Paola Valić Bekić otkriva:

'Predugo godina vodim bitke objašnjavajući da sam radi mame samo imala teži put. Roditelje ne biramo sami, tako ni ja nisam mogla odabrati tko će me roditi'


Barbara Marinović
10.11.2018.17:00
'Predugo godina vodim bitke objašnjavajući da sam radi mame samo imala teži put. Roditelje ne biramo sami, tako ni ja nisam mogla odabrati tko će me roditi'
Foto: Neja Markičević/CROPIX

sažeto

Radijska voditeljica neko vrijeme nije bila prisutna na javnoj sceni i u tom periodu posvetila se ljubavi, majčinstvu, studiju...


Barbara Marinović
10.11.2018.17:00

Paola Valić Bekić godinama je poznato lice, iako je od 2007. godine pa sve do prije par godina nije u javnosti bilo. Kada se prestala aktivno baviti glazbom, Paola se zaljubila i udala, diplomirala, postala i majka. Danas radi kao radijska voditeljica, uskoro će izdati svoju prvu knjigu, uživa u odgoju svog sina. U intervjuu za 100posto priznaje da se glazbi ne planira više vraćati u nekom velikom, estradnom smislu, već možda eventualno jednog dana snimiti nešto za dušu.

Pričala je i o majci, govoreći da je zbog njezinog imena zapravo imala teži životni i karijerni put, morajući se u svemu dokazivati još više. Objasnila nam je i zašto supruga i sina čuva izvan očiju javnosti i medija...

Radite kao radijska voditeljica, i na radiju Laganini ste već skoro dvije godine. Jeste li još uvijek entuzijastični oko posla?

Ove zime ulazim u treću godinu i ne mogu ti opisati koliko sam sretna jer sam zbilja puno naučila u tom periodu. Moj dolazak na radio je sam po sebi bio donekle neočekivan. Nakon što sam magistrirala novinarstvo godinu dana sam tražila posao u struci, a već polako i šizila jer na otvorene molbe nitko nije odgovarao. U trenutku kad sam već i odustala od nadanja, sjećam se, baš mi je loš bio taj dan, dobila sam e-mail da je moja prijava za audiciju za radijskog voditelja usvojena i da dođem na intervju. Od nas desetak izabrali su mene. Tada je počela borba, ali i ljubav do kraja života. Postoje dani kad sam samoj sebi super u eteru, postoje dani kad bi se radije pokrila dekicom i ne izašla iz kreveta. Energija padne, pa se opet dižeš; i tako ukrug. Sve je to normalno u ciklusu života. Važno je da ustraješ i ne odustaješ.

Trenutno vodite jutarnju šihtu, kako ste je zamislili?

Tu je nova kreativna snaga mlade Ana-Marije Topolčić koja je vješto preuzela kormilo i imamo sasvim drugačiji jutarnji show od bilo kojeg u gradu Zagrebu. Baziramo se na gradskim događanjima, osluškujemo bilo grada i bavimo svim onim što bi voljeli čuti naši slušatelji. Sa mnom je i Megi Rupčić koja dominira gradskim središtem i javlja se s najvažnijih lokacija u gradu. Mlada smo, kreativna i luckasta ekipa, tako da vjerujem da možemo puno. Mislim da smo na pravom putu da imamo dobre rezultate; treba se truditi, raditi i svaki dan biti bolji nego jučer.

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Vaša majka poznato je televizijsko lice, jeste li novinarstvo zavoljeli uz nju, jeste li se uz nju odlučili upravo novinarstvo studirati? Možete li nam otkriti neki savjet ako vam ga je eventualno dala?

Može li ijedan intervju u mom životu proći bez tog pitanja? (smijeh) Očito, ne može. Nisu geni kameni, to je sve što ću reći na tu temu. Predugo godina vodim bitke objašnjavajući da sam radi mame samo imala teži put, a ne lakši, kako ljudi to uporno žele prikazati. Roditelje ne biramo sami, tako nisam ni ja mogla odabrati tko će me roditi i u kakvim uvjetima. Kažem, radi mame sam imala samo teži put; u svakom smislu; od toga kako me ljudi percipiraju, do toga da nisam mogla publici početkom 2000. predstaviti svoju glazbu, jer se nikad nisam vrtjela na HRT-u, upravo da ne bi bilo sukoba interesa. Ja sam posve netipični slučaj za Hrvatsku; za sve što imam danas, izborila sam se sama.
Nisam i neću biti uhljeb. Ionako su mi, unatoč tome što sam do svega što danas imam, došla izričito svojim radom i trudom, prišili neistine i tračeve. Mama me jedino špotala da što prije diplomiram, to je bila redovita piliona. (smijeh)

Svojedobno ste zapustili studij zbog glazbene karijere. Kasnije ste se na isti vratili i uspješno diplomirali! Je li bilo teško kasnije studirati s generacijom koja je nešto mlađa? Usto, tijekom studija ste već bili i majka?

Jesam, bila sam mlada, imala sam tisuću planova, pa sam tih osam godina posvetila glazbenoj karijeri i zapustila fakultet. Na sceni sam bila aktivna od 2000.-2007.godine. Glazba je i dalje moja velika ljubav, što se, vjerujem i vidjelo tijekom TLZP-a. Kao klinka sam se zaljubila u glazbu i za to je odgovoran moj dirigent Zdravko Šljivac i deset godina provedenih u Zvjezdicama. U jednom periodu života, kad sam stvarno sazrila shvatila što želim u životu, shvatila sam da mi znanje treba.

Učimo svaki dan i niti jedan dan nije isti kao jučer. Znanje me obogatilo, oplemenilo i izgradilo; to što sam bila s deset godina mlađom generacijom ne znači ništa, osim što sam se osjećala i ja skupa s njima 10 godina mlađa, pa sad i ne znam više koliko imam godina. Za znanje nikad nije kasno. Ekipa s faksa je bila divna. Dan danas imam prijateljstva s fakulteta. Mladi, perspektivni, ambiciozni -pomogli su mi jako. Gurali su me i bili mi vjetar u leđa. Učili smo jedni od drugih, bilo je zabavno. Najzabavnije je bilo 9 dana prije poroda s Benjaminom, s trbuhom do zuba, kad sam na predavanju sjedila na jastučiću za napuhavanje, pa je on pod svom mojom silinom kitica ubojice (mene sa skoro 100 kg), eksplodirao. (smijeh)

Tako da, s radošću se sjećam svojih studentskih dana, možda upišem i doktorat, nikad se ne zna. Naš faks - FPZG je sada IN, pohodi ga i Predsjednica. :) Što se tiče studiranja s malim djetetom, reći ću samo - gdje ima volje, ima i načina. Imala sam sreće da sam rodila Benjamina u srpnju, pa kad je imao 2 mjeseca, mogla sam odjuriti na predavanja i ostaviti ga najboljoj svekrvi na svijetu. Ne šalim se, imam zbilja divnu svekrvu koja mi je puno pomogla, kao i moja cijela obitelj, da sve to uspijem. Nije to samo moja diploma- naša je. Bilo je grozno teških dana, iscrpljujućih, nekad sam i gubila smisao sveg tog studiranja. Život mi se sveo na učenje i dojenje. (smijeh) Danas sam sretna da sam to sve izgurala do kraja. Baš jesam.

Foto: Darko Tomas / CROPIX

Kad smo kod glazbene karijere, je li vam nekad žao što istu niste nastavili? Biste li se i pod kojim uvjetima vratili na scenu?

Ne žalim za ničim. Sve je trebalo biti baš ovako. To vrijeme u glazbenom svijetu naučilo me puno toga. Kakva želim biti i što ne želim biti. Puno sam napravila za tako mladu djevojku u ono doba; imala sam 20 godina, a iza sebe album 'Najbolja', nekoliko sjajnih singlova s dvojcem PlayOne, turneju po Americi i Kanadi, Australiji... Tako da zbilja nemam za čim žaliti. Nastupala sam po cijeloj Hrvatskoj, Europi i ove velike dvije turneje koje sam spomenula.

Da li bi se vratila na scenu kao pjevačica, čisto sumnjam. Iskreno, ja sam danas mama, supruga i poslovna žena, i imam više uloga koje moram ispoštovati tijekom dana; radim, pišem blog, završavam prvu knjigu, pa trenutno nemam vremena još i za glazbu. Uvijek ostavljam prostora za bilo što u životu, jer nikad ne znamo što nam donosi sutra; ali, ono što je bitno - jest da bi uvijek otpjevala neku dobru i kvalitetnu pjesmu, koju osjećam... I sama pišem tekstove, čak i neke melodije, pa ostavljamo vremenu da učini svoje. Ništa u životu ne ide na silu, ako budem trebala snimiti singl za dušu, snimit ću ga. No, da ću nastupati po klubovima kao prije 15 godina, jednostavno, sumnjam. To sam odradila s 20 godina, vrijeme je za nove generacije. Vjerujem da ću se posve posvetiti svojoj profesiji kako je i sada. U zadnje vrijeme vodim sve više evenata i poslovnih događanja. Tako sam prošli vikend radila na jednoj frizerskoj edukaciji brenda Z.one koncept, u suradnji s gđom. Vesnom Exle i Tatjanom Grgec Otroček, pa se nekako ne vidim više u disco klubovima.

Koliko je estrada 'otrovna' sredina? Jeste li, dok ste se aktivno bavili pjevanjem, imali na sceni prijatelja?

Estrada je otrovna kao i bilo koja druga poslovna okolina. Kroz život susrećemo različite ljude; one dobre, pa one tople i otvorene ljude, pa one zlobne i sitne duše, pa one koji nam vrate osmijeh i vjeru u ljude i od svih možemo nešto naučiti... Ali, ne fokusiram se više na ništa loše; itekako sam svjesna što mnogi ljudi s predrasudama misle o meni i isto sam svjesna da postoje i oni drugi, koji zbilja znaju tko je Paola i do njih mi je jedino stalo. Na estradi ima svega; ali mogu reći da sam s nekim ljudima i dan danas vrlo korektna. Volim recimo, sve svoje bivše Zvjezdice, Anđu Marić, Jay i D'Knocka, DJ Fresha... Tako da, definitivno je moguće očuvati dobre odnose u tim krugovima.

Spomenuli smo supruga, kako ste se upoznali? Kada ste se vjenčali?

Ne volim govoriti o svom privatnom životu jer sam dosta naučila iz grešaka u prošlosti. Moj privatni život je samo moj i to kako sam ja upoznala svog muža čitateljima je nešto posve nebitno; govorit ću o poslu koliko god treba, ali moj privatni život je samo moj. Dozvolite mi da tako i ostane. U braku sam, još malo pa 10 godina i to je jedino bitno.

Vaš sin Benjamin krenuo je ove jeseni u prvi razred. Kako ste to podnijeli? Kakva ste mama, kontrolirate li svaki njegov potez ili ste nešto ležerniji?

Naš Benjamin isto ne voli da se o njemu piše. Mi smo svi specijalna obitelj. (smijeh) Mogu samo reći da sam jako ponosna na njega i da je jako dobar đak. Svakoj majci je najbitnije da su djeca dobra u školi, pristojna i da polako uče o životu... a Benjo je na dobrom putu. Najvažnije je da bude dobar čovjek, stekne prave životne vrijednosti, da poštuje sve ljude i različitosti. Hm, a kakva sam mama...to može reći samo Benjamin. Nastojim biti najbolja što mogu, kao i svaki roditelj. Nisam previše stroga, ali red se mora znati.

Nastojite prakticirati zdrav život, bez čega ne možete u tom smislu?

Istina. Dosta sam promijenila svoje životne navike i baš sam sretna zbog toga. Sad ću zvučati kao neki ludi sektaš, ali zbilja već godinama pijem Herbalife shakeove i uživam u njima. Bez toga zbilja ne mogu zamisliti jutro. Što se ostalog tiče, kad stignem i uhvatim vremena, volim vježbati. Kad sam bila trudna, udebljala sam se skoro 30 kilograma, pa sam morala usvojiti zdrave navike da skinem kilograme. Teretana, šetnja po prirodi, odvajanje od virtualne stvarnosti...

Foto: Neja Markičević/CROPIX

Izgledate sjajno, koliko ste 'slabi' na tretmane, koliko ste opterećeni izvanjskim? Kako gledate na estetske zahvate, biste li se ikad nekom podvrgli?

Baš vam hvala na komplimentu. Mislim da je tajna u tome što sam konačno prihvatila sebe sa svim manama i vrlinama. Ono o čemu zbilja brinem je koža lica i tijela. Ustvari, da budem precizna i iskrena, ne brinem sama već uz pomoć divnih stručnjakinja u boutique centru Skinparadise u Zagrebu. One znaju točno što mi treba da izgledam svježe i odmorno, iako se svako jutro dižem u 5 ujutro. I kosa, da - o njoj brine 'Vikler i ruž' - zato je to tako.

Živimo o svijetu u kojem je ljepota postala imperativ. Sjajan mi je bio blogger Krule koji kaže "na ovom Instagramu nemoš' naći ružna čojka ili ženu...sve od reda krasotići...što jedu, u pm?"- pitao se Krule?

No, s druge strane - vjerujem da nema čovjeka koji ne želi izvući od sebe maksimum. Osim ako te baš nije briga ili si letargičan; stalo mi je do vanjskog izgleda, ali ono do čega mi je još više stalo je moje unutarnje ja i moj duh. Džabe nam sva ljepota ovog svijeta ako smo prazni duhom. Idealno bi bilo imati spoj svih komponenti; ja vam mislim da u svakoj osobi postoji nešto lijepo i da je svatko zgodan na svoj način, samo je pitanje što će učiniti sa sobom. Što se tiče estetskih zahvata, tu sam poprilična kukavica, ali nikad se ne zna... Kad godine učine svoje, vidimo se, pa ćete vidjeti jesam li ista ili ne. (smijeh)

Uspješni ste i u pisanju bloga 'Paoline priče'. Možete li zamisliti da jednog dana od njega živite? Stremite li tome?

Moj blog postoji već pet godina. Počela sam iz hobija, kao jedan od zadataka na fakultetu. No, kad sam shvatila da ljudi to čitaju, da se ekipa javlja da su im moji blogovi pomogli u teškim situacijama, stvarno mi bude drago. Upravo zato, odlučila sam ove zime objaviti knjigu pod nazivom 'Paoline priče'; gdje sam uvrstila najbolje tekstove u ovih pet godina. Očekujem da sve uskoro bude gotovo, pa se vidimo na promociji. Sve radim u vlastitoj nakladi, pa ima posla oko toga.

Vidite li se kao influencerica, i kako gledate na tu pojavu? Smatrate li da su društvene mreže nova medijska kategorija?

Ovako ću vam ja reći na tu temu- influenceri su postojali još u vrijeme moje bake, a bome i prabake. Znate kako - jednostavno, baka Danica bi preporučila kolač svojoj susjedi, pa bi susjeda slala taj recept dalje, itd... Danas je samo stvar toga da im moderna tehnologija i utjecaj društvenih mreža omogućava platformu na kojoj mogu predstavljati svoje proizvode. Ja nemam ništa protiv influencera. Pogotovo ako ljudi rade dobar i smislen posao.

Neka rade. Obično se bune samo oni koji bi dali sve da mogu biti na mjestu tih ljudi. To vam je uvijek tako u životu... lakše je pljunuti na nekog, nego da podržati. Ja podržavam sve ljude koji se bore i uspješni su u svom poslu. Što se, pak, tiče mog influencerskog puta; i ja sam odavno influencer, kao i moja baka; prije mreža i interneta; oduvijek svojim prijateljicama preporučujem frizere, zdravu hranu, neke meni kvalitetne proizvode... Tako da - svi smo mi influenceri, samo ljudi imaju problem uvijek s novim trendovima; vidjet ćete za par godina- to će biti posao kao i svaki drugi. Trendovi se mijenjaju, ako ste u medijima, morate ići u korak s vremenom, ili vas pregaze i vrijeme i trendovi. Definitivno mislim da su društvene mreže posebna kategorija u medijima, i ako se pravilno koriste, zaista možete od njih imati velike poslovne benefite. Bitno je imati volju, cilj,i jasnu strategiju kako doći do onog što želimo. Kao, uostalom, sa svim u životu.

Paola Valić Bekić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter