Veliki intervju: Gino iz Kultur Shocka

'Svi problemi na svijetu proizlaze iz nacionalizma. Mislim da bi konzervativni nacionalisti uvjerili vjernike da Krist laže ako bi im to odgovaralo'


Ines Madunić
03.04.2019.08:00
'Svi problemi na svijetu proizlaze iz nacionalizma. Mislim da bi konzervativni nacionalisti uvjerili vjernike da Krist laže ako bi im to odgovaralo'
Promo

sažeto

S frontmenom Kultur Shocka o Donaldu Trumpu, papi Franji, izbjeglicama, ljubavi i nacionalizmu, sve prije koncerata kojima promoviraju 11. album


Ines Madunić
03.04.2019.08:00

Kad nekome spomenete Kultur Shock, velika je vjerojatnost da će, ako je za njih već čuo/la, odgovor biti: Jedan od najboljih koncerata u mom životu!

Pod vodstvom Srđana Gine Jevđevića, kojeg starije generacije možda znaju kao Ginu Bananu, ovaj bend rastura regionalnom balkanskom scenom već 23 godine i to iz - Amerike. Osnovani su, naime, u Seattleu, tamo žive i rade, ali često su na turnejama ovdje.

Rođen u Sarajevu, Jevđević je oko sebe okupio ekipu istomišljenika s kojima radi baš kultur šok glazbu - ima tu elemenata sevdaha, narodne i etno glazbe s ovih, ali ne samo ovih prostora, metala, hip hopa... Ima toliko toga u toj glazbi, a opet se uvijek osjećate kao da je baš vaša i baš domaća. Kad i jest; kad je Kultur Shock svačiji i, naravno, ničiji.

Da ne odemo predaleko u patetiku, prije koncerta u riječkom Pogonu kulture 6. travnja i zagrebačkom Vintage Industrialu 7. travnja, a sve u sklopu promocije 11. izdanja D.R.E.A.M. koji je upravo izašao, postavili smo nekoliko pitanja upravo Gini. O Trumpu, papi Franji, izbjeglicama, ljubavi i nacionalizmu - odgovore nismo kratili i minimalno smo ih prevodili.

Imate novi album, kako je proteklo snimanje i koja teme prevladavaju? Kako se razlikuje od vaših prijašnjih albuma?

Nevjerojatne okolnosti i lične drame koje su nas ujedinile i naša dvadesettrogodišnja upornost u kreiranju muzike koju mi volimo te ukazivanja na zla čovječanstva u cilju buđenja mentalne svijesti kod ljudske rase - to je ništa drugo nego ostvarivanje sna koji se zove Kultur Shock. Ja još uvijek ne mogu vjerovati da nam je sve ovo pošlo za rukom i da još uvijek sanjamo. Ne mislim ja da smo mi nešto posebno pametni, ali smo iskreni, a iskrenost se na kraju isplati tako da još uvijek živimo vlastiti san.

Drama + Resilience + Evil + Awake! + Mental = D.R.E.A.M.

Uskoro krećete na novu europsku turneju. Kako turneje utječu na vas i vašu glazbu?

Mi smo prvenstveno živi bend. Kako smo počeli prije 23 godine tako do dana današnjega, ne radimo ništa drugo nego sviramo od nemila do nedraga. Kad kažem ne radimo ništa drugo malo preuveličavam; da, izdali smo 11 albuma i radimo na par filmova, a evo u zadnje vrijeme i ja sam se okušao u uređivanju videa. Ali mislim da je još uvijek naš najveći i najjači identitet svirka uživo. Ne vjerujem da ima puno bendova u svijetu da su pod istim imenom odsvirali i dostigli broj od naših otprilike 1500 koncerata.

Stejdž je mjesto gdje se osjećamo najkomotnije, a i mjesto u kojemu najviše dolazi do izražaja naša međusobna ljubav i želja da sviramo jedni s drugima. To su neprocjenjive vrijednosti. Kad stavimo na vagu sve objektivne poteškoće s kojima se suočavaju ljudi srednjih godina kao što smo mi, na putu koji traje više mjeseci, pokušavajući spavati i odmarati po kombijima, autobusima, avionima, u bekstejdžu… Ipak će druga strana pretegnuti, a na njoj se nalazi samo naša ljubav prema onome što radimo i jedni drugima, a i vama koji ste s nama proveli ove 23 godine. Da, ovo je sport mladih ljudi, ali samo fizički i samo dok ne dođemo na stedjž. A onda - ne daj mu nikome pardona!

Strašno je važno ostati ono što jesi. 'Be yourself, everyone else is already taken', rekao je Oscar Wilde. Tako da smo kao pravilo našega postojanja i živog djelovanja uveli prije mnogo godina reality check; poslije svake velike festivalske turneje ili koncerata po velikim salama vraćamo se u naše drage rupe u kojima smo počeli svirati. Ne smijemo zaboraviti tko smo i šta smo. Ne smijemo dozvoliti da nam se zamaraju generalna publika i široke narodne mase, da postojimo samo zato da bismo njih zabavljali. Lijepo je ljudima koji te vole gledati u oči.

Nedavno mi je jedan glazbenik rekao kako smatra da bi glazbenici i glumci trebali biti u celibatu jer je nemoguće imati uspješnu karijeru i usklađen privatni život. Slažete li se s time? Kakva su vaša iskustva?

Nisam vam ja baš najpodobnija osoba za te teme. Trenutno se nalazim u trećem službenom braku i tek sada, nakon velikih životnih padova i uspjeha u osobnom životu, moja supruga Kym i ja smo izgradili jedan sistem povjerenja, a što je još vażnije tolerancije za životni put svog partnera. Ljubomora je ništa drugo nego projekcija vlastitih želja na nekoga drugoga te strahova da će tvoj partner upravo napraviti ono što bi ti napravio da si na njegovom mjestu. Ljubomora nema smisla, ali eto, tu je, vedri i oblači svima nama. Generalno, ljudska bića nisu monograma stvorenja. U tome je problem.

U posljednje vrijeme mnogi su glazbenici odustali od politički i društveno angažiranih pjesama. Što mislite o tome? 

Da bi netko od nečega odustao prvo se treba tome posvetiti i na tom mjestu raditi jedan dobar period svoga života. Međutim (znam da se rečenica ne počinje s ‘međutim’, ali morao sam), kada već posvetite svoj najplodnije godine borbi za pravdu, ne da je teško nego je nemoguće odustati. Iz toga proizlazi moj zaključak da ti što su odustali nisu ustvari nikada to zdušno i na pravi način ni radili. Nitko ne odustaje od svojih iskrenih ideala i produkta svog životnog rada i vizije.

Ovo me podsjeća na vic kad su mačori u februaru išli ganjati mačke po krovovima, a s njima pošao i mali mačak. Pita mali mačak: 'Ej raja, gdje ćemo?' , 'Idemo da jebemo' odgovore mu stariji drugovi. Mačori se razletjeli po krovovima za mačkama, a mali mačak onako promrzao stoji jedno 15-20 minuta na krovu pa im kaže: 'Ej raja, ja ću jebati još jedno 5 minuta pa onda moram kući, zove me mama!'

Jure Mišković/Cropix

Živite u SAD-u. Kako doživljavate predsjedništvo Donalda Trumpa? Koliko je, po vašem mišljenju, opasan ili opasniji od svojih prethodnika?

Najopasniji su glupi ljudi. Oni koji nisu svjesni posljedica svojih djela. 'Poslije mene potop' izreka je koja se može proslijediti na Donalda Trumpa. Meni je on potpuno jasan i, u principu, drago mi je da ljudi sa specijalnim potrebama imaju svoga predstavnika u vrhuškama najmoćnijih zemalja na svijetu, ali u ovom slučaju javna sigurnost je malo važnija od političke korektnosti te mislim da je test za koeficijent inteligencije neophodan za kandidate koji sudjeluju u izborima.

Kako rekoh, meni je on jasan, ali mi nisu jasni one glave u Republikanskoj partiji koje sjede tamo i slažu se s njim, pravdaju ga i objašnjavaju što je on to htio reći kad podne lupa. Kao da povijest neće ovo sve zabilježiti, kao da nema interneta, kao da ne znaju kolika je odgovornost upravo na njima ako se nešto tragično desi. A desit će se jer nema šanse da ovaj čovjek ostane na slobodi do kraja svoga života. Zato prevaranti i kriminalci u razvijenim zemljama (u kojima postoji sloboda štampe i govora, a ne kao kod nas) ne smiju izlaziti na izbore. Jer sve ono što su radili čitavog svog života izlazi na vidjelo.

SAD, ako se ovako nastavi, gubi identitet demokratske tvorevine. U tom slučaju, kad Trumpu najzad dogori do nokata, pritjeran uz zid, on će učiniti sve, ponavljam sve, da spasi svoju guzicu. To je radio čitavog svog života i nema sumnje da će to ponovo napraviti, a u ovom slučaju spašavanje svoje guzice znači pritisak na dugme.

Eto koliko ja mislim da je on opasan.

Što biste rekli, koji je glavni društveni problem u SAD-u trenutno?

Nedostatak tolerancije. To je u globalu najveći problem. Međutim, svi problemi svijeta počinju s jednom riječju: nacionalizam. Donedavno sam smatrao da je organizirana religija najveće zlo čovječanstva, a da je nacionalizam samo posljedica toga. Promijenio sam mišljenje zbog pape Franje. Ni u snu ne bih vjerovao da bi nacionalisti ikada ustali protiv pape, ali eto, šta ja znam, dovoljno je bilo da dođe dobar čovjek koji pomaže sirotinji i bori se za prava ugroženih da nacionalisti jednostavno odbace i organiziranu religiju kada im ne ide u prilog.

Imam teoriju da, čak i ako bi Isus Krist sišao i dokazao da je on on, da hoda po vodi, pretvara vodu u vino i sve ostale marifetluke, sve što je znao i radio, a onda ustao i rekao svojim sljedbenicima kako konzervativci i nacionalisti nisu u pravu i kako se bore protiv svega što je on prije 2000 godina propovijedao… Imam osjećaj da bi nacionalistički konzervativni lideri u Americi uspjeli uvjeriti svoje sljedbenike, koji su mahom vjernici, da je Isus u krivu.

S druge strane, ljevica je totalno neujedinjena i neorganizirana. Borci za socijalnu pravdu, LGBT, manjine, demokratski establišment, nikoga nije briga za ove ostale nego samo za svoje vlastite interese. Ako ne bude po njihovom, ovi ostali neće izaći na izbore. Upravo to je i razlog zašto je ovaj idiot pobijedio jer bez obzira na to što samo ima 30% zatucanog stanovništva na svojoj strani. To je opet više nego ovi ostali. Ne izađu na izbore jer se ne slažu s izborom kandidata. Podsjeća li vas ovo na Njemačku tridesetih?

Koliko pratite stanje u BiH i ostatku regije? Kako doživljavate vijesti s ovih prostora?

Pratim, naravno, ja sam stalno kući. Šta da vam kažem, volio bih da i mi imamo malo više tolerancije jedni prema drugima. Ali još uvijek mi se čini, i pored bratoubilačkog rata koji nam se dešava svakih 50 godina (vjerojatno zbog toga što nemamo dovoljno jako državu da bi stala u obranu naroda kad kreteni počnu pucati po njemu), da se opet bolje razumijemo između sebe nego Amerikanci. Mislim čak da se i više volimo, bez obzira na kretene koji mrze. Oni koji mrze će uvijek mrziti, čak i ako ne bude nikoga više tko je drugačiji. Naći će oni nekoga sebi da mrze. Činjenice govore drugačije, ali ne mogu se oteti iskrenom osjećaju.

Posljednjih nekoliko godina cijela je Europa pogođena izbjegličkom krizom. Vi ste se angažirali i donirali novac za izbjeglice. Mislite li da se stanje danas popravilo ili samo manje pričamo o tome?

Samo manje pričamo o tome. Sranje tek počinje. Desničari sada to iskorištavaju kako bi zaplašili svoje vjerne sljedbenike. Mi ćemo raditi ono što radimo, a da vam pravo kažem, ujedinjenog fronta nema. Samo možemo raditi ono što smo već radili, svatko od nas da to prenese onoliko koliko može.

Kako doživljavate odnos Balkana prema izbjeglicama s Bliskog i Srednjeg Istoka, koji je često negativan? Mislite li da je to licemjeran stav?

Ne bih puno o tome jer je različit stav različitih zemalja, a moj komentar bi vjerojatno isprovocirao nacionalnu svijest što apsolutno ne želim da se desi. Samo ću reći da je signifikantno da siromašne zemlje Balkana više pomažu izbjeglicama nego one ekonomski bolje stojeće. Zanimljivo da je, i nama koji ga povijesno nismo imali, novac je udario u glavu za ovih pet minuta što mislimo da smo malo bolji od onih najsiromašnijih. Sramota. Ovo me sve podsjeća na doba kad smo 70-ih pomagali Česima dok su bježali od tiranije Sovjetskog Saveza na Zapad preko naše zemlje da bi se nama oni odužili uspostavljanjem specijalne policije za bosanske izbjeglice koja bi se udružila sa skinhedima dok su ih ‘93. mlatili po Pragu.

Mnoga istraživanja pokazuju da su mlađe generacije konzervativnije nego njihovi roditelji. Zašto je to tako? Mislite li da je društvo bilo otvorenije i liberalnije prije 20-30 godina nego danas?

Ne slažem se i ne želim se slagati. To mi je jedina nada u budućnost i jedini razlog za postojanje. Siguran sam da ima konzervativnih klinaca, ali šta ja vidim kad putujem po Balkanu su moja djeca. Ništa mi za njih nije teško i vjerojatno bih se već oprostio odavno da nije njih. Molim vas, ne rušite mi moj san.

Po mom zapažanju, naša djeca su pametnija od nas, a na zapadu je obrnuto, stariji su pametniji. Konzervativci su sebični i normalno je da su djeca sebičnija od roditelja. Tako da se nadam da je to jedino obrazloženje i aspekt ove teorije da su mlađe generacije konzervativni je od starijih.

Jure Mišković/Cropix

Kako doživljavate društvene mreže?

Nikako. Uopće ih ne doživljavam niti sam na njima. Moja privatnost je moja privatnost i zadnje što mi na svijetu pada na pamet je da dijelim šta sam jeo, kad sam kakio i kakve sam cipele kupio danas s ostatkom svijeta. Ja sam svakako otvorena knjiga i svi već znaju što ja mislim, ako im je stalo do moga mišljenja.

Mnogi glazbenici smatraju kako je snimanje koncerata i objavljivanje na društvenim mrežama povreda autorskih prava i zalažu se za zabranjivanje mobitela na svirkama. Slažete li se s time?

Ma daj, bolan, nismo Metallica. Muzika je tu da bi se dijelila s drugima prvenstveno, a tek onda da bi se od nje živjelo i da bismo zarađivali pare i ostalo. Gdje bi svijet bio da je Mozart tako razmišljao? Naravno, kada mi ukradu pjesmu pa imaju pet milijuna pregleda nije mi pravo, kad mi skinu kompletan refren i samo stavi beat preko njega isto tako mi nije pravo, ali eto im tamo, neka im je na obraz. Ja ih neću ganjati, al ASCAP će im dušu uzeti prije ili kasnije, a to nije do mene. Ja uvijek kažem - uplati sirotištu ili izbjeglicama, ne moraš meni i ja ću sve potpisati tako da te nitko ne može tužiti.

Poznati ste po tome što svoje albume dajete na besplatan download. Postoje li autorska prava u današnje vrijeme uopće i u kojem obliku? Kakva je njihova budućnost?

ASCAP. Ja sam s njima potpisao, a vidjet ćemo kakva im je budućnost.

koncert

glazba

Scena intervju

Kultur Shock

Srđan Jevđević

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter