Bez dlake na jeziku

Podmetanja na estradi nisu samo mit! Houdek o kupovanju brojki i smicalicama: 'To je zvjerinjak u kojem preživljavaju najnamazaniji i najsrčaniji'


Barbara Marinović
15.01.2019.17:00
Podmetanja na estradi nisu samo mit! Houdek o kupovanju brojki i smicalicama: 'To je zvjerinjak u kojem preživljavaju najnamazaniji i najsrčaniji'
Foto: DANIJEL BREZAK

sažeto

Jacques Houdek otvoreno je za 100posto pričao o svojoj obitelji, Dori i Eurosongu, svojoj tvrdoglavosti i preživljavanju na estradi


Barbara Marinović
15.01.2019.17:00

Obožavaju ga mladi uzeti za svog mentora u glazbenim talent showovima, kolege znaju da je njegovo ime sinonim za kvalitetu pjevanja, a on u svojim istupima i nastupima ne pristaje na kompromis. Kaže Jacques Houdek u razgovoru za 100posto da jednostavno jednog dana želi svojim potomcima ostati na ponos. Veliki novac ga ne zanima, kaže, sve i da ima sedam automobila - mogao bi opet voziti samo jedan. O ljubomori na estradi, nadolazećoj Dori, narodnjacima, svojim istupima na društvenim mrežama govori Houdek u velikom intervjuu za 100posto.

Tema za razgovor nametnulo se posljednjih mjeseci i previše. Njegova Ilma Karahmet pobijedila je u RTL-ovom showu 'Zvjezde', a s Rokom Blaževićem nada se da će proći natječaj za Doru. Svoje iskustvo i znanje ovog je puta Jacques iskoristio da bi mladom kolegi napravio dobar singl i pripremio ga za sve što bi Roka moglo čekati potencijalno na Eurosongu.

Nedavno ste objavili singl 'Zvijezdo moga neba', reakcije su sjajne. Jeste li zadovoljni uspjehom istog do sada?

Zadovoljan jesam. To je pjesma kojoj treba duže vrijeme da uđe u uho slušatelja. Volim svojim pjesmama dati prostora da se izbore za svoj prostor u ovom ludilu hiperprodukcije i konkurencije. Čini mi se da se zadnje vrijeme puno stvar, mislim da glazbeni urednici tjedno dobiju između 35 - 40 novih singlova tjedno. Već to govori da svakoj pjesmi treba prostor. Ja ne vjerujem u forsiranje, nekad se nešto s publikom poklopi, nekad i ne. Kupovanje klikova na YouTubeu ili društvenim mrežama mene zaista ne zanima, volim pustiti vremena. Čim vidim da je netko dobio milijun pregleda preko noći, postanem sumnjičav. Matematika je jednostavna, u Hrvatskoj živi oko četiri milijuna ljudi, a brojke pojedinih kolega govore da su prisutni u pola Europe. Vrlo rijetko će neki singl tako brzo saživjeti da će probiti milijunske brojke u par sati. Puno je umjetnih brojki, rezultata, i na društvenim mrežama, malo me to nekad zbuni, kako to ikome može biti bitno. Jer, jasno je toj osobi da u tom slučaju ne gleda u realne rezultate svog rada. Mene zanimaju zaista iskreni, realni rezultati da mi pokažu put, da vidim gdje potencijalno griješim, što je publici bilo dobro, a što možda i nije. Naravno, to ne znači da ne postoji dobar PR ili trik takve vrste kako bi singl bolje prošao, ali to su već neke druge sfere.

Novu godinu dočekali ste radno, u Livnu. Kako je bilo? Radite li svaki doček? Kako vam, kao obiteljskom čovjeku, pada rad na takve praznike, koji su generalno rezervirani za obitelj?

U načelu bih volio raditi svaki doček. Nećemo se lagati, prilika da je to da se zaradi višestruko viši iznos nego na običnom nastupu. Osim toga, zabavno je, i ja se zabavim sa svojom publikom. Ti nastupi su puno plaćeniji nego klasični termini. Veseli me svaki novogodišnji nastup, otprilike nastup svaku drugu Novu godinu. Bilo je u Livnu veselo, feštali smo, prošlo je bolje nego što sam očekivao, bilo je ljudi od 5 - 95 godina, feštalo se. S druge strane, kad je obitelj u pitanju, uvijek sam s njima za Badnjak i Božić, to su dani kada ne radim, i kada sam s njima. I da, one Nove godine koje i nisam radio, proveo sam sretan sa suprugom i obitelji, sve ima svoje prednosti. Nisam rob ničega i ne volim se tako osjećati, sve može, a i ne mora biti.

Nedavno se završio i RTL-ov show 'Zvijezde'. Pobijedila je 'vaša' Ilma Karahmet. Nekako se tijekom godina i gledanja talent Showova nametnuo dojam da je vaše mentoriranje garancija za uspjeh mladih kandidata. O čemu se radi? Biraju li vas jednostavno najbolji kandidati ili je tu nekakva posebna metoda kojom radite?

Lijepo ste to rekli - 'moja' Ilma. Svojatam je, i nju i Roka. Neću biti lažno skroman, mislim da sam u mentorskom smislu najbolji. Počeo sam s tim još 2007. godine u showu 'Zvijezde pjevaju' i tada sam pobijedio u dvije od tri sezone. U Voiceu sam pobijedio s Ninom Kraljić, sada u 'Zvijezdama'. Brojke ne lažu, plod je to talenta tih mladih ljudi, ali i vodstva, biranja, promišljanja. Jako volim mentorski rad. Pet godina mentorski rad brusio sam i na MPA, skroz seminare suvremenog pjevanja uvodim ljude u tajne zanata. Meni je velika čast što me žele ta mentora. I mislim da me ne biraju jer sam im simpatičan, već zato što znaju da sa mnom mogu proći, pa čak i pobijediti. I to mi je veliki kompliment. Uskoro ću u Samoboru otvoriti svoj vokalni studio i tako nastaviti svoj mentorski rad s talentima. Tome se jako veselim, bit će to jedan čaroban i bajkovit prostor u kojem će vladati glazba!

Podržavate mlade, nove talente. Ne bi se to moglo reći baš za svakog na estradi. Tko je vama na početku pomogao? Koliko ljubomore/sukoba ega na estradi ima?

Ima ga, to je zvjerinjak u kojem preživljavaju samo najnamazaniji i najsrčaniji, s druge strane. Smicalice i podmetanja treba znati podnijeti. Nikada mi neće biti jasno zašto neke ogromne zvijezde pokušavaju nekad mlađe maknuti smicalicama. Ne bih se ni za što mijenjao, ni za svoj talent, ni za ženu, ni za automobil, kuću, ma ako hoćete - ni za izgled! Baš ništa. I u tom je moja prednost. Nemam nesigurnosti iz kojih bi proizašla ljubomora. Navijam za mlade kolege, da uspiju, oni mogu unijeti kvalitetu i raznolikost na scenu. No, kao i u svemu, i u glazbi - najjači uspijevaju. Meni su u počecima pomogli također stariji kolege. Ivana Banfić me u jednu televizijsku emisiju pozvala, imao sam 13 godina, a ona je mene predstavila kao mladi talent iz Velike Gorice. Nakon Dore 2002. godine, gdje sam nastupio s pjesmom 'Čarolija' pozvao me pokojni Vinko Coce da mu gostujem na koncertu, bio je to njegov način da mi kaže - 'mali, dobrodošao'. Tu su i Nina, Vanna... Ne smijem zaboraviti ni Josipu Lisac i Terezu Kesoviju, koju smatram na neki način i prijateljicom sebe i svoje obitelji.

Vlasnik ste vokala svjetskih razmjera. Jeste li isključili mogućnost da se jednog dana proširite globalno?

Uvijek mi je bila zanimljiva strana scena. No, realan sam prema sebi, imam 37 godina i ne znam što bih mogao očekivati, no nikad se ne zna. Čak sam i nakon Eurosonga dobio pozive za zanimljive angažmane vani, prošle godine išli smo u Amsterdam. Ne radim na inozemnoj karijeri, no nikad se ne zna. Volio bih ubosti hit u Europi jer bi tako osigurao i djecu i unuke (smijeh). Otvoren sam za sve opcije.

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Ne radite kompromise u svojoj glazbi. Vjerojatno ste i sami svjesni da biste više novaca zaradili da izvodite lake note. Jeste li ikad o tome i promislili?

Malo sam tvrdoglav, za vrijeme 'Zvijezda' svaku večer bismo se družili za večerom mi članovi žirija. Svi su oni pametni, uspješno i realizirani ljudi, no najviše bi se mogao poistovjetiti s Ninom Badrić. Pravi je uzor i ja joj se divim. Uspjela je, i to furajući svoj film, ostala je normalna zagrebačka djevojka, napravila je maksimalno i jedna je od najveći pop zvijezda u regiji. Jer, znate, ljudi brkaju pojmove. Nude se pop folk pjesme kao rješenja, koja to nisu. Nina to nije radila, i nije napravila kraval od sebe, ali je uspjela. Grašo također fura svoj film, taj lijepi mediteranski pop. Ja ne podilazim masovnoj publici, moje pjesme se moraju prvenstveno meni sviđati, biti moja sreća, a onda dalje ići do publike. Što se materijalnog tiče, živim normalno. Ne treba mi sedam automobila, imam sve što mi treba, automobil, kuću. Nisam megaloman u tom smislu, ne treba mi više nego i ostalim normalnim ljudima. I još nešto, želim da moja djeca i moji unuci jednog dana budu ponosni na mene, da kažu da je deda bio šmeker.

Osim o glazbenom talentu, puno se pisalo kroz godine i o vašem temperamentu. Žustro branite svoje stavove, energični ste. Koliko ste tvrdoglavi?

Jako sam tvrdoglav, to je moja vrlina, ali i mana. Dovelo me to do toga da nikada ne odustajem u ovom zvjerinjaku, prenosim i mladim ljudima upravo to, da budu tvrdoglavi i žive za svoje ideale. Znate što, nije se teško izgubiti u ovom poslu. Okruže vas kao mladog izvođača raznorazni ljudi, stilisti, menadžeri, ljudi koji misle da vam mogu reći kako ćete izgledati, što nositi i govoriti. Imat će mišljenje o svemu. Čovjek se u tome izgubi. Zašto onda ne biti tvrdoglav? Važni ljudi kroz povijest, oni koji su bili revolucionari, oni koji su radili promjene, bili su glasni i artikulirani. Treba se znati zauzeti za sebe jer bi te inače progutali. Moje reakcije, bitke i borbe uvijek se u biti odnose na to da branim druge, slabije. Loše reagiram kada vidim da se netko jači iživljava nad nekim slabijim i mladim. Dobijem te svoje 'ovnovske' rogove i ne dopuštam!

Foto: CROPIX

Brzi ste na jeziku, brzi ste i na tipkovnici, jeste li ikad zažalili zbog toga, i ako da, kada?

Nisam nikada zažalio, iako su mi znali reći da budem mudriji radi sebe, i da poštujem autoritete. Cijenim ja starije kolege, vrednujem uspjehe i hijerarhiju u ovom poslu. Ne bih se nikada gurao negdje gdje smatram da nisam zaslužio, ne kradem ničiji spotlight. Neki put se naprosto i u poslu i u životu treba oglasiti. Društveno, u tom smislu, jer i ja sam prije svega dio društva. Ovaj posao koji radim je kao nekakav balon, na neki način izvan svega. No, i ja živim stvarni život, radim, imam obitelj, prijatelje, i često me izuje iz cipela nekada ponašanje političara. Društvene nepravde i nelogičnosti. Obožavam svoju zemlju, a tako je puno negativnih priča, ljudi odlaze, krucijalne stvari u zemlji ne funkcioniraju kako treba. Prozvati, to je nekada naprosto društveno odgovorno. To što ću ja možda nekog iskritizirati, a kasnije se s tom osobom sresti - to je isto normalno. Ako je ta osoba normalna, onda će morati prihvatiti kritiku. Ne žalim stoga ničega, nisam nikada obrisao post, ne dodvoravam se, smatram da nitko nije niti ispod, ali niti iznad mene. Držim da možemo i političare pozvati na red, dajemo im plaću, pa onda možemo nešto i reći. Revolucije i prosvjedi mi se ne sviđaju, odnosno žao mi je što do njim dolazi, ako zbog jednog sudskog procesa cijela zemlja mora ustati na noge i vršiti pritisak - kako je to normalno? Očito je nekad nužno i prosvjedovati! Država nam se osipa, svjedoci smo tragedija u zdravstvu. Ulažu se novci u neke nepotrebne stvari, umaraju me te nelogičnosti. Treba posložiti prioritete u ovoj zemlji. Volio bih misliti da mi je dijete, ako ga nekim slučajem dovedem na hitnu, sigurno u rukama liječnika. Da su zbrinuti. Ne bi se političari trebali osjećati prozvano kada im dajemo poruku da želimo da se neke stvari riješe. Kada nam školstvo, zdravstvo, pravosuđe budu uređeni, onda možemo prelaziti na neke druge društvene teme.

S druge strane, privatno nema skandala. Stabilnu i sretnu ljubavnu priču s vašom Brigitom dijelite već dulji niz godina. Čime vas je supruga osvojila?

Znao sam se našaliti da kada mi već poslovno svašta mogu prišiti, onda je to znak da očito privatno ne mogu ništa naći. Živimo u Samoboru, u seoskom okruženju, kući. Volim reći da smo dosadno prosječni i sretni, i samo želim da tako i ostane. Volimo se družiti kao obitelji, ići u kino, na izlete. Ne živimo na visokoj nozi, normalni smo, družimo se i to je to. Taj lijep, dosadan život vodimo, i neka uvijek tako i ostane. Moja supruga i ja znamo se od 18. godine, jako smo dugo zajedno, blagoslovljeni smo što su nam djeca zdrava i sretna i što se nismo suočili s problemima s kojima mnogo mladih parova, nažalost, jest.

Otac ste dvoje djece! Kakav ste tata?

U stvari volim malo razmaziti svoju djecu, igrati se s njima. Brigita je na sebe preuzela veliki dio odgoja, zbog prirode mog posla. Pokušava biti stroga prema njima, dok se ja više zezam. Ipak, kada prevrše svaku mjeru, onda ja graknem, i onda je strah i panika! Trudimo se oko njih, sedam godina je razlike, i često je jako zanimljivo.

Pitala sam vas o ljubomori na estradi. S druge strane, ima i bliskih prijateljstava. Koga biste istaknuli, s kim dijelite prijateljstvo?

Imam ih, ubrajam među njih svoje najbliže suradnike, ali i producente, tekstopisce, neke ljude koji nisu medijski istureni, ali su itekako važni. Lijepo prijateljstvo imam s Ivanom Kindl, nekako smo i zajedno počinjali u Saxu te si do dan danas možemo stvarno sve reći. Veliki je broj ljudi na estradi s kojima se lijepo profesionalno razumijem i prijateljujem, primjerice Toljom, Grašom, Ninom Badrić, Vannom. Tu je i Tereza Kesovija, pravi je prijatelj, tu je za nas, mene i moju obitelj, i želio bih da zna da je i suprotno. Tu je i Josipa Lisac, žena kojoj se neizmjerno divim. Žena je to od koje sam puno naučio, koja je nesebična. Trebam spomenuti i Kiću Slabinca, Zoricu Kondžu, Doris Dragović. Nadam se da se nitko neće naljutiti ako sam ikog zaboravio!

Foto: Livio Andrijic / CROPIX

Kad podvučete crtu i pogledate što ste postigli dosad, jeste li zadovoljni?

Bilo bi zaista nezahvalno reći da nisam, iz sveg srca sam sretan. Znate kako sam ja sebe zamišljao nekad? Poslovno sam nadmašio sva svoja očekivanja jer sam nekad vjerovao da ću biti profesor pjevanja i back vokal. Mislio sam da ću u tom smislu biti u glazbi. No, život je htio drugačije. Privatno - nemam ništa za reći, osim da sam Bogu zahvalan. Neka se sve razvija ovako kako i do sada.

Koja vam je neostvarena želja, glazbena ambicija? Što biste voljeli upisati u životopis?

Jako puno želja imam, puno vizija, od jednog lijepog božićnog albuma do albuma obrada i nekog akustičnog albuma. Mislim da još puno mogu dati. Imam neke projekte pred sobom, radimo na pjesmi za Ilmu, imam još dva projekta ispred sebe, želim da zažive, da sve bude dobro! Puno je želja...

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Trenutno se puno priča o Dori, smatrate li da je dobro što se vratila u toj festivalskoj formi? Što je sve potrebno da bi izvođač što bolje prošao? Koje su manjkavosti sustava, postoje li?

Moram biti iskren i reći da sam više bio za interni izbor. Iz jednog razloga - da se uštedi novac i da se onda isti uloži u promociju izvođača u Europi. Festival, s druge strane, ima svoju čar, vraća sadržaj ljudima i gledateljima. Kao klinac Doru sam čekao kao Olimpijadu. Idealno bi bilo da imamo i Doru i novac za izvođača. Kad sam bio tamo, mukotrpno smo radili na tome, dobra priča može se odraditi i s manje ljudi. Mi smo imali najbolji rezultat za Hrvatsku u zadnjih 10 godina. Ogromna je to promocija i za našu zemlju, moramo shvatiti da Eurosong gleda 250 milijuna ljudi. Sada znamo puno više o svemu, idemo s našim Rokom Blaževićem, on je idealan izvođač i nadamo se da ćemo uspjeti proći na Doru, a onda smo spremni i na pobjedu i nastup na Eurosongu!. Roko bi svima mogao održati lekciju. Prema njemu osjećam divljenje. To je mladić koji pjeva kao vojnik, koji je radnik, osoba s emocijom, usudom i snagom.

Jacques Houdek

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter