Artan Lili uskoro u Zagrebu

'Drago mi je da sam doživio studentske prosvjede 90-ih, obilježili su mi mladost. Takvi se danas pokušavaju umjetno izazvati u cijeloj regiji, a to je nemoguće'


Ines Madunić
19.04.2019.08:00
'Drago mi je da sam doživio studentske prosvjede 90-ih, obilježili su mi mladost. Takvi se danas pokušavaju umjetno izazvati u cijeloj regiji, a to je nemoguće'
Artan Lili 2019 promo foto by Marija Strajnić

Ines Madunić
19.04.2019.08:00

Nazivaju ih najboljim predstavnicima nove srpske alternativne scene i glasom generacije, ali za publiku je ionako dovoljno samo reći kako je Artan Lili jako dobar bend kojeg voli i staro i mlado, diljem regije. Njihova se glazba najčešće svrstava u noise pop, što je za ove prostore prilično neobična klasifikacija, ali opet - posve nebitno kad se radi o bendu koji redovno nastupa u cijeloj regiji i njihove se stvari puštaju na radijskim postajama. 

Zašto su Bojan Slačala, Romana Slačala, Marko Ajković i Ivan Skopulović glasnici generacije? Pa, pjesme su im zvučne i zarazne, ali sa smislom i porukom i bez nepotrebnog smaranja; bend razumije vrijeme u kojem živi pa su se posvetili stvaranju prepoznatljivog identiteta, što podrazumijeva trud oko spotova i svakog singla koji izbace. Sve nekako bez pretencioznosti i pametovanja. 

Artan Lili u četvrtak, 25. travnja nastupaju u zagrebačkom Saxu, a mi smo prije toga postavili par pitanja basistu i vokalu Bojanu, a vi znate kakav vam je plan za idući četvrtak.

Smatrate li se još uvijek underground bendom?

Apsolutno. Ako aludirate na popularnost, milijunske brojeve pregleda i slušanosti, rasprodane koncerte, oni to sigurno ne određuju. Ja sam npr. Lou Reeda oduvijek smatrao underground umjetnikom iako sam za njega prvi put čuo u ranom djetinjstvu u Bosni. A ako sam ja za njega iz New Yorka sredinom 80-ih bez interneta čuo u Bosni, to bi onda trebalo značiti da je on teški mainstream. E sad vi meni recite je li je Lou Reed ikad bio mainstream!? Imao je nekoliko planetarnih hitova, ali nikad nije bio bljuzga.

Undergroundom te čini obilje zanimljivih tema iz okruženja u kojem egzistiraš i o kojem se trudiš govoriti. Uglavnom su to ozbiljne priče iz života, često angažirane, koje ne zanimaju većinu ljudi ni kod nas ni u svijetu, a kojima fuš (mainstream) autori podilaze iz raznih razloga.

No, pustimo li se njih, vidjet ćete da mi i dalje hodamo tom ivicom u našem autorstvu. Valjda nam je to sudbina na Balkanu, stalno biti na nekoj granici…

Koje su uopće razlike danas između undergrounda i mainstreama? Danas ima puno bendova koji su negdje na granici, baš kao i vi - nisu mainstream, ali nisu baš ni underground jer punite klubove u cijeloj regiji?

Da budem iskren, osobno ne znam za mnogo takvih bendova, bar ne iz naše generacije, a to je posljednjih 5 - 10 godina rada. Na prste jedne ruke ih čovjek može nabrojati (mislim na istinsku kvalitetu u obliku značajne kulturne ostavštine za buduće generacije). Mnogi su već pali u zaborav, ali ima i nekih koji su otišli u legendu, sa samo jednim albumom ili dva. Srce mi se slama zato što neki od tih naših suvremenika nisu izdržali duže. Jebiga! Ajmo na sljedeće pitanje!

Koliko se trudite biti angažirani u svojim pjesmama i mislite li da je vrijeme društveno angažirane glazbe na izmaku?

Pazite, revolucija je kao voda. Ima tu zakonitost kruženja u prirodi i događa se periodično. Taman kad odeš na godišnji i baš tad kiša padne iz vedra neba, a na ulici frajer iz šteka vadi pet kartona kišobrana. E tako je uopće i s ljudskom angažiranošću. Angažirat će se i tamburaši i narodnjaci u pravom trenutku, kad dođe vrijeme za to, a mi ih dočekamo spremni s pet kutija tekstova!

Najpopularniji žanrovi trenutno su hip hop i trap, kojem mnogi zamjeraju upravo nedostatak političnosti i angažiranosti. Pratite li trap scenu i što mislite o tim kritikama?

Mislim da to nije istina. Ako poslušate jednog Kendricka Lamara shvatit ćete da i u suvremenom hip hopu postoji misao. Tu su i domaće snage na čelu s Juiceom i još nekolicinom drugih. Ne bih se ja tako lako bagatelizirao s ovom temom, kojoj je naročito sklona kategorija posrnulih rokera.

Jeste li sudjelovali u prosvjedima u Beogradu? Kako biste ocijenili društveno-političku atmosferu u Srbiji?

Pratim s distance te žurke subotom (za one koji ne znaju, građanski prosvjedi u Srbiji se događaju unazad nekoliko mjeseci subotom popodne) i stava sam da im ja neću prisustvovati dok god neko ne kaže: 'Sljedeći prosvjed je u ponedjeljak u 9:15 ujutro, a tko ne dođe - ne treba više ni dolaziti'. Budale, dernjaju se na prazne administrativne zgrade subotom navečer. Nenormalna pozicija, još nenormalnija opozicija, a raja ko raja, tu negdje u sredini. I čim broj te raje poraste malo više, odmah dođu lešinari da se fotkaju i poberu zasluge.

I koliko god spontani impuls raje bio pravedan, on biva uzaludan bez markantnog vizionara da je povede.

Ja mogu reći da mi je drago što sam doživio studentske prosvjede 90-ih koji su zauvijek obilježili moju mladost. Takve kakvi su onda bili, s praznim stomacima, vi ne možete umjetno izazvati, a kakvim pokušajima danas svjedočimo svi u regiji. Dakle, draga rajo, 'čeka se neka zgodna prilika…'

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se stalno povećava broj glazbenih festivala. Kakvo je stanje u Srbiji s festivalima i općenito na glazbenoj sceni?

Mi smo se dobro potrudili da napravimo šemu funkcioniranja mimo festivala. Trebalo nam je pet godina da to napravimo kod nas, a uspješno se sve više širimo i po regiji i vjerojatno smo jedini bend koji ne postoji duže od pet godina, a koji se može pohvaliti da će u najvećoj zabiti naše domovine imati rasprodani klub po cijeni karte od minimum 5 eura. Dakle, ne čekamo festivalsko milosrđe jednom u 7 godina, jer osim svjetlih izuzetaka, to je uglavnom gomila prevaranata koji hoće živjeti godinu dana od tri dana posla, a to ne može ni u Hollywoodu. Kultura ne smije nikad ovisiti o takvoj sumnjivoj ekipi i njihovih 17 bina.

Za to se valja izboriti sam!

Kako biste ocijenili regionalnu suradnju, slažete li se da je prostor bivše Jugoslavije još uvijek kulturno jedna cjelina?

Naravno i tako će biti zauvijek! Živjeli! Vidimo se u Saxu 25.4.!

koncert

glazba

Scena intervju

rokenrol

Artan Lili

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter