KRIZA MLADIH GODINA GALE SVILAN

Sram zbog YouPorna i golotinje: 'Zacrvenila sam se. Seksualni objekt vas proždire očima, dozvoljava vam da ju skidate pogledom'


Gala Svilan
26.11.2018.11:00
Sram zbog YouPorna i golotinje: 'Zacrvenila sam se. Seksualni objekt vas proždire očima, dozvoljava vam da ju skidate pogledom'
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

Gala Svilan u novoj kolumni piše o golotinji, umjetnosti i šundu


Gala Svilan
26.11.2018.11:00

Postoje situacije u životu zbog kojih se posramite iz dubine svoje duše (za koju nisam znala ni da postoji), ali vas istovremeno natjeraju na konstruktivno razmišljanje. Jedna takva dogodila mi se nedavno. U želji da prijateljici pokažem najnoviji trailer filma u tražilicu sam krenula utipkavati YouTube, ali moj mobitel očito ima smisla za humor i već nakon prvog slova, predložio mi je web stranicu (fuck you auto complete). Kao što već pretpostavljate (osim vas par frigidnih), nakon unosa 'y', umjesto YouTubea, Google je na zaslonu mog mobitela predložio YouPorn.

Zacrvenila sam se, ali ono važnije zapitala nad samom sobom. (Zapamtite, introspekcija je druga riječ za pakao.) Ne vidim zašto bih se sramila pred prijateljicom listati stranice Playboya, ali ne i otići na novu izložbu gdje nas iza svakog ugla promatraju nečije bradavice. Štite li nas zidovi galerija osim od vremenskih neprilika i od osjećaja srama?  Zar gologuza Venera vrijedi više od polugole Kate Moss? Zašto je golo tijelo uhvaćeno fotoaparatom šund, a ono ovjekovječeno uljem na platnu umjetnost? (Kada bih na običnu fotografiju obnažene žene, stavila okvir bi li ona trenutačno postala art?) Zašto (ne)gledam golo žensko tijelo i zašto je jedno dekadentno, a drugo uzvišeno?

Prvi argument koji čete čuti najčešće je onaj da popularni mediji i pornografija prezentiraju vulgaran sadržaj. To je neukusno i ništa ne pridonosi individui niti društvu. Pričajući o slici i njezinom okviru, zapravo govorimo o društvenim i političkim pitanjima koja se provlače dok gledamo, čitamo i dešifriramo jedno djelo akta.

Ako razmislimo o povijesnom kontekstom primijetit ćemo kako je povijest umjetnosti zapravo plijenila pažnju zabranjivanim sadržajem, 'nemoralnim' slikama, knjigama, dekadentnim stvarima koje 'truju umove'. Mnogi umjetnici su u svoje vrijeme bili etiketirani kao trovači društva, uzurpirali su tadašnje društvo jednako kao i ekscentrici danas. Sjetimo se samo Jeff Koonsa koji je svoju ženu, pornografsku divu Cicciolinu uzdizao do božanskih proporcija.  Popularno mišljenje kako se umjetnost bavi samo uzvišenim temama, bez ikakve provokacije, možemo pokopati na samome početku, jer što jest umjetnost ako ne medij kojima želimo potaknuti razmišljanje, promjene i izbaciti nas iz naših udobnim fotelja koje nazivamo moralnim vrijednostima.

O čemu se zapravo radi i zašto i kako razlikujemo akt u polju umjetnosti i pornografije?

Bitno je primijetiti kako interpretaciju ne čini samo sadržaj već i forma i čitanje publike. Publika je ta koja zapravo definira djelo, sortira je u svoje kućice dozvoljenog i nedozvoljenog, umjetnosti i šunda. Konstrukciju značenja pak preuzima iz društva, obrazaca kojeg je naučila tijekom odrastanja i daljnjim djelovanje kulturnih institucija. Društvo nas uči što je moralno, što lijepo, a što ružno. Kada promatramo akt, podsvjesno kategoriziramo viđeno prema naučenim parametrima. Kada je riječ o svrstavanju pod umjetnost, uvijek gledamo povijesni nastanak, medij i alat. Ako je ono staro, ako je klasično (kip, slika), ako je uokvireno, ako vidimo nanose ulja kistom, to mora da je umjetnost. Sve što izgleda rustikalno i unikatno nas navodi da automatski vrednujemo stvar. Okviri i zidovi nažalost ne definiraju samo umjetnost, veći ljude. Kada je pak riječ o pornografiji, svrstat ćemo nešto u tu kategoriju ako je na mediju novijeg datuma (TV, fotografija, časopis). Uzet ćemo za primjer fotografiju. Njegova umjetnička vrijednost opada s njezinom reproduktivnošću. U što je više replika napravimo to joj pada vrijednost i reputacija.

Također, u fotografiji se mnogo teže primjećuje prisustvo umjetnika, autora. Fotografijom vi ne posjedujete unikatni objekt, ono je produkt masovne kulture, popularne pa time i vulgarne. Postoje tri kategorije u kojima možemo zateći golo tijelo (umjetnost, pornografija i informacijsko – npr. medicinski dokumenti). U novije vrijeme pojavila se i četvrta kategorija, ona reklamne industrije. Iako je starije stanovništvo još ne priznaje i odbija njeno postojanje, mlađa generacija je itekako percipira.

Ova podjela nam nije teška za shvatiti, postoje jasne odrednice kojih se trebamo pridržavati i elemente koje trebamo kao pripadnici društva vrednovati. No, problem dolazi kada se ovi elementi počinju ispreplitati. Do nestabilnost kulturnih definicija dolazi onog trenutka kada se neprimjerene poze, vulgarne scene, radnje, osobe ili dijelovi tijela pojave unutar okvira 'umjetničkog' djela, a poznate renesansne teme, stilovi i izražaji u djelima renomiranih fotografa, snimatelja. Što kada poznato prepoznajemo u nedozvoljenom, kada se umjetnost razlije u druge medijske zapise? Može li umjetnost zgriješiti, postoji li soft porn umjetnost?

Gledanje akta je interaktivna radnja. Iako smo samo promatrač, mi smo ti koji definiraju konačan izgled slike. Onog trenutka kada umjetnost počinje pozivati na akciju, ona gubi svoj primarni karakter. Ako nas poziva na bilo kakvo djelovanje osim kontemplacije, ono se proglašava pornografijom. Umjetnost nikada u nama ne smije budi ikakve tenzije, bile one seksualne ili moralne. Senzualno (erotsko) je tako stvar estetskog, dok seksualno remeti njegov sklad, jer za plod ima akciju. Senzualni objekt nikada vas ne gleda u oči, uvijek traži nešto u uglu okvira, te u vama izaziva samo emocije. Seksualni objekt vas pak proždire očima, dozvoljava vam da ju skidate pogledom. Najvažnijem, pojmovi senzualnog, seksualnog, erotike, pornografije (i same  umjetnosti) podložni su koroziji vremena. Njihove granice, forme, mijenjaju se i kroje tijekom stoljeća institucijama kulture i društva. I tako se ženski akt našao istovremeno na rubu i središtu kulture. On je njen temeljni dokaz visoke kulture, a istovremeno u vječnom strahu da ne padne u  ponor pornografije. Druga muka koju sam sebi nanijela, bilo je pitanje: zašto se moji muški prijatelji ne bi jednako kao ja posramili da su se našli u toj situaciji. Postoji li razlika u tome kako žene, a kako muškarci gledaju golo tijelo?  Koliko nas društvo zaista konstruira, koliko smo različiti i koliko slični. Utječe li slika golog ženskog tijela na nas ili mi na nju. Naviknuti smo gledati ženske grudi, ali ne i muški spolni organ. Gola tijela žena nas svakodnevno napadaju sa stotina plakata, reklama i slika, no onog trenutka kada bi pred sobom vidjeli samo jedan morski krastavac, nastala bi uzbuna. Žene nisu navikle, naučene gledati na muškarce kao seksualne objekte i upravo tu počiva glavna razlika u rodnom promatranju aktova. Čak i kada im je to pravo dato.

Muškarci nemaju nikakvih problema s komentiranjem ženskih golih slika/fotografija. Ovdje su na domaćem području. Ono je objekt zadovoljstva. Pomoću njih muškarac će dokazati svoju muškost, potvrditi je sebi i okolini. Kada se pak radi o neprivlačnom ženskom tijelu, bit će svrstano pod polje umjetnosti. Jer kako bismo inače objasnili nečiju želju za istim? Zato što je muškarac uvijek objekt, nikako subjekt.

Muškarci ženski akt gledaju kao stvar posjedovanja, a žene pak kao ogledalo. Kada gledaju drugu golu ženu na slici, one zapravo promatraju sebe u iskrivljenom zrcalu. Uspoređuju i ocjenjuju. Prvo utvrđuju kako bi zapravo trebale izgledati, nositi se, ponašati, odijevati, a zatim sebe svrstavaju i konstruiraju.

Žene pomoću akta ostvaruju sebe. Za razliku od muškaraca ne kritiziraju ženu na slici već sebe pomoću nje. Muški spolni organ pak ih plaši, čak i vrijeđa. Postavljene se u situaciju u kojoj se ne znaju postaviti i ponašati. Javljaju se osjećaji krivice i srama. Tako je akt postao okosnicom društva, muškarci kroz njega definiraju svoju seksualnost, a žene mjesto u društvu, obitelji, zajednici. Gledanjem golog tijela otkriva nam i tajne kako se konstruira požuda, kako je identitet povezan sa seksualnosti te kako je odnos objekta i subjekta zapravo rodno pitanje.

Uz umjetnika koji oslikava ono što vidi, mi smo kao društvo zaslužni za njegovu daljnju stilizaciju. Za razliku od recimo pejsaža koji bilježi fizičku stvarnost, akt je zaslužan da ovjekovječi emocionalno i duhovno stanje vremena i prostora. Golo tijelo skriva više tajni od onog obučenog u zimski skafander. U našem društvu postalo je prirodno biti odjeven, a neprirodno biti gol.

Scena kolumna

Gala Svilan

newsletter

Prijavite se na Newsletter