SERIJAL KULT(NE) LIČNOSTI

Zabranio je poljupce na ulici, nošenje dekoltea, minica i duge kose. Kad bi stranci stigli u državu, prvo bi ih poslao kod frizera


Daniel Radman
03.02.2019.14:00
Zabranio je poljupce na ulici, nošenje dekoltea, minica i duge kose. Kad bi stranci stigli u državu, prvo bi ih poslao kod frizera
Profimedia

sažeto

Postojale su teorije zavjere da je dugovječeni predsjednik Malavija Hastings Kamuzu Banda podmetnuti čovjek jer je nakon boravka u inozemstvu zaboravio maternji jezik


Daniel Radman
03.02.2019.14:00

'Živio je tri različita života; u jednom je bio seljak, u drugom liječnik, a u trećem kralj.' Ovako je glasila jedna rečenica nekrologa za Hastingsa Kamuzu Bandu, velikog afričkog političara koji je u povijest ostao upisan kao prvi i dugovječni vladar Malavija, afričke države na jugu kontinenta. U njegovom životu postoji mnogo kontradikcija, bio je revolucionar koji se borio za pravedniji svijet, a ujedno i diktator; bio je prosvjetitelj, a ujedno i cenzor.

Nije poznato kada je Kamuzu rođen, iz njegove rane mladosti – osim rodnog grada Kasungua - tek se zna da je dobio ime (na lokalnom jeziku znači 'mali korijen') u čast šamana koji je zahvaljujući 'čudesnom biljnom preparatu' izliječio majku od neplodnosti te da je prvo školovanje dobio zahvaljujući škotskim prezbiterijancima. Kasnije si je anglikanizirano ime 'Hastings' dodao upravo u čast jednog misionara.

Put od rudara do liječnika

Profimedia

Svoj rodni Njasu (tako se zvalo područje današnje države Malavi) napustio je u potrazi za boljim životom. Legende kažu da je pješačio dvije tisuće kilometara dok nije došao do Johannesburga u Južnoj Africi, a taj put trajao je, navodno, dvije godine. U međuvremenu je radio u rudniku, noću bi se školovao, pa se nakon nekog vremena – opet zahvaljujući prezbiterijancima - otisnuo u SAD. Tu je pokazao svu raskoš svog talenta, sa sveučilišta u Indiani i Chicagu ponio je diplome medicine, filozofije, povijesti i političkih znanosti, no put ga je ponovo vodio dalje, i to u Škotsku koja ga je zbog povezanosti s vjerom najviše privlačila.

U Edinburghu stiče licencu i za bavljenje liječničkim poslom u Velikoj Britaniji, specijalizirao se poslije za tropske bolesti, a svoje ordinacije je imao od Liverpoola, Newcastlea, sve dok se poslije Drugog svjetskog rata nije skrasio u Londonu. Ondje zatiče, ili bolje rečeno okuplja kružok afričke elite koja će se uskoro spustiti 'dolje' i preuzeti vlast u oslobođenim kolonijama. Među ostalim, tu su bili i budući predsjednici Kenije i Gane, Jomo Kenyatta i Kwame Nkrumah.

Britaniju je napustio 1954., službeno na poziv svojih sunarodnjaka, no iza svega je i stajala (nepotvrđena) afera da je zaposlenica u njegovoj ordinaciji, koja je bila udana i k tomu još Engleskinja, ostala trudna, pa se prvo na četiri godine sklonio u Ganu. Potom je napokon došao u Malave, tada su se još zvali Njasa, i započeo otpor protiv spajanja njihovog teritorija s Rodezijom. Stanovnici Njase imali su strah od bjelačkog režima Južne Rodezije (poslije će se taj strah pokazati opravdanim), a zbog toga je kao politički zatvorenik Banda i završio u zatvoru. Međutim, kako se politička klima oko kolonija mijenjala i u samoj Britaniji, Banda od političkog protivnika postaje 'podobnik' koji preuzima ministarska mjesta i postaje de facto premijer vlade koja će voditi Njasu u prelaznom razdoblju na putu od samoupravnog teritorija do neovisne države kakvom će postati 1964. godine.

Zaboravio je maternji jezik, a imao je i pionire

Profimedia

Sam je izabrao ime države, navodno je na jednoj staroj karti vidio naziv Malavi koji mu se svidio, a sebe, je očekivano, nazvao 'ocem nacije'. Tako je i vladao, smatrao je da su stanovnici zemlje njegova djeca koja trebaju 'čvrstu ruku'. Već po preuzimanju vlasti dao je do znanja da ne treba nikog drugog; kad su na sjednici Vlade raspravljali u sužavanju njegovih ovlasti, one nepoćudne je dao pritvoriti. Sretniji su se uspjeli izvući i emigrirati.

Banda se stoga prvo koncentrirao na formaliziranje moći, pa već 1966. mijenja ustav i postaje predsjednik države. Pet godina poslije, da se ne zamara s izborima, proglašava se i doživotnim predsjednikom. Inače, za njega se veže jedna zanimljiva anegdota koja nas podsjeća i na ovdašnje prilile. Nakon povratka u zemlju, navodno je zaboravio svoj maternji jezik, pa se u govorima narodu isključivo obraćao na na engleskom. Zbog toga su postojale teorije da je pravi Banda netragom nestao u inozemstvu, a da je im je na čelu države zapravo postavljeni čovjek. Druga poveznica s našim prostorima jest da je imao 'mlade pionire', no ovi nisu bili osnovnoškolci, već paramilitarne formacije koje su čuvale red i mir po predsjednikovim naredbama.

A imalo se što i čuvati. Banda je, kao konzervativan čovjek, imao vrlo stroga moralna uvjerenja koja je nastojao propisati i svojoj 'djeci'. Zabranio je poljupce na ulici, žene nisu smjele nositi odjeću s dekolteom, hlače ili mini-suknje, a ni muškarci nisu bili pošteđeni zabrana. Doduše, njima se tek branilo nošenje duge kose, a to pravilo vrijedilo je i za strance. Ako bi stigli zrakoplovom u državu, odmah bi ih dočekao frizer. Cenzurirao je i filmove u kinima ako bi u njima bilo previše poljubaca (da ne govorimo o drugim stvarima), a jedna od bizarnijih zabrana odnosila se na cenzuru pjesme 'Cecilia' Simona & Garfunkela. Naime, 'službena domaćica' Malavija – takva joj je bila titula – zvala se Cecilija Kadzamira, a predsjednik nije htio dozvoliti potencijalne šale na njihov račun (Primjerice, zbog stiha pjesme 'Cecilia, I'm down on my knees, I'm beggin' you please to come home'). A 'službena domaćica' Cecilia bila mu je zapravo bila jedina osoba od povjerenja. Za razliku od drugih afričkih diktatora koji su imali na desetke potomaka, Banda se nakon povratka nije ženio, niti imao djecu.

Kad je riječ o politici, bio je pouzdanik Zapada i jedini afrički državnik koji je uspostavio odnose s rasističkim režimom u Južnoafričkoj republici. Razlozi su bili, očekivano, financijski, a on se pravdao da je 'ravnopravnim odnosom' na državnoj razini zapravo natjerao južnoafričke bijelce da poštuju domicilno afričko stanovništvo. Nekim ekonomskim uspjehom nije se mogao pohvaliti, makar je provodio reforme i težio da Malavi dosegnu samodostatnost. Na papiru se to i službeno prikazivalo, međutim, u stvarnosti je bilo posve drukčije. No, ako je u nečemu uspio, to je naglasak na edukaciji. U svom rodnom gradu, po uzoru na britanski Eton, oformio je vrhunsku obrazovnu instituciju u kojoj su svi predavači bili Europljani, predavalo se po europskom programu, a želja mu je bila da djeca znaju 'i grčki i latinski'.

No, ta slika 'prosvjetitelja' teško da je mogla obrisati represiju. Oko 6,000 stanovnika Malavija za njegove vladavine 'progutao je mrak', a vrhunac političke brutalnosti dogodio se početkom osamdesetih kada je tri svoja ministra dao ubiti. Inscenirana je prometna nesreća, automobil je bačen s litice, iako se znalo da su ministri prethodno pretučeni na smrt.

Kraj njegovog režima došao je s krajem Hladnog rata. Izdržao je još pet godina poslije pada Berlinskog zida, kada je na pritisak međunarodne zajednice raspisao izbore. Tada je bio već u 90-im godinama života pa ga je hvatala i senilnost, ali i da nije – jednostavno je odbijao vjerovati da bi ga se njegova 'djeca' odrekla. A zbacila su ga s vlasti uvjerljivom pobjedom protukandidata.

Sad ih pere nostalgija

Profimedia

Po svrgavanju s vlasti sudili su ga za ubojstvo ministarske trojke, no oslobođen je zbog nedostatka dokaza. Ipak, s vremenom je nostalgija proradila, pa danas stanovnici Malavija ponovo obuzima sjeta kad im se spomene Banda. Podigli su mu ogromni brončani spomenik vrijedan 120,000 dolara, izgrađen je i mauzolej, a gradi se i veliki memorijalni centar. Na posljednjim izborima svi politički kandidati su se pozivali na njegovo naslijeđe kako bi pridobili birače.

'Izgradio je bolnice, škole, sveučilišta, sve to imamo zbog njega. Sve treba promatrati u kontekstu. U Africi je to bilo vrijeme diktatora, takav je i on bio', protumačio je stranim novinarima jedan stanovnik Malavija kad su ga pitali zašto je i danas prisutan toliki kult ličnosti.

kult(ne) ličnosti

Malavi

Kamuzu Hastigs Banda

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter