Intervju: Zorica Kondža

'Vidim da se mnogi bore rukama i nogama da postanu popularni, a uopće nemaju talenta'


Ines Madunić
21.05.2018.16:00
'Vidim da se mnogi bore rukama i nogama da postanu popularni, a uopće nemaju talenta'
Ante Čizmić/Cropix

sažeto

Pjevačka diva ispričala nam je sve o počecima karijere, zašto nije htjela biti pjevačica i s kime su s estrade najbolji tulumi


Ines Madunić
21.05.2018.16:00

Već više od 30 godina Zorica Kondža stalno je ime na hrvatskoj estradi. Ima jedan od najboljih glasova na našim prostorima i žena je koja je unatoč svojoj dalmatinskoj temperamentnosti bila samozatajna i poznata samo po bezvremenskoj glazbi. Nakon što je prije dvije godine proslavila 30 godina samostalne karijere u Lisinskom - a prije toga je bila članica grupe Stijene - Zorica se vraća na zagrebačku scenu, ali ovaj put klupsku.

"Primijetila sam da dolazi puno mlade publike pa sam htjela napraviti koncert u nekom klubu. Svi moji počeci također su vezani za klubove, prisjetila sam se te atmosfere i baš mi nedostaje takva energija. I sama sam često u klubovima i jako se veselim", kaže Zorica, koja u Boogaloou nastupa 25. svibnja.

Unatoč silnom iskustvu, tremu ima prije svakog nastupa.

"Svaki nastup za mene je kao prvi", kaže pjevačica, ali pravog prvog nastupa itekako se sjeća.

"Bilo je to u Kostanju blizu Omiša. Popila sam svježe jaje jer su mi svi govorili da moram to napraviti za glasnice. To je bio zadnji put da sam to učinila", kroz smijeh kaže Zorica. Takvih rituala prije nastupa više nema, jedino na što pazi je da je naspavana i odmorna.

"Naš posao jako je naporan, iako mi izgledamo lijepi, našminkani sretni na pozornici. Publika nikad ne smije vidjeti da imate temperaturu ili da vam nije dobro. Ja sam jednom pjevala s upaljenim krajnicima, a prije nastupa sam primila penicilin. Nitko nije ništa znao, sve sam odradila. Volim taj adrenalin ponekad koji nosi posao, ali nisam ljubiteljica stresa, volim da je sve 'easy', a što sam starija sve više razumijem ljude koji se iz grada presele na selo", kaže Zorica. U karijeri je prošla svašta, obišla je cijeli svijet, imala turneje po Americi, Australiji, Europi, no rodni Split je ipak njezina "baza".

Tu je započela svoje prve pjevačke korake, iako se glazbom nikad nije htjela baviti profesionalno.

"Jedno je bilo zapjevati s prijateljima na fešti, a drugo popeti se na binu ili, još gore, da me gledaju na televiziji. To mi je bilo nepojmljivo, osjećala sam da ne pripadam tom svijetu, da nije dovoljno to što mi prijatelji govore da super pjevam. Kad ste mladi jako ste nesigurni pa sam tako i ja tada mislila. Sve je to nestalo kad sam na prvom nastupu vidjela da me nitko ne gađa jajima, da im se sviđa i da žele još.

Stalno sam išla dalje, napredovala, istraživala samu sebe. Kad su počele prve nagrade, to je bila potvrda da dobro radim", rekla nam je Zorica. Tad je otprilike i shvatila da je glazba njezina sudbina, bez obzira na to što ju je onda dugo odbijala prihvatiti.

"Mnogi se bore rukama i nogama da postanu popularni, a uopće nemaju talenta, ili su vrhunski talenti, a jedva uspijevaju. Ja to nisam htjela, ali meni je to bilo zacrtano u zvijezdama, kako se kaže", ispričala nam je pjevačica.

A Kondža je i nesuđena glumica. Kao djevojčica bavila se sportom i bila u dramskoj sekciji pa je maštala o Dramskoj akademiji. No, kao jedna od četvero djece radničke obitelji u Splitu, roditelji je nisu mogli poslati na studij u Zagreb, gdje je bila najbliža Akademija. Ipak, svejedno je završila na pozornici.

Iako je danas uobičajeno da se pjevačice oskudno oblače, za Zoricu je to još uvijek nezamislivo. No, o kolegicama sve najbolje.

"Nikad neću govoriti loše o kolegama i kolegicama, koliko god im pjesme bile loše i koliko god loše pjevale. Imaju svoju publiku, a i nije lako paziti prvenstveno na izgled, a tek onda na glazbu. Pa to vježbanje, pa operacije, tko zna što sve ne. Prije je to bilo nemoralno, nekulturno i nezamislivo, da se žena tako oblači i ponaša, ali to je sad svugdje normalno i pozdravlja se. Ja sve njih poštujem, ali znam da im nije lako", zaključuje Kondža. To, ipak, nije bio njezin put. U prvom je planu glazba, a pjevačica priznaje da želi da je ljudi pamte po njezinim pjesmama i da uz njih vežu lijepe uspomene.

"Nikad nisam imala ekscese na svojim nastupima - doduše, nikad ne reci nikad! (smijeh) Mladi su danas nestrpljivi, sve bi htjeli odmah. Ništa ne ide preko noći, dugo se treba raditi na sebi i dokazivati se. Ja sam godinama dosljedna svom načinu i onda vas ljudi počnu poštovati i sve te godine žele vas ponovno čuti. To mi je najveća nagrada", kaže.

Mladim talentima koji se žele probiti na sceni uvijek će savjetovati da se pridruže bendu jer će se tako naučiti disciplini i poslu te steći iskustvo.

"Naravno, svima uvijek kažem da treba na sate solo pjevanja i dikcije. Imamo jako puno pjevača koje uopće ne možete razumjeti jer nemaju pravilnu dikciju", savjetuje Zorica.

Za sebe kaže da je tipična Dalmatinka - "hedonistica, gurmanica koja se voli smijati i narugati se drugima, ali dobrodušno, bez zloće."

Sa suprugom Joškom ima tri sina, a u braku su već 31 godinu.

"Ja često znam reći da nije normalno da smo zajedno već 31 godinu; da je on toliko dugo s jednom ženom i ja s jednim čovjekom", kaže kroz smijeh. I nisu Joško i Zorica samo u braku tako dugo - jednako toliko i sviraju zajedno.

"On je moja sigurnost", kaže Zorica. S njima u bendu posljednjih godina svira i njihov najstariji sin Toni.

"Najveća nam je sreća što radi posao koji voli. Završio je akademiju za film, ali je naš stalni bubnjar, a po potrebi zasvira i gitaru. Puno je naučio od svog oca i od mene. Drugi sin završio je klasični klavir, a treći završava osnovnu školu pa s njim još čitamo lektire", kaže Zorica o svojoj obitelji. Iako jedva čeka da joj sinovi dovedu snahu i da postane baka, na to ih ne nagovara niti se u to želi miješati.

"Nisam tip majke koja će djeci biti prijateljica, ali kad razgovaramo o važnim stvarima, onda pričamo bez autoriteta i s poštovanjem. Jedino što mi je bitno je da oni budu sretni i da se podignu na svoje noge.

Rekla sam im sto puta da mogu oženiti koga god hoće, samo da je dobra osoba jer je to jedino važno", kaže. Život s četiri muškarca nije lak, no dva starija sina su se odselili pa kad ih ne vidi po nekoliko dana joj jako nedostaju. A svi zajedno su tipična mediteranska obitelj.

"Kad nam dođu neki malo finiji ljudi onda se šokiraju kad čuju koliko se svađamo kad igramo karte. Misle da će doći do krvi, ali to je taj naš dišpet. Ja imam malo jači glas pa su susjedi već navikli da pustim glas, ipak sam živjela s četiri muška. Srećom, svi su se navikli na to pa nikad nije bilo problema", kaže pjevačica. Na glasu je kao jedna od najvećih partijanerica na našoj estradi - uvijek posljednja na feštama.

"Često se družimo s prijateljima i volim napraviti dobru atmosferu. S estrade smo znali dobro feštati s pokojnim Vinkom Coce, često se družimo s Doris Dragović, Tedijem Spalatom, Oliverom, Ivom Amulićem...

A kad dođem u Zagreb volim se javiti svima, od Jacquesa do Marka Tolje", kaže Zorica.

Kad pogleda svoju karijeru, jedino što joj je žao je što nije napravila karijeru u Njemačkoj.

"Amerika nije bila za mene. Tamo su mi nudili ugovore, ali brzo sam vidjela da tamo ne bih bila sretna, nisam se dobro osjećala. Nudili su mi i ugovor u Engleskoj, a jedino želim što nisam potpisala ugovor u Münchenu, to je ipak malo bliže. Sad kad sam malo zrelija i starija vidim da sam mogla otići van i napraviti karijeru. Puno sam putovala i uvijek sam tražila nešto što je slično Dalmaciji. Tu sam pustila korijene i tu ipak najbolje uspijevam", zaključuje Zorica.

koncert

intervju

pjevačica

Zorica Kondža

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter