Velika ispovijest Saše Matića!

Teško se odvojio od rodnog kraja i dolazak u Beograd jedva je preživio! Peglao je zanat po 'kafanama', a onda se sve promijenilo


Barbara Marinović
11.04.2019.11:10
Teško se odvojio od rodnog kraja i dolazak u Beograd jedva je preživio! Peglao je zanat po 'kafanama', a onda se sve promijenilo
Foto: PR/Privatni album

sažeto

Saša Matić u velikom intervjuu za 100posto otkrio nam je sve o svom putu do uspjeha, preprekama koje je nadišao i djetinjstvu kakvo je imao


Barbara Marinović
11.04.2019.11:10

Dva koncerta u zagrebačkoj Areni Saša Matić rasprodao je krajem prosinca u rekordnom roku. Bacio je Zagrepčane u delirij, oduševio obje večeri svojim izvedbama. Nije to jedini koncert, nedavno je nastupio i u dubrovačkom Revelinu, a Matić će krajem travnja nastupiti i u Varaždinu. Veza između njega i hrvatske publike je velika, lijepa i neraskidiva. Među najjačim je vokalima koje Srbija trenutno ima, no Matić se time ne zanosi.

Njegov životni put zanimljiv je koliko i nastupi, a za 100posto Saša Matić u velikoj ispovijesti govori o njemu. Otkriva nam kako je stigao u Beograd iz svog rodnog kraja, koliko teško mu je to u početku palo. Sjeća se djetinjstva u Bosni i Hercegovini, prisjeća i svog oca - koji je želio da mu sin bude profesor u glazbenoj školi. I jest Matić obrazovani glazbenik, no otišao je drugim smjerom. Kaže nam iskreno, tata je želio da mu sin svira Bacha i Chopina, a on je otišao drugačijim, svojim putem - i nije zažalio.

Danas je sretan i ponosan kao suprug i otac dvije djevojčice, ispunjen u karijeri i sretan što njegova pjesma spaja ljude!

'Na moju veliku radost i zadovoljstvo, održao sam dva koncerta zaredom u punoj Areni Zagreb i želim se ovom prilikom zahvaliti svima koji su doprinijeli da sve bude odrađeno vrhunski, posebno hvala svim tim divnim ljudima koji su došli iz svih dijelova Hrvatske, ali i drugih država da uživaju u mojim pjesmama. TO je za mene veliki uspjeh koji ne bih mogao objasniti. Možda se tajna krije u mojim pjesmama, možda u mom odnosu s publikom, ali neosporna je činjenica da između publike u Hrvatskoj i mene postoji nevjerojatna ljubav i energija koju ne treba posebno objašnjavati, već u njoj uživati. Naravno, ja ću se i dalje truditi da dam najbolji dio sebe i da ih nikad ne razočaran', govori nam Matić.

Rasprodao Arenu dva dana zaredom

Svjesni ste, govorim mu, da velika većina hrvatskih glazbenika ne može u ovom trenutku rasprodati Arenu dva dana zaredom. 'Znate kako, ako nešto radite srce, onda mora ići od ruke. Taj žar i energija, a prvenstveno ljubav kojom pristupate svom poslu se jednostavno osjete, a kako zračite, tako i privlačite. Vjerojatno je to ono što je hrvatska publika osjetila kod mene i na što su mi odgovorili isto mjerom. Ne kažem da ostali pjevači svoj posao ne rade istim žarom, ali jednostavno postoji to nešto što ljudi osjete i zavole. Što je to nešto, iskreno ne bih znao objasniti, no nije niti bitno. Najbitnije je da među nama vlada odlična energija i ljubav i ja ću dati sve od sebe da potraje'.

Ističe se često da su mu nastupi energični, ljudi prepoznaju u Matiću snagu interpretacije. Kaže kako je sve u interakciji s ljudima, i kada je tako - nije potrebna posebna snaga. 'Ja se na svakom svom nastupu osjećam kao da sam došao s prijateljima na tulum gdje je jedino pravilo da se svi što bolje provedemo, i tako uvijek bude'.

Australija, a potom Varaždin

Prije nastupa, dodaje, važno mu je jedino da je naspavan i odmoran. Veliki koncerti su standardni po pripremi - probe s bendom, tehničke provjere i trud da sve bude besprijekorno. Trenutno je u Australiji, gdje pokušava spojiti ugodno s korisnim - nastupati i uživati u toj sredini. Raduje ga posebno što su i u tamo svi koncerti u okviru turneje rasprodani. 'Raduje me što mogu reći da su svi koncerti u okviru turneje rasprodati. Po povratku iz Australije čeka me veliki koncert u Varaždinu 27. travnja i mogu vam reći da se jako radujem novom druženju s hrvatskom publikom i jedva čekam da zapjevamo zajedno! Turneje, koncerti, nastupi... sami po sebi nisu naporni. Naprotiv, to je ono što volim i u čemu uživam. Putovanja su ta koja me iscrpe, ali onog trenutka kad stanem na binu, kad osjetim puls publike i čujem zborsko pjevanje, svaki umor nestane jer su to momenti za koje mi pjevači živimo. Što se tiče albuma, iako su mnogi moje kolege mišljenja da se u današnje vrijeme ne isplati snimati albume, ja sam ipak za tu opciju jer smatram da to dugujem svojoj publici. Možda nije isplativo ako se gleda financijska računica, ali meno je od toga puno bitnije da se na neki način zahvalim svim tim divnim ljudima koji me podržavaju svih ovih godina. Novi album je u pripremi i čim se vratim iz Australije ozbiljnije krećem s radom, plan je da do jeseni sve završimo, ali vidjet ćemo. Zahtjevan je to proces, pogotovo za mene jer sam sklon tome da neke pjesme mijenjam u zadnjem momentu pa se moji suradnici baš namuče sa mnom, a onda i probijem te neke rokove koje sebi zacrtamo, ali sve mora biti besprijekorno i samo najbolje za moju publiku', govori nam Matić.

Foto: PR

Djetinjstvo u Drvaru, a potom odlazak i bolni rastanak

Glazbeno je postigao i više nego što je htio, a Beograd mu je 'dao' puno. No, priznaje nam Saša, dolazak u Beograd '85. godine jedva je preživio. Naime, on i njegov brat Dejan rođeni su u Drvaru u Bosni i Hercegovini, gdje su proveli i dobar dio djetinjstva. Spomenute godine obitelj se seli u Beograd i napušta Drvar za koji Sašu vežu najljepše uspomene iz djetinjstva. 'Dejan i ja imali smo prelijepo djetinjstvo, imali smo divne susjede, svi su nas u kraju znali i voljeli su nas puno. Po cijele dane Dejan i ja provodili smo vrijeme vani, s prijateljima i najveća kazna bila je kada bi nam roditelji zabranili da izađemo van. Odrasli smo u jednoj zdravoj sredini, u ljubavi. Možda ne u izobilju, vremena su bila drugačija, nama nisu bila dostupna sva današnja čuda tehnike i tehnologije, nekad nam roditelji nisu mogli priuštiti baš sve što poželimo, ali su nam pružali svu ljubav i pažnju, trudili se da postanemo dobri ljudi i ja sam im zahvalan na tome. Bez obzira na to što nismo tada imali najskuplje igračke, bili smo sretni. Sjećam se kad nam je otac kupio motor, pa kada sam od bake dobio prvu harmoniku, to je bila sreća koja se riječima nije mogla opisati'.

'Otac se nije mirio s tim da mu sin, umjesto Bacha i Chopina, svira i pjeva u kafani'

Po dolasku u Beograd, uslijedio je za Sašu, tada dječaka, teški period. Bio je jako vezan za Drvar i taj kraj mu je bolno nedostajao. 'Dolazak u Beograd jedva sam preživio. Toliko sam bio vezan za Drvar da odlazak u neki drugi grad nisam mogao ni zamisliti. U početku mi je bilo jako teško. Doslovno sam živio za praznike i za odlazak u moj Drvar. Vremenom sam shvatio da tako jednostavno mora biti i nekako se s tim pomirio, zavolio sam Beograd, ali Drvar je zauvijek ostao u posebnom kutku mog srca. Krenuo sam u glazbenu školu, stekao nova prijateljstva, preživio prve simpatije, ljubavi, razočarenja, ali i puno sretnih i lijepih trenutaka. Tu sam započeo karijeru, prve ozbiljnije svirke imao upravo u Beograd. Kad sam osjetio strast pjevanja pred publikom, počeli su izostanci iz škole, problemi s ocem koji se nije nikako mirio s tim da mu sin, umjesto Bacha i Chopina svira i pjeva u kafani. Pošto sam inače tvrdoglav i uporan, uspio sam dovesti na svoje i umjesto profesora u nekoj glazbenoj školi - što je bila želja mog oca, ja sam danas tu gdje jesam i presretan sam. Kada bih krenuo ispočetka, sve bih napravio isto i ništa ne bih mijenjao. Beograd mi je dao sve, najljepše trenutke u karijeru, ali i u životu doživio sam u njemu, vezao sam se za taj grad i danas mislim da ne bih mogao živjeti nigdje osim u Beogradu', priča emotivno Matić.

Foto: PR

Marina Tucaković i Futa napravili mu prvi album, a potom je uslijedio i ambiciozni 'kolač' za progutati - koncert u Domu sindikata

Oduvijek je znao što želi, znao je da će glazba biti njegov životni put. U srednjoj školi počeli su stizati i prvi honorari za nastupe, a on je shvatio da je to životni put. 'Krenule su ozbiljnije pripreme i svirke, a sve je počelo 1994. godine u tadašnjem restoranu 'Tržnica' na Banovom Brdu gdje sam ispekao zanat. Ubrzo se proširila vijest o tome kakve zabave radim i tako se obim posla povećavao. Svirao sam u Bijeljini, Banja Luci, Beogradu... Trajalo je to sve do 2001. godine, kada sam odlučio napraviti svoj prvi album. Otišao sam kod Marine Tucaković, a ona i Futa napravili su mi odlične pjesme i tada se sve promijenilo, od tog trenutka počinje moja karijera', sjeća se Saša. Upravo te 2001. godine shvatio da je nešto i napravio u glazbi. Uslijedio je prvi veliki koncert u Domu sindikata. Bio je skeptičan. 'Iskreno da vam kažem, bio sam skeptičan oko svega, a bilo je i pomalo zastrašujuće za pjevača s jednim albumom, kojeg uz to publika tada nije stigla ni poslušati kako treba, da nastupi u nekom većem prostoru kao što je Dom sindikata. Ipak, pokazalo se to kao odličan potez, prepuna sala Doma sindikata pjevala je 'zborski' moje pjesme. Bilo je to pomalo nestvarno, i ako sada mogu biti neskroman - tada sam shvatio da vrijedim', govori iskreno Saša i dodaje da je karijera otad išla uzlaznom putovanjem.

Iskušenja na estradi, kaže, ima. Pjevači su možda na neki način, dodaje, izloženiji svemu tome, no lako je odoljeti svemu - kada postoji smjer i pravac. 'Naravno da je bilo svakakvih situacija, iskušenja i ponuda, ali nitko vas ne tjera da radite nešto što ne želite. Uvijek je odluka na vama, ja poštujem sve ljude i svačiji izbor, ali se uvijek trudim živjeti po svojim pravilima i da mi nitko ne nameće ništa što ne želim', jasan je Saša.

Foto: Privatni album

Ljubav sa suprugom Anđelijom traje već 15 godina

Sretan je danas kao otac i suprug, i trudi se biti što bolji. 'S obzirom na prirodu posla kojim se bavim, jako malo vremena ostaje mi za obitelj pa se baš zbog toga trudim da to vrijeme koje provodimo zajedno bude samo naše i da im se maksimalno posvetim. Kao i svaki roditelj, trudim se da im ispunim želje, ali i da ih naučim da se u životu ništa ne dobiva tek tako, da se oko svega moraju dobro potruditi, da je to možda teži, ali jedini ispravan put jer trud i rad se uvijek isplate'.

Upravo stoga velike zasluge pridaje supruzi Anđeliji s kojom je u braku već 15 godina. Ona je, kaže, osoba na koju se uvijek može osloniti. 'Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja s kojima je ona došla na moj nastup. Osvojila me je svojom jednostavnošću i iskrenošću, a zadržala jer je ostala ista. Vrlo je važno, pogotovo u poslu kojim se ja bavim, da uz sebe imate nekoga na koga uvijek možete računati i na koga se u svakoj situaciji možete osloniti. Budući da sam ja često odsutan od kuće, na nju je pao sav teret oko odgoja naših djevojčica i svih ostalih kućanskih poslova koji nisu nimalo jednostavni i ja sam joj zahvalan na svemu što je uradila i što radi kako bi našu malu zajednicu održala na okupu i naše djevojčice izvela na pravi put', ponosan je Matić na svoju obitelj.

Foto: PR

'Majstore, riskirat ćeš! Ili ćeš biti najbolji ili te neće biti!'

Iako ne voli o tome pričati niti isticati svoj hendikep, Saša Matić otkrio nam je kako se kroz život i karijeru nosio s činjenicom da pred sobom ima izazov. Važno je čuti njegove riječi i shvatiti životni stav koji je iznimno zdrav i vrijedan. 'Majstore, riskirat ćeš! Ili ćeš biti najbolji ili te neće biti!', stav je koji je sam sebi nametnuo od djetinjstva. Otad, kaže nam, sve je lakše. 'To mi nije baš omiljena tema za razgovor, štoviše, ne volim uopće o tome govoriti, ali ako će to pomoći nekome tko je u sličnoj situaciji, onda ću vam reći sljedeće. Ja nikad sebi nisam dopuštao da padam u apatiju i ta neka mračna raspoloženja. Vrlo rano sam postao svjestan svega i rekao sam sebi: 'Majstore, riskirat ćeš! Ili ćeš biti najbolji ili te neće biti!'. Radio sam na sebi, nisam dozvoljavao da me ljudi žale niti čekao da mi nešto padne s neba. Jednostavno, zacrtao sam sebi cilj i svaki dan se budio sa željom da uradim što više kako bih bio bliži svom cilju. To bi bila i moja poruka svima koji ovo čitaju. Nikada ne dopustite da vas netko žali, omalovažava ili vam se smije zato što ste drugačiji. Nekad je upravo ta različitost ustvari blagoslov, zato se ne trudite da se uklopite ako ste već rođeni da se ističete. Svatko od nas rođen je i predodređen za nešto, samo se treba prepustiti svojoj strasti, bez straha od neuspjeha ili javnog mišljenja. Uspješni ljudi kojima se divite nisu do uspjeha došli bez ijednog pada. Naprotiv, padali su mnogo češće nego što možete i zamisliti, ali su svaki put ustali i nastavili ka svom cilju, bez obzira na prepreke i strah od novog pada. Jedino što nikada ne smijete dozvoliti jest da izgubite volju, jer upravo je to ono što razlikuje uspješne ljude od ostalih. Nije ni snaga ni talent - nego nedostatak volje', govori slavni glazbenik.

I zaista, njegov životni put poruka je sama za sebe. Išao je za onim što voli, pod svojim uvjetima i svojeglavo, nadišavši prepreke svojim trudom i talentom. Glas ga je odveo do visina i obožavan je u cijeloj regiji. Zanimalo nas je stoga još kako gleda hrvatsku scenu i koga bi izdvojio. Tu rasprave nema - na jedno ime stoji se mirno i bez pogovora, pa tako i Matić ističe - Oliver Dragojević. 'Čovjek kojeg neizmjerno cijenim i čije pjesme obožavam, netko tko je obilježio moje djetinjstvo i moj život uopće. Heroj mog djetinjstva jest Oliver Dragojević. On mi je najdraži hrvatski izvođač svih vremena. Što se tiče ostalih, ima ih jako puno koje zaista cijenim i s kojima se i privatno družim. Jedan od njih je i Petar Grašo, drag mi je i kao pjevač i kao čovjek. Također, volim i Gibonnija, njegove pjesme me opuštaju, a rado ih i zapjevam, onako za dušu. Moram spomenuti i moju prijateljicu i kolegicu Severinu, s kojom imam i duet. Ima ih još, Hrvatska ima dosta talentiranih i odličnih pjevača pa je pomalo nezahvalno izdvajati neke, ali eto, ako se baš mora', zaključuje gospodin Matić.

Saša Matić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter