Oštra glazbenica i senzibilna duša

Remi progovorila o slomljenom srcu: 'Naučiš se s vremenom postaviti na noge. Treba ostati pozitivan, i dalje vjerovati u ljubav jer ona dođe'


Barbara Marinović
07.05.2019.16:30
Remi progovorila o slomljenom srcu: 'Naučiš se s vremenom postaviti na noge. Treba ostati pozitivan, i dalje vjerovati u ljubav jer ona dođe'
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

sažeto

Mirela Priselac Remi u intervjuu za 100posto progovara o glazbi, poeziji, stvaranju, površnosti društva, ženama u današnje vrijeme i neizostavnoj ljubavi


Barbara Marinović
07.05.2019.16:30

Oštroumna, inteligentna, iznimno talentirana Mirela Priselac - Remi u isto je vrijeme i nježna, senzibilna umjetnica i autorica. Profesorica je engleskog i španjolskog jezika te književnosti. Iako se vrlo rano odredila kao glazbenica, Remi itekako njeguje ljubav prema jeziku i pisano izričaju. Osim izvrsnih zapisa na njezinoj Facebook stranici 'Remi na internetima' tu je i niz tekstova koje je stvorila unutar benda 'Elemental', ali i onih koje bi uskoro mogla objaviti u zbirci poezije.

Neobičan je to spoj - ženstvene žene, direktne i hrabre reperice i senzibilne umjetnice. S druge strane, ovoj curi iz zagrebačkog centra to dolazi prirodno. Ona je ono što jest i vjerna je sebi u potpunosti.

Ponosna je na to kao i na činjenicu da je 'Elemental' i nakon 20 godina postojanja ostao vjeran sebi. Tijekom karijere je prošla kroz razne trenutke, nekad baš zato što se ne libi reći svoje mišljenje. Nije se libila ni u žiriju showa 'Zvijezde pjevaju' biti vjerna sebi. Komentari da je stroga ne smetaju joj, no sebe prije smatra realističnom. Priznaje - možda je malo prevagnula i profesorica u njoj!

O poslu, ljubavi, položaju žena u društvu, bendu koji ju je obilježio i projektu 'Femme Nouvelle' kojem se pridružila - Remi govori za 100posto.

Pridružili ste se projektu 'Femme Nouvelle' koji za cilj ima promociju žena - autorica. Jedna ste od nositeljica ženskog kantautorstva u Hrvatskoj - kako ocjenjujete upravo tu sferu glazbenog djelovanja?

Nisam nositeljica ženskog kantautorstva s obzirom na to da imam bend unutar kojeg djelujem. Ali, pod tim se misli najviše na djevojke koje samostalno nastupaju, skladaju svoju glazbu i izvode ju. Ja funkcioniram unutar kolektiva, iako sama pišem tekstove i stvaram muziku. Ne osjećam se kantautoricom jer ima puno više djevojaka koje su i bolje u tome od mene i više su fokusirane na takvu vrstu svog djelovanja. Možda bi od mene bilo malo i nepošteno da kažem da se smatram isključivo kantautoricom. Doduše, i kroz ovaj projekt pokušavam prikazati nešto drugačiju stranu sebe i svog stvaralaštva i baš na tragu toga zapravo mogu najaviti i svoj solo projekt koji će biti negdje krajem godine. Bit će u suradnji s nekim drugim muzičarima, ali recimo da su pjesme nešto što sam sama skladala uz gitaru pa bi možda i to moglo biti slično kantautorstvu koje se spominje u pitanju.

Alessia Stelko

Koliko je zahtjevno stvarati na takvoj razini? Imate li nekad blokade u stvaranju, kako ih rješavate?

Kad stvaram s bendom to je dosta jednostavan, ali dugotrajan proces. Puno nas je u bendu i svi žele sudjelovati sto posto u tome, onda te pjesme koje nastaju zajednički nekako moraju proći tih sedam ruku i sedam pari ušiju prije nego dobiju zeleno svijetlo i radimo pjesme s kojima smo svi apsolutno zadovoljni. Ako nismo, pjesma se ni ne dorađuje. Pjesme koje stvaram sama na gitari, njih je zapravo jednostavno stvoriti jer smislim neku melodiju na gitari i uz to napišem odgovarajući tekst ili posegnem u bilježnicu i iskoristim neki već postojeći. Zapravo, vrlo brzo nastaju pjesme.

Moram pojasniti, uz Elemental pripremam solo projekt, ali imam i solo pjesme na engleskom, ali o tom potom. Tako da uz Elemental postoje još dva muzička poligona pjesama koje nastaju uz gitaru i vokal, a onda se u studiju dorađuju u suradnji s nekim drugim muzičarima. Zahtjevno nije, muzičarka sam, odabrala sam to kao životni poziv, ili je to odabralo mene - kako god. Meni to dolazi sad već prirodno, i pisanje tekstova i melodija. To je nešto u čemu uživam i sretna sam jako što imam posao u kojem uživam, volim ga najviše na svijetu. Osjećam se blagoslovljeno zbog toga.

Projekt je ovo koji osnažuje žene - i to u jednom važnom dijelu, njihovom umjetničkom stvaranju. Koliko je svijet glazbe - muški svijet? I, koliko često su žene u tom svijetu same sebi neprijatelji?

Što se tiče muškaraca i žena u svijetu muzike mislim da smo podjednako zastupljeni. Da elaboriram. Na alternativnoj sceni žene će biti pjevačice u bendovima, a ostatak benda bit će sazidan od muškaraca, dok su na pop sceni žene mislim čak i dominantne nad muškarcima i kao solo izvođačice i kao žene u bendovima. Mislim da se postiže balans kad bi gledali generalno. Drago mi je što sam dio ovog projekta koji, baš to, osnažuje žene i daje im dodatnu priliku, zbog toga što je potrebno iskoristiti svaku priliku kako bismo podsjetili da u ovoj našoj regiji ravnopravnost spolova i dalje je pitanje koje je goruće, na kojem treba raditi sada i radit će se vjerojatno sljedećih pedeset godina ili dok ne dostignemo neku skandinavsku razinu s kojom bih ja, recimo, bila zadovoljna. Što se tiče skladateljstva, tu su muškarci dominantniji. Mislim da ima puno više skladatelja nego skladateljica, a i kod tekstopisaca, mislim da su tu muškarci dominantni. Balans o kojem sam govorila i koji mislim da postoji je u smislu one pojavne scene, dakle one koju vidimo, a ne mislim tako o pozadinskom radu. Ne smatram da žene sabotiraju jedna druge iz prizemnih razloga jer kad bih to priznala i tako razmišljala, onda bih priznala da se žene povode emocijama, PMS-om i svime osim razumom, što bi bilo jako glupo i neistinito u krajnjem slučaju.

Alessia Stelko

Kako biste komentirali pjevačice koje, primjerice, puno više igraju na kartu golotinje negoli na kartu sadržaja onoga što rade?

Mislim da svatko ima izbor da se izrazi kako želi, a isto tako i da izgleda kako želi. Iskreno ne osuđujem golotinju, ni plastičnu kirurgiju, razna pomagala koja će netko koristiti da bi se osjećao bolje i ugodnije u vlastitom tijelu. Naravno da što se mene i mog stvaralaštva tiče, ono što volim vidjeti i čuti jest muzički sadržaj koji više baca težište na kvalitetu nego na pojavnost. U krajnjem slučaju Edith Piaf, koja je vrhunski vokal i glazbena legenda, jest žena koja je u konačnici izgledala prilično neugledno. Svejedno ju to nije spriječilo da napravi internacionalnu karijeru i da bude apsolutna zvijezda. Ni u vlastitom životu ne stavljam težište na pojavnost, bitniji mi je sadržaj i kvaliteta tog sadržaja.

Kako se vi nosite s time da je nekad bitnije ono što žena nosi na sebi negoli u sebi?

Recimo, u ovom pitanju se ne bih zadržala samo na tome što žena nosi na sebi, nego u sebi i prebacila bi to na ono da je nekad bitnije što osoba nosi na sebi negoli u sebi. Živimo u svijetu koji je površan, živimo brzo, zaključke donosimo na osnovu prvog dojma. Ne krivim ljude što donose zaključke o drugima na osnovu pojavnosti i vanjštine. Takvi smo ljudi, to je možda u našoj prirodi da stvaramo mišljenja na osnovu vizualnog dojma. Pitanje je sad koliko netko ulazi u nečiju psihologiju, ne želim to analizirati. Meni nije važno, ne prosuđujem ljude prema tome što nose na sebi nego im dajem šansu i kroz razgovor donosim odluku je li netko seronja ili nije (smijeh).

Vješta ste s riječima, vješta ste na jeziku, ne skrivate stavove. Koliko hrabrosti treba ženi u Hrvatskoj danas - da bude baš takva, svoja?

Ne smatram za sebe da sam osoba koja nema dlake na jeziku, odnosno koja je hrabra radi toga. To je način na koji na živim i funkcioniram. Imam svoje mišljenje koje sam izbrusila ili stekla tijekom godina učeći, razmišljajući, promatrajući stvari i ne bojim ga se reći. Da se ne bavim muzikom i nemam taj mikrofon u ruci pomoću kojeg je sve glasnije i dopire do više ljudi, ja bih se tako ponašala i u bilo kojem drugom zanimanju. Takva sam i u privatnom životu. Mislim da to nema veze s hrabrošću već sustavom vrijednosti, načinu na koji živiš, ophodiš se prema okolini, možda ima neke veze s time koliko si iskren prema sebi i drugima, ali ne bih rekla da je to baš nešto vezano uz hrabrost.

Dragan Matić/Cropix

Govorite puno o poziciji žena u društvu. Smatrate li se feministicom ili jednostavno nečim što vam dolazi prirodno? I kako ocjenjujete tu poziciju u našem društvu danas? Mislite li da su žene i dalje na puno načina diskriminirane?

Ne smatram se feministicom jer posljednjih nekoliko godina su feminizam i ljudi koji ga zastupaju otišli možda čak malo previše u radikalne stavove. S mnogima od tih stavova se ne slažem. Smatram se emancipiranom ženom, onom koja je emancipirana financijski, kognitivno, emotivno, psihološki - na svim razinama. Sama se brinem za sebe, zarađujem, plaćam poreze, što ja znam. Jednostavno sam takva. Ne volim kad se na mene stavljaju etikete i kad me se trpa u određene ladice i ne želim se zapravo izjašnjavati previše oko toga. Ne smatram se feministkinjom, ali ako me netko takvom vidi - što ja tu mogu?

Što se tiče pozicije žene u društvu danas, ona je još uvijek zapravo na dosta niskoj razini u smislu da živimo patrijarhalnom društvu, dosta tradicionalnom društvu, i u društvu u kojem je dosta jak glas klera, a to su zapravo sve segmenti u kojima je žena drugotna, stavljena na drugo mjesto. Nije joj dana mogućnost da se u potpunosti izrazi. Ključ rješenja toga problema su dvije riječi: edukacija i osvješćivanje. Kroz edukaciju mi same sebi dajemo šansu za ravnopravnošću jer mislim da znanje, obrazovanje i osposobljenost nitko ne može izvući kao kartu kojom bi nas se moglo gurnuti u drugi plan. A osvješćivanje je upravo ovo što radimo i kroz ovaj projekt, i kroz neko svakodnevno djelovanje u vlastitom mikrokozmosu, ali i kroz javno djelovanje - a to je podizanje razine svijesti o ženskim pitanjima, stalno podsjećanje na to i rad na tome kroz aktivističke djelatnosti. To bi bile neke akcije osvješćivanja, ne samo za Dan žena, nego i svaki drugi dan. Pomalo se radi na tome, to je naporan i težak, trnovit put, ali ja jednostavno smatram da je to neka moja, rekla bih i dužnost.

Matea Petrovic / CROPIX

Nadovezujem se na prethodno pitanje. Mislite li da je i dalje prisutan taj pritisak biološkog sata žene, uloge majke, nečije partnerice i koliko je takav pritisak diskriminirajuć?

Apsolutno smatram da je prisutan pritisak biološkog sata i uloge majke. Mnogi smatraju da se žena može ostvariti isključivo kroz majčinstvo. Ja se s time ne slažem, smatram da je majčinstvo samo jedan od segmenata života kroz koji se žena ostvaruje. Cijenim to, ne želim to staviti u drugi plan, ali ne mislim da je to jedini poligon na kojem žena stvara svoj identitet i pronalazi svoj smisao. Zanimljivo mi je, što sam primijetila posljednjih par godina, da se meni i mojim kolegicama koje smo tu negdje generacija stalno postavlja pitanje o majčinstvu i što mislim o tome, hoću li se udati ili ne, dok se muškim kolegama ne postavlja takvo pitanje. To je nešto što mi je diglo obrvu. Tu sam shvatila da se takve vrste pitanja, vezane uz prokreaciju, postavljaju samo ženama. Muške kolege se takve stvari neće ni pitati.

Puno se priča o pravu žene na pobačaj. Ne bi li u 21. stoljeću takva tema trebala biti prevaziđena? Čini li vam se nekad da se prava žena unazađuju umjesto unaprjeđuju?

Pobačaj je u Hrvatskoj legalan, obzirom da smo svjetovna država mislim da bismo kao takva trebali i ostati. Apsolutno podržavam pravo na pobačaj, mislim da je to pravo svake žene, da donese odluke vezane uz ono što se događa s njezinim tijelom. Ostala bih pri tome da smo sekularna država i da ne bismo trebali puštati religijskim zajednicama da se previše miješaju u poslove i odluke sekularne države.

Završio se nedavno show 'Zvijezde pjevaju'. Jeste li zadovoljni pobjednicima? Kakvo vam je bilo iskustvo sjedenja u žiriju? Čini mi se da vam je dobro sjelo.

Što se tiče showa 'Zvijezde pjevaju' to je bilo jedno prekrasno iskustvo jer sam sudjelovala u showu koji je iznjedrio ovo dvoje mladih ljudi koji su prekrasni na pozornici. Utjelovljuju ideal showbiznisa jer su multitalentirani. Tara je glumica, Dino je pjevač koji se jednako dobro snalazi na sceni kada treba nešto dramski otpjevati. Super pjevaju, to je kalibar ljudi koje bi SAD odmah stavio na Broadway ili neki mjuzikl, njih bi se tretiralo kao prekrasne umjetnike, kompletne, kao što i jesu. Što se tiče ostatka emisije, super mi je bilo sudjelovati u nečemu što se proizvodi uživo i zapravo sam fascinirana bila na HRT-u svim tim ljudima koji su je radili jer su profesionalni, brzi, spretni, marljivi i radišni. Baš mi je bilo divno iskustvo to sve skupa.

Neki će komentirati da ste bili strogi, što vi kažete na to? Jeste li?

Što se tiče komentara na moju strogoću, što ja znam, mogu samo reći da sam profesorica po struci, tako da sam nekako sebi dala u zadatak prije nego je show počeo da ću biti stroga, ali pravedna. Osim toga, s obzirom na to da smo gledali osam emisija, bilo bi suludo da sam nekom u prve dvije emisije dala deset bodova. S obzirom na to da pričamo o pjevačima amaterima i s obzirom na to da ako nekom daš desetku u prvoj emisiji, onda toj osobi nisi dao prostora da se razvije, po mom mišljenju barem. Meni je moja realnost, a ne strogoća, bila potpuno opravdana u glavi (smijeh).

Na vašoj Facebook stranici 'Remi na internetima' pišete autobiografske zapise, naravno - ne samo takve. Koliko je teško ogoliti se pred ljudima, pred internetom? Imate li u planu izdati to sve jednog dana u knjigu?

Na Facebook stranici 'Remi na internetima' ja samo pišem. Nešto od toga je autobiografsko, nešto i nije, puno toga je zapravo napravim sama u glavi, izmaštam i stvorim, nije sve što izlazi iz mog pera autobiografski. Nekad se zezam da sam zapravo kolektor priča, čujem neki motiv u tramvaju, komadić razgovora u kafiću i onda ću od toga sazidati jedan cijeli scenarij, pjesmu ili kratku priču. Neke pjesme i zapisi jesu autobiografski, ali ne svi, ne znam bi li preživjela toliki koktel emocija svakodnevno. To ogoljenje, shvatila sam, je kroz poeziju najveće. Prije sam mislila kad radim muziku i pjesme s Elementalom da je to ogoljenje, radiš ih pa staneš na pozornicu i izvedeš pred ljudima - i to je vrsta ogoljenja, međutim poezija je apsolutno nešto najintimnije što čovjek može podijeliti s drugima. To me jako veseli, volim kad sama pred sobom ni drugima nemam zadrške, kad su stvari onakve kakvima jesu. Volim takve odnose među ljudima, volim to u životu i poezija je samo nekakva točka na 'i' moje životne filozofije. Planiram do kraja godine izdati zbirku poezije, pa eto, drž'te mi fige. Vidjet ćemo, o tom potom!

Pišete otvoreno i o slomljenom srcu. Kako se liječite od razočarenja, kraja, tog 'mahanja na stanici'?

Mislim da sam ja kao i svi ostali ljudi na svijetu, svatko od nas je prebrodio u životu neke srcolome, brodolome i prekide koji su bili teški ili lakši, ne znam. Svi smo bili u ulozi onih koji ostavljaju ili su ostavljeni. Mogu samo reći da s vremenom čovjek nauči brže sabrati se nakon takvog iskustva. Nešto za što bi mi prije 10-ak godina trebali mjeseci da se iščupam, sad mi je nekako lakše, već naučiš na svemu tome kako se brže oporaviti i kako se postaviti na noge. Sad mogu iz perspektive osobe koja je potpuno zaliječenog srca govoriti o tome kako je to preboljeti srcolom i govoriti da nije tako strašno. Međutim, kad se čovjek nađe u toj situaciji onda mu je to najveći problem na svijetu, onda mu je to najgore sve tako da ne želim relativizirati srcolom. Ovo bi mogao biti najkompliciraniji naslov na svijetu (smijeh). Treba ostati pozitivan, i dalje vjerovati u ljubav jer ona dođe i nađe te. I kad misliš da je kraj svijeta - ipak nije.

Prošlo je više od 20 godina otkako je osnovan Elemental, izašla je u studenom prošle godine i biografija benda. Kad pogledate unazad, što biste rekli, zapisali? Jeste li vjerovali da će bend toliko opstati? S kojom ste idejom krenuli, tada kao klinci? Kakve ste ideale tada imali i jesu li oni opstali do danas?

Ono što uvijek ponavljam oko Elementala, kad me pitaju jesmo li se promijenili i što je drugačije u odnosnu na ono otprije 20 godina, mogu reći ovako: Naš sustav vrijednosti kao benda i kao ljudi se nije promijenio. Mi i dalje vjerujemo u pravdu, stat ćemo na stranu malog čovjeka, na stranu potlačenih, nećemo nikad šutjeti i prešutjeti nešto što smatramo da mora biti rečeno i biti objavljeno. Bit ćemo uvijek bend koji će osvješćivati, koji će vikati: 'car je gol' bez obzira na sve, ali biti i bend koji će znati napisati pjesmu koja je storytelling, koja je nježna, intimna, kojoj se otvaraš. I jednostavno se taj način razmišljanja i sustav vrijednosti nije promijenio od 1998. kada smo osnovani pa sve do danas. Promijenili su se postave, promijenio se zvuk, utjecaji, gitare, žice i mikrofoni, gradovi u koje dolazimo svirati, ali naš osnovni sustav vrijednosti je još uvijek isti i meni je zbog toga jako drago jer smatram da radimo dobru stvar i da stojimo na pravoj strani.

Mirela Priselac Remi

Elemental

remi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter