HRVATSKA IMA NAJBLAŽE KAZNE U EUROPI

Zadnja smrtna presuda je izvršena 1987. u Karlovcu. Kamiondžiji su stavili povez, a pred njega je izašao streljački vod od sedam policajaca


Daniel Radman
21.01.2019.21:00
Zadnja smrtna presuda je izvršena 1987. u Karlovcu. Kamiondžiji su stavili povez, a pred njega je izašao streljački vod od sedam policajaca
Ilustracija / Goran Mehkek / CROPIX

sažeto

U Hrvatskoj je 1990. ukinuta smrtna kazna, a odredbu o doživotnom zatvoru srušio je Ustavni sud


Daniel Radman
21.01.2019.21:00

Posljednja smrtna kazna u Hrvatskoj izvršena je nešto iza ponoći, 29. siječnja 1987. godine u Karlovcu. Okrivljenika, Dušana Kosića, izveli su iz zatvorske ćelije i u vozilu 'Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove' odvezli u blizinu groblja Jamadol. Kad je stigao na mjesto pogubljenja, stavljen mu je povez preko očiju, a streljački vod, kojeg je činilo sedmero policajaca, obavio je nezahvalnu zadaću. Prema zapisniku, u dva sata i osam minuta, liječnik je ustanovio Kosićevu smrt.

Kosića se teretilo za četverostruko ubojstvo. Zločin je priznao, a potom povukao iskaz. Međutim, sud mu nije povjerovao. Po zanimanju je bio vozač kamiona, a ustrijelio je svog kolegu kojemu je bio dužan, njegovu suprugu, i dvije kćeri. Starija je imala dvije godine, mlađa samo osam mjeseci. Ključni dokaz bila je Kosićeva bilježnica u kojoj se nalazio popis njegovih dugova, a među njima je bilo i ime njegovog kolege . Kako je nakon višestrukog ubojstva isplatio većinu dugova, a i zaostale rate svog kredita, sve indicije su potvrđivale da je upravo on počinitelj.

Smrtna kazna ukinuta je 1990. godine

Arhiva Cropix

Na presudu je čekao četiri godine, a poslije njega još je jedna osoba osuđena na smrt. Bio je to Andrija Artuković, ustaški ministar koji je osuđen 1986. godine. Međutim, zbog zdravstvenih razloga presuda nije izvršena te je Artuković preminuo u zatvorskoj bolnici dvije godine poslije.

Ustavnim promjenama iz 1990. u Hrvatskoj je ukinuta smrtna kazna. Vladimir Šeks, jedan od 'potpisnika' Ustava, tvrdio je da je Franjo Tuđman želio zadržati smrtnu kaznu, no tvorci Ustava uspjeli su ga razuvjeriti. Otada je u Hrvatskoj maksimalna kazna 40 godina zatvora, što je – formalno - svrstava među europske države s najblažom zatvorskom kaznom. Naime, doživotnu zatvorsku kaznu, osim država bivše Jugoslavije (bez Slovenije), ne propisuju tek kazneni zakoni Portugala, Norveške i Islanda. Smrtnu kaznu zadržala je tek jedna europska zemlja – Bjelorusija.

Na to nas je ovog mjeseca podsjetio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. On je krenuo u veliku kampanju vraćanja doživotne zatvorske kazne, pozivajući se baš na Europu.

'Jurimo europske standarde i uvećavat ćemo kazne, jer želimo da im ne pada na pamet da se ovdje ubijaju', izjavio je Vučić, s očitom aluzijom na mafijaška ubojstva koja tresu našeg istočnog susjeda.
Institut doživotne kazne, istaknuo je, uvesti će 'za one koji su počinili najteža krivična djela', a u to je ubrojio višestruka ubojstva i ubojstva djece.

Osim toga, podignut će minimalne i maksimalne kazne za sva krivična djela koja su okarakterizirana kao nasilničko ponašanje, one će se matematički povećati, za 35 do 50 posto.

Vučić je na kraju poručio kritičarima: 'Nisam naročito zainteresiran za primjedbe boraca za ljudska prava pošto su nam sva ljudska prava uništena drogom, ubojstvima'.

SDP je 2003. htio uvesti kaznu doživotnog zatvora

Goran Mehkek / Cropix

U Hrvatskoj je, inače, koalicijska vlada s SDP-ova na čelu 2003. izmjenama Kaznenog zakona uvela mogućnost doživotne kazne zatvora, no Ustavni sud je to srušio, smatrajući da izmjene nisu donesene potrebnom većinom glasova. Poslije je došlo do promjene vlasti, a nova, Sanaderova vlada, odbacila je represivniji zakon pozivajući se na europska pravila. Na prvu zvuči nelogično, s obzirom da smo 'na papiru' zemlja s najblažim zakonima.

'Stav Europske unije je da kazna doživotnog zatvora nije humana, dvije su komponente zašto se odustaje. S jedne strane imate preodgoj, a s doživotnom kaznom ne daje se šansa čovjeku da se 'preodgoji' ni nakon velikog broja godina u zatvoru. Druga je utjecaj na opću javnost, u smislu odvraćanja od takvih kaznenih djela, koja također nije dokazana. Zbog toga i zemlje koje imaju nominalnu doživotnu kaznu zatvora, to nemaju u praksi. U Njemačkoj, recimo, nakon 15 godina puštaju na uvjetni otpust sve osuđenike, izuzetak su tek osobe koje su opasne za okolinu, dakle za koje se pretpostavlja da bi mogli nastaviti vršenje kaznenih djela. No, to su samo izuzeci, a i kad ostanu bez slobode to čak i ne nazivaju zatvorom, već sigurnosnim zatvaranjem', kaže nam odvjetnik Anto Nobilo.

Britanci su europski rekorderi, ni u jednoj zemlji nema toliko doživotnih osuđenika  

Damir Krajac / CROPIX

Ipak, imamo i primjer Velike Britanije. Prema podacima iz prosinca prošle godine ondje je čak 8,554 osoba osuđeno na kaznu doživotnog zatvora. Osim što su vodeća zemlja u Europi po broju takvih osuđenika na 100.000 stanovnika, Britanci su, također, izračunali da po ovoj kazni premašuju Francusku, Njemačku i Italiju – zajedno!

'Pravosuđe reagira ovisno o društvenoj opasnosti. Kada su određena društveno opasna kaznena djela učestala, onda pravosuđe u okviru zakonskih okvira izriče strože presude. Sjetimo se da su Britanci imali rat s IRA-om, zbog čega je vjerojatno u prošlosti ovakva sankcija bila učestalija, a zadnjih godina i s islamskim terorizmom', pojašnjava Nobilo.

Na tu kartu igra i Vučić. Smatra da je nasilje otišlo predaleko, a slično se dogodilo i u Hrvatskoj 2009. godine. Godinu prije imali smo negativan rekord, dogodilo se čak 67 ubojstava (uključujući i dva u samom centru Zagreba, Ivane Hodak i Ive Pukanića), pa se tada u Hrvatskoj opet aktualiziralo pitanje doživotne kazne. SDP-ovci su tad sa zadovoljstvom primijetili da je upravo HDZ opstruirao uvođenje doživotne zatvorske kazne na koju se tadašnji premijer Ivo Sanader pozivao.

'Visina kazne, mogu reći iz iskustva, ne utječe na počinitelja kaznenih djela, pogotovo onih teških. Svaki od njih računa na to da neće biti otkriven. Dakle, kad on ide izvršiti kazneno djelo, ne razmišlja 'ja ću morati odležati 10, 20 ili 30 godina', niti kalkulira isplati mu se to ili ne. On računa da neće biti otkriven i da neće ništa odležati. Dakle, samo povećavanje kazni do nekog 'besmisla' neće uroditi plodom; plodom će uroditi efikasnost policije, odnosno hoće li ona u jednom kraćem ili razumnom roku pronaći počinitelje, uhititi ih i omogućiti državnom odvjetništvu da pokrene postupak. Najbolji način da se odvrati potencijalni počinitelj je da oni sami vide kako se u pravilu svi otkrivaju, a nedavno sam pročitao podatak da su u prošloj godini sva ubojstva razriješena', rekao nam je Nobilo.

Maksimalna kazna u Hrvatskoj je izrečena za 18 osoba

Ronald Gorsic / CROPIX

Kako je Vučić rekao da ga ne zanimaju pritužbe boraca za ljudska prava, kontaktirali smo i Zorana Pusića koji također smatra da je Vučićeva najava populizam koji potencijalno može biti opasan po demokraciju.

'Vidjeli smo i na primjeru Haškog suda, većina osuđenika oslobođeni su nakon što su odslužili dvije trećine kazne, tako da svjedočimo da se institut doživotnog zatvora i višegodišnjih kazni u praksi i ne primjenjuje. Nije sve u tome što piše na papiru, i SSSR je 1936. ukinuo smrtnu kaznu, a stotine tisuća ljudi završile su u Sibiru. Iako nije vjerojatno da će se nešto tako ponoviti, represivniji zakon se u praksi često donosio kako bi se zatomile političke slobode, stoga treba biti oprezan. No, često je daleko važnije kakva je sudska praksa, a ne kakvi su zakoni', istaknuo je Pusić.

A kad smo kod naše sudske prakse, onda trebamo napomenuti da je od izmjene zakona 1990. godine 18 ljudi osuđeno na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina.

Hrvatska

smrtna kazna

Zakoni

doživotni zatvor

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter