Intervju: Csilla Barath Bastaić

'Naše patrijarhalno društvo teško se prilagođava promjenama u odnosu prema ženama, nejednakost će još dugo biti aktualna tema'


Ines Madunić
16.12.2018.15:00
'Naše patrijarhalno društvo teško se prilagođava promjenama u odnosu prema ženama, nejednakost će još dugo biti aktualna tema'
Tonči Plazibat/Cropix

sažeto

Glumicu od ove nedjelje gledamo u novoj predstavi u Kerempuhu, gdje igra tri različite uloge


Ines Madunić
16.12.2018.15:00

Csilla Barath Bastaić jedna je od onih glumica koje redovno možemo gledati na televiziji, u filmu i kazalištu. Posljedjih mjesec i pol dana posvetila se upravo kazalištu, a večeras, u nedjelju 16. prosinca, u Kerempuhu će premijerno zaigrati u "Ellingu" Hrvoja Korbara, i to u tri različite uloge. Pozornicu će dijeliti s Markom Makovičićem i Filiom Detelićem.

Glumicu, koju smo imali prilike gledati u 15-ak filmova i serija, definitivno je odlučila karijeru nastaviti u Hrvatskoj. Neko je vrijeme paralelno radila i u Londonu, gdje je zaigrala u nekoliko predstava i filmskih projekata. 

Netom prije premijere s glumicom smo pričali o njezinoj karijeri u Londonu, ali i o tome zašto se ipak odlučila vratiti se u Hrvatsku. Csilla je jedna od onih glumica koje se ne boje reći svoje mišljenje pa nam je tako iskreno rekla što misli o odnosu društva prema ženama te objasnila zašto nije oduševljena Adventom u Zagrebu.

Recite nam o svojoj novoj ulozi u Kazalištu Kerempuh, u predstavi "Elling". O kakvoj ulozi se radi i kako su protekle pripreme?

U ovoj duhovitoj, pomaknutoj i toploj priči o neprilagođenosti dvojce autsajdera igram 3 lika koji se pojavljuju u raznim fazama njihovog putovanja od mentalne institucije do 'normalnog, samostalnog života'. Svaka od tih triju žena predstavlja svojevrsni izazov u njihovim životima koji lakše ili teže svladavaju.

Probe su trajale oko mjesec i pol, možda i manje, što nije uobičajena praksa, ali mislim da smo upravo zbog tog kratkog perioda pripreme startali odmah sa 100 posto. Iako nam je vremenski okvir bio kratak, bilo je tu mjesta i za igru, improvizaciju i mijenjanje stvari unutar dosta čvrste strukture i jasne vizije koju je Hrvoje imao.

Ivan Posavec

Već nekoliko godina radite paralelno u Hrvatskoj i Londonu. Kakva je razlika u glumi na hrvatskom i na engleskom jeziku?

Ispravak netočnog navoda…. Ja već dulje vrijeme nisam u Londonu. U Hrvatskoj su se počele otvarati neke nove poslovne prilike koje nikako nisam htjela propustiti, a s druge strane me nije privlačila mogućnost života u dvije države. Što se tiče glume na engleskom I na hrvatskom, osim činjenice da se radi o dva različita jezika, nema baš neke razlike. Osnovne postavke koje gluma podrazumijeva ostaju iste, glumili vi na materinjem ili stranom jeziku. Sam jezik, tj. jezična struktura ima svoje zadatosti i najveća razlika je zapravo u melodiji jezika. Percepcija gledatelja je drugačija kada kao stranac izvodiš tekst na engleskom, a pri tom ne govorim samo o naglasku već I logici rečenice koja je Englezima bila zanimljiva jer je drugačija I svježa.

Svojedobno ste igrali i Shakespearea na engleskom - kako ste se pripremali za tu ulogu?

Taj projekt zahtijevao je puno truda i pripreme, međutim nema ljepšeg osjećaja nego otkrivati Shakespeareov stih na izvornom jeziku. Ostatak ansambla su bili Englezi koji su cijeli studij posvetili Shakespeareu i detaljnom, studioznom raščlanjivanju njegovih djela. Dobro poznavanje Shakespearea otprije mi je pomoglo, ali njegov stih u izvornom obliku je zaista bio izazov svladati i to u samo dva i pol tjedna. Kroz pripreme sam odlazila gledati predstave u The Globe i Royal Shakespeare Company u Stratford Upon Avon. Nakon toga ne poželite ništa drugo doli glumiti Shakespearea do kraja života. Zaista sam presretna što mi se pružila ta mogućnost i bila mi je izuzetna čast biti dijelom engleskog ansambla koji mi je davao podršku kroz cijeli proces.

Što biste rekli, koja je najveća (ili najvažnija) lekcija koju ste naučili radeći u Londonu?

Najviše sam naučila promatrajući svoje engleske kolege kako pristupaju poslu i koliko kao nezavisni umjetnici ulažu u sebe, koliko se bore, trude i rade. Nemilosrdno je to tržište, biznis prije svega i moraš biti u niskom startu cijelo vrijeme.

U posljednjih godinu dana aktualna je tema ženskog položaja u filmskoj i zabavnoj industriji. Kakva je razlika u odnosu prema glumicama u Londonu i u Hrvatskoj?

Ne možemo pričati o razlikama, a da se ne ukaže na to da filmska industrija u Hrvatskoj funkcionira potpuno drugačije nego u Engleskoj. Tamo je hijerarhija filmskog biznisa vrlo stroga. Nema preskakanja stepenica. Sve ide kroz casting direktore, agencije i menadžere. Ovdje je tržište puno manje, svi se međusobno poznajemo, sve je familijarnije i samim time ugodnije.

Kako biste ocijenili položaj žena u hrvatskom društvu?

Živimo u patrijarhalnom društvu koje se teško ili nikako prilagođava nužnim promjenama koje se tiču odnosa prema ženi i njenom položaju u društvu. Vanjski su se faktori promijenili, žena je ekvivalentna muškarcu u svakom segment njihovog zajedničkog života kao i u onom poslovnom, ali čini se da se svijest o validiranju nije promijenila. Patrijarhalni sistem je nemoguće iskorijeniti ako se početne postavke ne promijene. Sve kreće od odgoja koji se kasnije reflektira i u odnosu partnera unutar zajednice, kao i u radnom okruženju.

Ivan Posavec

Priča li se o #MeToo pokretu? Koliko je za vas bila važna ta tema i mislite li da će taj pokret pomoći u tome da se poboljša položaj žena u umjetnostima?

Me Too bila je i jest svojevrsna društvena revolucija i na globalnoj su se razini ipak pomaknuli neki kotačići u osvještavanju položaja žena u ovoj predominantno muškoj industriji. Ne radi se tu samo o moralnom aspektu kojega su ljudi odjednom postali svjesni, već su se žene diljem svijeta konsolidirale i izložile prvenstveno sebe javnosti i time ukazale na položaj žene u umjetnosti. Nejednakost žena I muškaraca u ovoj industriji još dugo će biti aktualna tema.

Kako doživljavate Advent u Zagrebu?

Sve mi je to iskreno prenaporno. Previše ljudi, previše hrane, previše svega. Najljepše mi je bilo prvih godina Adventa. Sve je bilo skromnije i svedeno na jednu ljudsku mjeru.

Koja vas je knjiga oduševila u posljednje vrijeme?

Kao I žene diljem svijeta, Elena Ferrante me ostavlja bez daha. 'Dani zaborava' fantastična je psihološka drama koja me svojim monološkim narativom izula iz cipela. Sada upravo dovršavam i njenu tetralogiju. Čula sam da je ekranizacija 'Genijalne prijateljice' briljantna tako da jedva čekam malo slobodnog vremena da pogledam.

Po čemu ćete pamtiti 2018. godinu?

Bila je ovo godina nabijena nevjerojatnim poslovnim ritmom. Projekti koje sam imala priliku raditi ostavljali su me s malo ili nimalo vremena.

glumica

kultura

Scena intervju

premijera

kazalište Kerempuh

Csilla Barath Bastaić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter