Supruga Borisa Đurđevića o borbi za zdravlje

'Izgubila sam priličan broj kilograma, smetali su mi bučni prostori, brzo sam se umarala, kosa mi je stradala... No, odbila sam propisane lijekove'


Barbara Marinović
05.12.2018.08:00
'Izgubila sam priličan broj kilograma, smetali su mi bučni prostori, brzo sam se umarala, kosa mi je stradala... No, odbila sam propisane lijekove'
Foto: Neja Markicevic / CROPIX

sažeto

Valerija Đurđević poznata je spisateljica i autorica brojnih estradnih hitova... Posljednjih godina nastoji usporiti radni tempo i posvetiti se zdravlju jer su je zbog stresa stigli brojni problemi


Barbara Marinović
05.12.2018.08:00

Supruga poznatog autora, producenta i osnivača Colonije Borisa Đurđevića, podijelila je za 100posto svoju priču o zdravstvenom problemu koji ju je dugo mučio. Uspjela je u konačnici sanirati probleme sa svojom štitnjačom, i to pomoću alternativne medicine. Valerija Đurđević poznata je spisateljica i autorica brojnih hitova domaćih estradnjaka, i naporan radni tempo u kojem radno vrijeme i ne postoji, pridonio je u neku ruku razvoju zdravstvenih problema kod nje. Voli stvarati, pisati te je po prirodi iznimno senzibilna žena.

Kada smo počele razgovor, Valerija Đurđević naglasila je da ovom pričom ne želi ništa reći ili insinuirati protiv tradicionalne medicine niti ljudima nametati svoj izbor. Ovo je tek njezina priča. Problemi su, prisjeća se, počeli prije nešto više od četiri godine, kada je Valeriji dijagnosticiran sindrom kroničnog umora. Bio je to pravi šok jer dotad nije niti znala za tu bolest. Riječ je o krajnje iscrpljenom organizmu.

'Patila sam od velikog umora, iako bih nekad spavala i po 12 sati, navečer ne bih mogla zaspati, izgubila sam priličan broj kilograma koje ni uz najbolju volju nisam mogla vratiti, smetali su mi bučni prostori s puno ljudi'

'Prvi put susrela sam se s problemom štitnjače još 2014. godine kad mi je dijagnosticiran sindrom kroničnog umora. Do tad nikad nisam čula za tu bolest, a radi se o stanju krajnje iscrpljenosti organizma. Nažalost, bila sam preopterećena poslom, kako to i inače biva, posebno u svijetu privatnog poduzetništva gdje nema fiksnog radnog vremena, a zahtjevi posla su takvi da ih je teško delegirati na suradnike. Patila sam od velikog umora, iako bih nekad spavala i po 12 sati, navečer ne bih mogla zaspati, izgubila sam priličan broj kilograma koje ni uz najbolju volju nisam mogla vratiti, smetali su mi bučni prostori s puno ljudi, brzo bih se umarala, a i kosa mi je stradala. Tijelo je očito tražilo odmor i mir. Otišla sam kod liječnice dr. Sanje Toljan na preporuku, iako je dr. Toljan anesteziologinja, specijalizirala se baš u području prirodnog pristupa liječenja sindroma kroničnog umora, a to uključuje i brigu o štitnoj žlijezdi. Tada sam prvi put imala TSH (hormon hipofize koji stimulira rad štitne žlijezde) pri gornjim referentim vrijednostima. Tijelo je davalo prve signale za uzbunu i slalo signal štitnjači da uspori s radom, uslijed velikog opterećenja i neizbježnih stresora s kojima se svi susrećemo na dnevnoj bazi. Po prirodi sam hipersenzitivna osoba što znači da u mom životu stresor može biti i kad ne jedem duže od 4 sata, kad mi netko pošalje mail u ponoć, a ja imam potrebu odmah odgovoriti ili neki drugi događaj koji mene stavlja u stanje stresa, dok drugoj osobi može biti potpun bezazlen. Važno je osvijestiti kakvi smo tipovi osoba, onda je lakše prilagoditi svoje zdravstvene potrebe prema sebi prvenstveno, a onda se time znamo i postaviti prema okolini', počinje za 100posto svoju priču poznata spisateljica.

Foto: Neja Markicevic / CROPIX

'Dijagnosticirala mi je subkliničku hipotireozu, prepisala mi najmanju dozu Euthyroxa, no to sam odbila. Nekad je nužno uzimati lijekove, no procijenila sam da u tom trenutku za mene to nije nužno'

'Iako 2014. godine potreba za uzimanjem lijekova još nije bila aktualna, obzirom da je TSH bio u okviru referentnih vrijednosti, poslušala sam savjete dr. Toljan koja me upozorila da me čeka dijagnoza hipotireoze ako se ne dovedem u red. Ozbiljno sam je shvatila i usvojila neke, za mene zlata vrijedne savjete: odlazila sam na počinak već u 21 sat i ustajala sam u 6 ujutro. Dr. Toljan objasnila mi je da ništa tako dobro i učinkovito ne regulira apsolutno sve hormone kao kvalitetan san, posebno u razdoblju od 21 do 23 sata. Uz to, bavila sam se laganom tjelovježbom, suprug i ja prakticirali smo brzo hodanje što je donosilo stvarno odlične rezultate u smislu psiho-fizičkog zdravlja. Unosila sam u obliku suplemenata magnezij, b-kompleks i riblje ulje, prakticirala sam vježbu "Pet tibetanaca" i općenito se nastojala hraniti raznovrsno, uz mnogo ribe, voća i povrća. TSH se vratio u normalu niti 3 mjeseca poslije, a i subjektivno sam se potpuno oporavila. Nažalost, uslijed novih stresova u životu, početkom 2016. godine TSH je skočio iznad gornje razine, iznosio je otprilike 5, što isto nije velika brojka, obzirom da žene imaju nalaze TSH u vrijednostima i do 100. Znala sam da je to opet signal koji mi tijelo šalje da usporim sa životnim i poslovnim tempom. Endokrinologinja koju sam tad posjetila dijagnosticirala mi je subkliničku hipotireozu, prepisala mi je najmanju dozu Euthyroxa, no ja sam to odbila. Već sam imala prethodno iskustvo uspješnog reguliranja visine TSH i bez lijekova, a i nisam sklona uzimanju nikakvih lijekova. Iako je nekad potrebno i za život nužno uzimati lijekove, procijenila sam da u tom trenutku to za mene nije bilo niti nužno, a niti u skladu s mojom intuicijom koja mi je govorila da mogu i bez toga. Vjerovala sam da je priroda najbolji lijek te ako mogu, da ću svakako opet pokušati uspostaviti balans uz pomoć prehrane, suplemenata i svega što sam već činila i ranije', dodaje o trenutku kada je odlučila ipak ne uzimati dozu propisanog lijeka. Priroda joj se činila kao bolji odabir.

'Većinu 2016. godine uopće nisam radila, već sam se isključivo posvetila svom zdravlju'

'Nakon što sam odbila terapiju, sredinom ožujka 2016. godine krenula sam ponovno na alternativni put saniranja svojih zdravstvenih tegoba. Ovaj put nisam imala sindrom kroničnog umora, osjećala sam se dobro, imala sam snage i elana, no i dalje sam gubila na kilaži, a i dosta kose mi je počelo opadati. Odmah sam počela uzimati jod i to u obliku algi kelp koje dolaze u suplementu, jer je opće poznato da je jod prijeko potreban mineral koji je potreban svim organima, a posebice štitnjači, da uredno funkcionira. Uvela sam b-kompleks, selen i ulje mladog zelenog oraha. To je učinilo čuda za moju štitnjaču. Kako rekoh, nisam ljubiteljica nikakvih tableta, tako sam brzo otkrila da je za dozu selena dovoljno pojesti 2 do 3 brazilska oraščića dnevno, stoga sam i to uvela kao redovnu "terapiju". Da ne spominjem da su preukusni, što je bio samo jedan slatki bonus. Proces liječenja uključivao je i obavezno neki vid relaksacije. Kad je riječ o subkliničkoj hipotireozi, dakle hipotireozi koja se nije do kraja niti razvila, ali ima tu tendenciju, vrlo je važno poduzeti sve što je moguće da se bolest ne razvije do kraja. Važno je što više stavljati tijelo i um u stanje opuštenosti, više sam počela isključivati telefon i uvoditi radno vrijeme. Zapravo, većinu 2016. godine uopće nisam radila već sam se isključivo posvetila svom zdravlju. Ono što mi je posebno pomoglo je redovna meditacija i odlasci na qi gong. Svi nalazi štitnjače, uključujući TSH, ft3, ft4 su bili uredni, antitijela negativna. Ponovno sam dovela u red svoju štitnjaču u roku tri mjeseca', prisjeća se Valerija.

Foto: Privatni album

'Veliki uspjeh, nevezano uz štitnjaču, doživjela sam kod časne Ljubice. Bila sam kod nje u Posušlju prošle godine, otklonila je neke moje tegobe koje nijedan drugi doktor nije bio u stanju'

Vječno će, kaže, biti zahvalna i časnoj Ljubici koju je posjetila i koja joj je puno pomogla u procesu liječenja drugih zdravstvenih tegoba. 'Najviše mi je pomogla, kako sam već ranije spomenula, dr. Sanja Toljan i njoj sam najviše i vjerovala. Kasnije sam, sredinom 2016. godine, pročitala i sve knjige Anthony Williama, to je američki autor koji sebe naziva 'Medicinski medij'. Bila sam na njegovom protokolu pune dvije godine, do ljeta 2018., ali moram priznati da mi njegov način nije odgovarao, prehrana se bazirala isključivo na smoothiejima, sokovima (sok od krastavaca, sok od spelte, sok od celera) i sirovom voću i povrću. U potpunosti sam izbacila meso, mlijeko i mliječne proizvode, soju, gluten, msg. Uzimala sam i hrpu čajeva, tipa čaj od koprive, čaj od melise, i suplemenata koje spominje u knjizi, poput B12, cinka, ionskog srebra, ali u konačnici nisam bila zadovoljna rezultatima. Štitnjača mi se kompletno oporavila, ali nisu se u potpunosti povukli neki drugi zdravstveni problemi koje sam aktivno pokušavala tim putem sanirati. Moram priznati da sam se i bojala i imala sumnje u taj vid liječenja, zato sam u konačnici i odustala. Jednostavno sam osjećala da to više ne rezonira sa mnom. Ne znam jesam li se dobro izrazila, ali ono što sam naučila u svom procesu samoozdravljenja jest da je važno slušati liječnike, ali još važnije je slušati sebe i svoje tijelo. Veliki uspjeh doduše, nevezano za štitnjaču, doživjela sam kod časne Ljubice, ona je poznata u svijetu alternativnog pristupa liječenju. Bila sam kod nje u Posušju prošle godine, otklonila je neke moje tegobe koje nijedan drugi doktor nije bio u stanju. Vidi se da se razumije u trave i bilje, a i fizički čin namještanja želuca u mom se primjeru pokazao kao pun pogodak. Vječno ću joj biti zahvalna', dodaje.

Suprug Boris je velika podrška tijekom svega

U svemu joj je suprug Boris velika podrška, a nakon uloženog truda, nije izostao ni uspjeh. Liječnici nisu mogli vjerovati kada su pročitali njezine svježije nalaze. Naglašava nam u razgovoru da je cijelo vrijeme u kontaktu s liječnicima i da ni na koji način ne želi insinuirati da tradicionalna medicina nije ispravna ili je ne treba slušati.

'Tako je, vrlo je važno naglasiti da smo svi različiti. Ono što je pomoglo meni, ne znači da je nužno jedino ispravno ili da će pomoći nekom drugom. Važno je u moru informacija slušati sebe i dobro razaznati koji je put kojim bismo trebali krenuti. Suprug mi je u svemu i uvijek velika podrška, a činjenica da je išao sa mnom spavati u 21 sat i budio se u 6 ujutro, iako je sve samo ne jutarnji tip, govori u prilog njegovoj posvećenosti. Spreman je podržati me u svim mojim nastojanjima da se bolje osjećam, a i često puta i sam onda zdravije jede, zna sve o zdravoj prehrani, pripravljao mi je smoothieje svako jutro, počeo je čak čitati i deklaracije na proizvodima u dućanima. Kad sam se vratila liječnicima s nalazima, oni nisu mogli vjerovati. Jedan od njih mi je čak rekao da mora da su prvotni nalazi onda bili pogreška u laboratoriju. Neka im bude, volim pogreške ako su u moju korist', sretno priča Đurđević.

Ne čudi što se Valerija odlučila na drugačije načine izlječenja jer su upravo takve metode njoj oduvijek bile zanimljive te ih je proučavala. Znala je nešto više o toj temi i vjerovanja je da je u hrani i prirodi lijek. Ipak, stava je da zapadnjačka medicina spašava i olakšava živote te je nikada ne bi zanemarila. Važno joj je bilo to naglasiti i čitateljima njezine priče - nijednu granu medicine i načina da se sebi pomogne - ne treba ignorirati! No, u prirodi se nalaze, vjeruje, stvari koje uvelike mogu pomoći i olakšati život ljudi sa širokim dijapazonom zdravstvenih stanja.

Foto: Privatni album

'Sjedimo 40 sati tjedno za kompjuterom ili zurimo u ekrane pametnih telefona, teško da možemo osjetiti prirodu i njene blagodati'

'Iskreno, nikad nisam bila sklona slijepo slijediti baš svaki savjet koji daju liječnici. Često se mi kao pacijenti možemo osjećati kao da smo im samo broj, jer su preopterećeni, nemaju se dovoljno vremena posvetiti svakome od nas. Oduvijek sam istraživala alternativne metode liječenja, zaljubljenik sam u self-help literaturu, a teme o zdravlju za mene su uvijek interesantne. Čvrsto vjerujem da je u hrani i prirodi lijek, no kad sjedimo 40 sati tjedno za kompjuterom ili zurimo u ekrane pametnih telefona, teško da možemo osjetiti prirodu i njene blagodati. Moje mišljenje je: hvala Bogu da postoji zapadnjačka medicina, ona spašava i olakšava živote, ali hvala Bogu i da postoji alternativna medicina, ona daje izbor kad mislimo da izbora nema. Nadam se da mi tako skoro više neće trebati, jer od kad ponovno jedem sve, puno se bolje osjećam, a i napokon sam dobila koju kilicu. To se zove sreća. Želim puno sreće svima koji su odvojili svoje vrijeme da pročitaju ovaj naš razgovor. Uzdravlje', poželjela je Đurđević svima puno zdravlja i sreće.

Foto: Privatni album

Boris Đurđević

Valerija Đurđević

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter