INTERVJU: Dražen Turina Šajeta

'Snimio sam pjesmu o Kolindi, njoj se svidjela, ali nitko je nije htio pustiti na radiju. Cenzura je danas u ljudima, a ne u sustavu, gore nam je nego 90-ih'


Ines Madunić
10.01.2019.14:00
'Snimio sam pjesmu o Kolindi, njoj se svidjela, ali nitko je nije htio pustiti na radiju. Cenzura je danas u ljudima, a ne u sustavu, gore nam je nego 90-ih'
Matija Đanješić/CROPIX

sažeto

S istarskim glazbenikom pričali smo o tome zašto slavi 26. godišnjicu karijere i kako mu je bilo nastupati u riječkom zatvoru


Ines Madunić
10.01.2019.14:00

Istronaut, Istradamus, Šajeta - sve su to nadimci na koje se odaziva Dražen Turina, opatijski glazbenik koji je na sceni već četvrt stoljeća. Točnije, ove godine obilježit će 26 godina karijere. S obzirom na to da svi slave tu jubilarnu 25. godišnjicu, Šajeta je još jednom odlučio biti drugačiji pa će on slaviti tek ove godine.

"Svi koji me poznaju znaju da uvijek kasnim pa ću tako i sada. Ja sam u startu pomaknut, a kako volim satiru mislim da će to biti prigodno", kaže Šajeta. Prvi u nizu obljetničkih koncerata imat će već ove subote, 12. siječnja u zagrebačkom Saxu. Klupske svirke njemu su najdraže pa se jako veseli i ovom nastupu.

"Sviramo na svim mogućim mjestima, pučkim veselicama, lokalnim manifestacijama, ali klubovi su mi najdraži jer je tu komunikacija s publikom najbolja. Sax mi je prava mjera", kaže Šajeta. Publika može očekivati presjek njegove karijere, a on kaže kako je jako zadovoljan što može dva i pol sata svirati isključivo svoje, autorske pjesme.

"Za mene je to uspjeh", zaključuje. Pa, nakon 26 godina karijere, logično pitanje - žali li za nečim što je napravio ili pak nije?

"Možda mi je žao što nisam malo više svirao. Lijenčina sam, znate kako se kaže, sviram samo ako netko donese novac, nož ili pištolj! Šalim se, ali dosta sam nonšalantan, najviše volim pozornicu jer tako izravno prenosim svoj rad ljudima. Ali, mogu reći da ne postoji pjesma koju ne volim. Nikad ništa ne radim iz kompromisa. Imam himne u punk miljeu, čak i u sakralnom, pjesme za policiju, stjuardese, političare... Za svakog ponešto. Možda sam mogao napuniti koju dvoranicu više da sam se više marketinški promovirao, možda sam trebao nagovoriti Arsena na duet, ali nema tu nekih velikih žalosti", kaže uvijek nasmijani Šajeta.

Istrijan je karijeru počeo u punk bendu Yars, a zatim bio i jedan od najvažnijih predstavnika ča vala, uz Alena Vitasovića i Gustafe. Danas kombinira čakavski i književni jer neke stvari mu je, kaže, teško otpjevati na čakavskom.

"Uglavnom se radi o modernim fenomenima, npr. imam pjesmu 'Bezglutenska'. Teško bih se snašao na čakavskom s tom temom", smije se glazbenik, koji za sebe kaže da je "samo obrtnik". To je shvatio kad se našao na popisu poreznih dužnika. Dugovao je oko 350.000 kuna za doprinose, a iz duga se izvlačio četiri godine.

"Uvijek sam mislio da mene ljudi plaćaju da ne radim ništa. Kad voliš svoj posao, nemaš osjećaj da radiš. No, kad se nađeš u tom moru birokracije skužiš da je posao kantautora najvažniji na svijetu, da je pisanje pjesama jedno sasvim logično zanimanje. Počeo sam više cijeniti svoj posao. Shvatio sam da ja ljudima psiholog, svećenik, zabavljač, političar, diplomat... Sve to moram biti. Isto tako sam naučio da je sreća u malim stvarima i postao sam štedljiviji. Nije me sram pjevati o svom životu i javno govoriti o svom životu. Zato sam podijelio sa svima tu priču o mom dugu, a sad često ljudima dajem savjete koji se nađu u takvoj situaciji", rekao nam je glazbenik.

Prije nego što se počeo ozbiljno baviti glazbom, Šajeta je radio u riječkom brodogradilištu 3. maj.

"Otac je zahtijevao da se očeličim i da idem raditi u brodogradilište. Mene je 3. maj stvorio, a to je rokersko brodogradilište, tamo su svojedobno radili Prlja iz Leta 3, Sandro iz En Facea... Kad je počeo ča val, za pjesme se glasalo tako što su se slala pisma na radio. Alen Vitasović je dobivao glasove cijelih razreda školarki, a onda su se ovi moji iz radionica zainatili pa su počeli glasati za mene", prisjeća se Šajeta. Na prosvjedima je bio i daje podršku radnicima, no nije sve tako crno-bijelo za njega.

"Želim da ti ljudi dobiju plaću, ali još kad sam ja bio tamo, početkom devedesetih, mogu vam reći kao insajder, glavna je fora bila tko će odnijeti doma što više stvari iz brodogradilišta. Žao mi je što se ovo danas događa i dajem im podršku, ali mi kao narod imamo takav odnos prema svemu - prema turizmu, brodogradnji, svemu. Mi samo sišemo i očekujemo da će država to popraviti. Opterećeni smo poviješću, a nitko ne govori o razvoju, o mladima. Mislim da imamo loš odnos prema radu", kaže Šajeta.

Kako je već prije istaknuo, nastupa posvuda, od klubova do pučkih veselica, a svake godine na Dan glazbe, 21. lipnja, imaju posebnu gažu.

Jedne je godine to bilo u skloništu za životinje, gdje su svirali za volontere koji se o životinjama brinu, ljude koji su udomili životinje, ali i njihove ljubimce.

"Tako da nitko ne može reći da nam ni pas nije došao na koncert, što su neki pričali", kroz smijeh kaže Šajeta. Zatim su imali koncert na vrhu Učke u 5 ujutro, uz izlazak sunca, a iako su htjeli svirati za sebe, na nastup je došlo 40 planinara koji su se organizirali tako da stignu točno na vrijeme.

Prošle godine Šajeta je imao koncert u riječkom zatvoru.

"Volim izazove i uvijek želim biti najbolji, na neki način pobijediti. Kako volim Johnnyja Casha, palo mi je na pamet da sviramo u zatvoru. Dali su nam sat vremena i pozornica je bila u hodniku. Poslali su nam 50-ak zatvorenika, a oni opasniji slušali su nas iz ćelija. Dva puta su tražili da sviramo 'Košulju plavu' za njihove policajce tamo, a puno ih je znalo i druge moje pjesme. Kako su stalno imali glazbene želje, u jednom sam trenutku rekao da nemamo vremena sve odsvirati, na što je jedan zatvorenik viknuo: 'Mi imamo vremena, sviraj!' Bilo je baš emotivno iskustvo. Moj devetogodišnji sin nakon toga je susjedu rekao da sam konačno našao publiku koja mi ne može pobjeći", smije se Šajeta.

A jedan od njegovih uvjerljivo najvećih hitova je "Party za ekipu", posvećen bivšem predsjedniku Stipi Mesiću.

Šajeta priznaje da obožava socijalne teme, a pogotovo ih voli obrađivati uz zdravu dozu satire.

"Za Tuđmana sam napisao pjesmu 'Vanga', tamo sam pjevao o tome kako i on želi, poput Tita, brati mandarine na Vangi, brijunskom otoku. Bile su to devedesete i pozvali su me na HRT da promoviram pjesmu. Odjednom se ta emisija nikad nije emitirala. Nigdje se to nije puštalo, ali u Istri sam bio narodni heroj. 'Party za ekipu' moja je druga predsjednička pjesma koju su voljeli i oni koji podržavaju Mesića i oni koji ga ne vole. Primijetio sam da ju i danas vole svi, čak i klinci koji su tad imali 3 godine, to mi je super. Treću sam napisao za Kolindu Grabar Kitarović, zove se 'Žena, majka, predsjednik'. Njoj se pjesma svidjela, zvala me na inauguraciju, ali nitko je ne želi pustiti na radiju jer se boje otkaza. Živimo u čudnom vremenu, tako nije bilo ni devedesetih. Cenzura je danas u ljudima, a ne u sustavu", kaže glazbenik.

Iako ga mnogi tako ne bi opisali, on sebe voli doživljavati kao punkera. I ne samo zbog glazbe, iako mu je punk oduvijek na vrhu, a svetim trojstvom rokenrola naziva The Clash, Sex Pistolse i Ramonese.

"Nikad nisam bio onaj tvrdi punker, uvijek sam bio pomalo štreber, i po prirodi sam pozitivac, ali ono što je punkerski kod mene je da me nije strah izreći bilo što bilo gdje i da volim provocirati. Danas nas razna društvena pravila stežu više nego ikad prije. Žele nas ukalupiti, originalnost se zatomljuje. Osjećam zatvorenost u društvu i mislim da nam svima fali malo punka", zaključuje Šajeta.

koncert

Scena intervju

glazbenik

Dražen Turina Šajeta

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter