100posto osobno

Nakon što sam prvi put bila na koncertu posve sam sigurna: Rolling Stones najbolji su rock'n'roll bend na svijetu


Ines Madunić
17.09.2017.19:00
Nakon što sam prvi put bila na koncertu posve sam sigurna: Rolling Stones najbolji su rock'n'roll bend na svijetu
Reuters

sažeto

 Nakon godina maštanja o 'koncertu svih koncerata', konačno sam otišla u Spielberg vidjeti – dobro, čuti – Micka, Keitha, Ronnieja i Charlieja


Ines Madunić
17.09.2017.19:00

"Slušaj, slušaj tu prekrasnu jednostavnost", govorio je moj otac dok je pojačavao radio. Svirali su Stonesi, više uopće ni ne znam koja pjesma, ali sjećam se njegovog osmijeha, zatvorenih očiju i laganih plesnih pokreta. Čovjek je iskreno uživao, ja sam slušala i shvatila. Ljepota u jednostavnosti. Gitara Keitha Richardsa proizvodila je zvuk koji je istovremeno bio tako čist i prljav. Rock'n'roll. "A ne ona sranja koja ti slušaš", dodao je moj otac referirajući se na domaći underground punk koji je tad kreštao iz moje sobe danonoćno - bila sam pri kraju osnovne ili na početku srednje škole. Bio je to jedan od onih "coming of age" trenutaka u kojem vidiš svoje roditelje kao prave osobe, a ne samo tvoju mamu i tatu.

Voljela sam Stonese i prije, ali s godinama, a i od tog trenutka sve više. Nije da ne volim punk, još uvijek ga često slušam, ali njegova je jednostavnost postala prazna i s vremenom sam sanjala o tome da čujem "Satisfaction" uživo.

Reuters

"I mi bi išli", rekli su moji roditelji kad sam ih obavijestila da sam kupila karte za Rolling Stonese. Mama ima ploču "Some Girls" spremljenu u ormaru koja se godinama izvlači samo da bi joj se divilo. Oni nikad nisu vidjeli Stonese, nisam ih, iskreno, ni ja baš vidjela, ali sam ih zato čula.

Kupila sam dvije ulaznice pet dana prije koncerta. Zadnji čas, da sam čekala još dan ostala bih bez njih. Mislila sam, puno je to novaca. Najjeftinija ulaznica (s organiziranim prijevozom) bila je 1100 kuna. Ne znam koga bih od prijatelja natjerala da ide sa mnom jer nitko nije baš toliki fan Stonesa, a nije baš da imaju 1000 kuna sa strane za koncert. Nisam ni ja imala sve do kraja kolovoza kad je došao povrat poreza. Imala sam velike planove za te novce, a onda sam jedan dan shvatila - džabe, i da staviš na štednju pa eventualno nekad kupiš auto ili stan, za pet, deset godina ćeš misliti: "Glupačo, svejedno nisi vidjela Stonese. A mogla si." I tako sam kupila dvije ulaznice i povela mlađu sestru u Spielberg.

Koncert je bio u Red Bull Ringu, gdje se inače voze utrke Formule 1 i gdje stane stotinjak tisuća ljudi. Naravno da je cijelo prijepodne padala kiša, naravno da nismo imale kabanicu ni gumene čizme. Nije čak bilo ni bitno. Pod šatorima ekipa se cijelo poslije podne zabavljala uz rock hitove iz 60-ih, 70-ih, 80-ih i 90-ih. Od svih nas od 20 i nešto godina, najnabrijaniji su bili oni od 40, 50 i 60 i nešto, a činilo mi se da ih ima puno više nego onih mlađih.

Sat i pol prije početka koncerta, dok su publiku zagrijavali Kaleo, krenule smo prema štandu na kojem se prodaje originalna Stones roba. Ljubazni mladić jedva nam je uspio pronaći jednu jedinu majicu kratkih rukava broja M, ali je blatnjava. Nema veze, svejedno smo je uzele i krenule se probijati kroz blato do tribine. Na INmusicu zna biti užasno, ali ovo je bilo next level. Ipak, nije bilo kaosa, čak ni na šankovima. Točeno pivo u posebnoj plastičnoj čaši "Rolling Stones No Filter Tour" je 7 eura. Ok, još jedan suvenir, mislim si dok pokušavam prikriti nevjericu i konobarici mirno predati 14 eura za dva piva. Vidjet ćeš Stonese, ovo je sve nebitno, ponavljam si u glavi.

Reuters

Na tribini pored nas s jedne strane sjedi starija gospođa koja je turistička pratiteljica iz Osijeka koja je došla s grupom iz Zagreba, kao i mi. Voli Stonese, ali nije oduševljena. Nakon što me gledala kako neumorno plešem prvih nekoliko pjesama, miroljubivo me potapšala po ruci i rekla: "Ako svi budu tako kao vi, tribina će pasti." Nasmijala sam se i nastavila dalje. Nikakve društvene konvencije nisu me te večeri mogle natjerati da sjednem. S naše druge strane bio je gospodin u svojim 50-ima. To su mu peti Stonesi, kaže; prvi i najbolji bili su u Beču 1990., a drugi i najlošiji u Zagrebu 1998.

"Uživajte, cure, bit će vam super", kaže. Došao je sam. U redu ispred nas sjede dva mlada oca sa sinovima koji su stari između 6 i 10 godina. U samo dva reda stvarno nas je bilo od 6 do 66

Počelo je sa "Sympathy For The Devil". Kad sam čula gitaru i Micka Jaggera kako pjeva: "Please allow me to introduce myself..." sve što sam mogla misliti bilo je: "Ovo nije istina." Kao što sam već napisala, nije baš da sam vidjela Micka, Keitha, Ronnieja i Charlieja, bili su prilično daleko i izgledali kao neke bubice, ali ni to mi nije bilo bitno. Videozid bio je dovoljan jer jedino što je bilo bitno je da sam čula "Under My Thumb", "Gimme Shelter", "Brown Sugar", "Miss You", "Paint It Black", "You Can't Always Get What You Want" i, da, "Satisfaction".

Sad kad ponovno čitam ovaj tekst, čini mi se da nikad nešto patetičnije nisam napisala, a još nisam ni došla do dijela u kojem su mi krenule suze dok je Keith Richards pjevao "Slipping Away", samo zato što je izgledao užasno sretno, a ja nisam mogla vjerovati da sam doživjela da čujem njegovu gitaru uživo. Možda je većini ljudi ovaj tekst pretjerivanje. Pa to je samo koncert, zaboga! Znam, naravno, bit će još koncerata, možda, ali postoji razlog zbog kojeg su Stonesi – Stonesi. Postoji razlog zbog kojeg je ta ekipa koja zajedno ima 293 godine (!!!) najbolji rock'n'roll bend na svijetu već više od 50 godina.

Vrlo je jednostavno, kao i uvijek sa Stonesima: I know it's only rock'n'roll, but I like it, like it, yes I do.

koncert

Rolling Stones

Mick Jagger

Keith Richards

Ronnie Wood

Charlie Watts

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter