Kriza mladih godina Gale Svilan

U ovo doba godine crkve i teretane pune su ljudi koji traže iskupljenje grijeha. Nemojte se sramotiti velikim odlukama, motivaciju radije potražite u svojim za*ebima


Gala Svilan
31.12.2018.11:00
U ovo doba godine crkve i teretane pune su ljudi koji traže iskupljenje grijeha. Nemojte se sramotiti velikim odlukama, motivaciju radije potražite u svojim za*ebima
Ivana Nobilo/CROPIX

sažeto

Gala Svilan u svojoj tjednoj kolumni propituje smisao grandioznih novogodišnjih odluka


Gala Svilan
31.12.2018.11:00

Eto nas ponovno na kraju još jedne godine, kraju 2018.-te i početku 2018. i S9+. Godina s navodno jačim procesorom (za poslovne uzlete), 1,440 x 2,960 (novogodišnjom) rezolucijom, 256 GB memorije (za nepotrebne pizdarije) i naravno duplo većom cijenom. Tako vam to ide s godinama. Što si stariji, za iste životne pogreške plaćaš veću cijenu. Kako bi to u Bosni slikovito kazali, nije govno nego se pas posro.

Blagdani su tako vrijeme kada proteklu godinu želimo zaboraviti utapajući se u slapovima alkohola. Kao da nam u CV-u u opisu posla piše “stand-up alkoholičar”, kao da želimo dezinficirati sebe same od loših odluka i djela. Početi sve ispočetka.

Vrijeme je to i novogodišnjih rezolucija, odluka kojima pokušavamo sebe i ostale uvjeriti da je ovo godina katarze, velikih promjena na bolje. Iako smo posljednjih X godina živjeli poput ljenjivca s bipolarnim poremećajem i povremenim naletim produktivnosti.

Odustanite. Odustanite odmah od grandioznih obećanja. Sa svojih X godina, već biste sebe trebali poznavati dovoljno da se ne sramotite takvim odlukama. Scenarij je uvijek isti – nova godina, stara ja. Što se mora, budem sutra.

Brojni članci u to vrijeme žare i pale motivirajućim tekstovima o novom početku, pisani s ciljem da vam dignu samopouzdanje i spuste osjećaj krivice, opravdaju odgađanje onoga za što znate da ste trebali napraviti već davno. Kao da sam Coelho navija za nas da se ambiciozno strmopizdimo u još jednu razočaravajuću godinu loših odluka. "Ništa nije slučajno, sve se dešava s nekim razlogom". Istina, samo što je razlog da smo glupi i donosimo usrane odluke.

U ovo vrijeme godine, dvorane teretane i crkve počinju ličiti jedna na drugu. Nakon 1.1. preplavljuju ih horde ljudi, tražeći oprost za svoje grijehe. Obje skupine traže iskupljenje za višak konzumiranih mjernih jedinica. Jedni za višak kilograma, drugi za višak litara. Ispovijedaju se svećenicima i trenerima, jedni se klanjaju oltaru, drugi squat racku, oboje bezuspješno. I svećenik i trener uvjeravat će nas kako svatko zaslužuje drugu priliku, koja pri tome dolazi s 10% popusta. Deadlift postaje drugo ime za egolift.

Nemojmo zaboraviti da je Barthes završio pod kamionom, Lacan, Williams i Bourdieu u ludnici, Foucault je pokupio AIDS, a Althusser je ubio suprugu. Bog očito nije strukturalist, tako da se za novu godinu radije opredijelite za biheviorizam.
Pozitivna afirmacija ne djeluje na većinu ljudi. Ona djeluje samo na manjinu koja actually posjeduje snagu volje, shvaćaju važnost rutine i provođenje osobnih ciljeva. Manjina kojoj novogodišnje odluke niti ne trebaju jer su se u koštac sa svojim problemima već odavno uhvatili. Za sve nas ostale, novogodišnje rezolucije i motivacijske poruke tu su samo da nas utješe, pruže nam tračak nade i usput nam prodaju novi deterdžent s 20% više aktivnih čestica.

Vjerojatno niste dio tog malog postotka ljudi. Nisam niti ja. Teško mi je natjerati se redovno skupljati naljepnice za popuste u dućanima, a kamoli da na sebe preuzmem neku ambiciozniju zadaću. Od investicija prakticiram samo ostavljanje redovnih napojnica konobaru u birtiji u koju zalazim. U ljubavi radim sranja s logikom “It's easier to ask for forgiveness than permission”, a baterije iz svog biološkog sata sam odlučila izvaditi i staviti u budilicu. Što sam starija, sve više shvaćam da se pretvaram u jednu veliku kontradikciju i da je to sasvim OK.

Umjesto da se procjenjujemo po postignućima ispisanim na Moleskin bilježnicama, predlažem da motivaciju potražite u svojim za*ebima. I noga u guzicu je korak naprijed, ako je znate iskoristiti. Riječ “moram” izbacite iz vokabulara kada su u pitanju osobni ciljevi. Ona implicira pogrešku u samom početku. Posjeduje binaran karakter koji može rezultirati samo s dva scenarija: uspjehom ili neuspjehom. Umjesto “moram” usredotočite se na “želim”.

Glagol koji implicira izbor, istovremeno će vam cilj učiniti zabavnim i dostižnim. Kako bi rekao Super Mario, što te ne ubije, smanji te. Budite kao Super Mario u novoj godini, smanjite sebe i svoje ciljeve, radite samo ono što vas veseli. Konzumirajte čarobne gljive za boost, isfurajte urnebesni look, pustite brčiće, redovno servisirajte svoje cijevi i odvode. Fuck the system, svrši prva!

S takvim stavom odlučila sam i sama započeti novu godinu. Zacrtala sam si mini ciljeve koje želim ostvariti, nikako one koje moram. Tako npr. sljedeće godine više neću lagati na intervjuima za posao da obožavam timski rad. Mobitel više neću nositi sa sobom na WC jer moj krvotok u nogama počinje ličiti na raskopani zeleni van u Zagrebu u kolovozu. Neću više imat #relationshipproblems s osobama s kojima zapravo niti nisam u vezi, neću zvati Uber za rutu od 15 min pješačenja i otvorit ću konačno vlastiti Netflix account (zahvala bivšem koji je zaboravio promijeniti lozinku).

Friedrich Nietzsche kazao je kako je naša mogućnost kreiranja obećanja ono što nas razlikuje od životinja, pojedinac je i nije osoba koja će postati u budućnosti. Mi smo ti koji su na koncu odgovorni za provođenje ili kršenje tih obećanja. Obećanja su srž naše ljudskosti i pokušaj očuvanja našeg, jedinstvenog identiteta.

No, kada ove godine budete donosili novogodišnje rezolucije, nemojte zaboraviti da je kršenje tih obećanja ono što ih zapravo čini smislenima.

Scena kolumna

Gala Svilan

novogodišnje odluke

newsletter

Prijavite se na Newsletter