Intervju: Dubravko Ivaniš Ripper

'Slava me nije promijenila, ali roditeljstvo jest. Ovo je društvo neprijatelj djeci u svakom pogledu'


Ines Madunić
17.07.2018.15:00
'Slava me nije promijenila, ali roditeljstvo jest. Ovo je društvo neprijatelj djeci u svakom pogledu'
Neja Markičević/Cropix

sažeto

S frontmenom Pips, Chips&Videoclips pričali smo o suradnji sa suprugom Yayom, je li zabrinut za svoju privatnost te živi li svoje snove


Ines Madunić
17.07.2018.15:00

Oni su jedan od onih bendova koje volite ili mrzite. Teško da ćete pronaći nekoga tko je indiferentan prema Pips, Chips&Videoclips, kao i prema Dubravku Ivanišu Ripperu. Ipak, oni su jedna od rijetkih konstanti na domaćem glazbenom nebu koje već 25 godina ne gube na snazi i kvaliteti. Slušaju ih roditelji i djeca, nerijetko zajedno na koncertima kojima je ispunjena cijela godina. I ovo ljeto gust je raspored - Pipsi nastupaju na mnogim domaćim festivalima po cijeloj Hrvatskoj. Jedni su od headlinera Ferragosto Jama u Orahovici, u Koprivnici na Rock Liveu, na Braču, pojavit će se i na šibenskoj tvrđavi Svetog Mihovila... Odmora nema, ali pustimo Rippera da nam to sam kaže.

Pipsi će imati radno ljeto, imate puno nastupa u cijeloj Hrvatskoj. Hoćete li imati vremena za godišnji?

Ne poznajem odmor, ne znam se odmarati. Svirke me ne umaraju, dapače. Relaksiraju me putovanja s familijom daleko odavde. Tada nam se, nakratko, sav taj stres i domicilni smor odlijepi s leđa. To se desi u sekundi i vrati u sekundi, već na aerodromu.

Kojem se nastupu najviše veselite ovo ljeto?

Posvećeni smo onome čime se bavimo, pritom nemamo preferencija. Svaki gig je bitan, svaki čovjek koji dođe na gig nam je važan.

Što ili tko je bila inspiracija za pjesmu 3PM?

Samo dječica čekaju inspiraciju, osobno nemam vremena na bacanje. Razmišljajući o 3PM skužio sam da je to izbrušena storija o Fafenštajnu koju je onomad malotko razumio. 3PM je lako shvatljiv svima. Puno se kopa dok ne stigneš do zlatne žile, e moj Mile!

Mnogi se slažu da je vaša pjesma 'Nogomet' danas itekako aktualna, što mislite o tome?

Valjda je riječ o dobroj pjesmi. Takve su svevremenske.

Često surađujete sa suprugom. Koliko se u vašem životu isprepliće poslovno i privatno?

Mislim da je preciznije pričati o poslanju. Nikad na ono što radimo nismo gledali kao na biznis, pogotovo ne (samo) privatni. Poslanje je svijest o ulozi ne samo u nekom društvu nego i puno šire, kozmički. Takve uloge baštini svatko od nas, tek pitanje je koliko ju je netko osvijestio.

Kako izgledaju vaše poslovne suradnje? Razlikuju li se od dinamike koju imate u privatnom životu?

Su-život i su-radnja su za nas sinonimi. Nezamislivo nam je živjeti izvan kreativnog kruga, a s tim svijetom logično je da i poslujemo. To je uistinu mali krug, stalno ga nastojimo proširiti i usput nešto od njega naučiti, poboljšati se. Ostalima se ne zamaramo.

Utječe li više vaša kćer na vaš glazbeni ukus ili vi na njezin?

Ona voli bendove svojih roditelja bez našeg forsiranja. Ipak, većinom sluša izvođače za koje nikada nisam čuo.

Kako je živjeti s tinejdžericom, kako proživljavate njezin pubertet?

Dijete je fenomenalno, preponosni smo na nju. Ovo je društvo djeci neprijatelj u svakom pogledu. Podnijeti to s osmijehom, dostojanstveno, mogu samo oni koji vjeruju da postoji bolje i da mogu bolje. Njena fokusiranost na cilj je fascinantna i žrtva koju je spremna podnijeti. Nemam riječi.

Koliko je vaš život danas daleko od onoga što ste zamišljali kad ste vi bili tinejdžer?

Zapravo, istini za volju, ostvario sam svoje snove! A sad, znate, i najbolji san prekine jutarnje pišanje. Stvarnost je nekovrsna demistifikacija u opredmećenju sna.

Jeste li ikad poželjeli odustati od Pipsa i baviti se nečim drugim?

Naravno. Problem je u odgovoru na drugi dio vašeg pitanja – čime drugim bih se bavio? Nemam ni drugih želja niti poriva, do sada mi nije palo na pamet što bi to bilo. Ta se potraga za pikspasom od samoga sebe pokazala kao prevelik zalogaj. (smijeh) Imati bend znači baviti se i izučiti se u cijeloj lepezi zanimanja.

Kad pogledate na svoju karijeru, mislite li da vas je slava promijenila i kako?

Pustimo slavu, to su bedastoće. Čovjeka mijenja roditeljstvo, volim to nazivati formatiranjem diska. Treba služiti za opću dobrobit. Javna sam osoba i stoga imam(o) i društvenu odgovornost za ono što i kako radim(o).

Prema vašim postovima na društvenim mrežama čini se da ste prilično gnjevni na hrvatski obrazovni sustav. Koji su razlozi za to, što vas najviše smeta?

Pitanje obrazovnog sustava temeljno je pitanje nekog društva. Neodgovorno je o njemu pričati ovako usput. Vrlo rado ću cijeli intervju posvetiti samo toj temi s Vama ili nekim vašim kolegom kojeg bi moja promišljanja o tome mogla zanimati i pritom se valjano pripremiti.

Kakav je vaš stav prema rapidnom razvoju tehnologije koji se, čini se, najviše razvija u smjeru praćenja naših navika i ulasku u privatni život pojedinca? Jeste li zabrinuti za očuvanje svoje privatnosti?

Gledajte to na ovaj način – generalno, 'praćenje navika i ulazak u privatni život' našim potomcima će bitno produžiti životni vijek, bit će im dostupne danas nezamislive mogućnosti. Usput, unaprijeđeni homo sapiensov sljednik kroz stotinjak ili dvjestotinjak godina više neće biti talac ove planete već intergalaktička činjenica. Pritom ćemo žrtvovati svoju privatnost jer to je neophodno za opstanak. O opstanku je riječ, ni o čemu drugome. Bilo koja vrsta, tako i naša, nije samoj sebi svrha. Vrste opstaju u korelaciji sa svojom funkcijom da otkrivaju i prenose Ideju.

Pipsi su na sceni više od 25 godina, a slušaju vas i mlađe generacije, i to cijeli opus, od prvog albuma do posljednjih singlova. Koja je tajna vašeg dugovječnog uspjeha?

Upornost. Kontinuitet. Žličica talenta, tek toliko za 'gešmaht'. I prstohvat sreće, umjesto vegete. I na kraju se, kao i na početku treba zapitati – što je to uspjeh?!

Pišete li pjesme za sebe ili za svoju publiku?

Pisanje samo za sebe je amaterizam. Djelo nije umjetničko djelo ako ne komunicira, ako nema recipijente, ako ne provocira feedback. Naravno, da se ne bismo krivo razumjeli, interakcija je tek preduvjet artizma, nikako artizam sam.

Pipse se češće nego druge bendove poistovjećuje sa Zagrebom, odnosno nazivaju vas 'pravim zagrebačkim bendom'. Doživljavate li vi sebe tako?

Da. Ja sam dečko s asfalta i tračnica. Svugdje gdje su asfalt i tračnice, od tamo smo mi.

Jeste li u posljednje vrijeme otkrili neki novi bend koji biste preporučili?

Jesam. Sfumato je band našeg basiste Viktora Slamniga. Trojka. Nekakav jazz fusion svega i svačega. Krasota zaigranosti. Drugi fenomenalan band je The Basewalks, bivšeg člana Marka Levanića. Sledio sam se kad sam ih čuo. Kakva posvećenost, kakav dar! Oba banda svoje su albume radili kod nas u studiju s Ivanom Božanićem kao producentom. Ponosni smo na njih!

glazba

intervju

music beats

PipsChips&Videoclips

Dubravko Ivaniš Ripper

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter