KRIZA MLADIH GODINA GALE SVILAN

'Ne želim postati majka. Moja osobna 'sebičnost' išla je do te mjere da sam aktivno odlučila proučiti proces sterilizacije'


Gala Svilan
28.01.2019.11:00
'Ne želim postati majka. Moja osobna 'sebičnost' išla je do te mjere da sam aktivno odlučila proučiti proces sterilizacije'
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

Gala Svilan u novoj kolumni progovara o svojoj odluci da ne postane majka i zakonima koji ženama defacto brane sterilizaciju. Kod muškaraca je priča potpuno drugačija


Gala Svilan
28.01.2019.11:00

Ako ste prošle godine postali ponosni roditelj, velika je vjerojatnost da ste svoje dijete nazvali; Mišel, Mara, Leon, Mateo ili Mia. To su samo neka od najpopularnijih baby imena koja su se našla na listi prošle godine. Ljetos sam se tako i sama susrela s jednom Marom, u pretrpanom i vrućem autobusu, u 6 h ujutro vraćajući se s mora još mamurna od noći prije. Mare i ja imale smo istu nijansu lica tog jutra. Zelenkasto-žutu, ja od nedostatka procjene koliko alkohola mogu podnijeti, a Mare od baby kašice koju si je razlijepila po cijeloj faci. Mare nije skidala oči s mene, a njezina majka s nje. Pokušavala joj je uvaliti žlicu sa zelenom splačinom u usta, a 90 posto hrane je završilo na njezinoj faci ili mojoj majici. Kao da to nije bilo dovoljno, mamina princeza nas je počastila i dvosatnom operetom, sa savršenim sopranom iz petnih žila i fascinantnim kapacitetom pluća. Kako to često biva, majka ju je samo popratila nervoznim smiješkom i komentarom 'Mare baš si zloćko'. Ne Mare, nisi zloćko, već razmaženo dijete, a tvoji roditelji nespremni da na sebe preuzmu odgovornost za drugo ljudsko biće.

via GIPHY

Da se odmah razumijemo, za sebe smatram isto. Samo sam za razliku od Marine mame već davno donijela bitnu odluku... Jeste li spremni? Sjedite li? Ne želim postati majka. I pod time ne mislim 'još', kada mi naraste plaća, uselim se u veći stan, nađem pravu osobu ili dođe pravi trenutak.

Uskoro ću ući u godine u kojima je i mene moja majka rodila. Iako je ovo razdoblje kada bih trebala poskrivećki skupljati baby outfite u poseban Pinterest album, na Instagramu sačuvati fotke tapeta za zidove dječje sobe, u meni se ne budi nikakav majčinski poriv za koji su mi svi govorili da će me lupiti 'kao iz vedra neba'. Kada sam bila klinka, nikad nisam razumjela lutke beba, a guranje jastuka pod majicu kako bi se igrale trudnica i dan danas mi djeluje pomalo morbidno. U srednjoj školi moje tvrdnje da nikada neću imati djecu, vječno su dočekivane s podsmjehom i komentarom kako ću zasigurno na kraju prva roditi i to minimalno troje. Jer to je navodno uvijek slučaj s nama koje se 'bojimo majčinstva'.

Za to vrijeme moja majka, svakog puta kada vidi slatku klinku, momentalno izgubi samokontrolu i sposobnost artikulacije, a glas se prevara u baby talk. Uvijek uslijedi i potpitanje: 'nije li slatka', kao da je moj potvrdni odgovor ujedno i znak da ipak postoji minimalna šansa da jednog dana promijenim mišljenje.

Ono što joj ne želim svakog puta iznova ponavljati jest da više emocija u meni probudi topli cheesecake preliven hladnim stracciatella sladoledom iz Cookie Factoryja, nego li najslađa beba iz Dove reklame. Iznova ponavljati ne želim jer to je scenarij koji me prati od malena. Uvjeravanje svih oko sebe, da sam očito rođena s tvorničkom greškom, da klinci u meni ne pobuđuju ikakvu želju za majčinstvom i da se to nikada neće promijeniti. S godinama se to uvjerenje samo učvrstilo, a ideja da zbog toga posjedujem neku urođenu 'grešku', je iščeznula. Ono što nije nestalo, je nevjerica i neprihvaćanje te činjenice sviju oko mene.

via GIPHY

Kao da živim u nekom bunilu, da sam brainwashana i da me se pod hitno treba izbaviti iz tog ludila. Kao da ta činjenica svima pada teže nego meni samoj. Ženama koje su odlučile ne imati djecu, 'u pomoć' brzo pristižu svi bližnji i daljnji, pokušavajući ih na vrijeme uvjeriti da rade ogromnu grešku te da je pametnije sabrati se što prije, dok biološki sat još kuca. Ne znam što se dogodilo s mojim, ali očito sam baterije iz biološkog sata izvadila, stavila u vibrator i zaboravila ih vratiti. I dan danas, od spolnih bolesti najviše se bojim djece. (šalim se, šalim se joooooj!).

Opet me tjerate da pišem disclaimer: Ne, to ne znači da ne volim djecu ili da se ne veselim klincima svojih prijatelja. To samo znači da sam statistička manjima, jedna od očito rijetkih koja ne sanja o majčinstvu i da mi je dosta zabadanja tuđih noseva u moje spolovilo.

Žene koje dijele moje mišljenje, često će biti počašćene epitetima kako su sebične, nezrele ili nesigurne. 'Sve će se promijeniti kada budeš držala svoje dijete u rukama, tek tada ćeš shvatiti o čemu svi ostali pričaju.'

Moja osobna 'sebičnost' išla je do te mjere da sam aktivno odlučila proučiti proces sterilizacije. Na to me natjerala vječna briga oko kontracepcije i nemogućnost nalaženja odgovarajuće pilule. Život u vječnom strahu od moguće neželjene trudnoće, još goreg scenarija pobačaja, mučnine i glavobolje zbog pilula, nikako mi nije imao smisla kada sam već od malih nogu znala da majčinstvo nije nešto što želim.

Ta moja odluka, završila je jednom neočekivanom i šokantnom spoznajom. Država i birokracija, meni kao ženi pravno ne dopušta sterilizaciju. U Hrvatskoj se prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. ne dozvoljava sterilizacija ženama mlađim od 35 godina. U praksi, situacija je još potresnija. Komisija koja odlučuje o zahtjevima za sterilizaciju u pravilu odbija ženinu želju, koliko god ona bila psihički svjesna poteza. Neki navode da žene uz navršenih 35 godina moraju imati barem minimalno troje djece ili biti u životnoj opasnosti da bi se dozvolila sterilizacija te se traži dozvola bračnog druga što nigdje u zakonu nije navedeno, tako da ćete ako se odlučite na sterilizaciju vjerojatno naići na mnogobrojna zatvorena vrata i individue koje smatraju da imaju pravo odlučivati o vašoj zrelosti i pouzdanosti odluke da ne želite više ili uopće imati djece. Kada je pak riječ o muškoj vazektomiji, zakon i procedura je jednostavna, obavlja se i u privatnim klinikama te je čak pokrivena i dopunskim osiguranjem.

via GIPHY

Sa svojih 30. godina došla sam do meni nevjerojatne spoznaje da je birokracija i neka bezimena osoba, vjerojatno motivirana religijskim uvjerenjima, meni zakonom zabranila da samostalno odlučujem o vlastitom spolnom organu. Moja vagina, postala je doslovno vlasništvom države, političkim i religijskim predmetom. Ako ste mislili da je 'The Handmaid's Tale' samo distopijski roman, sljedeći put za ljetno štivo na plažu uzmite naše zakone.

Ako se brinete o mojoj 'nesigurnosti' oko odluke, hoćete li i sociopata poticati da proba ukokati kojeg čovjeka, čisto da budemo sigurni imali li zaista potisnute porive serijskog ubojice ili ne?

Ako je sebičnost u pitanju i 'dužne' smo roditeljima podariti unučad, znači li to da je naša maternica mikrovalna pećnica za djecu?

Ako smo nezrele, zašto se to ikoga tiče? Barem smo za razliku od većine dovoljno realne i samokritične da smo svjesne da nije humano na sebe preuzeti zadatak odgoja drugog ljudskog bića. U Njemačkoj postoje posebne dozvole i obuke koje morate proći kako bi dobili odobrenje za držanje nekih pasmina pasa (lovačkih npr.). Ne bi bilo loše takve dozvole uvesti i za djecu jer nažalost uvijek postoje biseri koji odluče rađati iako djeci ne mogu pružiti najpotrebnije, hranu i smještaj.

via GIPHY

Iako znam da su takvi komentari i nagovaranja prijatelja, obitelji i poznanika u svojoj srži dobronamjerni, sve ih više počinjem osuđivati. Komentari gore nabrojani, bili bi OK da je riječ o novom automobilu ili skupocjenoj haljini za koju znamo da ćemo obući samo jednom i nikada više. No kada je živo biće u pitanju, takva bodrenja i poticanja više nisu samo dobronamjerna, već neodgovorna. Ako kupim haljinu koja mi možda nije trebala, posljedice nisu toliko strašne. Otplaćivat ću je možda koji mjesec duže i svakog puta kada otvorim ormar podsjetit će me na moje glupe i ishitrene odluke. Ništa što će meni ili mojim bližnjima nanijeti veliku bol. No, donošenje na svijet djeteta jer nisam 100 posto sigurna ili jer ću možda jednog dana požaliti, utječe ne samo na moj cijeli život, već i na sudbinu tog djeteta. Na svijet donosite biće, koje o vama u potpunosti ovisi, koje zbog vaše nespremnosti (financijske ili psihičke) može nositi posljedice cijeli život.

Zato sljedeći put kada vam prijateljica, snaha ili kćer kaže: 'nisam spremna' ili 'ne želim djecu', ne razuvjeravajte ju, vjerujte da osoba sama najbolje osjeća što je sposobna hendlati u datom trenutku. A ja ću za to vrijeme svoje spolne organe koristiti samo u rekreacijske svrhe, sviđalo se to državi ili ne.

Scena kolumna

Gala Svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter