Josipa Pavičić Berardini

'Ako je zbog mog iskustva s karcinomom dojke samo jedna žena otišla na kontrolu i stigla na vrijeme, sve je vrijedilo'


Ines Madunić
06.03.2019.08:00
'Ako je zbog mog iskustva s karcinomom dojke samo jedna žena otišla na kontrolu i stigla na vrijeme, sve je vrijedilo'
Duje Klarić/Cropix

sažeto

Prema njezinoj knjizi izvodi se kazališna predstava, a ona radi i na drugoj. S Josipom Pavičić Berardini pričali smo o teškim iskustvima koje je željela podijeliti s drugima


Ines Madunić
06.03.2019.08:00

"Ako mogu ja, možeš i ti" poruka je koju Josipa Pavičić Berardini iznova ponavlja, a koja je i njoj pomogla kad se suočila s teškom dijagnozom. Za karcinom dojke saznala je kad je imala 35 godina, a danas, pet godina kasnije, osjeća se zdravom i snažnom. Od idućeg tjedna gledat ćemo je u showu "Ples sa zvijezdama" za koji se uzbuđeno priprema, no u gustom je rasporedu pronašla vremena za razgovor o predstavi "Šest milimetara", nastaloj prema njezinoj istoimenoj knjizi.

Monodramu u Zagrebačkom kazalištu mladih, koja je premijeru imala prošlog proljeća, izvodi Darija Lorenci Flatz. Osim predstave, snimljen je i kratki film, a u cijelom projektu sudjelovale su redateljice Ksenija Zec i Judita Gamulin, dramaturginja Nikolina Bogdanović, dizajnerica Matija Vuica i producentica Lidija Ivanda.

"Sve se poklopilo u tom našem ženskom taboru, a ja se u cijeli proces nisam previše petljala. Čim sam pročitala adaptaciju bila sam dirnuta. Sve je pogođeno u srž, sve ono što sam htjela prenijeti u svojoj knjizi one su prenijele u predstavu i film. Bila sam na probama, ali nije bilo potrebe da se uključujem u njihov rad, sve se poklopilo", kaže Josipa.

Njezina je knjiga nastala od dnevničkih zapisa koje je pisala od trenutka kad je saznala za dijagnozu. Bio je to jedan od načina na koji se nosila sa svime, a nije isprva planirala objaviti ih u knjizi.

Nije joj to ni prva knjiga, dosad je objavila "Saru Santini", "GL'amour" i "Lopova moje mladosti", no ova je ipak nešto drugačije.

Osim što je pisala, za svoju borbu s opakom bolešću, od koje u Hrvatskoj oboli svaka deseta žena i najčešći je oblik karcinoma u Hrvatica, nikome nije rekla. Čak ni obitelji ili najbližim prijateljima.

"Različiti smo i svatko reagira na svoj način - netko sjedne i plače, netko jede, netko šuti... To je odabir svakoga od nas i to treba poštovati. Ja sam željela kroz te trenutke proći sama jer sam znala da trebam snagu i hrabrost. Znala sam da, ako to podijelim s njima da ću dobiti puno boli i straha da će me izgubiti, a to nisam mogla niti željela. Razumijem da postoje oni koji moraju podijeliti to s najbližima, ali ovo je bio moj način", kaže Josipa. Kad je znala da će biti dobro, rekla im je, što su svi doživjeli vrlo emotivno.

"Naravno, sretni su jer sam ja dobro, zdrava sam. Zbog svega toga promijenila sam svoj mentalni sklop i zahvaljujući tom teškom iskustvu zavoljela sam sebe i naučila živjeti iz dana u dan. Ne volim dijeliti ljudima lekcije, nije mi to cilj. Ali, meni je bolest bila životna škola, svojevrsni poziv na promjenu. Kad se razbolimo, tijelo nam šalje signale da stanemo i pogledamo što trebamo mijenjati ili oprostiti. Koliko god je cijelo iskustvo bilo bolno, i fizički i psihički, zahvalna sam jer sam naučila prihvaćati sebe", ispričala nam je.

Kaže i kako su joj prioriteti danas drugačije posloženi nego prije.

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

"Naučila sam da je vrijeme jedino što u životu imamo. Nema smisla bacati ga na isprazne i nepotrebne stvari, kao što su ljutnja, svađanje, dokazivanje nekome da sam u pravu... To je isprazno i nepotrebno, život je prekratak", kaže.

Nakon što je ozdravila, genetski test pokazao je kako ima predispoziciju za karcinom pa se odlučila na dvostruku mastektomiju i rekonstrukciju dojki, zahvate koje je napravila u Zagrebu. O svemu danas otvoreno priča, ali i upozorava i na činjenicu da se mnoge žene teško nose sa psihičkim aspektom bolesti i procesa liječenja, a mnoge se boje potražiti pomoć.

"Izuzetno je važna psihička stabilnost u svemu tome. Ja sam imala sreću jer sam nekoliko godina prije počela proučavati tehnike samopomoći i samorazvoja i to mi je puno pomoglo. Uspjela sam u svemu tome ostati psihički stabilna. Bila sam pozitivna, stalno sam si govorila: 'Josipa, ako je mogla ona, možeš i ti'. Odabrala sam akciju, radila sam maksimalno da spasim svoj život", rekla nam je.

Psihološku pomoć pružaju brojne udruge, a Josipa je ambasadorica u udruzi Europa Donna.

"Sve te udruge vode prekrasne žene i nude besplatnu psihološku pomoć. Mnoge se žene boje, srame se, misle da je traženje pomoći izraz slabosti, a zapravo je izraz hrabrosti. Nije sramota pitati nekoga da vam pomogne. Puno znači kad vam netko da informaciju iz prve ruke", kaže Josipa.

Naglašava i važnost redovnih pregleda i samopregleda, kao i činjenicu da je jako važno pričati o toj bolesti u javnosti.

"Ove sam godine pročitala podatak kako je stopa mortaliteta opala za 10 do 15 posto, meni to zvuči jako optimistično i pomislila sam da stvarno ima smisla pričati o tome. Ne možemo i ne bismo trebali na tu bolest gledati kao na tabu ili sramotu. Trebamo pričati, znati što više, Google nije dobar prijatelj i trebamo učiti od onih koji su prošli kroz to i sad su dobro", kaže.

Knjigu je objavila 2017. godine, a cijelu prošlu godinu održavala je promocije po cijeloj Hrvatskoj, njih više od 120 diljem Hrvatske.

Duje Klarić/Cropix

"Kad sam pisala nisam mislila da ću to ikad podijeliti s nekime. Danas mi je drago zbog toga što postoji određena snaga kad tako ogoljeni do kraja stanete pred sve. Ako je samo jedna žena zbog moje ispovijesti otišla na pregled i došla na vrijeme, onda je stvarno vrijedilo. A dobila sam toliko poruka, mailova i s toliko žena na promocijama sam pričala sam o tome da znam da je stvarno vrijedilo", kaže Josipa.

Na promocije knjige, koje uvijek budu vrlo emocionalne, dolaze žene koje su prošle kroz isto, ali i one zdrave, ljudi koji su izgubili nekoga zbog bolesti, muškarci...

A ona se, danas zdrava i optimistična, posvetila završavanju nove knjige, "Promatrači u ogledalu", koja bi ove godine trebala biti objavljena.

"Pišem o međuljudskim odnosima i o tome kako preboljeti gubitak osobe, bilo ljubavnog partnera, prijatelja... Temelji se na pet stadija tuge koje je razvila dr. Kübler-Ross, a ja sam napravila ogledni primjerak toga. Ubacila sam ponešto svojih iskustava i razmišljanja. Mislim da će pomoći onima koji prolaze kroz gubitak jer sasvim je normalno proći kroz sve te faze, ali je važno ne ostati ni u jednoj", zaključuje.

Nedavno je i sama prošla kroz razvod, no o privatnom životu ne želi razgovarati.

Osim pisanja, a sada i plesanja, bavi se tehnikama za samorazvoj i samopomoć te humanitarnim radom. Prije tri godine otvorila je restoran, no zbog prevelikog stresa prepustila ga je suradnicima pa je danas posvećena obitelji - dvojici sinova, i drugim poslovima. 

knjiga

Scena intervju

predstava

Josipa Pavičić Bernardini

karcinom dojke

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter