Revolucionarka iz visokog društva u velikoj ispovijesti za 100posto

Jelena Veljača objašnjava što se događalo za vrijeme ljubavi s Majetićem, otvoreno progovara o bolnim razvodima, ali i svim anomalijama hrvatskog društva!


Barbara Marinović
06.06.2019.20:50
Jelena Veljača objašnjava što se događalo za vrijeme ljubavi s Majetićem, otvoreno progovara o bolnim razvodima, ali i svim anomalijama hrvatskog društva!
Foto:Neja Markičević, Berislava Picek / CROPIX

sažeto

Jelena Veljača prava je revolucionarka, nekad pripadnica zagrebačkog jet seta, danas majka, producentica, scenaristica, žena koja se bori za sve one čiji se glas ne čuje toliko glasno. Veliki intervju dala nam je u prostorijama Plavog telefona, gdje je sudjelovala u akciji 'Zvijezde na Plavom telefonu'


Barbara Marinović
06.06.2019.20:50

'Jednog dana u nekoj kući na moru, dok budem pila kavu, gledala u pučinu i čekala jutro svog 65. rođendana, mislim da će mi zapravo biti jako drago što sam ovako živjela', priča mi u dugom i iskrenom razgovoru Jelena Veljača, zamišljajući tu tišinu mora, miris lavande u zraku i života na koji će jednog dana baciti pogled. Izazov je pričati s Veljačom, radi se o ženi bogatog životopisa i još bogatijeg karaktera. Strastvena je, temperamentna, kaže nam da u svemu ide do kraja. Poslovno se daje do maksimuma - nije joj nepoznanica raditi 14 sati dnevno, emotivno u odnose ulazi bez kalkulacije, a kao majka je svojoj djevojčici posvećena od 0-24. Takva je i kad je u pitanju građanska inicijativa 'Spasi me'. Više puta tijekom razgovora naglasila mi je koliko joj je važna pozicija žene u Hrvatskoj. I zaista, uhvatila se posla od kojeg, osim svoje moralne zadovoljštine, nema ništa. Nema političke ili uhljebničke porive, nema potrebe niti načina da zaradi neki novac, promocije u medijima ima i previše, i onda kad ni sama možda to ne bi htjela.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Veljača stoji iza onoga što jest, onoga što je bila, onih koje je voljela i onoga što radi

Ideja koja mi se vrzmala u glavi pripremajući se za razgovor bila je sljedeća. Jelena je rijedak primjer žene koja je predstavljala svojedobno punokrvni jet set. Od te 23-godišnje glumice razvila se u lice i ideju građanske inicijative koja zaista brzo i efikasno pokreće goruće pitanje o položaju žena u Hrvatskoj. Da, vrlo je rano dokazala svoj intelekt, radni elan i stavove - no, i dalje se radi o ženi koja je u nekom životnom periodu bila zvijezda tabloida. Mislila sam da će taj dio svog života zanemariti, pokušati ga maliciozno demantirati, od njega pobjeći. No, nije to napravila, studiozno pristupa svemu - pa i sebi. Veljača stoji iza onoga što jest, onoga što je bila, onih koje je voljela i onoga što radi. I napravila je sa svojom ekipom malo čudo, na kojem bi im generacije koje dolaze mogle biti zaista zahvalne.

Nije taj put nelogičan. Djevojka iz urbane obitelji sa zagrebačke 'Folke' feministica je otkad zna za sebe. Odgojili su je obrazovani liberali, kaže nam, predstavnici sloja koji je već polako nestao, ubila ga je hrvatska privatizacija, strava tranzicije. No, da krenemo otpočetka i s temom koja joj je najvažnija. #spasi me! Nastanak, ciljevi, žene koje iza iste stoje.

Foto: Marko Todorov / CROPIX

'Tijekom godina istaknula se tema kojoj sam se stalno vraćala - emocionalno nasilje u vezi

Sve je krenulo prvog dana ožujka, kada je napisala jedan status na Facebook. I to svom, zatvorenom i bliskim prijateljima i suradnicima dostupnom profilu. Šokirala ju je lavina koja se pokrenula. 'Nisam imala nikakav strukturirani plan, moram priznati, u tim prvim danima riječ inicijativa nije bila u mom rječniku. Bila je to potreba koja se nakupila u meni tijekom svih ovih godina pisanja o ženskim temama. Paradoksalno ženske teme su u medijskom svijetu i književnosti, časopisima, tisku, kolumnistici - nekako percipirane kao lake, čak frivolne. Svaki tjedan kad pišeš o ženskim temama, neminovno si suočena s činjenicom da su većinom ženske teme iznimno teške, brutalne, vrlo ozbiljne. Među njima se tijekom godina istaknula tema kojoj sam se stalno vraćala - emotivno nasilje u ljubavnim vezama. To je postala moja velika tema, prirodno se nametnulo samo po sebi i odmah potom fizičko i seksualno nasilje u obitelji. U vezama, brakovima, obiteljima u konačnici. Kako sam pisala o tome, tako sam sve više saznavala. Kako pišeš prvi tekst, pišeš ga iz utrobe, drugi tekst pokušavaš strukturirati podacima pa razgovaraš s ljudima koji se bave tom tematikom i onda shvatiš da je golem broj žena koje su to proživjele. Zastrašujuće', priča nam Veljača.

'Ljudi su reagirali, prepoznali su autentičnost, nestrukturiranost'

'U trenutku kad sam to istipkala nisam imala nikakav plan, već osjećaj da je to neizdrživo. Živjeti u državi u kojoj se takve stvari događaju pred očima institucija. Mislim da su ljudi u konačnici, sada kad vrtim film unazad, prepoznali tu autentičnost i nestrukturiranost. Mislim da im se to i svidjelo, prepoznali su da mi je do toga osobno zaista stalo. Status je motiviran analizama i spoznajama, razgovorom s novinarkama koje su te teme reporterski obrađivale, sa ženama koje su to prošle. Puno me ljudi u inbox pitalo da ga stavim na javne postavke, da bi ga i oni mogli podijeliti. Slučaj na Pagu, kod djece koja su već bila u sustavu Centra za socijalnu skrb, tada se to dogodilo - ljudi su reagirali suludo', prisjeća se Jelena.

Foto: Marko Todorov / CROPIX

Nema ambicija, nema osobne koristi - već isključivo društvene odgovornosti

Tada joj se javlja kazališna redateljica Nora Krstulović. Nisu njih dvije dijelile prijateljstvo u tom trenutku, već su bile jedna drugoj poznate iz poslovnih krugova, a dijelile su uvijek i neke životne poglede. 'Napisala mi je kratku poruku koja će se pokazati kao ključna za sve što je slijedilo. 'Ne znam jesi li sigurna što si pokrenula i znaš li točno što je to, ali drago mi je da jesi, javi mi se.' Zašto sam od svih ljudi upravo nju nazvala, ne znam ni sama točno objasniti. Da li je to njezina sposobnost da stvari pretoči u djelo, njezina revolucionarna crta koja nam treba, vrlo intuitivno sam prepoznala tu energiju koja treba toj stvari. Ona je strukturirala priču - da će to biti građanska inicijativa u kojoj nitko nema političkih ambicija. Nisam osoba koja od toga ima ili želi ikakvu osobnu korist, ne želim se nigdje uhljebiti, mene zanima televizija, fikcija, to volim raditi. Volim pisati, producirati, a ovo sam osjećala kao građansku odgovornost i odgovornost medijski eksponirane osobe. Puno sam puta rekla da ljudi s medijskim kapitalom moraju taj kapital usmjeravati za korisnost društva u kojem živimo, a ne samo za osobnu korist. Samoj mi je trebalo puno vremena da dođem do trenutka svijesti, tako da mi je drago da, ako ćemo ovim pokrenuti neki trend, sretna sam što se to dogodilo'.

Divne i sposobne žene iza inicijative

Nora je Veljači dala do znanja da se treba strukturirati, da ekipi treba producentica. Krstulović preporučuje izvrsnu producenticu Nermu Mehadžić, koja je, kako navodi Jelena, ključni pokretač produkcijskog dijela inicijative. 'Nazvala sam Nermu, nismo se dotad poznavale, rekla sam joj da je trebamo, je li čula za inicijativu, a ona mi je odgovorila da je već u grupi. Tu negdje sam ja otvorila Facebook grupu, sve se događalo intenzivno i brzo. Već treći dan smo u grupi brojile 15 tisuća ljudi. Suludo. Pridružile su nam se: Ana Pecotić, marketinška stručnjakinja s kojom sam puno tijekom godina o tome razgovarala, koja je dosta dobro potkovana što se te teme tiče, vrlo je strastvena oko toga. Pridružila nam se i Mirsada Begović, koja je osmislila hashtag 'Spasi me' te samo ime, inače je urednica na Al Jazeeri. Nazvala sam Anicu Tomić i Jelenu Kovačić što je jedan redateljsko-dramaturški duo. Zamolila sam njih, kao izvrsne profesionalke s brojnim nagradama koje su dobile za svoj rad na predstavama koje se bave problematikom nasilja i ostalim socijalno osjetljivim temama, tako je nastala i predstava na temu onoga što se dogodilo Luki Ritzu'.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

S idejama i zahtjevima pred premijera!

Stvari se otad događaju brzo, prosvjed na Tomislavcu, podrška javnih osoba, političara, glazbenika... 'Dogodio se nekakav metafizički val u kojem su ljudi stali iza nas'. S Markovog trga, gdje je prosvjed inicijalno trebao biti održan, premješten je na Tomislavac, sve zbog prevelikog broja zainteresiranih građana. 'Među prvima nas je podržao Massimo Savić, Gabi Novak kojoj smo beskrajno zahvalne jer je otpjevala 'Hrabre ljude' kao našu himnu na početku prosvjeda. Pridružila nam se i ključna osoba za afirmiranje zahtjeva s kojima smo kasnije otišle na vladu i bez koje ne bi imale tu moć u ovom trenutku. Od samog početka s nama je, naime, Una Zečević Šeparović, inače moja prijateljica i odvjetnica. Nazvala sam je i pitala bi li mogla vidjeti što možemo fizički tražiti od Vlade. Kad izlaziš na ulicu, moraš imati zahtjev. Fenomenalno je pokazati otpor, no trebalo je konkretno znati što očekivati ako dobijemo šansu za dijalog. Zaista smo dobile tu priliku, Una je proučila zakon uzduž i poprijeko i napisala fenomenalne stvari. Otkrila je neke stvari, među njima i da šest županija uopće nema sklonište za zlostavljane žene, što je zapravo protuzakonito. Imamo svega jedan centar za žrtve seksualnog nasilja. Tražili smo da bilo koja vrsta fizičkog i seksualnog nasilja ne može biti prekršaj te 24-satnu nacionalnu liniju koja ne može biti iz civilnog sektora. Sa svime time došli smo pred premijera, koji je došao i na naš prosvjed na Tomislavcu. Tijekom ključnih mjeseci s nama je bila, kao neopisiva potpora i velika učiteljica, aktivistica i producentica Karla Horvat Crnobaj.

Vladajući su pokazali volju za rješenjem gorućih problema, osnovale su se i radne skupine

Pokazao je Plenković veliko uvažavanje za žene koje žele i znaju da može bolje. Politička volja da se riješe problemi je pokazana, na sastanak su stigli i ministrice Murganić i Divjak te ministri Božinović i Bošnjaković. 'Obećali su imati do kraja godine konkretne rezultate. Premijer je obećao da će se nacionalna linija žrtve nasilja povezati s policijskom koja je već postojala. Imamo fenomenalnu suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova, preuzeli su to na sebe, educiraju službenike koji se javljaju na telefon. Radi se puno toga što medijski možda nije toliko interesantno, ali se ulažu veliki napori. Želim samo naglasiti da smo još uvijek građanska inicijativa s nula posto političkih ambicija, bez ijedne kune u džepu. Ovaj fond koji smo sad osnovale, osnovan je u suradnji sa 'Solidarnom' jer mi sami ne možemo ništa, tek smo građanska inicijativa i takve želimo ostati'.

Postalo je normalno, nastavlja Jelena, da političari koje sami biramo rade isključivo za vlastito dobro. Kada netko napravi nešto od koristi za građane, ljudi su impresionirani do krajnjih granica. Shvaća i da iz te pozicije postoje ljudi koji su prema njoj i kolegicama iz inicijative skeptični. 'Shvaćam da svi čekaju da se razotkrije da netko stoji iza nas ili kolegica, da nam netko plaća za sve ovo. No, ne stoji nitko iza nas. Tužno je što ljudi u Hrvatskoj ne prepoznaju želju građanki da nam svima bude bolje. I taj nivo važnosti ove inicijative postoji i o njemu treba govoriti, čak i na razini fenomena', uvjerena je Jelena.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

'To sam ja, nisam nikad skrivala da sam feministkinja, da su prava žena stvar koja me pokreće i obilježava moj rad'

Sama će za sebe reći da je idealist koji ne zna i ne radi ništa na pola. Od činjenice da joj je u promicanju nekih ideja pomogla njezina medijska eksponiranost ona ne bježi. Dapače. 'Apsolutno, mislim da su akterice civilne scene i feminističkih udruga koje su prvoborkinje po pitanju borbe protiv obiteljskog nasilja, isto tako to istaknule i to javno rekle. Pokušali su nas medijski posvađati na početku, a onda su one to super odigrale i rekle da je super što je netko s medijskim kapitalom odlučio pokrenuti ozbiljnu borbu i zapravo staviti fokus na ono što one rade s užasno malo sredstava, nevjerojatne osobne žrtve. Gledajte, žene žrtve nasilja do #spasi me, kada bi ih pitali koga će nazvati, one bi rekle - Sanju Sarnavku i tražile njen broj telefona ili mobitela. Tako je to funkcioniralo u svijesti zlostavljanih žena. To govori jako puno o Sanji, ali i činjenici da institucije nisu bile prve koje treba nazvati. Čini mi se da sada kroz nas nekako ljudi ipak nalaze neko sigurno mjesto'. Dodaje da smatra svojom obvezom i dužnošću govoriti u ime onih koji to ne mogu, koje se ne čuje. Trebao bi to biti normativ za one koji su u takvoj poziciji. 'Nisam skrivala da sam feministkinja, da su prava žena ključna stvar koja me pokreće i koja će obilježavati svaki moj profesionalni rad. Uključujući i kolumne, tekstove, sapunice u krajnjoj liniji. Hrvatske sapunice imaju te jake ženske likove, žene koje nisu patnice koje čekaju da ih se spasi. Prepoznato je to i vani, pričala sam s ljudima koji su kupovali moje sapunice. Nevjerojatan im je takav prikaz žene. To jesam ja. To nije fejk, nije me nitko uzeo kao lice kampanje, to je to. Ljudi to prepoznaju, priča se uvijek prodaje ako je istinita. To ne možeš 'fejkat', ljudi ne znaju što je to, ali osjete autentičnost. Zato je to tako i odjeknulo. Da lažem, ljudi bi to prepoznali, vidjeli da ne baratam znanjem, da je to nekakav umjetni diskurs'.

Odgoj u obitelji obrazovanih, kulturnih ljudi obilježio ju je već kao djevojčicu

Pitamo je potiče li taj njezin revolucionarni stav i građanska odgovornost od odgoja? 'Nikad nisam skrivala način svog odgoja, ni kroz tekstove, ni kroz javne istupe. Govorila sam oduvijek otvoreno tko su nam roditelji i kako su nas odgajali. Strogo sam odgajana u tom nekom smislu, čak bih se usudila reći i prestrogo. Moram priznati da ja nisam toliko opasna majka - barem ne za sada. Možda sam ušla čak i u opozit. Moji roditelji su generacija o kojoj mi sada u Hrvatskoj možemo samo sanjati. Jedan jaki srednji sloj, fakultetski obrazovani ljudi koji vole svoju državu i svoju djecu, nemaju poriv za silnim bogatstvom, već normalan život. Pričamo o srednjem sloju kakav praktički više ne postoji, ubijen je u Hrvatskoj sa slavnih 200 Tuđmanovih obitelji. Oni su nas odgajali po principu onoga u što su oni duboko vjerovali. A vjerovali su u obrazovanje, što mislim da izumire, mislili su da je diploma obavezna, a ocjene su morale biti dobre. Rasprave nije bilo. Oni su oni koji su smatrali da su profesori uvijek u pravu. Stara pedagogija reklo bi se. Moj brat je završio dizajn na Arhitekturi, uspješan je scenograf, nagrađivan i radi i vani. Smatram i za sebe da sam prilično uspješna u tom nekom akademskom i profesionalnom smislu, mislim da u tome nisu pogriješili. Oni su liberali, kao i većina takve ekipe. Oboje su sudjelovali u Domovinskom ratu, vrlo su bili svjesni što je građanska odgovornost i osjećali su duboko domoljublje, bili su zgroženi time što se domoljublje u jednom trenutku pretvorilo u bijesni nacionalizam i veličanje ustaštva i vrijednosti koje su njima bile potpuno sulude. To je ono što sam ja upijala doma. Ja nisam znala, primjerice, kako ime može biti određujuće. Kad sam krenula u peti razred, a rat je krenuo, shvatila sam koliko ime može biti određujuće. Da li je 'Jelena' srpsko ili hrvatsko ime, pa može biti i jedno i drugo, pa da li je Lamija muslimansko ime... Bila sam frapirana i ljuta na roditelje, jer očito su to svi znali osim mene. Znala sam što je nacionalnost u tom smislu obrazovanja, ali da to ima neki naboj ili karakterno, ekskluzivno značenje - to je meni bilo nejasno. Roditelji su inzistirali da su svi ljudi jednaki, to je tako. To se usadi kod kuće, ja to jesam, u to duboko vjerujem'.

Iako je medijsku pozornost iskoristila za društvenokorisnu svrhu, zanimalo nas je da li se pribojavala banalizacije, činjenice da je netko neće shvatiti ozbiljno? Je li strahovala od ružnih komentara, s kojima se tijekom karijere znala susretati tijekom pisanja svojih kolumni?

Foto: Berislava Picek / CROPIX

Strah od kritika, banaliziranja njezine svrhe, ružni komentari? Prvo vrijeme javnog života bio joj je to - užasan šok

'Imala sam tu komparativnu prednost što sam prije kolumni bila televizijsko lice, već kao cura iz sapunica, prvu sam snimila s 23 godine, bila sam jako medijski eksponirana i tada mi je to jako teško padalo. Priznajem, užasan mi je to šok bio. Morate razumjeti da sam odrastala u obitelji u kojoj se kupovao Feral, Jutarnji list. To je to. Nisam znala što su tabloidi i to mi je bilo teško podnijeti. Tada sam se navikla na to, na te užasne tekstove, hejt i kritike. Ali, kritike na temelju banalnih, nebitnih stvari kao što je fizički izgled. To jest banalna stvar, ne kažem da je nebitan ili da ljudi kojima je do izgleda stalo nisu dobri ili pametni, ali ja sam to smatrala nečim što nije presudno za sreću, što nije pokazatelj uspjeha. Bila je to ključna stvar oko koje su se ljudi kačili. Tada sam sama sebi rekla: 'Ok, odsada više neću pročitati nijedan jedini komentar ispod tekstova'. To je bilo prije 15 godina i ja otada nisam pročitala nijedan jedini komentar o sebi. Nikada. I to je bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Od sreće, nesreće u ljubavi, razvoda, braka, djeteta, poslova, sapunica, naslovnica, gledanosti - nikada ništa nisam ni pozitivno ni negativno pročitala. Kontrolirala sam se prvih par mjeseci, a sada - kao da ta sekcija ne postoji. Čovjek zaista sam sebi može kreirati stvarnost. Komentari kod mene ne postoje, nemaju objektivnu vrijednost. Iskreno, osim što sam puno sretnija jer me to ne zagađuje, meni se čini da je to stvarno važno. Da to ima ikakav utjecaj na život, ipak bih ja morala biti prisiljena suočiti se s time. S obzirom na to da 15 godina moja karijera, privatni i javni život funkcioniraju kao da to ne postoje, oni imaju vrijednost samo u očima promatrača. Oni suštinski ne utječu na ništa. Sve funkcionira i postoji i dalje. Za mene je to jedan amputirani dio jedne hejterske anomalije društvene, a koja je posljedica interneta. Ne čitam niti forume o serijama, sebi, odjeći... Ma ničemu. Puno se toga u 15 godina i promijenilo, puno je toga ipak regulirano, govor mržnje više nije prihvaćen čak ni u komentarima. Prije 15-ak godina to je bio prostor potpunog ludila kojeg nitko nije kontrolirao jer se nitko nije osjećao odgovornim'.

Ne isključuje to njezin stav o internet maltretiranju. Ono je zaista postalo ozbiljan problem. 'Svi smo umreženi i to je donijelo puno dobrog, živimo u najboljem od mogućih svjetova i ja duboko vjerujem u to. Internet je osmo svjetsko čudo, ali mora ga se regulirati. Ulazimo sad već u problematiku slobode govora. Filozofska je to tema. Internet je prostor nevjerojatnih mogućnosti, no evo pogledajte što se dogodilo s demokracijom koja je djelovala idealistički, a onda su se dogodile anomalije. Ne treba mrziti internet, ne može se tako promatrati stvarnost, mora se sagledati u ozbiljnom kontekstu, regulirati stvari i ići dalje. Ne možeš se ozbiljno uzrujavati oko toga. Hoće li me s 38 godina opteretiti ako će mi netko napisati da sam ružna i glupa? Možda nekad i bi, ali hoću li s tom mišlju hodati po gradu cijeli dan? Neću'.

Foto: Neja Markicevic / Cropix

Veza s Majetićem dovela ju je na naslovnice tabloida - Veljača nam sjajno objašnjava i zašto

U tim zlatnim danima interneta i tabloidnog novinarstva u Hrvata, Veljača s Romanom Majetićem postaje vrhuška domaćeg jet set svijeta. Mršava, stilski nepogrešiva i karizmatična Jelena išla je sjajno uz bok Majetiću, uspješnom i mladom producentu koji je imao reputaciju zavodnika i čovjeka koji živi ekstravagantno. 'Moja veza iz tog doba bila je najzaslužnija za to, odnosno mediji koji su tu vezu percipirali kao vezu koja će puniti stupce. Djelovao je tada kao netko tko živi ekstravagantno. Teško mi se vraćati u to vrijeme jer je to bilo jako davno i sada je teško promatrati taj odnos objektivno. Ja sam danas neka druga osoba, prošlo je puno vremena i teško se prisjetiti toga. No, ono što je tome itekako pogodovalo jesu mediji koji su jedva čekali stvoriti iluziju neke medijske zvijezde koja ima užasno zanimljiv privatni život koji se onda može popratiti fotoreportažama. Bilo je to takvo vrijeme, danas medijske kuće nemaju novaca da pošalju fotografe na Hvar tri mjeseca, a ja sam živjela u vrijeme kada bi ti došao na Hvar, a oni bi te maltene pozdravljali na kavi ujutro. Smiješno je to pričati ljudima koji to nisu proživjeli, taj kontekst vremena. Ponašali smo se, pri čemu je činjenica da je Sanader bio na vlasti i da smo svi živjeli u nekom pseudoobilju koje nam se obilo o glavu kasnije u smislu ekonomije, nije odmagala. Bio je dojam toga da postoji nekakav bogati sloj, i to je super odgovaralo medijima. Glumica iz sapunica s uspješnim producentom, koji iznajmljuju jahtu na deset dana. Mnogi ljudi iznajmljuju jahte na deset dana, ali nisu bili medijski eksponirani. Meni je to jako smiješno jer sam ja, otkad znam za sebe, živjela isključivo od novaca koje sam sama zaradila. To je i danas tako. Nisam se pronalazila u tom imidžu, doista nisam, ali ja sam scenarist i producent pa mogu razumjeti taj stereotip koji je u tom trenutku bio potreban medijima. U jako sam dobrim odnosima s medijima, svi smo suborci, kasnije sam radila za rane medije i sada gledamo na to fenomenološki. Teško mi je emotivno ulaziti u to jer mi se čini da je to bio stvoren lik koji nije baš bio sinkroniziran s realitetom, ali je funkcionirao tih par sezona. Kasnije se dogodila recesija, Sanader je otišao u zatvor, dogodio se franak. Odjednom novinari više nisu na Hvaru, a jahti je sve manje', sjeća se Jelena.

Licemjerno je neke stvari izbjegavati ili o njima pričati krajnje ozbiljno

Prilično racionalno sagledava sliku koju su nekad o njoj gradili mediji. Kaže nam - bilo je to drugo vrijeme i licemjerno je o tome sada pričati kao nečem izuzetno ozbiljno. 'Treba sebe malo manje ozbiljno shvaćati. Bio je to trenutak u medijskoj povijesti Hrvatske kada smo pokušali glumiti britanski tabloidni tisak. I djelomično nam je to i uspjelo. Tu je i genijalni, obožavani Siniša Svilan, koji je stvorio jednu vrstu novinarstva. To je čovjek od kojeg sam puno naučila o televiziji, iako nismo imali iste poglede na te vrste tabloidnog novinarstva. I to je ok, to su te neke sinusoide koje su prirodne. Zanimljivo je da se u Srbiji nikada nije dogodio krah tabloida kakav je s recesijom dogodio Hrvatskoj. Mene jako veseli što se pokazalo da su Hrvati, kada su birali što će čitati i kupovati, ipak izabrali ozbiljne stvari. Živjela sam sada tamo godinu i pol, i svjedočila sam tome. Te njihove naslovnice su kao da se nalazite u film Davida Lyncha o cirkusu, pa sada unutar toga filma čitate neki podlistak. Nevjerojatno. Ozbiljno to komentirati? Ne. Ne mislim o tom vremenu, to su trenuci iz tvoje povijesti koji se pretoče u nešto drugo i postanu nešto drugo. Ja sam sada na totalno desetom planetu od tog svijeta'.

Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Dva braka su iza nje, a o bivšima govori s velikim uvažavanjem i poštovanjem

Krenula je nakon te veze dalje, ušla u ljubavnu vezu, a zatim i brak s Jankom Popovićem-Volarićem. Godinama kasnije zaljubit će se Jelena na snimanju predstave u Dražena Čučeka. S jednim od najvećih hrvatskih glumaca našeg vremena ubrzo će se vjenčati i postati majka. Obje ljubavi danas su bivše, no i dalje je s obojicom u sjajnim odnosima. Dapače, s Draženom još uvijek živi kao mala obitelj. Iza sebe ima dva braka, a kroz smijeh nam priznaje - ako se dogodi treći - nada se da će biti zauvijek. Ne postoji, dodaje uz svoj široki osmijeh, plan o trećoj svadbi - no, život se uvijek događa!

'Bili smo jako zaljubljeni i jako sretni, a kada smo to prestali biti, ok smo se rastali'

'U jako sam dobrim odnosima i s Draženom i s Jankom, samo što s Jankom nemam dijete pa taj odnos nije toliko intenzivan jer nema potrebe za time. Mada, mi smo nakon braka, direktno nakon njega, bili jako bliski u prijateljskom smislu, bili smo si jako važni u nekoj savjetodavnoj funkciji. Mislim da nam se bilo jako teško separirati u potpunosti pa smo se prvo odvojili u ljubavnom smislu, a kasnije smo se postepeno otpuštali. Mislim da to zapravo znači da smo se zapravo negdje jako voljeli. I danas kad se sretnemo jako smo bliski. Mislim da bi, kada bih imala neki ozbiljan problem u životu, neki koji sama ne bih mogla riješiti, da se obratim Janku, da bi uvijek bio tu. Nadam se da on to zna i misli za mene. Njegovi uspjesi me vesele kao da su moji, užasno sam ponosna na njega, puno je toga napravio u životu nakon našeg rastanka. Bila je to jedna prekrasna mladenačka veza koja je završila brakom, stvarno iz velike ljubavi. Nismo se ženili jer sam bila trudna, ili jer smo morali. Bio je to zaista naš izbor. Bili smo jako zaljubljeni i jako sretni, a kada smo to prestali biti, ok smo se rastali. Kasnije je snimio s Marasovićem film koji je poluinspiriran našim prekidom, i to je meni bilo fenomenalno. Nekako smo se i umjetnički dosta nahranili od tog odnosa, ja kroz kolumne, on kroz film. Čini mi se da je to jako lijepa priča i mislim da je to i ostala. Ponosna sam nas u tom smislu', govori Veljača.

Ranko Šuvar/Cropix

Dražen, Jelena i Lena i dalje su prava mala obitelj

Čučeka i dalje smatra svojom obitelji. Zbog Lene jako puno vremena provode zajedno. U smislu novih partnera nijedno od njih nije krenulo dalje - i ne zna hoće li jednog dana netko narušiti tu dinamiku. 'Što se Dražena tiče, mi smo zaista obitelj, bez obzira na razvod otprije godinu dana, mi i dalje funkcioniramo kao obitelj. Nekome je to možda čudno, nama je normalno. Još uvijek puno putujemo zajedno, idemo na mnoge stvari zajedno, puno razgovaramo i provodimo s Lenom. Oboma nam je silno važno da Lena zna da ju i mama i tata jednako vole. Mi smo nekako to naše dijete stavili doista na prvo mjesto. Presretna sam što imam kopartnera u roditeljskom odnosu koji zaista tako funkcionira'.

Pitamo je kako je biti u današnje vrijeme samohrana majka. I na to odgovara pitanjem. Sve je, kaže, podložno raspravi. 'Je li samohrana majka ona kod koje se bivši partner pojavljuje samo u smislu alimentacije i dva susreta mjesečno ili ona koja ima primarno skrbništvo nad djetetom? Oko toga se vode rasprave, a ja sam zagovornica ove druge varijante. Sve je to prekrasno, ali kad ti svaki dan uspavljuješ dijete, dižeš se s njim, organiziraš mu život i sve to radiš sama - onda to radiš sama. Mislim da treba biti pošten i pažljiv, postoje majke koje odrađuju sve same i njima je neopisivo teže negoli je meni. Ja se mogu osloniti na čovjeka koji je otac mog djeteta. Međutim, ne mislim da je jedna vrsta majčinstva laka, odnosno lakša od druge. Čak ni ona u kojoj ste u ljubavi s partnerom i živite zajedno. Smatram se samohranom majkom, a bi li mi sud odobrio taj termin, ne znam! Nitko me, srećom, to nije tražio da definiram. To ne znači, naravno, da Lena nema najboljeg tatu na svijetu, jer ima'. Na majkama je, dodaje, ipak veći dio roditeljske uloge. 'Kako da sada kažem ovo, a ostanem politički korektna? Na majkama je ipak većinski dio roditeljstva. Bez obzira na obiteljski odnos i to koliko su muškarci emancipirani. Dražen to zaista jest, no treba biti svjestan da je majčinstvo jedna usamljena i neemancipirana djelatnost'.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

Razvod ju je užasno pogodio, a oporavak od njega još uvijek traje

Silno je željela dijete i Lena je došla u pravom trenutku. Kaže nam da je bila toliko spremna na sve što je čeka, da je ništa nije šokiralo. 'Toliko sam htjela dijete i bila spremna da me ništa nije to šokiralo ni traumatiziralo. Lena ima tatu koji je obožava i prisutan je u svemu, doslovno. To što mi nismo uspjeli kao par ne bi trebalo utjecati na njihov odnos i stvarno mislim bih voljela apelirati na žene koje ovo čitaju da ne uvlače ljubomoru i nesigurnost u tu priču roditeljstva'.

Teško je ostati uvijek hladne glave, pogotovo dok je rastanak svjež. Razvod ju je, priznaje užasno pogodio. 'Razvod me užasno pogodio. I jedan i drugi moj brak bili su odnosni iz ljubavi, neproračunati, emotivni, čak i iracionalni. Prvi me razvod također pogodio. Ma meni je to poraz, izuzetno sam to teško podnijela i nekako bih se možda lakše separirala od toga da zbog malog djeteta nismo stalno morali biti zajedno. U tim trenucima ti stalno proživljavaš taj poraz ispočetka, na neki način. No, kad mi je bilo jako teško, prijateljice su mi govorile da bi zapravo bilo i čudno da mi nije teško. To znači da mi je stalo i da je odnos bio vrijedan'.

'Porazi su teški, pogotovo ako im iskreno pristupiš i ne tješiš se ljubavnicima i okolnim stvarima. Ali, to je jedini način da se preboli sve to. Ne znam neiskreno. Ako sam tužna - tužna sam, ako sam zaljubljena - zaljubljena sam. Takva sam', iskreno će Veljača.

Velika radoholičarka svjesna je da joj se posao nekad negativno reflektirao i na privatne odnose

Posao joj je iznimno važan u životu. Uvijek je bio, od svoje 23. godine intenzivno radi. Jesti nikad ne zaboravlja, no da joj se ne 'zalomi' 14 sati na poslu - dogodi se, i to često. Jelena je radoholičarka, to znaju svi koji su s njom ikad surađivali. Sjeća se perioda 'Larinog izbora' i tvrdi nam da tada šest mjeseci nije spavala kako treba.

'Jesti nikad ne zaboravim, ja od 23. godine života radim, u ovom sam poslu. S 25 godina sam napisala sama 160 epizoda serije, potpuno sama. Danas mi to izgleda nemoguće. To je pitanje karaktera, temperamenta i radnih navika iz djetinjstva, pitanje neke vrste inercije koja me nosila od projekta do projekta. Neke stvari su se jednostavno dogodile, ja nemam neki plan. Bila bih najsretnija da imam još troje djece s nekim super frajerom, da uzgajam lavandu i brinem za njih. Ali, to je slika za koju nisam sigurna da je to zapravo ono što ja želim. Da je to ono što želim, možda mi život ne bi ovako izgledao. Vrlo je to upitno. Ne treba žaliti za stvarima koje se ne mogu promijeniti, već treba živjeti najbolje što se može iz dana u dan. Meni su trenutno to posao i majčinstvo, a tu je i inicijativa koja mi je jako važna. Posao će mi uvijek biti važan, kroz njega se ostvarujem. Utječe u velikoj mjeri i na moje privatne odnose jer je jako teško biti muž žene koja radi 14 sati dnevno. To je zbilja jako teško. Koliko god su muškarci s kojima sam bila dobri frajeri, i nisam imala odnose u kojima bi me netko maltretirao s ljubomorom ili me sprječavao da radim i putujem. No, teško je kada je odnos jako definiran nečijom karijerom. Teško je i ženama, a muškarcima još teže i mislim da je to utjecalo i na moje odnose. No, ja sam u tridesetima htjela raditi, to su godine kad najviše možeš napraviti, u naponu si snage i kreativnosti. Kad smo radili 'Larin izbor' nisam spavala šest mjeseci. U svakom slučaju, što reći - možda će se dogoditi taj odnos u kojem ću se primiriti, ili pak odnos u kojem će me netko moći pratiti', zaključuje nam ova nezaustavljiva, energična žena.

Jelena Veljača

Dražen ČUček

Janko Popović Volarić

Inicijativa #spasime

Spasi me

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter