Nije ga zanimala slava

Samozatajni glumac bio je autsajder, nikad nije osjećao da pripada, čak ni na vrhuncu slave. Zato je otišao sa scene i živio potpuno sam


100posto
08.08.2019.19:00
Samozatajni glumac bio je autsajder, nikad nije osjećao da pripada, čak ni na vrhuncu slave. Zato je otišao sa scene i živio potpuno sam
Screenshot

sažeto

Voja Mirić proslavio se ulogom u filmu "Derviš i smrt", a glumom se počeo baviti slučajno


100posto
08.08.2019.19:00

Srpski glumac Vojislav Voja Mirić cijelu je karijeru bio pomalo autsajder, i to uglavnom zato što su ga zanimale i druge stvari osim same glume.

Glumio je u kazalištu, nešto se manje pojavljivao u filmovima, ali je također bio jedan od inicijatora osnivanja Udruženja filmskih glumaca Srbije te Jugoslavenskog glumačkog udruženja, osnovao je beogradsku dramsku skupinu "A", Omladinski centar na Tjentištu, Centra filmskih radnih zajednica Srbije, Sindikata samostalnih filmskih radnika, festivala Filmski susreti u Nišu...

Mnogi su se zato začudili kad mu je redatelj Zdravko Velimirović dao glavnu ulogu u filmu "Derviš i smrt". Upravo po toj ulozi ostao je najviše zapamćen, a iako je dobio nagradu na filmskom festivalu u Puli, nije dobio Zlatnu arenu, što je mnoge začudilo.

 
 
 
View this post on Instagram

, Voja Mirić (left) and Abdurahman Šalja in Zdravko Velimirović' film "The Dervish and Death" ("Derviš i smrt"), (1974). R.I.P. dear Voja (April 7th, 1933 Trstenik - April 23th, 2019 Belgrade). “Ahmet Nurudin is a dervish and head of the Islamic monastery of the Mevlevi order in Sarajevo. He is a personification of morale and dogmatic belief, everything that Muslim religion of the Ottoman rule rests on. Throughout his life, the atmosphere of the city, the relations with the judge and the mechanism of government, the image of Ottoman Empire at the beginning of the nineteenth century is being revealed. Based on a highly praised novel by Mesa Selimovic.” 🇷🇸”Старешину исламског реда дервиша дубоко порази хапшење и погубљење невиног брата. Узвративши и сам злом, дервиш успева да сруши владајуће људе и, у нади да ће успоставити правду, сам преузима власт. Стара управа, у којој су се промениле личности, а не и дух владавине, разбиће му илузије и смрвиће га као човека.” #mesaselimovic #zdravkovelimirovic #dervisismrt #dervisismrtfilm #abdurahmansalja #abdurrahmanshala #vojislavmiric #vojamiric

A post shared by Velimir Bata Živojinović (@batazivojinovic) on Apr 23, 2019 at 8:21pm PDT

Voja Mirić rođen je u Trsteniku, a obitelj se onda preselila u Kruševac.

"Po prirodi zatvoren i nesnalažljiv, uglavnom sam šutio. Ni s kim se nisam družio, slabo sam i učio. Hranio sam se u radničko-službeničkoj menzi koja se kasnije godinama zvala restoran 'Beograd'. Gledao bih ujutro, ako dođem ranije, kako u menzi kuhačom skidaju žohare s mlijeka koje je ranije, tijekom noći, pripremljeno za doručak. Gledao sam i šutio i tog mračnog doživljaja nikako se nisam mogao osloboditi", pričao je u jednom od rijetkih intervjua Mirić.

Igrom slučaja, zahvaljujući prijatelju, završio je u kazalištu.

"On je bio dobroćudan veseljak. Nemiran, otvoren, spreman da svaku ozbiljnost preokrene na šalu, sposoban da svakome priđem sa svakim razgovara. Sve je ljude shvaćao kao sebi ravne pa se tako i ponašao. Meni nije dozvoljavao da se osjećam kao došljak. Zadirkivao me, šalio se, posmjehivao mi se, ali i pokazao da mogu imati prijatelja, da nisam potpuno sam", rekao je Mirić.

Prijatelj ga je tako jedan dan odveo u kazalište i iz čiste fore, bez da mu je rekao, ponudio redatelju da ga uzme u predstavu jer mu je falio glumac.

"Trebao sam igrati starca. Objasnili su mi da trebam izaći na pozornicu sa štapom u ruci, malo pognut i nešto početi pričati. Umjesto štapa stavili su mi u ruke neku letvu. Moj prijatelj je uživao u mojim mukama. Htio mi je prirediti komediju, da me dovede u glupu situaciju pa da poslije priča svima kako me namagarčio, kako sam bio smiješan i zbunjen, kako sam se glupo ponašao i nisam se snašao. A ja sam sve to pretrpio, podnio kao da nije bila šala i dopustio da mi to preokrene život", rekao je Mirić.

Kako je sve više glumio, tako je postajao sve bolji pa su mu stalno davali uloge, a on je počeo sve više uživati u kazalištu.

"Više nisam bio usamljen, nisam, bio došljak. Čak sam počeo i učiti jer da bih mogao glumiti morao sam imati dobre ocjene. I moje zanimanje za pojedine predmete se promijenilo. Prije sam dobre ocjene uglavnom imao iz matematike, fizike i kemije, a nakon ulaska u kazalište počeo sam dobivati dobre ocjene iz književnosti, povijesti...", rekao je.

Ipak, kad je došlo vrijeme da se upiše na fakultet, nije isprva planirao upisati glumu.

"I na akademiju sam slučajno došao. Htio sam studirati arhitekturu ili građevinu, moji su htjeli da budem pravnik, a ja otišao na glumu", izjavio je.

Od važnijih filmova izdvajaju se, osim "Derviš i smrt", "Službeni položaj", "Valter brani Sarajevo", "Otpisani", "Dani iskušenja", Sretni umiru dvaput", "Neka druga žena"...

Slava ga nikad nije zanimala.

"Nikad se nisam previše oduševljavao niti me u životu bilo što moglo obeshrabriti", rekao je za sebe.

O privatnom životu nikad nije pričao pa se o tome ne zna mnogo.

Praktički na vrhuncu slave i uspjeha povukao se s filma, bavio se ponovno drugim stvarima - bio je ravnatelj Pozorišta na Terazijama i direktor Ineks filma.

"Došle su nove generacije, zaista izvanredne, ona iz češke škole, redateljska, koja je, naravno, imala i svoju generaciju glumaca. Mi smo bili već stariji. A onda je došlo i do smanjenja posla", objasnio je.

Preminuo je u Beogradu u travnju ove godine.

glumac

jugoslavenski film

Vojislav Mirić

newsletter

Prijavite se na Newsletter