Pripremite maramice, ove priče će vas rasplakati

Velikani čiji su životi filmski! Odrasli u siromaštvu, izbjeglištvu, neki i bez roditelja, no svoje su snove hrabro slijedili


Barbara Marinović
16.12.2018.17:00
Velikani čiji su životi filmski! Odrasli u siromaštvu, izbjeglištvu, neki i bez roditelja, no svoje su snove hrabro slijedili
Foto: CROPIX, Screenshot

sažeto

Oliver Dragojević bio je skromni dječak, a Modrić mali pastir iz zaleđa...


Barbara Marinović
16.12.2018.17:00

Život ponekad piše romane i servira scenarije kojih se ne bi sramili ni najveći svjetski scenaristi i redatelji. I dok zaista ima jako puno ljudi, poznatih i nepoznatih, čije su živote priče nevjerojatne, mi smo ih izdvojili par o kojima smo slušali, pisali, divili se posljednjih mjeseci i godina.

'Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantazija'

Pjevao je naš veliki Oliver Dragojević, a stihovi opjevani prije 40 godina, aktualni su i danas, i zauvijek. Njegova života priča počela je baš tako, može se komotno smisliti melodija spomenute pjesme u Veloj Luci te 1947. godine, kada se u obitelji Dragojević rodio Oliver, nadimka Koža. Zlatku Gallu svojedobno je ispričao u knjizi 'Južnjačka utjeha' kako je odrastao. 'Bilo je gadno vrime. Malo pinez, malo spize. Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć. Pamtim američko maslo, zvali smo ga 'John Wayne maslo', pa mliko u prahu. Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću biti kad narasten, govorija san - mesar. Zna san jednog sina od mesara i u nj’ se svaki dan jilo meso', govorio je pokojni Oliver. Kasnije se ipak odredio za glazbu, bio je talentiran i zainteresiran za nju otpočetka svog života. Bilo je to suđeno. Njegov otac Marko prvu Oliverovu gitaru kupio je na kredit. Krenula je borba za osvajanje estrade, a glazbeni Oliverovi počeci nisu bili laki. Prošao je njegov glazbeni debi 1967. godine nezamijećeno pa je krenuo na svirke po klubovima u inozemstvu. Težak tempo ostavio je traga, borio se skoro pet godina, svirajući gdje god je mogao. Kući se vratio mršav, sitan i hrapavog glasa. Ostavile su traga neprospavane noći i iscrpljujuće gaže. No, Oliver Dragojević nikada nije odustao. Uvijek skroman, okrenut glazbi, svom otoku, moru, ribarenju - takav je bio Oliver. Nikada nije zaboravio svoje korijene, dapače, volio ih je i poštovao iznad svega. Obožavani velikan kao da nije bio do kraja svjestan koliko je važan i velik. Ali, taj skromni dječak postao je simbol Dalmacije, ostavivši svima nama nešto neprocjenjivo. Kolektivnu emociju. I poruku. Onu koja kaže da ne treba odustati. Hvala mu što nikada nije prestao vjerovati u svoje snove.

CROPIX/arhiva

Skromni klinac dospio na vrh svijeta

Predanost i vještina odveli su Luku Modrića do neshvatljivih visina. Tko bi rekao, govorili su mu nekad da je presitan da bi se bavio iscrpljujućim nogometom. No, kao što je sam izjavio, nikada nije prestao vjerovati u svoje snove, u sebe. Čak i kada drugi jesu. Životni početak nije mu bio lak. Nije Luka rođen u imućnoj obitelji, nije imao na raspolaganju obiteljski novac ili veze. Danas je, s druge strane, i nezamislivo koliko je stvorio za svoju obitelj, svoje troje djece. Dok njegovi klinci žive lijepim, sigurnim životom, Modrić je kao dijete proživio puno teže stvari. Djetinjstvo je proveo u mjestu Modrići kraj Zatona Obrovačkog, a bezbrižno odrastanje malog pastira prekinuo je rat. Ubijen je njegov djed 1991. godine, a Lukina obiteljska kuća je spaljena. Obitelj je otišla u izbjeglištvo, smješteni su bili u zadarskom hotelu Iž. Luka se u najtežim danima okrenuo lopti. Bilo mu je predodređeno baviti se nogometom, iako su neki smatrali da je slab za taj sport. No, kao što je rekao, nije prestajao vjerovati. Uspio je, ove godine osvojio sve nagrade koje je mogao. Modrić je postao svjetski sportski velikan.

Screenshot/Youtube

'Sjećam se sirena i koliko sam se plašio da će bombe pasti na nas'

Rekao je ovo Dejan Lovren u filmu naziva 'Lovren: My Life as a Refugee'. Rekao je tada da mu je iznimno teško gledati izbjeglice iz Sirije. 'Ja ću uvijek biti zahvalan Njemačkoj koja je primila mene i moju obitelj, a tako i ljudi iz Sirije zaslužuju priliku za život', ispričao je Lovren. Njegova životna priča počela je teško, u ratnom vihoru, tijekom kojeg je bio tek malo dijete. Kada je rat završio, obitelj Lovren doselila je u Karlovac, gdje su živjeli u neimaštini, na rubu siromaštva. Nije zaboravio Lovren te teške dane kada je njegova majka radila u trgovini, a otac kao soboslikar. Borili su se da sinove stave na noge, a njihov sin nastojao je unatoč teškom odrastanju ostvariti zavidnu nogometnu karijeru. Borac je na terenu, ali i privatno.

Getty Images

Nije filmski scenarij zaobišao ni svijet poduzetnika

Impresivna je i svakako vrijedna aplauza i priča o Marinku Zadri. Poduzetnik kojeg zovu hrvatskim kraljem šećera odrastao je teško, no borio se za život, obrazovanje, uspjeh. Kao malo dijete ostavio je bez roditelja pa je odrastao u domu za siročad u Širokom Brijegu. Općina ga je, potom, školovala u poljoprivrednoj školi u Čapljini. Iako mu se to nije svidjelo, iskoristio je tu priliku, maturirao i otišao raditi u Slavoniju. Nije ni tada odustao, borio se i dobio stipendiju pa je otišao u Novi Sad na studij, postao je tako diplomirani inženjer tehnologije. Posvetio je svoj životni put šećeru, otkad je diplomirao i dobio prvi posao, pa sve do danas. Zanimljivo, skromni počeci drže ga i danas. Ne razmeće se poput tajkuna novcem, Zadro navodno vozi prosječan automobil, ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru. Poslovno aktivan i skroman, počeo je bez onog osnovnog, roditeljske ljubavi i skrbi. No, uspio je i životu pokazao zube.

Foto: Goran Mehkek/CROPIX

I kultni glumac odrastao sam, u sirotištu, a kartu za prijemni kupili mu kolege

Utjelovio je lik kultnog 'Žike' iz 'Žikine dinastije'. Djetinjstvo mu je, s druge strane, bilo jako teško pa je nevjerojatno i povjerovati da je takav komičar zapravo jako teško odrastao. Tijekom Drugog svjetskog rata ostao je sam, bez roditelja. Kasnije je počeo radii u tvornici konzervi, s ulice je njega i slične dječake skupio stariji čovjek koji im je našao posla. Osim toga, išao je u školu i u lokalnom kazalištu glumio tri godine. Kada je stiglo vrijeme da Gidra ode na prijemni, nije imao ni za kartu ni za odijelo, a kamoli smještaj. Ipak, mladost ludost - ukrcao se na vlak bez plana gdje će spavati. Kolege glumci voljenom su mladiću među sobom skupili novac i opremili ga odijelom i kartom. Upao je na Akademiju, a i smještaj je nekako užicao. Naime, primile su ga čistačice s fakulteta, uredile su jednu malu prostoriju u kojoj je Gidra spavao i učio. Nije se kasnije tijekom života libio usprotiviti režimu Slobodana Miloševića, a humorom se borio protiv svega - pa čak i opake bolesti, od koje je vrlo brzo otišao.

Screenshot: Instagram

Luka Modrić

Dejan Lovren

Oliver Dragojević

Marinko Zadro

Dragomir Bojanić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter