Nevenka, Nela, Marija - legenda

Vrhunska komičarka dva puta je mijenjala ime, Tito ju je obožavao, a ona je oduvijek bila desničarka, kasnije i članica HDZ-a. No, kolegu iz Srbije branila je od svih kad mu je trebalo


Ines Madunić
13.08.2019.19:30
Vrhunska komičarka dva puta je mijenjala ime, Tito ju je obožavao, a ona je oduvijek bila desničarka, kasnije i članica HDZ-a. No, kolegu iz Srbije branila je od svih kad mu je trebalo
Screenshot

sažeto

Glumica i komičarka Nela Eržišnik bila je prva stand up komičarka na našim prostorima


Ines Madunić
13.08.2019.19:30

Prije 12 godina u 86. godini u Voloskom je preminula Nela Eržišnik, glumica i komičarka. Ostala je zapamćena po svojim likovima tetke Ikače i Marice Hrdalo te kao prva stand up komičarka u bivšoj Jugoslaviji.

Rođena je u Banja Luci kao Nevenka Maras, a djetinjstvo je provela u Gospiću i Otočcu. Obitelj se preselila u Zagreb 1935. godine, gdje je ona završila gimnaziju, a nakon Drugog svjetskog rata upisala studij glume. Udala se s 19 godina te uzela muževo prezime Eržišnik i počela koristiti skraćenu verziju svog imena - Nela.

Nakon diplome radila je prvo u HNK Zagreb, a zatim na poziv Branka Gavelle prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (danas GK Gavella). Tamo je ostvarila važne uloge u "Lizistrati" te posebno u Nušićevoj "Gospođi ministarki".

"To je bila predstava u kojoj sam ja glavna glumica, a svi drugi epizodisti, tako je bila napisana. 'Ministarku' su u Zagreb iz provincije dolazili organizirano gledati autobusi gledatelja, nakon završetka aplauzom me nisu puštali s pozornice. Odjednom sam, bez ikakve najave, na oglasnoj ploči pročitala da je predstava, unatoč velikoj popularnosti, skinuta s repertoara. Bio je to nizak udarac, čudan, a svemu su kumovale moji bivše kolege. Nisu to bili ni Sven Lasta ni Pero Kvrgić, nego neki trećerazredni 'umjetnici'.

Objašnjenje je bilo da sam 'promijenila režiju i unakazila jezik'. Sve je završilo na sudu, dvije sam godine bila na 'ledu'. Ali, parnicu sam dobila i nakon toga kazalištu rekla 'zbogom' te otišla u nemirne estradne vode", rekla je Eržišnik.

Ivica Brusić/Cropix

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih ostvarila je i značajne filmske uloge te je glumila ju "Sinjem galebu", "Ne okreći se, sine", "Svoga tela gospodar", "H-8", Signalima nad gradom", "Brezi" i "Martinu u oblacima".

No, najpoznatija je ipak po dva lika koja je izvodila prvo u radijskoj emisiji "Porodica Veselić", a zatim i drugim radijskim i televizijskim emisijama.

Pojavila se prvo kao Marica Hrdalo, kućna pomoćnica iz Zagorja, a onda i lička seljanka tetka Ikača. Kroz njih je, s jakim dijalektom, progovarala o aktualnim temama u društvu.

Kad je ostavila kazališnu karijeru iza sebe, išla je na turneje po cijeloj Jugoslaviji i nastupala kao stand up komičarka pred golemim gledateljstvom. Obožavao ju je i Josip Broz Tito.

"Bila sam njegov gost od 1955., kada me je prvi put vidio, i od tada nije prošla valjda ni jedna Nova godina ni neka proslava da me nije zvao da nastupam. Bilo me je strah da ne pogriješim i svaki put sam se unaprijed dobro pripremila. Imala sam jaku autocenzuru. Jednom sam prilikom govorila kako narod nema, kako je siromašan, kako bi htio ovo ili ono. Završila sam show riječima: 'Ako nam nije dobro, ma nije nam ni teško.'

Time sam kritizirala siromaštvo, ali naglasila i to da nitko ništa ne radi. Jako mu se to svidjelo i svaki je put tražio da to ponavljam. Titi se sviđala Marica Hrdalo koja je govorila kajkavskim dijalektom, a Jovanka je voljela Ličanku babu Ikaču.", rekla je. Ipak, nije se slagala s Titovim svjetonazorom i smatrala je da je bio diktator.

Srđan Vrančić/Cropix

"Imao je odgoj KGB-a, takav je počeo, takav je bio, tako je to i moralo biti da bi šest naroda držao u miru. Nije baš bio Idi Amin i jeo svoje protivnike, ali je bio opasan i svejedno je odgovoran za Gradišku, Goli otok i Bleiburg. Ljudi su ga se bojali, vidjela sam mnoge kako pred njim pužu i kako mu se ulizuju.

Danas mi je žao što ga nisam iskoristila i tražila da oslobodi neke ljude koji su bili politički progonjeni. Sigurna sam da je znao za progon moje obitelji nakon rata, ali nikada to nije ni spomenuo. Opet bih poručila cijenjenim akademicima da zaključe tko je i što je bio taj čovjek, čudnovati komunistički kljunaš", rekla je samo nekoliko mjeseci prije smrti.

Prvi brak Neli je završio tako što je njezin suprug pobjegao pred komunistima u Ameriku, a tamo je osnovao novu obitelj. Sve dok se nije udala ponovno zadržala je ime Nela Eržišnik, a zatim je ušla u brak sa Zvonimirom Blaževićem te se počela koristiti službenim imenom Marija Blažević (Marija joj je bilo kršteno ime). Ipak, u poslu je uvijek bila - Nela Eržišnik.

Kad se raspala Jugoslavija, počela se puno manje cenzurirati te je vrlo brzo ušla u HDZ.

"Tuđmana sam zabavljala puno manje jer prvih pet godina on nije imao vremena za proslave, morao je stvarati hrvatsku državu. Kasnije se razbolio. Ali, iako pred njim nisam nastupala toliko kao zabavljačica, puno smo se nalazili i razgovarali o svemu. S Titom se nisam družila, odradila bih svoje, uzela honorar i otišla kući dok su visoki gosti i široki Tito i Jovanka nastavljali jesti i piti. A što se Tuđmana tiče, što god danas govorili o njemu, on je stvorio nezavisnu i slobodnu hrvatsku državu", izjavila je.

Ipak, priznaje da je socijalistica jer je uvijek bila na strani naroda, a kasnije je rekla i kako su honorari u Jugoslaviji bili puno bolji.

"Uvijek sam nastojala ne zafrkavati i ne ironizirati male ljude, pokušavala sam razmišljati zajedno s njima. Mali su ljudi uvijek trebali nekoga i ja sam bila neka vrsta tješiteljice koja potiče smijeh. Moje strelice bile su usmjerene na one gore - naravno, u jednom jednoumlju s diktatorom na vlasti to je bilo poprilično zahtjevno - ali ja sam se ipak deklarirala kao Ikača i Marica malih ljudi, a ne Bakarićeva i Rankovićeva.

Svakako, honorari su bili jako dobri. Vidite da sam i kuću sagradila. Naravno, to je bilo mnogo manje nego što bi bilo da sam takav posao radila u Americi, ali bilo je u redu. U svakom slučaju, što se plaćanja tiče, bilo je pristojnije nego danas. Danas bi svi nešto ušićarili, nitko ništa ne želi platiti", rekla je.

Veliku pažnju javnosti, i hrvatske i srpske, dobila je kad je napisala otvoreno pismo kolegi Miodragu Petroviću Čkalji, koji je u to vrijeme živio u siromaštvu, a bio je jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije.

"Ne mogu pojmiti da te je tvoj narod 'ostavio da gladuješ', kako to piše u novinama, da životariš od mizerne penzije, zajedno s kćerkom i zetom, koji su oboje glumci i oboje bez posla. Mislila sam da Srbi imaju više sluha i ljubavi za svoje nekada omiljene. Ali slična sudbina stigla je i mene: bijedna mirovina dostojna sudopere! A oko mene pretili političari svih boja i vrsta. Nekoliko godina ponosa i radosti zbog slobode protutnjalo je, prijatelju moj smiješni, i zaigralo je vrzino kolo borbe za fotelje, dok narod trepće očima i pita se: Što je ovo?

Našu zajedničku fotografiju sa zida velike sobe mnogobrojni su posjetnici u ovih petnaest godina svakovrsno ocjenjivali, a oni najpokvareniji zbog nje me i napadali po novinama. Uvijek sam im ponavljala, pa to činim i danas: ljude kakav je Čkalja, ovakve bogomdane umjetnike, ovakve Srbe, vi mizerije, nećete izbaciti iz moje kuće! Ni iz moje duše", stajalo je u pismu.

Objavila je autobiografiju "Moja tri života - uspomene", a neko je vrijeme objavljivala prozu u Hrvatskom slovu.

Preminula je 2007. godine nakon kratke i teške bolesti.

glumica

komičarka

Nela Eržišnik

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter