Veliki intervju s Hrvojem Krešićem

Omiljeni reporter o Kolindinom nasrtaju na mikrofon: 'Da sam predsjednicu povukao naglo sebi, to bi tek bio skandal, a vjerojatno bi moralo reagirati i osiguranje'


Barbara Marinović
15.11.2018.20:30
Omiljeni reporter o Kolindinom nasrtaju na mikrofon: 'Da sam predsjednicu povukao naglo sebi, to bi tek bio skandal, a vjerojatno bi moralo reagirati i osiguranje'
Foto: CROPIX

sažeto

Hrvoje Krešić u velikom intervjuu za 100posto otkriva kako se navukao na novinarstvo, što misli o potezu predsjednice te koje vrijednosti želi svom djetetu usaditi


Barbara Marinović
15.11.2018.20:30

Kada je Kolinda Grabar Kitarović nedavno neprimjereno reagirala na pitanje Hrvoja Krešića, poznati reporter i novinar postao je vijest dana. Moguće da se i nikad nije dogodilo da toliko visoko pozicionirana osoba izgubi kompas i uzme u ruke mikrofon. No, Krešić se nije dao, i postupio je najbolje što je mogao. Već dulji niz godina njegova pitanja bockaju čelne ljude države, premijer mu redovito poprati statuse na Twitteru, a kolege prate što radi. Ovaj reporter N1 televizije fizički podsjeća na Clarka Kenta, voli vjerovati da čini plemenit posao, a privatnost štiti od znatiželjnika. U velikom intervjuu za 100posto nesuđeni profesor hrvatskog i antropologije objašnjava zašto štiti suprugu i dijete od javnosti te kakav je u najprivatnijim trenucima.

Jedan ste od najuglednijih novinara u Hrvatskoj, a ne libite se inzistirati na odgovorima kada ih postavite. Tako ste nedavno inzistirali i tijekom razgovora s predsjednicom Grabar Kitarović pa se dogodila neobična situacija, zgrabila je mikrofon. Kako ste doživjeli taj njezin potez, što vam je u tom trenutku prošlo kroz glavu? Izgledalo je kao da je predsjednica izgubila kontrolu. Mislite li da je takav dojam točan? Što ju je, po vašoj ocjeni, toliko isprovociralo u vašem pitanju? Prevelika upornost?

Iznenadio me taj potez, nisam ga očekivao. I ranije mi se znalo dogoditi da sugovornici ne žele odgovoriti na konkretna te po nekoliko puta ponovljena pitanja, no neka krajnja reakcija bi bila zahvala i odlazak, ne baš oduzimanje mikrofona... A što je predsjednicu natjeralo na takvu reakciju? O tome mogu samo nagađati, pretpostavljam da je svjesna da je sebe dovela u prilično neugodnu poziciju naglim vrludanjem oko tzv. Marakeškog sporazuma. Inzistiranje na najjednostavnijem, a istovremeno najboljem novinarskom pitanju - zašto? - uz navođenje svih činjenica koje smanjuju mogućnost manipuliranja javnim mnijenjem je vjerojatno dovelo do reakcije koju je javnost imala prilike vidjeti.

Na društvenim mrežama pojavili su se potom i neki komentari koji su tvrdili da ste se predsjednici unosili u lice. Što se zapravo dogodilo?

Predsjednica je usred mog pitanja posegnula za mojim mikrofonom, privukla ga sebi dok sam ga još držao u ruci i krenula odgovarati. Time je onemogućila da se čuje mene i moja dodatna potpitanja, jer sam bio daleko od svog mikrofona. Neki televizijski mikrofoni - poput ovoga koji je u središtu ove situacije - registriraju i prenose zvuk samo ako su jako blizu izvoru zvuka. U takvoj situaciji sam - ako sam htio da gledatelji čuju moja dodatna pitanja - imao dva izbora: ili sam mogao mikrofon (a time vjerojatno i predsjednicu) čvrsto povući sebi, ili sam se mogao ja primaknuti mikrofonu. Znam da je to izgledalo kao da se predsjednici unosim u lice, i nije mi to nimalo drago, novinar se ni u kojim okolnostima ne bi smio unositi u lice svojim sugovornicima. Ali, da sam predsjednicu, s druge strane, povukao naglo sebi, to bi tek bio skandal, a vjerojatno bi moralo reagirati i predsjedničino osiguranje. Puštanje mikrofona iz ruke također nije bila opcija, jer oduzimanje mikrofona novinaru ili kamere snimatelju je oblik cenzure. To se ne radi, a ako netko to i pokuša učiniti - na to se ne pristaje.

Foto: CROPIX

Specifičan je odnos i premijera Plenkovića prema vama. Prati vašu aktivnost i na Twitteru, a vaša pitanja ga bockaju od 2016. godine. Šuškalo se i da vam neko vrijeme nije želio odgovarati na pitanja, je li to točno? Čime ste ga toliko isprovocirali?

Nije točno da mi premijer nije htio odgovarati na pitanja, kad god drži konferenciju za medije ili daje izjavu na nekom događaju nakon koje slijede novinarska pitanja, uredno odgovara i na moja, tu zaista nikada nije bilo problema. No s druge strane premijer jako, jako rijetko daje intervjue N1 televiziji. Zanemarimo li jedan kratki te 'prigodničarski' napravljen tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji, Andrej Plenković je posljednji put pravi i ozbiljni intervju N1 televiziji dao na dan kada je usred sjednice Vlade zamolio tajnicu da pripremi tekst ostavke Mostovih ministara. Bilo je to prije godinu i pol dana. Ne znam je li to međusobno povezano, ali kroz jedan dosta dugi period su i HDZ-ovi ministri izbjegavali gostovanja na N1 televiziji, što više nije slučaj. Ne znam je li Andrej Plenković bio nečime isprovociran, volim vjerovati da nije.

Kako generalno ocjenjujete stil komuniciranja Andreja Plenkovića? Mnogi će reći da je pomalo bahat, kako ga vi doživljavate? Komentirao je vaš post na Twitter, a kolegici s RTL-a, Damiri Gregoret, rekao da je 'slatka'. Gdje je granica primjerenosti?

Nije na meni da ocjenjujem njegov komunikacijski stil, jedino što mislim da je važno je da ta komunikacija ne izlazi izvan nekih vrlo široko postavljenih okvira elementarne pristojnosti. Nemam ništa protiv da premijer prati moj Twitter, Instagram, što god - tome u konačnici društvene mreže i služe - kao što nemam ništa protiv toga da isti budu predmetom javnog suda ili kritike od strane bilo koga, pa tako i premijera. Međutim, kada je premijer kolegici Gregoret rekao da je 'slatka' izašao je iz ovih okvira koje sam maloprije spomenuo, ali se i vrlo brzo korigirao te javno ispričao i to treba pozdraviti. Takav oblik isprike u Hrvatskoj nemamo prilike često čuti.

Čelni ljudi države, dakle, reagiraju na vas znatno više negoli na ostale kolege. Stvara li vam nekad u poslu probleme činjenica da ne odustajete, da replicirate, brzo mislite?

Ne. Probleme mi stvara činjenica da često ne mislim dovoljno brzo.

Kako doživljavate ključne političke figure u zemlji? Kontrolira li itko ego?

Nastojim ih doživljavati kao ljude koji bi trebali biti najbolji među nama, za koje smo odlučili da nas vode, ali i koji bi trebali biti spremni u svakom trenutku položiti potpuno i bezrezervno račune javnosti koja im je poklonila povjerenje. Manje je važno je li pritom netko ego manijak ili nije, očekivanje da će se javnoga djelovanja i javnoga eksponiranja uhvatiti osoba koja potiskuje svoj ego je često naivno, neovisno radi li se o televizijskim novinarima ili političarima.

Foto: CROPIX

Kakav je, prema vašoj ocjeni, odnos istih prema novinarima? Kakav je položaj novinara u zemlji općenito? Tko je za to kriv? Višestruko ste nagrađivani za svoj rad tijekom godina, znače li vam priznanja, kako na njih reagirate?

Sloboda govora, sloboda kritike te medijske slobode općenito nisu baš nešto za što će mnogi političar u Hrvatskoj 'poginuti', držati to na vrhu liste prioriteta, boriti se za očuvanje tih vrijednosti. I to se jako dobro vidi, jednako kao što se vidi da mnoge osobe koje ulaze u javni prostor i žele javno djelovati - pa tako i javno govoriti - jako loše podnose kritiku. Ponekad mi se čini da se na prste jedne ruke mogu izbrojati akteri - političari, poduzetnici, suci - koji vjeruju da novinar može sam zbrojiti dva i dva i zaključiti nešto sam. Uvijek nešto 'određujemo' za nekoga, za neku saborsku ili unutarstranačku opoziciju, za neke strane interese... U takvom doživljavanju svijeta smo nekad mi novinari svjesno zlonamjerni, a nekad nismo ni svjesni da nas netko zlonamjeran iskorištava. Konačno, jedno vrijeme smo čak i bili u hibridnom ratu s Vladom, nije to bilo ni tako davno. Tužno je to, ali ne treba se zanositi očekivanjima da bi se moglo tako skoro promijeniti. Što se pak položaja novinara u državi tiče, on je onakav kakvog su ga sebi novinari sami izborili. Organiziranje u strukovne udruge i komore u Hrvatskoj može biti vrlo uspješno, odvjetnici i liječnici su najbolji primjer za to. Novinari baš i ne.

Kažu da ste Clark Kent N1 televizije. Bacate i fizički pomalo na Supermena, je li vam posao sličan onom superheroja?

Mi novinari volimo vjerovati da jest, ali najčešće zapravo baš i nije. To je nesumnjivo plemenit i važan posao, ali ipak još nikome nismo presadili srce.

Otišli ste svojedobno s RTL-a kao veliko pojačanje na N1 televiziju. Kako ste tu odluku donijeli? Spekuliralo se da je svemu kriv gore spomenuti sukob s Plenkovićem i pitanjem oko proračuna. Ima li istine u tome? Kako komentirate političko kadroviranje u medijima? Ima li ga, je li još prisutno i u kojoj mjeri? Kako ocjenjujete svoj staž na N1 dosad, jeste li zadovoljni?

Ne, nikakvog tu utjecaja politike nije bilo, niti sam ga ikad doživio dok sam radio na RTL televiziji. Stvar je vrlo jednostavna, novinari vole adrenalin i nove izazove. Tako je bilo i sa mnom, u jednom trenutku mi je trebalo nešto novo i drugačije pa sam se odlučio za N1 televiziju. I nisam požalio, mislim da je N1 konačno prava tzv. news televizija u Hrvatskoj, i pritom vrlo kvalitetna. Što se, pak, političkog kadroviranja po medijima tiče - vjerujem da ga ima, ali da nije toliko prisutno kao što bi se možda na prvu pretpostavilo. No, opet ponavljam: it takes two to tango, onaj tko će tako nešto pokušati i onaj tko će na tako nešto pristati.

Radni tempo vam izgleda iznimno intenzivan. Kako izgleda jedan dan u vašem životu, a ako ga provodite na poslu?

Ustajem u 6:30 i nakon jutarnje rutine i privatnih obaveza negdje malo prije 8 izlazim iz stana. Oko 8:05 mi zvoni mobitel, zove me producentica jutarnjeg programa koju obično smirujem i relativno neuspješno uvjeravam da ću sasvim sigurno stići na prvo uključenje uživo u emisiju u 8:10. U 8:09 parkiram pred Markov trg i izlazim iz automobila. Oko 8:09:30 stajem ispred kamere te paralelno s tim stavljam slušalicu u uho i popravljam kravatu dok odrađujem tonsku probu. Konačno, u 8:10 se - uglavnom, ne uvijek - uključujem u program i zajedno s Tihomirom Ladišićem prolazim kroz glavne političke događaje dana. Na terenu ostajem u pravilu do 14:00 sati, s tim da sam u vremenu od 8 do 14 imao barem desetak uključenja uživo na dvije-tri različite teme, poslao stotinjak poruka, pročitao par desetaka više ili manje ozbiljnih članaka na stranim i domaćim portalima, obavio par desetaka telefonskih poziva s različitim sugovornicima, bio na jednoj ili dvije konferencije za medije, zlostavljao jednoznamenkasti broj ministara i/ili saborskih zastupnika, nekad i dvoznamenkasti, te u konačnici objavio isti toliki broj tvitova. Dopuste li to meteorološke prilike, uspijem se malo i sunčati. U redakciju se vraćam oko 14:15, i tada slijedi najbolji dio dana - ručak. Potom odradim opet nekoliko telefonskih razgovora, pratim različite izvore informacija te počinjem raditi prilog: režem izjave, pišem tekst priloga, čitam tekst priloga i oko 17:15 ulazim u montažu, nekad i malo kasnije. Nakon što složimo osnovne konture priloga, montažeru ostavljam vrlo gruba uputstva i on ga dovršava, a ja oko 17:45 krećem najčešće opet na Markov trg kako bih se javio uživo u Dnevniku N1 televizije u 18 sati. Ako nema nekih dodatnih događaja, obično sam oko 18:15 gotov.

Foto: CROPIX

A kako vam izgleda dan kad je slobodan - kako ga, s kim i gdje najradije provodite? Kako se rješavate stresa?

Ne doživljavam svoj posao kao nekakav veliki generator stresa. Imam valjda sreću da zaista volim to što radim. Slobodne dane provodim tako da nadoknađujem sve ono što ne stignem kada radim.

Koliko u svemu tome vremena ostaje za privatni život? Imate li vremena koliko biste htjeli za sve ono što izlazi iz poslovnih okvira? Kakva ste privatno osoba, što bi vaši bližnji rekli kad bi im postavili to pitanje?

Nije uvijek sve idealno, ali vremena ima. Jako rijetko radim vikendom. U svakom slučaju, privatno znatno manje ljude oko sebe gnjavim neugodnim pitanjima.

Često se uz novinare vezuju stereotipi o porocima, sklonosti pomalo boemskom načinu života. Vi djelujete kao čovjek koji živi zdravo, organizirano i disciplinirano. Ima li istine u tom dojmu? A u spomenutim stereotipima? Jesu li takve ocjene zapravo zaostale iz nekog prijašnjeg vremena?

Kao i sve ostalo, to ovisi o pojedincu. Usudio bih se možda samo pretpostaviti da su novinari u pravilu komunikativne osobe i da vole društvo i akciju - da nisu takvi, ne bi se vjerojatno bavili novinarstvom. A što se mene tiče, dojam vara. Nisam ni discipliniran ni organiziran, najbolje funkcioniram u kaosu za kojeg se obično zavaravam da njime upravljam te da ga mogu usmjeriti ka nekom konkretnom cilju.

Nesuđeni ste antropolog, odnosno profesor hrvatskog jezika; na fakultetu ste se isticali i jako visokim prosjekom. Jeste li ikad zažalili što niste danas, primjerice, profesor hrvatskog? Kako ste završili u novinarstvu?

Potpuno neplanirano, što je donekle u skladu s mojim odgovorom na Vaše prethodno pitanje. Jednog dana sam na fakultetskom hodniku vidio oglas preko kojeg se tražilo honorarne suradnike za gradsku rubriku zagrebačkog dopisništva Novog lista. Taman sam bio upisao apsolventuru i pomislio da bih mogao probati kako izgleda novinarstvo te usput možda zaraditi nekakav sitniš. No kako je novinarstvo ovisnost, nakon prvih nekoliko 'doza' sam se navukao i povratka više nije bilo. I nije mi žao, ta ovisnost mi je omogućila nevjerojatne stvari a ja se uopće ne mogu zamisliti da radim nešto drugo u životu osim toga.

Ljubitelj ste stripova i nogometa, to je poznato i pretpostavljam da su te ljubavi prisutne od djetinjstva. Što volite, s druge strane, poslušati, pogledati, pojesti?

Svašta. Jedem sve od kinder lade do sushija, gledam sve od Thora do Wernera Herzoga, čitam sve od Martine Dalić do Alana Rusbridgera ili Zadie Smith.

Privatni život, onaj najintimniji, obiteljski, držite za sebe. Zašto je tome tako?

Zato što mislim da je to dobro. Niti bi javnost profitirala od uvida u moj privatni život, niti bi moj privatni život bio bolji da je javni.

Kako se supruga nosi s vašim poslom? Jesu li joj stresna putovanja, situacije poput ove s predsjednicom? Imate li u tom smislu podršku?

Imam.

Kakav ste tata, koje vrijednosti biste djetetu htjeli usaditi?

Najbolje moguće.

Scena intervju

N1

Hrvoje Krešić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter