Intervju: Miran Kurspahić

'Neokonzervativna revolucija pod vodstvom Crkve je opasna i treba joj se oduprijeti, a uvijek postoji šansa za otporom'


Ines Madunić
11.04.2018.19:00
'Neokonzervativna revolucija pod vodstvom Crkve je opasna i treba joj se oduprijeti, a uvijek postoji šansa za otporom'
Damir Žižić

sažeto

Redatelj u &TD-u postavlja autorsku pseudo-dokumentarističku predstavu o punku i revoluciji


Ines Madunić
11.04.2018.19:00

Miran Kurspahić smatra se punkerom. Neki bi, po njegovom načinu oblačenja, rekli da je baš šminker, ali kako on sam kaže, punk nije stvar poderanih traperica.

"Punk nije stvar muzike ni mode, punk je stanje uma. Ako to imaš sa 17 godina u sebi, imat ćeš i s 47 i 77. Punk se živi bez obzira na neku vanjsku pojavnost. Ono što radiš je bitno, način na koji činiš. Punk i rock'n'roll su u glavi, a prvotna ideja je bunt", rekao nam je Kurspahić u pauzama između proba za svoj novi autorski projekt.

U suradnji s Ronom Žulj napisao je "Fury Revolution Revival Tour", glazbenu, pseudo-dokumentarističku predstavu (ne mjuzikl, ističe, ta mu je forma mrska) o punku, revoluciji i otporu. Premijera je u četvrtak, 12. travnja u Teatru &TD, a pogledati je možete još i 13. i 14. travnja.

"Prošle godine htio sam napraviti predstavu posvećenu stogodišnjici Oktobarske revolucije, ali u ruke mi je ponovno došla knjiga 'Please, kill me' Legsa McNeila. Radi se o oralnoj povijesti punka. To je inače i glazba koju slušam, a onda je Jarmusch objavio film o Stoogesima, pa smo izgubili Lemmyja i Bowieja, i sve me to povuklo na rock dokumentarizam. Odlučio sam spojiti te dvije ideje - temeljna ideja punka je revolucionarna i dijeli zajedničku crtu sa svim drugim revolucijama, a ta je da zahtijevaš promjenu sada s onim što imaš. Nagli prevrat, potreba da ti odmah bude bolje", kaže Kurspahić.

I tako je s Ronom Žulj napisao scenarij, a onda i okupio bend. S njim će na pozornici &TD-a glumiti i uživo svirati - i to autorske pjesme - Nikša Marinović, Miran Kurspahić, Domagoj Janković, Karlo Mrkša i Sven Jakir. Predstava je u potpunosti na engleskom jeziku, bez titlova, što je, kako kaže glumac i redatelj, njemu logično jer se radnja događa u New Yorku. Uostalom, prilika je to da turisti u Zagrebu pogledaju predstavu na engleskom, što je u našoj metropoli iznimno rijetko.

U formi pseudo-dokumentarističkog komada Kurspahić se ne dotiče samo punka. Dvije su, i to barem dvije razine, na kojima je radio. Jer, glazba je uvijek politika.

"Odluka o tome hoće li pjesma biti brža, s puno distorzije, ili će biti melodioznija - to je politička odluka. Naravno da je puno lakše prihvatiti da ti netko pjeva 'Love Me Do' nego 'Anarchy In The UK'. Mislim da popularnost i dominacija pop glazbe danas, koja u većini slučajeva nekvalitetna i površna, nikako nije slučajna. Zaglupljivanje i pacificiranje masa tu je svakako faktor. Ta glazba nije došla niotkuda i sigurno odgovara strukturama koje ne žele talasanje. Osim talasanja guzicama", kaže Kurspahić.

Damir Žižić

Priča o bendu Fury također je priča o propasti revolucije, i ne samo jedne.

"Uvijek je tu problem ljudi. Svatko dolazi sa svojim interesima, a ljevica češće ima taj sindrom nego desnica, ako već govorimo u tim zastarjelim terminima. Raspadnu se prije nego što nešto naprave. Ono što može pokrenuti, ali i završiti svaku revoluciju su ljudi", rekao nam je redatelj. A gdje je tu Hrvatska i kakva se to revolucija nama događa - ili bi se trebala događati?

"Jako dugo preispitujem mogućnost revolucije u Hrvatskoj zbog naših kulturoloških problema, mi nemamo tu kulturu protesta, a kamoli revolucije. Timidni smo i submisivni u tom smislu, ne znam koliko se to da promijeniti. Stvari ne funkcioniraju na jako puno nivoa. Postala je primjetna i osjetna neokonzervativna revolucija koju je pokrenula Katolička crkva sa svom svojom logistikom, bogatstvom i umreženošću. Krenuli su iz svoje pozicije moći tako da je sad u pitanju tolika bahatost da se više ne radi isključivo preko nekih udruga nego je to jedan otvoreni rat sa sekularnom državom i to je opasno. Nije više ni 5 do 12, rok je prošao. Na to treba reagirati, tome se treba oduprijeti. Vidimo direktno miješanje u politiku, obrazovni sustav, u nešto tako privatno kao što je porod ili terminacija trudnoće, po meni je to nedopustivo. To nije samo sindrom kod nas, mislim da se to može vidjeti u cijeloj Europi i Americi. Općenito taj trend buktećeg populizma koji je, budimo realni, uzrokovala retrogradna ljevica. Lavina je krenula i treba joj se oduprijeti, a znamo što se događa ako ne pobjegneš od lavine - pomete te. Sad je pitanje želite li dosita biti pometeni takvom vrstom retrogradne neokonzervativne revolucije. Ja svakako ne želim i pozvao bih na otpor svake vrste", kaže Kurspahić.

Ipak, stvari nisu baš tako crne kako se možda čine. Jer, osnovna je poruka njegove predstave pozitivna i zove na promjenu. I to ne samo one koji su odrastali uz glazbu bendova kao što je Kurspahićev Fury, krajem 60-ih i 70-ih, nego mlade, kojima je predstava i namijenjena.

"Za mlade to je podsjetnik da ne dopuste da ih uvjere kako nema pomaka, mogućnosti, kako nema šanse za promjenom. Naprosto, ta ideja mora postojati; mogućnost za promjenu, za pobunu, mogućnost da s onim čime raspolažeš sada napraviš nešto. Vrlo često se događa da ljudi radi nekakve ugodnosti i linije manjeg otpora ne naprave ništa premda osjećaju nepravdu. Ali, iz apatije i inercije ništa ne poduzimaju. Najmanje što možemo napraviti je pokušati. Tu se radi o pokušaju, mi ne pričamo o uspjeloj revoluciji, o bendu koji je uspio i prodao milijune. Ne, tu se radi o pokušaju probanja nečeg novog, drugačijeg, boljeg. If you don't even try, nothing will ever happen", zaključuje.

star vibes

intervju

kultura

kazalište

premijera

predstava

Rock and roll

punk

revolucija

Miran Kurspahić

Teatar &TD

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter