Čista kantautorska emocija: Mary May

'Između izvođačica na sceni stalno se pokušava stvoriti neki sukob, kao da svi priželjkuju da se međusobno ne podržavamo. Muškim kolegama to se ne događa'


Ines Madunić
22.01.2019.21:00
'Između izvođačica na sceni stalno se pokušava stvoriti neki sukob, kao da svi priželjkuju da se međusobno ne podržavamo. Muškim kolegama to se ne događa'
Barbara Raad

sažeto

Splićanka uskoro promovira svoj prvi album u Močvari, nastupa i prije Stray Dogga u četvrtak, a nama je ispričala sve o tome kako i zašto piše te kako se snalazi u novoj karijeri


Ines Madunić
22.01.2019.21:00

Po struci psihologinja, po rođenju Splićanka, a odnedavno kantautorica, Mary May je u listopadu prošle godine objavila svoj prvi album koji je snažno odjeknuo u indie krugovima. Možda se nekima čini kao da takvi krugovi u malenoj Hrvatskoj ne postoje, no to je daleko od istine.

Prvi nastup imala je na prošlogodišnjem Indirekt festivalu na Prevlaci. U jednom sam trenutku prolazila tamo dok je koncert trajao i dobila sam dojam da pjeva na francuskom - iako je pjevala na engleskom. Njezina pojava i glas jednostavno vas lako natjeraju na to da mislite da slušate taj jezik koji se uvijek poistovjećuje s romantikom. Nakon što sam popričala s njom shvatila sam da se zapravo radi o čistim emocijama koje izviru iz njezinih pjesama; neke su me podsjetile na Nicka Cavea iako njega, kako kaže, nije pretjerano slušala. Njezina je avantura s glazbom počela u osnovnoj školi, kad je krenula u glazbenu.

"Svirala sam violinu od šeste godine, a kasnije mi je to sve počelo ići na živce. Htjela sam odustati u srednjoj, ali me mama nagovorila da završim. Negdje sam pročitala da se isto dogodilo i Tončiju Huljiću - da su ga roditelji natjerali da završi glazbenu i da im je kasnije bio zahvalan. Tako je bilo i sa mnom (smijeh). Nakon toga nisam se bavila glazbom više od deset godina", kaže kantautorica, koja je u međuvremenu diplomirala psihologiju, a glazba joj nije bila u fokusu - sve dok se nije počela pojavljivati sama od sebe, nenadano i tako snažno da ju nije mogla ignorirati.

"Pisala sam poeziju od malena i tijekom cijelog školovanja pa mi nije bio toliki šok kad su mi se počele stvarati pjesme u glavi, ali bilo mi je čudno što sam ih pjevala. Počelo mi se događati da otpjevam cijelu pjesmu ili samo dio, možda samo jedan stih. Jednu pjesmu otpjevala sam kad sam se jedno jutro probudila, došla mi je doslovno u snu. Neko sam vrijeme pjesme snimala na mobitel i nisam planirala ništa s time. Nikad nisam sjela i napisala pjesmu s namjerom da nešto kažem, samo je izašlo iz mene", kaže; to je ta čista emocija.

Ostatak priče već je poznat. Poslala je neke snimke prijatelju, on je to pustio na nekom druženju, a jedan od prisutnih bio je producent Mark Mrakovčić. S njim je Mary napravila cijeli album "Things You Can't Put You Finger On", koji će službeno predstaviti u Močvari 13. veljače, a prije toga možete ih čuti u Tvornici 24. siječnja, kad će s bendom nastupiti prije Stray Dogga.

"Prije svog prvog nastupa imala sam toliki strah da sam mislila da ću umrijeti, bez šale. Od onda, svaki se put osjećam sigurnije i bolje na pozornici. U početku sam se previše koncentrirala na druge ljude, razmišljala o tome je li im dobro ili im je dosadno, misle li da sam fake... Osjećala sam previše pritiska, ali sad sam puno opuštenija. Dajem si dopuštenje da uživam, da zatvorim oči ako želim...", kaže. Planovi za budućnost zato su što više svirati. A neki dugoročni?

"Ulazak u mainstream mi nije prioritet. Više ne nego da, iako je teško razmišljati o takvim stvarima unaprijed. Glazbenice kojima se najviše divim su Fiona Apple i Cat Power, koje nisu mainstream, ali su institucije", rekla nam je Mary. Svojim je prvijencem oduševila i mnoge kritičare, ali trudi se ne opterećivati ocjenama, kritikama i nagradama.
Život joj se, kaže, nije puno promijenio otkad je u glazbi, osim što, navodi kroz smijeh, "ponekad ima probe i intervjue", a i više je počela pratiti neke domaće izvođače, pogotovo glazbenice i kantautorice kao što je ona.

"Prije sam imala svojevrstan otpor prema domaćoj glazbi, odrasla sam na MTV-u i uglavnom bila koncentrirana na stranu produkciju. Sad nadoknađujem tu nepravdu jer ima vrhunskih glazbenika i glazbenica u Hrvatskoj. Malo me zasmetao pristup kad me se u recenzijama predstavilo kao nekakvu 'opaku konkurenciju' curama koje su već na sceni. Zanimljiv mi je taj trenutak u kojem se glazbenice, vjerujem nenamjerno ili po nekoj inerciji, pokušava smjestiti u neki sukob. Čim Jelena Rozga objavi pjesmu zaključuje se da je 'preuzela titulu kraljice estrade'. Nikad nisam vidjela da je netko napisao: 'Marko Tolja ima novi singl, Toni Cetinski - čuvaj se.' Ista stvar je i na stranoj sceni, kao da se pokušava stvoriti chick fight. Mislim da bi scena bila puno jača da se zaista podupiremo, a ne da se gledamo kao međusobna konkurencija. Ali, to bi svi akteri scene, od izvođača do novinara i kritičara, trebali osvijestiti i kreirati neki drugačiji diskurs", zaključuje Mary.

glazba

Scena intervju

kantautorica

Mary May

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter