HRVATSKI RADNICI O MIROVINSKOJ REFORMI

Žele nas prevesti žedne preko vode: Nek' riješe povlaštene mirovine, pa će ostati dosta novca za sve


Daniel Radman
23.10.2018.21:00
Žele nas prevesti žedne preko vode: Nek' riješe povlaštene mirovine, pa će ostati dosta novca za sve
Damjan Tadic / CROPIX

sažeto

Pitali smo hrvatske radnike, zaposlene u širokoj paleti poslova, boje li se promjena i što očekuju od procesa?


Daniel Radman
23.10.2018.21:00

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava u četvrtak je u saborsku proceduru uputilo prijedlog mirovinske reforme. Ukoliko ćemo cjepidlačiti i biti posve precizni, prijedlog je uputila Vlada, a zapravo je riječ o izmjenama i dopunama pet postojećih zakona: Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima, te Prijedlogu zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.

Ako vas boli glava od samih naziva zakona, onda samo možemo zamisliti koliko glavobolje izaziva njihov sadržaj. Sindikati, koji su ovog vikenda organizirali prosvjede tvrde da itekako imamo razloga za glavobolju, a mi smo pitali hrvatske radnike - zaposlene u širokoj paleti poslova - boje li se promjena i što očekuju od procesa.

Milica (34), konobarica:

Za svoju mirovinu se ne bojim - ne znam ima li uopće onih koji su nesvjesni da svoju mirovinu nećemo imati? Druga stvar, u Hrvatskoj, pogotovo kod nas u ugostiteljstvu, 98 posto ljudi je prijavljeno na minimalac, tu vlasnici rade takve malverzacije, pa reci ti meni koliko ću s prijavom od 3000 kuna imati 'penzije' sve i da dočekam mirovinu? A da ne govorim da smo do fiskalizacije uglavnom bili neprijavljeni... Konkretno, radim 14 godina, a znaš koliko imam staža? Sedam! I sad ti meni reci dal' da se bojim za svoju mirovinu? Ne bojim se jer ću ići van pokušat nešto zaraditi i tamo je ostvariti. Na prosvjed nisam išla jer ne vjerujem u sindikate. Ako nešto žele napraviti za konobare, nek' odu na more. Ako inspekcije broje kasu, valjda može netko zbrojiti kako je moguće da neki objekt s dva zaposlena radi od šest do dva ujutro? Pa ako to znači da sam nesolidarna – jesam. Ma, naš problem je da postanemo solidarni kad nama škripi. Evo, sad je Uljanik problem, pa očekuju da budem solidarna s njima. Jesu oni bili sa mnom, s mojim ocem? Nisu? To je to, kad je frka, 'ajde budi solidaran', kad mi ne trebaš, 'briga me za solidarnost'.

Damjan Tadic / CROPIX

Irena (52), ekonomistica:

Razumijem zašto ministarstvo provodi reformu, svjesna sam da je sa sadašnjim omjerima zaposlenika i umirovljenika sustav neodrživ i da se nešto mora napraviti. Samo, pitanje je zašto to uvijek ide preko leđa radnika? Opet se sve svodi na to da nitko neće dirati povlaštene mirovine, ostat će takve kakve jesu, i što se one i dalje neće financirati iz drugih sredstava već će oni koji rade, uz sebe, uzdržavati i sve njih. Da se samo to drugačije riješi, odnos zaposlenih i umirovljenika bio bi sasvim drugačiji... S te strane nas vuku 'žednog preko vode'. Osim toga, ne razumijem što inzistiraju da se radi do 67-e? Kao, ljudi nam odlaze van iz zemlje, pa moramo raditi duže. S druge strane, kako ćeš ih vratiti ako mene tjeraš da radim do smrti? Na koja radna mjesta? Nema mi to baš neke logike. Koja je to filozofija zadržavanja starih, osim da nam gospodarstvo raste po enormnim stopama? A nešto ne vidim da su takve projekcije...

Damir (33), poljoprivrednik:

Ne opterećujem se ni malo reformom jer smatram da današnji čovjek ne može doživjeti ono što su zacrtali. Je li to, 65, 67 ili 70, s ovakvim tempom života meni to izgleda kao ista stvar. To je, ako mene pitaš, previsoka ljestvica. S druge strane smatram da mi tzv. 'mali ljudi' imamo premalo moći da bi nešto mijenjali, pa je zato i stav: 'kako je svima, tako će biti i meni'. Svjestan sam da ću raditi 'do smrti', a što se tiče sigurnosti pod stare dane, više mogu računati na život od kapitala kojeg eventualno steknem, nego od mirovina.

Damjan Tadic / CROPIX

Ines (32), analitičarka banke:

Mirovinski sustav, ovakav kakav je, ne funkcionira: stanovništvo stari, svake godine se iseli velik broj ljudi, a činjenica je da nam umiru i radno sposobni ljudi. Premalo je zaposlenih da se ovakav broj umirovljenika uzdrži, prema ovom sustavu moja generacija ne bi imala ništa od mirovine, a ionako je pitanje što će sa mirovinskim sustavom kad mi dođemo na red. U svakom slučaju, mirovinske reforme treba biti, možda ne na način na koji je sad predložena, ali nisam ni protiv zaustavljanja procesa. Zato i nisam išla na prosvjed. Ne vjerujem da se išta može promijeniti na takav način, a osim toga ne vidim smisao prosvjedovanja bez nekog konstruktivnog prijedloga.

Mateja (31), državna službenica:

Fakat mi nije svejedno i ne slažem se s tim da se mirovinski sustav oporavlja na način da se produžuju potrebne godine, mislim da bi se, prije svega, trebalo ulagati u zdravlje radnika. Dakle, potrebno je utvrditi zašto kod nas ljudi u mirovinu odlaze ranije i koliko su oni bili zdravi u tom trenutku. Na takav način, kroz sustav podrške opstojnosti na tržištu rada, moglo bi se doći do toga da ti dočekaš mirovinu 'normalan i zdrav', a ne da zbog lošeg uspostavljenog sustava rada odlaziš kao iscrpljen čovjek. Ulaganjem u element zaštite zdravlja na radu bi se automatski doprinijelo dužem zadržavanju osoba u sustavu rada, na taj način imate zdravije i sretnije ljude koji će na kraju i više uplaćivati u sustav. Osim toga, treba razmišljati i o sustavu reforme visokog obrazovanja – ako mladi duže studiraju, kasnije ulaze na tržište rada, pa s ovakvim prijedlogom ostaju zakinuti.

Damjan Tadic / CROPIX

Mirko (27), građevinski radnik:

Kad čitam, nije mi svejedno, posebno kad čujem da bi se u mirovinu trebalo ići s 67. Gledam na gradilištima starije ljude, one oko 60-ak, nije ti svejedno. Vidiš po njemu da ne bi trebao biti tu, nije ni spretan, ni okretan, ma za ništa je. I sad bi takve trebali još više zadržati na poslu?

Ivan (36), glumac:

Moje mišljenje je da novca za mirovine ima, ali da je naš problem što nas vode strani plaćenici i provode ono što im je netko rekao. Možda zvučim radikalno, ali kad vidiš koliko novca svatko od nas uplati do 65. godine, a dosta ljudi ne doživi kraj radnog vijeka, dođe ti da se pitaš gdje su pare tih ljudi? Osim toga, neki u mirovini budu samo nekoliko godina, gdje su i njihovi novci? Izvan Hrvatskog sabora postoji jedan drugi, Europski parlament, a ovi naši – čast iznimkama – samo su poslušnici ovih od gore, negdje na razini županijske skupštine. Hrvati zaboravljaju da su predali suverenitet EU i sad se bune kad se donose odluke koje ne idu njima u prilog.

prosvjed

radnici

mirovinska reforma

sidnikati

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter