ANKETA: POP JE KULTURA

Dogodilo mi se tako nedavno da sam se počela družiti s mladićem koji sluša turbo folk. Dečko je sjajan, bilo nam je zabavno, ali bilo je jasno da nas dvoje nemamo budućnost


Ines Madunić
25.09.2018.11:00
Dogodilo mi se tako nedavno da sam se počela družiti s mladićem koji sluša turbo folk. Dečko je sjajan, bilo nam je zabavno, ali bilo je jasno da nas dvoje nemamo budućnost
Ranko Šuvar/Cropix, Profimedia

sažeto

U novoj tjednoj kolumni zanima nas koliko je bezazleno pitanje 'Što slušaš?' kad biramo ljubavnog partnera


Ines Madunić
25.09.2018.11:00

Sjećate li se kako je u srednjoj, možda čak i u osnovnoj školi, bilo užasno bitno da drugi znaju kakvu glazbu slušate? Protegne se ta faza i do faksa - pankerima je jako važno da ih se prepoznaje kako pankere, oni koji slušaju metal u crnom su od glave do pete i imaju dugu kosu, nose se majice bendova, a svi oni koji ne slušaju tu vrstu glazbe jednostavno ne mogu biti vaši prijatelji. O ljubavnim vezama da ne pričamo. Bilo je "opasno" priznati da ti je zgodan netko iz suprotnog "tabora"; te su se tajne priznavale samo najbližim prijateljima i prijateljicama.

U nekom trenutku, kako sazrijevaš i počneš slušati raznovrsniju glazbu, to postaje nebitno i pomalo smiješno. Naravno da je super upoznati nekoga tko sluša sličnu glazbu kao ti, ali granice se razvlače i pomiču. Upoznaješ sve više ljudi koji ruše stereotipe koje si imao o ekipi koja sluša norveški death metal ili turbo folk.

Shvatiš da možeš razgovarati s njima o svim drugim stvarima na svijetu bez da se ikad dotaknete glazbe, da postoje ljudi koji su inteligentni, a ne slušaju istu muziku kao ti, a možda se dogodi i da se ljubav prema nekoj glazbi poklopi i onda idete skupa na koncerte i izlazite na ista mjesta, neovisno o tome što si puštate kad ste sami doma. Dogodi se i da otkrijete neki novi bend koji vas skroz iznenadi.

Ali, kako stojimo s vezama? Ima li pomaka ili je i dalje "Što slušaš?" jako bitno pitanje?

Dogodilo mi se tako nedavno da sam se počela družiti s mladićem koji sluša turbo folk. Dečko je sjajan, bilo nam je zabavno i imali smo o čemu pričati, imao je smisla za humor i bacao fore na račun toga što se može zabaviti samo i jedino ako svira narodno – sve drugo tolerira, ali mu je prilično dosadno. Bilo je jasno da nas dvoje nemamo budućnost.

Možda zvuči površno i glupo, ali glazba koju slušamo i koju cijenimo ima puno više značenja za naš život i sa sobom nosi niz vrijednosti i drugih posljedica.

Za početak, izlasci. Parovi obično na početku veze puno izlaze, idu na koncerte, u klubove, na cuge s prijateljima i upoznaju se na takav način. Gdje bi zajedno išao taj par u kojem jedno sluša Jelenu Karleušu, a drugo Nine Inch Nails?

Pokušala sam zamisliti kako bi naša veza izgledala nakon tri godine. Dolazi vikend. U Tvornici je Let 3, u Sokolu Seka Aleksić (postoji li još taj klub uopće?). Jasno je da on sa mnom ne ide, a ne idem ni ja s njim. I tako cijeli život? Mislim da nijedno od nas ne bi bilo zadovoljno.

Naravno da mogu postojati dodirne točke u drugim dijelovima života, ali možete li se pomiriti s činjenicom da vaš partner ili partnerica nikad s vama neće otići na koncert vašeg omiljenog benda ili se jednako dobro zabaviti u izlasku u vašem najdražem klubu?

Ok, možda dođe zbog vas i pravi se da mu je ok, ali zapravo mu je užasno dosadno i sve što želi je otići u Nec i razbiti bocu malog piva u pod. A u Jabuci svi piju veliko pivo i nitko je neće baciti na pod kad krene Depeche Mode.

Zaključila sam da nakon nekog vremena jednostavno nećemo imati o čemu pričati. Meni je glazba prilično važna, koncerte pohodim redovito, volim otkrivati nove bendove i plesati do jutra u klubu. Ali, ne na harmoniku. 

Iako nije isto, s jednim sam bivšim imala sličnu situaciju - on je silno htio ići na festival Tomorrowland, a ja nisam. Iako nam se glazbeni ukus donekle poklapao, on je bio veliki fan elektronske glazbe, dok je meni to jako nezanimljivo.

Kad je predložio da idemo na taj festival sa zajedničkim prijateljima mirno sam odgovorila kako ne želim, ali da on može slobodno jer znam da mu je to važno. Nije baš bio zadovoljan i mislio je da bih se trebala "žrtvovati" i barem im čuvati stvari dok oni partijaju, ako već nisam zainteresirana za izvoođače. 

Poanta te priče je da slaganje ne treba forsirati jer iz njega ništa dobro neće izaći. Ne treba stvarati problem ako vaš partner ili partnerica želi na neki koncert ili u klub koji vas apsolutno ne zanima. Možete svemu dati šansu, ali ne morate se žrtvovati ni za koga. Pogotovo ako znate da je to potpuno suprotno onome što vi volite i želite. 

Ta situacija nije bila tako dramatična, ali pokazuje koliko su naizgled malene razlike dovoljne da se stvori problem samo oko toga što netko voli slušati. 

Prijateljica je imala još radikalniju situaciju. Zgodan dečko bio je zainteresiran za nju, a ni ona nije bila ravnodušna sve dok nije saznala da čovjek obožava Marka Perkovića Thompsona.

Sve je palo u vodu.

"Ma, super je on meni, što je najgore, vidim da se trudi i da bi bio dobar dečko, ali što mi to vrijedi kad bi on za Oluju išao u Čavoglave? Jednostavno ne mogu prijeći preko toga", požalila se. Sve mi je bilo jasno.

Jer, glazba nisu samo izlasci. Ono što slušamo utječe na naše stavove i vrijednosti. Nećemo generalizirati, ali netko tko upija pjesme Jelene Rozge vjerojatnije je tradicionalnijih i konzervativnijih pogleda na svijet i društvo nego netko tko sluša Pips, Chips&Videoclips. Nije pravilo, naravno, ali svakako je vjerojatnije.

I to nije ništa loše, neka svatko odabere za sebe što mu više odgovara.

U razgovoru s prijateljicama i prijateljima često sam se doticala ove teme i općeniti je zaključak da bi veza između ljudi koji slušaju jako različitu glazbu bila vrlo teška, ako ne i nemoguća.

U redu, ako jedno sluša samo metal, a drugo samo punk, to bi još donekle i funkcioniralo; sigurno postoje neka preklapanja, našlo bi se par bendova koji su prihvatljivi objema stranama, a tu je i sličan način zabave i izlasci na ista ili slična mjesta. Krug ljudi s kojima se to dvoje druži je vjerojatno sličan i vrlo je vjerojatno da dijele slične stavove i vrijednosti. Ali, što ako se radi o paru u kojem jedna osoba sluša samo turbo folk, a druga alternativu?

Isti ili sličan glazbeni ukus nije, naravno, garancija da je netko kvalitetan materijal za vezu. Ali, nemojte olako odbaciti pitanje "Što slušaš?" jer odgovor bi mogao značiti puno više od samo nabrojanih imena izvođača ili žanrova.

glazba

Scena kolumna

Jelena Karleuša

rokenrol

Pop je kultura

turbo folk

cajke

glazbeni ukus

Nine Inch Nails

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter