Drama voditeljice! Zamalo dobila batine!

'Voze luđački, kao da nema sutra! Neki dan sam zamalo dobila po nosu! Mogla sam dobit i 'trisku' da sam nastavila!'


100posto
06.07.2019.17:00
'Voze luđački, kao da nema sutra! Neki dan sam zamalo dobila po nosu! Mogla sam dobit i 'trisku' da sam nastavila!'
Foto: Instagram

sažeto

Paola Valić Bekić putovala je autobusom na more, a zbog par pitanja skoro je, kaže, dobila po nosu. Osvrnula se i na skupe cijene ljetovanja na Jadranu


100posto
06.07.2019.17:00

Počelo je, počelo... Pravo uzavrelo ljeto. Srpanj, moj mjesec. Da, OMG, pitam se gdje je otišlo to vrijeme; osjećam se kao da ću tek napuniti 27 godina, a ne 11 više... To je već svima poznato; jedino kad si klinac, smatraš one koji su prešli 30-tu starcima! Kasnije, kad tebi dođu tridesete, pokriješ se po ušima, jer ti taj nakupljeni kronološki broj u tvojoj osobnoj iskaznici govori koliko, kao, imaš godina...

Idem neki dan na bus, ono, vozim se ka' kufer... jer ne volim sama voziti po autocesti, upravo je vožnja autocestama postala plodno tlo za izgubiti život. Ne znam što se događa, ali vjerujem da ćete složiti sa mnom, ljudi nerijetko voze luđački, kao da nema sutra!

'Kod nas nije popularno preuzeti odgovornost'

Krenem tako s mora za vikend, i već u startu autobus za Zagreb je kasnio 'samo' pola sata. Sitnica, nebitno sasvim. Japanci vjerojatno ne mogu doći k sebi kada kasne na svoju jadransku destinaciju sat-dva. Kod njih je nekoliko sekundi omča oko vrata odgovornom za kašnjenje. U nas je ipak ležernija situacija. Nitko ne preuzima odgovornost za kašnjenja jer je, pobogu, ljeto, vrućina, promjena klime i štotigajaznamsve, i nitko ljeti ne može biti kriv i odgovoran za bilo što. Ukoliko bi se itko i ispričao putnicima, to bi samo značilo kako priznaje svoje slabosti, a to ionako ničemu ne služi. Pa je bolje ne priznati ništa i nastaviti s kašnjenjem kao da je to stvar koja se podrazumijeva i dobiva gratis uz kupljenu kartu. Ne moramo niti do Japana, već u Norveškoj, Švedskoj ili Danskoj možete tužiti prijevoznika za takve neprofesionalne propuste ili pogreške. U nas si sretan uopće ako nađeš autobus s klimom koja te neće poderati do upale mozga i oka te ako nema nekih većih zakašnjenja ili pak nekih, nedajbože nesreća ili tragedija. Tako da tih par smiješnih sati kašnjenja djeluju onda sasvim ok. Uopće, u nas nije popularno preuzeti odgovornost i javno priznati grešku ili krivu procjenu. To je jedna nepopularna mjera koja se kod nas jedva može doživjeti. Jer svako priznavanje greške, odgovornosti ili krive prosudbe-protumačit će se u mentalnom sudu aktera kao njegova slabost koju će javnost onda kazniti. A zapravo, javnost je upravo gladna čuti: pogriješili smo, oprostite, žao nam je, krivo smo odabrali, napravili, odlučili...

Foto: Darko Tomas / CROPIX

Osobno sam, zajedno s još dvije putnice, neki dan dobila umalo i po nosu. Naime, uljudno sam htjela svoj mali ručni kofer odnijeti sa sobom u bus, kada sam putovala prema moru, bio je uz mene cijelo vrijeme. To je ona najmanja moguća dimenzija kofera, znate kaj mislim?

'Alo, lipa, kamo s tim kuferom?', glasno će mi dometnuti vozač. 'Pa, nosim ga umjesto torbice sobom. Kad sam išla na more, bio je sa mnom', kažem pristojno i umiljato.

'E, nisi dolazila tako, znam ja, ja sam ti lipija naljepnicu na kufer i ne bleji u mene tako, nego odnesi kufer dole'.

Nalijepio je gospodin naljepnicu na mali neseser, po pravilima kako on to prakticira, a sada sam sasvim sigurna, mogla sam dobit i trisku da sam nastavila s raspravom!

Zašto i čemu bi radnici imali precizne, pouzdane uređaje usred sezone?

Pognute glave predala sam ga nevoljko svoj neseser u prtljažnik, dok mi je drugi šofer pokušavao objasniti kako je kolega malo nervozan zbog vrućine i gužve i da ga ne doživljavam preozbiljno!

Sve je počelo na kolodvoru naopako, mladoj dami koja prodaje karte pao je sustav i kompjutor nije mogao izdavati karte. Bila je izvan sebe, a realno, nije žena kriva, no putnici takve incidente doživljavaju vrlo osobno jer žele zgrabiti svoju kartu, svoje mjesto u busu i doputovati do svoje hladovine što prije. Mrtvi klasik: pitanje za milijun dolara: zašto i čemu bi radnici imali precizne, pouzdane uređaje usred sezone?

Krenuo je moj mini kofer put Zagreba, daleko od mene i mojeg sjedala, a taman sam htjela izvaditi vlažne maramice i malo vode. Nema ništa od toga. Budem za par sati kada stane bus na prvom odredištu za grupno osvježavanje i korištenje toaleta. Tješim se u međuvremenu čitanjem portala.

Sezona kiselih krastavaca

U medijima je počelo klasično poznato vrijeme 'kiselih krastavaca' kada nas zastrašuju s morskim psima u Jadranu, pa potom kreću bombardiranja s neopreznim turistima (najčešće s Česima ili Slovencima) koji otplove na svojim luftićima morskim miljama daleko u nepoznatom smjeru, baš kako to hoće morske struje. Zatim su na redu vijesti o nekim smicalicama iz politike, pa se onda ubaci malo klimatskih promjena i pokoji novi smak svijeta koji je pomaknut za kraj ove godine, nešto novog partyjanja i to ti je to...

Naravno, ne smijemo zaboraviti i razne starlete, koje su na portalima upravo zato što ne žele biti zaboravljene, sredile su se baš za nas kako bi krasile nečiju naslovnicu i marljivo skupljale klikove. Čitatelji na forumima se konstantno ljute na same sebe jer vlastitim prstićima klikaju na glupe članke i još gluplje naslove. A tako je jasno da se na njihovu privolu i suradnju očekuje, njihovi prstići odrađuju baš ono što žele urednici koji kreiraju lagane sadržaje o temama iz života poznatih hrvatskih, regionalnih ili svjetskih starleta. Njihova imena gotovo svi znaju i premda ih ne krasi ništa osim tijela, dobrog plana i želje za zaradom, one su pravi mamac za klikove koji nose lovu. Dok one skupljaju klikove iz svih dijelova internetskog svijeta, prosječna obitelj, skuplja kune kako bi mogla ljetovati na Jadranu. A to je ljetovanje skuplje od onog u Grčkoj, pa čak i preko bare. Neki dan sam zatražila ponudu za jedan hotel s 4 zvjezdice u Lošinju, tek sedam dana moja mala tročlana obitelj. Cijena me oborila s nogu! Nevjerojatnih 2350 eura za 7 dana! Čekaj, ma je li to moguće? Jesam li ja stvarno luda ili za iste novce mogu čak otperjati na Maldive, krstariti po Karibima... vidjeti malo svijeta, ocean... Bali, Barcelona...

'Nadam se da će se dogoditi čudo'

Da, nisam luda, za te novce mogu na bilo koje mjesto na svijetu gdje poželim! Što mi nudimo za te novce: doručak, ručak, večeru, glazbu s terase i prirodne ljepote! Wauuuu; NOT! U što god me uvjeravali, temeljem onoga što sam vidjela: sezona je slabija no inače, vidi se, po prometu, gužvama na plaži... Uz dužno poštovanje prema svojoj zemlji, mislim da se pretjeralo s cijenama. Apsolutno. Tko si to može onda priuštiti? Samo iznimno bogati ljudi; a čak i oni biraju egzotične destinacije, ni bogati nisu toliko bogati da bi ovdje plaćali ljetovanje koje može u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj ili Turskoj biti s letom zrakoplovom - znatno povoljnije. Dajte malo, turistički moguli, smislite neku drugačiju taktiku, ovo je vrlo nategnuta priča. Stječe se dojam kao da će i priča oko turizma prethodno pričekati veliko pospremanje u društvu, počev od čekanja zadovoljenja pravde za zločine koji nisu procesuirani, do novih krimosa koji nam ne daju da živimo normalnim životom. Još u meni tinja malo nade da ću si takvo ljetovanje moći platiti, a znam da je ta želja dostojna svake normalne prosječne obitelji.

Bit će moguća tek kada se naše društvo ozbiljno uhvati u koštac s bitnim rastom plaća, otvaranjem dobro plaćenih radnih mjesta za mlade stručnjake kako ne bi tražili svoje mjesto pod suncem daleko od Hrvatske, kada stanu svakodnevna politička prepucavanja i podmetanja, kada se počne odmotavati društvena kriza nastala taloženjem djelovanja korupcije i nepravdi. E, onda će i svatko od nas, a nema nas puno u Lijepoj našoj, imati dovoljno novaca za odlazak na more sa svojom obitelji gdje im je drago. Čekam taj dan. Iskreno se nadam da će se dogoditi ČUDO. Ono bi nam jedino u ovom trenutku moglo pomoći. A to čudo je u nama.

Jer mi smo mala zemlja, talentiranih, lijepih, posebnih ljudi, ali smo država lažnih obećanja, činovničkih apsurda i stalnih podmetanja! Ne želim takvo društvo za svoje dijete, sigurna sam kako svatko od nas, hrabrom i iskrenom riječju može utjecati na moćnike da promjene sebe kako bi mogli mijenjati svijet. A ja ću, malena, sa svojim neseserom koji nije smio biti u mojem krilu tijekom vožnje busom, (jer pobogu takva su pravila), učiniti sve da se promjene pravila pisana voljom nekog moćnika pa makar i ovog u prijevozu putnika. Za početak, svojom riječju ću raditi koliko mogu, kako bi nestala glupa, jalova pravila i nekonstruktivne ideje, kako bi se svijet počeo mijenjati. Dat ću sve od sebe, to je dužnost i odgovornost svakog pojedinca, svi smo odgovorni, jer svi možemo mijenjati svijet. Svi do jednog, samo ako to iskreno želimo!

 
 
 
View this post on Instagram

Još malo fotki s MAKEOVERA. 💃💅 Obožavam prirodne materijale; lan, pamuk, divotica...sa svih strana osjetiš bar malo zraka. Ova predivna haljina je djelo krasne @gretagudelj. 🔝za vruće ljetne noći! 👗 • Stigao je moj mjesec! Srpanj moj najdraži- vrijeme kupanja, odmora, rođendana, lubenice, mora, opuštanja, savršenstvo samo takvo! Da se mene pita- srpanj bi bio svakih par mjeseci. Samo da nas podsjeti koliko su najljepše stvari u životu besplatne. Bokun mora, bokun neba...to je sve što mi treba! 💙 _____________________________________ #happy #paola #fashion #dress #instafashion #paolavalic #instadaily #instaphoto #summer2019 #cool #makover #boriskosmac #shooting

A post shared by Paola Valić Bekić (@paola_valic_bekic) on Jul 1, 2019 at 12:16pm PDT

Paola Valić Bekić

newsletter

Prijavite se na Newsletter