IDUĆA VELIKA GLUMAČKA ZVIJEZDA: ADRIAN PEZDIRC

'Vrijeme u kojem živimo nije naklonjeno početnicima, navikavaju nas na prosječno, a ako nisi hetero muškarac katolik nisi normalan ni poželjan'


Ines Madunić
21.09.2018.17:00
'Vrijeme u kojem živimo nije naklonjeno početnicima, navikavaju nas na prosječno, a ako nisi hetero muškarac katolik nisi normalan ni poželjan'
Sandra Šimunović/Cropix

sažeto

Prije nove premijere u ZKM-u s mladim glumcem pričali smo o svemu što muči milenijalca u glumačkom svijetu


Ines Madunić
21.09.2018.17:00

Još nema ni 30, a Adrian Pezdirc već je dokazao da je veliki glumac. U prvoj većoj ulozi, u "Tartuffeu" Krešimira Dolenčića, primijetili su ga u prilično jakoj klasi Akademije. Za tu je ulogu dobio i Nagradu hrvatskog glumišta za mlade umjetnike do 28 godina. Završio je na stručnom usavršavanju u Zagrebačkom kazalištu mladih, "najboljem kazalištu u državi", kako ga naziva, a koje je danas njegovo radno mjesto.

Značajnije uloge ostvario je u "Čarobnom brijegu" Janusza Kice te predstavi "Črna mati zemla" redateljice Dore Ruždjak Podolski prema romanu Kristiana Novaka.

Svaki njegov intervju ili pojavljivanje u javnosti već je neko vrijeme popraćeno epitetima "veliki talent", "buduća zvijezda", "najbolji mladi glumac" i slično. Pa ni ovaj tekst nije iznimka.

"Ne osjećam pritisak zbog toga niti sam ga osjećao. Naravno da laska, malo ti izbilda ego pa neke stvari, nažalost, počneš očekivati. Onda shvatiš da ne ovisiš o tome što su o tebi napisali nego o svom radu. Nadam se. To što se meni događalo, mislim da bi to trebalo biti normalno - ne iznimka, nego pravilo. Mladi bi trebali barem dobivati priliku u kazalištu, trebali bi raditi s genijalnim redateljima, Kica ne bi trebao biti ekskluziva nego norma. Ali, društvo kod nas potiče mediokritetstvo, to je poželjno. Zajednica smo s čudnim odnosom vrednovanja što je dobro i nagrađivanja po sistemu 'svakome po malo' pa te naviknu na malo ili prosječno", rekao nam je Pezdirc.

O tome kako je biti glumac milenijalske generacije pričali smo prije jutarnje probe za "Huddersfield", koja će u režiji Renea Medvešeka, a prema tekstu Uglješe Šajtinca, premijeru u ZKM-u imati 27. listopada. Osim Pezdirca, u predstavi glume njegov kolega iz klase na Akademiji Dado Ćosić, mladi talenti Mateo Videk, Robert Budak i Tina Orlandini te Damir Šaban i Filip Nola.

ZKM je mjesto u kojem se Adrian zaljubio u glumu, ali dječja fascinacija činjenicom da radi predstavu danas je ipak zamijenilo nešto zrelije i ozbiljnije razmišljanje o još uvijek "najljepšem poslu na svijetu".

"Nedavno sam počeo razmišljati na način da je to sad moj posao, moja plaća koju moram odgovorno zaraditi, što je možda i lakše jer više nema tog mistificiranja koje zna povećati očekivanja, a samim time i razočaranja. To jest poseban posao i posebna je motivacija, a osjećaj sigurnosti u kreativnom smislu oslobađa", kaže Adrian, priznajući da je svejedno jako cool raditi ono što on radi.

Sandra Šimunović/Cropix

U razgovoru je opušten, otvoren i prilično iskren, ne skriva osjećaje ni stavove i bez zadrške progovara o svojoj generaciji milenijalaca koji su u društvu često prezreni kao lijeni ili površni, a nerijetko prolaze kroz krize identiteta baš u srednjim i kasnim dvadesetima - onda kad bi tek trebali početi uživati.

"Promatrajući sebe, ali i svoje vršnjake, dobio sam osjećaj da nas nitko nije naučio kako da izađemo na kraj sami sa sobom. Cijelo vrijeme ti govore da trebaš raditi, trebaš biti uspješan, zgodan, poželjan, samostalan i sve to, ali niti te zajednica potiče da imaš nove, kreativne ideje niti je ovo vrijeme u kojem živimo naklonjeno početnicima. Očekuje se da si u startu na nekoj određenoj razini, ali sve oko tebe ne podržava te da na nju i dođeš. Ni plaće nam nisu takve da možemo biti samostalni. Moja je natprosječna pa svejedno ne mogu na more ako ne rentam stan preko Airbnb-a, a kojeg i sam unajmljujem, jednostavno je preskupo. Isto tako ne mislim da je moja generacija toliko posebna - svaka je imala neku svoju krizu ili boljku, samo je pitanje kako ćeš se prema tome postaviti. Treba ići u korak s vremenom, samo što je danas to postalo sprintanje", kaže Adrian.

Za sebe kaže da je teški optimist, čak patološki ponekad, ali u posljednje vrijeme priznaje da ima problema sa samopouzdanjem, ali i egom.

"Možda sam si postavio previsoke ciljeve. Shvaćam da uvijek želim biti odličan, ako nisam dobar na probi to me pogodi. Valjda imam prevelik ego, previše narcisoidnosti. Nitko te ne tjera da budeš najbolji, ne moraš biti takav, to je vanjski konstrukt, na kraju se samo vidi jesi li na sceni živ. A to ide samo iz toga da uživaš u onome što radiš", jednostavno kaže.

Ako iz ovoga još niste zaključili da se ne radi o lijenom i površnom milenijalcu, s mladim smo talentom razgovarali i o društvenom angažmanu glumaca i stanju u hrvatskoj kulturi. Adrian Pezdirc nema problema s time da kaže da se umjetnost i kultura ne smiju svesti na marketing, financije i privatno.

"Svako zanimanje koje je pod povećalom javnosti treba biti društveno odgovorno, nebitno radi li se o sapunici ili 'nadnaravnom' artu. Naravno, stvar je i publike, odnosno onoga koji prima tu umjetnost koje će vrijednosti u nju upisati i što će iz nje izvući za sebe. Definitivno mislim da glumci trebaju biti društveno angažirani, kao i svaki građanin. Ne trebamo i ne možemo mijenjati stvari na globalnoj razini, ali u svojoj okolini možemo - počevši od svoje zgrade, u kvartu, u gradu", smatra.

Što se tiče vrijednosti u hrvatskom društvu, Pezdirc misli da nismo neka iznimka u općoj konzervatizaciji Europe.

"Mislim da smo kolektivno krivi za to. Mlada smo država koja se s demokracijom tek upoznaje i definitivno nam fali društvene angažiranosti kolektiva. Trebali bismo se smjestiti u kontekst vremena u kojem živimo. Nismo centar svijeta - ni Europa nije centar svijeta. Zapadni svijet ne čini ni polovicu ukupnog života na Zemlji, a sebe uzima za mjerilo vrijednosti. Mi smo, koliko god si to ne željeli priznati, mala zemlja za veliki odmor, i umjesto da se udružujemo i obogaćujemo se društvenom različitosti, mi paranoidno zavtvaramo sva vrata. Ne želim nikoga osuđivati zbog njegovih stavova i mišljenja, sve je u redu dok ne dokidaš nečija prava i slobode. A to se kod nas događa. Nitko te ne sili da budeš u gay braku ili odlučuješ što ćeš s vlatitim reproduktivnim organima. Živi i pusti druge da žive. Na svojoj koži sam osjetio tu konzervatizaciju kad je u Ustav ušla definicija braka, ali i preko svojih prijateljica. Suludo je da je u hrvatskom društvu postalo subverzivno biti žena. U Hrvatskoj si 'normalan i poželjan' samo ako si heteroseksualni bijeli muškarac katolik, sve ostalo je nešto drugo", jasno kaže Adrian.

Ipak, svoje stavove ne planira nikome nametati, kao što ne očekuje ni da se njemu nameću neki drugi. 

"Kao nacija smo izgubili ideju govorika i mislioca, filozofa, koji bi mogli reći nešto objektivno o određenim pojavama. Glumce i druge umjetnike može se pitati za komentar i ja sam odlučio koristiti to kako bih progovorio o stvarima koje su mi bitne, ali ne želim nastupati iz pozicije apsoluta - to je moje mišljenje koje može, ali ne mora biti uvaženo", kaže. 

Osim što je glumac, prije četiri godine osnovao je nezavisnu umjetničku inicijativu "BoliMe" koja se bavi promicanjem i destigmatizacijom mentalnog zdravlja. Pokrenuo ju je s Marinom Vitković, profesoricom filozofije iz zagrebačke Prve gimnazije, a uskoro su im se priključile redateljica Judita Gamulin, dizajnerica Draga Komparak te psiholozi Miranda Novak i Mihael Kozina.

"Pokušavamo u fokus kroz jezik umjetnosti staviti mentalno zdravlje kojeg imamo svi i pokazati ljudima da je eventualna bolest samo akutna posljedica toga što se određenim stvarima nisi bavio. Kao što je karijes nusprodukt nedovoljne higijene zubi i neredovitog posjeta zubaru. Jednako je, samo što je s mentalnim zdravljem to malo 'teže' jer nisi siguran što se točno i gdje događa. Pokušavamo ljudima dati pravo na osjećaje i to kroz ono što svatko od nas najbolje zna - kod mene je to umjetnost. Također pokušavamo povezati sve udruge koje se bave mentalnim zdravljem kako bismo stvorili prostor u koji se svatko s problemom može javiti, tražiti pomoć, savjet ili samo razgovor", kaže Adrian.

Srećom, o preseljenju van države ne razmišlja. Barem ne za stalno.

"Volio bih raditi neke koprodukcije, otići na mjesec-dva raditi negdje, vidjeti svijeta i vratiti se. Tu mi je lijepo. Ne želim otići, ako svi odemo što će i tko ovdje ostati?", zaključuje.

glumac

Scena intervju

ZKM

Adrian Pezdirc

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter