100posto komentar

Zašto sam po prvi puta nasjela i povjeravala da bi nam moglo biti bolje. Ali neće. Ujedinili smo se u mjesec dana, a razjednili u jednoj sekundi


Ana Lonjak Božičević
19.07.2018.17:00
Zašto sam po prvi puta nasjela i povjeravala da bi nam moglo biti bolje. Ali neće. Ujedinili smo se u mjesec dana, a razjednili u jednoj sekundi
Foto: Marko Todorov / CROPIX

sažeto

Thompsonov lik i djelo je ono što Hrvate razjedinjava godinama, a Dalić je kroz ovih mjesec dana postao ono što nas ujedinjuje.  I to je ono što Dalić ovih dana nije shvatio


Ana Lonjak Božičević
19.07.2018.17:00

Ne vjerujem u bajke, jer realno živim u Hrvatskoj pa bilo kakva bajkovita priča na ovim područjima u ovim mojih 40 godina, čini mi se nestvarnom. Obećanja političara naučila sam s godinama prihvaćati s nevjerojatnom rezervom, jer kada mi, a i ostalima, netko na početku mandata obeća da ćemo biti  jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta to shvatim kao onu najgoru vrstu jeftine reklame u kojem me uvjeravaju da će jedna mala kapljica deterdženta kao lopatica za masnoću riješiti 5.000 tanjura. Mhh, moš misliti pa nisam ja od jučer, ne pričaj mi lovačke priče.

I onda se dogodilo Svjetsko nogometno prvenstveno i iskreno da nisam uopće neki nogometni fan koji živi i priprema se za te dane, nego onaj rekreacijski fan koji pogleda naše dečke na važnim nastupima. I da sada sam bez imala srama, napokon naučila što je ofsajd i naučila nabrojati bar nekoliko igrača iz svake nogometne reprezentacije. Ok, vrlo je jasno da nisam neki nogometni fan i nikad se nisam ni pravila da jesam.

Prva svijetla točka u ovom mračnom tunelu

No, ovaj put dogodio se onaj famozni klik, jednostavno gledala sam Vatrene u dahu, živcirala se s nevjerojatnom strašću zbog svake promašene prilike i slavila ih iz sveg glasa sa svakim zabijenim golom. A nakon završene tekme, slušala sam izjave dečkiju i gospodina Dalića. I da uhvatila me cijela ta nogometna i vatrena euforija. Ok, ne lažimo se uhvatila me zbog sjajnih uspjeha koji su dečki postizali na terenu, ali uhvatila me i zbog nevjerojatne pozitivne energije i zajedništva koju su Vatreni predvođeni Zlatkom Dalićem ostavljali na terenu, ali još ono važnije izvan njega.

Pokazao je Dalić svim tim velikim repkama, kako se radi posao i kako jedna mala zemlja, koju Britanci nisu znali ni naći na karti, može ih poslati doma. Ma što poslat' doma, istorpedirati ih doma. Pokazao je Dalić s kakvim poštovanjem treba pristupati protivnicima, ali isto tako u svakom trenutku biti ponosan, ali i ponizan. Sve ono što smo nekako kroz sve ove godine zaboravili.

I tako je Zlatko Dalić svima nama u ovih mjesec dana postao neka svijetla točka u ovom mračnom tunelu u kojem godinama traju ista prepucavanja oko ustaša i partizana, oko toga tko je Hrvat, a tko nije dok političari apsolutno ništa ne rade nego se samo prepucavaju oko toga tko je kriv zašto smo sve u dubljoj kaljuži.

I tako u jednom trenutku nitko nije pričao o partizanima i ustašama, nikome se nisu brojila krvna zrna nego smo postigli ponovno nakon dvadesetak godina zajedništvo. Pružio nam je taj čovjek nadu da ipak postoje javne osobe koji nisu foliranti, pozeri, prevaranti , prodavači magle (naravno čast i drugim iznimkama ima ih naravno ne puno, ali ih ima). I iskreno bilo je divno svjedočiti nakon dugo godina tom trenutku, koji je meni, ali i drugima pružio nadu da će možda sve biti okej s nama kao društvom.

Sve je otišlo u sekundi oprostite na izrazu u pi*ku ma*erinu

No, onda se pojavio on. U autobusu. Kaže zvali su ga Modrić i Dalić.  Nije ih mogao odbiti pa tko bi odbio drugu najbolju nogometnu reprezentaciju na svijetu. I u taj sekundi sve ono što nas  je do tada ujedinilo jedan pjevač je u sekundi uspio razjediniti.

Krenula se prepucavanja, tko ga je zvao, je li on treba biti na Trgu, treba li uopće biti s dečkima i sve je otišlo u sekundi oprostite na izrazu u pi*ku ma*erinu.

Dalić je nakon toga na novinarski upit poprilično raživciran rekao da kakva su to pitanja i da je to pjevač čija pjesma je njihova himna. A onda nakon toga sljedeći dan fotografirao se s Bujanecom. Društvene mreže su se užarile, mediji lijevi i desni počeli su se prepucavati, javne osobe počele su se svađati što je trebalo napraviti, a što nije. Krenula su vrijeđanja, tko je Hrvat i sve je po običaju otišlo u krivom smjeru.  

A sve zbog jednog pjevača? Htjeli mi to prihvatiti ili ne, Thompsonov lik i djelo je ono što Hrvate razjedinjava godinama, a Dalić je kroz ovih mjesec dana postao ono što nas je ujedinilo.  I to je ono što Dalić ovih dana nije shvatio, da u ovom mraku on nam je postao toliko potrebna nada da se nešto može promijeniti. I ne treba Dalić to shvatiti, on je fenomenalan izbornik, ali tu sve staje, što je i razumljivo. 

Domoljublje se mjeri time voliš li ili ne 'rvackog sina Thompsona

Željeli smo onako naivno vjerovati da je on naš mesija koji će osim na nogometnom terenu pokazati nam kako promijeniti i ovo društvo i zemlju. Da će nam svima biti inspiracija i na drugim terenima osim onim nogometnima. Ali, eto to se nije dogodilo, jednomjesečna bajka je završila. I nakon ovog iskreno teško vjerujem da će ikada biti bolje. I po prvi puta se pitam gledajući djecu kako im objasniti ovu zemlju i kako ih uvjeriti da jednog dana trebaju ostati u njoj kada se ovdje domoljublje mjeri time uzvikuješ li za dom spremni ili gledaš li Bujaneca. Naše domoljublje u ovom društvu se mjeri time voliš li ili ne 'rvackog sina Thompsona, jer svi oni koji ga ne vole, odnosno njegovu glazbu i ne slažu se s njegovim ponašanjem, su ne'rvati i izdajice. 

Možda, ali samo možda, neke daleke, daleke nove generacije koje još nisu ugledale svijetlo dana, shvate da se ljubav prema domovini mjeri na drugačiji način. Za mene između ostalog ovako:

Ka dite čula san,

Još se sićan ka i sad

Riči dide mog:

Upamti zauvik

Da u njima vire ni

Nisu oni ka i mi

I tako dođe dan

Da mi čovik dobro znan

Hoće uzest nju,

Al' mi je ne damo

Jer ona je dio nas

I ostat ćemo tu

 

Cili život živin tu

Ka u nikom plavom snu,

Jer to je zemlja dide mog

I oca mog

Ja ostajem na njoj

 

A ona je prilipa

Ka draga divojka

I sva'ko želi nju,

Al' mi je ne damo

Jer ona je dio nas

I ostat ćemo tu

vatreni

Thompson

dalić

Podijeli članak