Nekad miljenica gledatelja HRT-a

Ekskluzivno: Bandićeva najdugovječnija glasnogovornica prvi put govori o ljubavi s misterioznim Njujorčaninom! Otkriva nam i pozadinu odlaska iz HDZ-a!


Barbara Marinović
10.06.2019.20:00
Ekskluzivno: Bandićeva najdugovječnija glasnogovornica prvi put govori o ljubavi s misterioznim Njujorčaninom! Otkriva nam i pozadinu odlaska iz HDZ-a!
Foto: Neja Markičević/CROPIX

sažeto

Dajana Antonija Bebek u velikom intervjuu za 100posto prvi put progovara o ljubavi s Njujorčaninom hrvatskih korijena, ali prisjetila se i poslovnih početaka - HRT-a, Karamarka... Govori i o suradnji s Milanom Bandićem, čija je najdugovječnija glasnogovornica


Barbara Marinović
10.06.2019.20:00

HRT zamijenila je HDZ-om, a potom je tadašnju ekipu Tomislava Karamarka zamijenila Milanom Bandićem. Gledatelji podnevnog Dnevnika i Vijesti bili su tijekom sedam godina njezine karijere navikli gledati Dajanu Antoniju Bebek. Našla se rano u karijeri u ulozi urednice i voditeljice, a posao je radila s lakoćom. Mogla je, priča u velikoj ispovijesti za 100posto, dočekati na javnoj televiziji mirovinu. Neprihvatljivo joj je bilo na istom mjestu provesti cijeli radni vijek pa je ušla u politički marketing i postala glasnogovornica HDZ-a.

Bio je to veliki izazov, a ona ga je objeručke prihvatila. Ništa manje izazovan nije ni angažman kod gradonačelnika Zagreba. Svi će se složiti da je Milan Bandić komunikacijski izazov, usto je stalno na terenu i često je Dajani poslovni tempo zaista dinamičan. No, voli svoj posao.

Osim o poslovnim izazovima, Dajana prvi put za medije progovara o ljubavi. U vezi je već neko vrijeme s Njujorčaninom hrvatskih korijena. Zbog posla je njezin odabranik često u Hrvatskoj, no prisutni su u njihovoj vezi svi izazovi ljubavi na daljinu. Stoga bi, da može birati, osim u voljenom Zagrebu, sebe jednog dana mogla zamisliti i kao građanku New Yorka. Zasad, ipak, Bandiću ne prijeti mogućnost da ga napusti glasnogovornica koja se na toj poziciji zadržala najdulje.

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Iza vas je naporan period, svibanj je mjesec prepun gradskih manifestacija a završava Danom branitelja grada Zagreba i Danom grada Zagreba, a odmah zatim je i gradonačelnik 1. lipnja obilježio 19 godina na toj funkciji. Ima li vremena za predah nakon takvih, napornih perioda?

Gradonačelnik ima jednak intenzitet obaveza svih 365 dana, tako da je nama koji radimo u njegovom uredu raspored podjednako izazovan tijekom cijele godine. Jedino što je krajem svibnja zbog Dana grada i Dana branitelja sve nekako svečanije i posebna je atmosfera. Na prvi dan lipnja je, kao što ste rekli, i obljetnica njegovog preuzimanja odgovornosti za Zagreb, a proslavio ju je naravno na svoj način - radno. Ovaj posao je jako zanimljiv, barem meni, kombinacija je uredskog i terenskog rada. Uvijek sam među ljudima i u središtu zbivanja. Nekome bi možda bio naporan, ali meni je stil života. Nema fiksnog radnog vremena, ali bilo bi pretjerano reći da nema odmora. Tamo sam gdje su gradonačelnik i novinari zajedno. Dogovaram medijske nastupe njegove kao i drugih gradskih dužnosnika. S kolegom Josipom Krajinom i Službom za informiranje koordiniram slanje odgovora gradskih resora na brojne novinarske upite. Moderiram konferencije i prijeme u Gradskoj upravi i palači Dverce, a također vodim svečanosti poput koncerata i otvorenja izložbi u raznim gradskim prostorima. Uzbudljivo je voditi ceremoniju polaganja kamena temeljca za recimo školu, a zatim nakon nekoliko mjeseci i otvaranje te škole, vrtića i drugih ustanova. Sve u svemu, ponosna sam na svoj posao i velika mi je čast biti glasnogovornik u Uredu gradonačelnika jedne europske metropole koji na toj dužnosti služi građanima već 19 godina i koji je osvojio šest uzastopnih mandata.

Kako 'preživljavate' tijekom tih dana, kada ste u pokretu od jutra do mraka?

Drži me adrenalin, pretpostavljam. Kao što sam rekla, posao je zanimljiv. Nosi puno odgovornosti, ali i lijepih trenutaka. Rijetka su radna mjesta poput ovoga u Gradu gdje svakodnevno uz gradonačelnika susrećete istaknute ljude iz kulture, sporta, znanosti, gospodarstva i politike, ali i sve naše sugrađane među kojima ima jako interesantnih osoba, a s kojima se ne bih imala priliku susresti da ne radim ovdje. Ovo je posao gdje vam se pred očima događaju veliki projekti od same ideje do realizacije. S obzirom da je moj šef stalno među ljudima i bavi se rješavanjem raznih problema, nikad nam nije dosadno.

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Kakvo vam je bilo djetinjstvo, kako ga pamtite? Kako ste, nakon odluke da ćete upisati kroatologiju i povijest, a ne novinarstvo, ipak na kraju završili u medijima? Prve dane vežete uz OTV?

Rođena sam u Zagrebu i djetinjstvo sam provela na Trnju s roditeljima i mlađom sestrom Silvijom koja je danas uspješna liječnica. Najljepša sjećanja vežu me naravno za moju obitelj, a i za osnovnu školu Jure Kaštelana odnosno društvo iz 'D' razreda i profesore. Pamtim sanjkanje i grudanje, gumi-gumi, rolšuhe i divljanje na biciklu, igranje graničara ispred zgrade. Od izvanškolskih aktivnosti najviše pamtim glumačku radionicu u ZeKaeMu i naše predstave poput 'Junaka Pavlove ulice'. Ljeta sam provodila kod bake i djeda u Splitu. Imala sam sretno djetinjstvo puno ljubavi. Kod nas je pojam 'najuža obitelj' uključivao i ujaka i ujinu koji su živjeli u stanu do našega. Roditelji su nas podržavali u svemu i nisu nam se miješali u izbor studija. Diplomirala sam povijest i kroatologiju, ali sam i za vrijeme studiranja radila u medijima jer me to baš privlačilo, a i htjela sam već kao studentica imati vlastiti novac. Radila sam i u ovoj zgradi današnje Hanza Medije u Koranskoj ulici, u gradskoj rubrici sestrinskog vam Jutarnjeg lista. Odlična se pokazala ta generacija novinara s kojima sam radila, a i družila se prek' puta u Van Goghu. Što se predavanja povijesti tiče, odradila sam jedino obaveznu praksu na zadnjoj godini fakulteta u sklopu Metodike nastave u osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga u centru grada. Odvelo me novinarstvo daleko od svega toga.

Kako pamtite te prve radne dane u medijima? Imate iskustva i u tiskanom mediju te portalu, a televizijom ste nekako počeli i završili. Biste li se jednog dana vratili u medije i pod kojim uvjetima?

Prvi dani u medijima su bili na tadašnjem OTV-u, radila sam priloge za jednu emisiju o kulturi i turizmu i stalno sam, sjećam se, bila na umjetničkim izložbama. Uz to sam vodila i glazbenu emisiju. Već tada sam imala jedan kraći izlet u PR kroz suradnju sa Slavenom Leticom. Pravi televizijski stalni posao je bio onaj na HRT-u gdje sam radila kao novinar u Informativnom programu i također uređivala i vodila 'Dnevnik u podne' i 'Vijesti'. Na HRT-u sam provela 7 godina i mislim da sam do svoje 33. godine tamo dovoljno postigla. Mogućnost povratka u medije uvijek postoji, u nekoj daljoj budućnosti, ali ne u istom obliku kao prije već možda kroz vlastitu privatnu produkciju, ali o tom potom.

Bili ste zaista omiljeno i prepoznatljivo televizijsko lice te je mnoge iznenadila vaša odluka da odete 's one druge strane'. Kako ste je donijeli? Je li bilo teško napustiti HRT? Jeste li imali strahova pred tako veliku odluku?

Odluka jest bila velika, ali za mene u tom trenutku jedina logična. Bila sam u stalnom radnom odnosu na HRT-u i voljela sam i novinarski i urednički i voditeljski posao koji sam radila s lakoćom. Tako da sam na televiziji mogla dočekati mirovinu. Pa se pitate u čemu je kvaka! Upravo u tome da sam pomislila da ću na istom radnom mjestu dočekati mirovinu, a to mi je bilo neprihvatljivo.

Foto: Sandra Šimunovic / CROPIX

Što vas je tjeralo? Izazov?

Ništa me nije tjeralo. Privlačio me izazov, a HDZ je u tom trenutku to bio. I to istinski, s rejtingom od 18 do maksimalno 20 posto, u još relativno friškoj post-sanaderovskoj stvarnosti. Pamtim da stranka nije bila aktivna na društvenim mrežama, a dužnosnici su davali izjave kako se tko sjeti bez usuglašavanja stavova. Politički odnosi su bili poseban izazov i tu su mi na početku kao i u mnogočemu drugom prethodna glasnogovornica Silvana Oruč Ivoš i kolega Andrej Rora puno pomogli svojim savjetima.

Kako pamtite dane u HDZ-u? Kakav je šef bio Tomislav Karamarko, što vas je možda najviše iznenadilo u odnosu na ono što ste prije radili?

Pamtim ih po odličnoj suradnji sa svim dužnosnicima stranke, napornom terenskom radu i uzastopnim pobjedama koje su došle zahvaljujući sinergiji svih u stranci, medijskom proboju, posjetu vodstva stranke svakom kutku Hrvatske i mobilizaciji birača. Bilo je zahtjevno i fizički iscrpljujuće zbog gotovo svakodnevnih putovanja. Najmanje se vremena provodilo u središnjici stranke, a najviše na terenu od Prevlake do Dunava pa uz to još i u Bosni i Hercegovini. Ali bilo je uspješno. I to je jedino bitno. Pamtim zajedničke uspjehe.

Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix

Koliko vam je novinarstvo i to temeljito poznavanje medija pomoglo u poslu? Što vam je u poslu glasnogovornice možda najteže, a obzirom da znate iz koje pozicije novinari polaze?

Pomoglo mi je to što otprije poznajem novinare koje i dalje susrećem kroz PR-ovski posao i što su mi jasne zadanosti medijskog izvještavanja. Sigurno mi je pomoglo i što sam kao televizijski novinar imala priliku vidjeti onaj tehnički dio posla i u TV studiju i na terenu, pogotovo kod prijenosa uživo. Smatram da je poželjno prije upuštanja u politički PR izbrusiti se kao novinar. Jer novinari poznaju politiku. Više nego pojedini političari. Također, politički PR i marketing ozbiljna su i posebna disciplina. Kao što mi je jedan kolega nedavno na kavici rekao - ne možeš politiku raditi kao i reklamu za šampon. Ali najopasnije od svega je ako si umislite da puno ili ne daj Bože sve znate. I savjetnici trebaju savjet.

Kako ste donijeli odluku o napuštanju HDZ-a? Slovili ste za možda i najboljeg HDZ-ova glasnogovornika dotad, mnoge je stoga odluka iznenadila.

Zahvaljujem na tom komplimentu jer kad spominjete prethodne glasnogovornike i glasnogovornice tu se radi o konkurenciji sastavljenoj od ponekih zaista vrsnih doktora PR-a. Nakon što su izlazne ankete (koje su se u drugom krugu predsjedničkih izbora osim za kandidate radile i za stranke) pokazale da HDZ ima daleko iznad 30 posto potpore, kao i obično počeli su se javljati i neki s novim PR idejama. A ja sam u tom trenutku dobila interesantnu poslovnu ponudu. Budući da sam smatrala da stranka još samo treba pričekati parlamentarne izbore i sigurnu dvotrećinsku pobjedu, otišla sam bez grižnje savjesti. Nakon podnošenja ostavke javili su mi se skoro svi članovi predsjedništva da mi se osobno zahvale na suradnji. Mnogima je u stranci bilo žao što odlazim jer smo imali već uhodanu odličnu suradnju. Na kraju se s onom poslovnom ponudom sve oduljilo, neočekivano smo zapeli u pregovorima i počela sam se baviti konzaltingom kada je objavljen natječaj za radno mjesto višeg stručnog savjetnika-glasnogovornika u Uredu gradonačelnika. Javila sam se na natječaj i nisam imala neka posebna očekivanja, ali sam primljena na to radno mjesto za koje sam i položila državni stručni ispit.   

Mnogi će vaši kolege reći da radite zahtjevan posao, obzirom na temperament i radne navike Milana Bandića?

S obzirom na to - posao jest izazovan, ali je baš zato dinamičan i interesantan.

Kakav je Milan Bandić kao šef? Poznato je da ustaje vrlo rano i liježe jako kasno, a vrijeme između provodi na terenu. Sam je za sebe svojedobno rekao da bi terensku politiku mogao predavati bilo gdje na svijetu. Kako je vama pratiti taj tempo?

Kao šef daje maksimum i očekuje izvrsnost od svojih suradnika i nitko nema popust kod gradonačelnika. Ali to je logično jer njegov je posao prije svega menadžerski.

Imate šefa koji je često na meti kritika, a on nema dlake na jeziku i komunikacijski je drugačiji od ostalih političara u zemlji, čini se da je zaista izazov raditi za takvog čovjeka. Jeste li mu udijelili poneki savjet - da bi negdje mogao nešto prešutjeti, negdje biti smireniji? Kako reagira na sugestije i savjete, posluša li ih?

I sami ste rekli da je on potpuno drugačiji, a složit ćemo se da je i najuspješniji i najdugovječniji u politici. Zašto mijenjati bilo što na nekome tko je već dva desetljeća tako uspješan?!

Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

U napornom poslovnom tempu, malo vremena ostaje za odmor. Ipak, kako se odmarate, kako provodite slobodno vrijeme? Što vas najbolje oslobađa od stresa?

Druženja, na žalost prerijetka, s obitelji i dragim prijateljima. Ponajprije s mojim nećacima Mislavom i Petricom i bakom Blagicom. To me opušta. Volim vikendom otići na kasni ručak s prijateljima i bivšim suradnicima. Također volim ljeti skoknuti do Splita jer za njega sam vezana od djetinjstva. Tamo s rođacima Matom, Vladom, Hrvojem i Glorijom zaigram i poker. Ne igramo za novac, Bože sačuvaj, da to odmah naglasim. Prošle godine sam prvi put bila na Ultra Europe festivalu koji me očarao. Toliko da sam završila i na 'afteru' na Hvaru. Odmaraju me ženske ćakule s mojih pet frendica - Marija, Rina, Katarina, Nikolina i Hloverka. Dobro, s Hloverkom su to više medijsko-političke razmjene mišljenja jer ona naime ne podnosi sitna čavrljanja.  

Poznato je da volite putovanja, imate li neke želje na tom polju? Gdje još niste, a voljeli biste ići? Imate li onih tipičnih ženskih slabosti - cipele, torbe, nakit... ili vam je pak draže novac potrošiti na upoznavanje novih destinacija?

Uvijek mi je draže investirati u putovanja, ali lagala bih kad bih rekla da mi moda nije bitna. Srećom i dalje sam racionalna s troškovima za krpice. Što se destinacija tiče voljela bih vidjeti Floridu. SAD me inače jako privlači, a najljepše putovanje mi je bilo u New York. Drugo najljepše putovanje bilo je u Kinu odnosno Shanghai. Na putovanjima volim razgledati kulturne i povijesne znamenitosti.

Da ne živite u Zagrebu, gdje biste živjeli?

Ako ne bih živjela u mom najdražem Zagrebu, kojemu je jedina mana što tu stanujem sama, onda bih voljela živjeti u New Yorku jer tamo mi je dragi s kojim prolazim sve izazove veze na daljinu. On je srećom često u Hrvatskoj.

Kakva ste u ljubavi i koliko je teško usklađivati privatni i poslovni život?

Rijetko se zaljubljujem, moj pretjerano analitički um valjda me sprječava u tome. Ali kad volim kao sada, onda volim. S obzirom na vezu na daljinu trenutno mi nije problem usklađivati posao s privatnim životom. A što se tiče poslovnog života, zaista sam zahvalna Bogu što u zemlji iz koje se cijele obitelji iseljavaju u potrazi za poslom, sam uspjela ne samo uvijek biti zaposlena nego i baviti se onim što želim.

Tomislav Karamarko

dajana antonija bebek

dajana bebek

milna bandić

scenaintervju

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter