrijeme, je li to uopće moguće? Noćni rad, vikendi, praznici?

„Napravimo plan rada, pa se raspoređujemo. Nastojimo izbjegavati hitne poslove. Da, imamo osmosatno radno vrijeme. Ali znate, u ovom poslu stvari jako variraju. Nekad po tri dana 'skupljamo prašinu', a onda nastane ludnica“, govori Blažek, koji je agenciju osnovao prije punih 20 godina, kad je nakon dva desetljeća u policiji ispunio uvjet za mirovinu. U službi je, kaže, prošao sve stepenice, od prometnog policajca, 'prašinara', do istražitelja te na kraju i profesora kriminalistike na Policijskoj akademiji.

„Imao sam 38 godina i tražio sam što ću raditi. Dogodilo se da me angažirala strana antipiratska organizacija kao istražitelja, u to vrijeme u Hrvatskoj je piratska produkcija bila u punom zamahu. Nakon godinu dana otvorio sam obrt i postao privatni detektiv“, prisjeća se Blažek. Da bi netko postao privatni detektiv, kaže, potrebno je znanje iz kriminalistike i iskustvo u krim istraživanjima, a u pravilu dolaze iz policije i tajnih službi. U obzir još dolaze pravnici i novinari, dodaje, a ja u glavi već stvaram sliku sebe kao privatne detektivke. Koliko su opasne situacije česte u tom poslu, odmah pitam.

Tomislav Kristo / CROPIX

„A ima ih. Na primjer, angažira vas duhanska tvrtka, a ljudi koji preprodaju duhan i koje istražujete bave se i nekim ozbiljnijim oblicima kriminala, poput droge ili trgovine ljudima“, odgovara Blažek i ističe kako je najveća opasnost za privatnog detektiva zapravo neiskren klijent koji ih svojim lažima može zaista dovesti u nezavidnu situaciju.

'Todorić je cijelo vrijeme imao svog privatnog detektiva'

No, i oni se u svom poslu ponekad služe lažima. Pretvaranjem i glumom, da budemo precizni.

„Jedna gospođa angažirala nas je zbog svog sina narkomana, pa smo im banuli u stan ujutro glumeći kamatare koji su došli utjerati dugove da se on prestraši. Jednom su kolega i kolegica glumili curu i dečka koji su pijani kako bi mogli snimati pa casinu. Zaštitar ih je izbacio, ali slike smo dobili“, prisjetio se Blažek.

Tomislav Kristo / CROPIX

Za dobrog detektiva očito je potreban cijeli niz kvaliteta, no koliko se to plaća? „Ovisi o usluzi, naravno“, odgovara mi detektiv. „Već i naša savjetodavna djelatnost, ako će taj savjet riješiti veliki problem klijenta, može koštati 7.000-8.000 kuna. Klasične detektivske usluge – praćenje i pripreme – su 200 kuna na sat po detektivu. Cijena raste ako slučaj zahtijeva kompliciranije radnje ili usluge stručnjaka – forenzičara, analitičara, računalnih stručnjaka, psihologa… Neka prosječna cijena posla je od 8.000 do 12.000 kuna. Toliko košta provjera bolovanja zaposlenika, zbog čega nas angažira sve više tvrtki“.

I inače ih češće angažiraju tvrtke nego pojedinci, i sve više tvrtki traže usluge privatnih detektiva iz različitih razloga. Za njih rade i tzv. business inteligence, sigurnosne provjere ako neku tvrtku netko želi preuzeti i slično.

„Ivica Todorić je cijelo vrijeme imao svog privatnog detektiva“, otkriva Blažek. „Njegov glavni sigurnosni savjetnik bio je Marijan Benko“.

Pazite što bacate u smeće

Kada se radi o pojedincima, podjednako često ih angažiraju muškarci i žene, no žene češće zovu kako bi zatražile savjet. Muškarci nerijetko provjeravaju je li dijete stvarno njihovo. „Tu često trebamo nekako doći do DNK djeteta, a najlakši način za to je prekopavanje smeća“, otkriva detektiv.

Tomislav Kristo / CROPIX

Ističe kako se strogo pridržavaju zakona te pristaju istraživati samo kada klijent zaista ima pravo na to. Da biste dali pratiti svog partnera, na primjer, morate biti u braku, ili u vezi duljoj od tri godine, ili predočiti dokaz da ste se zaručili. Ženama i trudnoća daje pravo da istražuju budućeg oca. „A što ako vam dođem kao klijentica i slažem da sam trudna“, brzo pitam.

„Mi znamo prepoznati laž“, kaže iskusni detektiv uz još iskusniji osmijeh.

Rad privatnih istražitelja Blažek opisuje kao 'put od ušća prema izvoru'.

„Okružimo metu, doznamo sve informacije i dođemo do vrha piramide. Kad to napravimo, nestanemo, a na scenu često stupa policija. Mi u svom redu često surađujemo s policijom, to smo i dužni po zakonu, a policija je osim toga, naša obitelj. Nekad se i sudarimo na terenu, a često se nadopunjujemo. Na primjer, angažirala nas je obitelj koju su zabrinule promjene na jednoj njihovoj kćeri. Zapela je fakultetu, počela nositi skupu odjeću. Otkrili smo da im kći živi u stanu s eskort djevojkama, a to je problem gdje ne možete bez policije. Njima je taman falila lokacija za raciju, tako da je to ispalo super i za nas i za njih“, priča nam Blažek.

Tomislav Kristo / CROPIX

Njegova agencija često traga za nestalim osobama, bili su angažirani i u slučaju mlade Francuskinje koja je nestala prije nekoliko godina na festivalu kraj Slunja, a čije je tijelo nađeno prije par mjeseci.

Pokušala sam im pobjeći, evo kako je to izgledalo

No, s obzirom na cijene, ne čudi što su im klijenti najčešće tvrtke. Kako to izgleda kad ih angažiraju da provjere bolovanje zaposlenika odlučili smo vidjeti i sami. Pratili su mene, a scenarij je da sam zatražila slobodno na poslu kako bih otišla liječniku jer me boli ruka. Imali smo ipak neki okvirni dogovor jer se ne radi o stvarnosti već o simulaciji, no ja sam odlučila promijeniti pravila i pokušati im pobjeći u svojem automobilu. 

Tomislav Kristo / CROPIX

Birala sam neke čudne, okolne rute i skretala u male ulice; uglavnom - bauljala kako nije bilo po planu. I taman kad sam se poveselila kako sam im umakla, Blažek mi je veselo potrubio i pretekao me na semaforu. Snimili su me i kako nakon kratkog posjeta domu zdravlja šetam po Botaničkom vrtu, i kako tobože bolesnom rukom izvlačim gajbu piva iz prtljažnika.

„Kriminalist mora imati hladan razum, vruće srce i čiste prste“, više puta nam je iskusni detektiv Njegoslav Blažek ponovio svoju devizu. A s obzirom na ono što smo od njega čuli, ni ostalima ne bi bilo loše da imaju čiste prste, osobito ako imaju dobro plaćen posao ili imućnog, a sumnjičavog partnera.

privatni detektiv

privatni istražitelj

Njegoslav Blažek

Detektivska agencija Sova

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter