Samozatajna zvijezda

Život joj se promijenio kad su je s 15 godina spojili s Borisom Dvornikom. Zbog obitelji bila je spremna napustiti karijeru, no pobjegla je od svega i vratila se glumi


Ines Madunić
06.08.2019.19:30
Život joj se promijenio kad su je s 15 godina spojili s Borisom Dvornikom. Zbog obitelji bila je spremna napustiti karijeru, no pobjegla je od svega i vratila se glumi
Kino Klub Beograd/Screenshot

sažeto

Dušica Žegarac preminula je ove godine u Beogradu. Bila je jedna od najvećih jugoslavenskih glumica


Ines Madunić
06.08.2019.19:30

Krajem svibnja u Beogradu je preminula Dušica Žegarac, jedna od najvećih jugoslavenskih glumica koja je obilježila kinematografiju bivše države ulogama u legendarnim filmovima.

Kao djevojčica željela je biti liječnica, a zanimala ju je i glazba. O glumi nije ni razmišljala kad ju je jedne nedjelje, bilo je to 1959. godine i ona je imala 15 godina, u beogradskom parku zaustavio Krešo Golik i pitao želi li glumiti u filmu.

"Bila je nedjelja. Vraćala sam se kući s probe dječjeg orkestra u kojem sam svirala, kad mi je u Pionirskom parku prišao čovjek i pitao me bih li igrala u filmu. Uplašila sam se i pomislila: 'Kakve gluposti, kakav film?!' Rekla sam mu da upita moje roditelje. Idući dan došao je kod nas kući. Bio je to Krešo Golik. Otac me dopratio u Zagreb na audiciju, na kojoj je među ostalim djevojkama bila i Beba Lončar. Sve su mi se činile kao labudice, a ja sama sebi kao ružno pače. Pitala sam se otkud ja ovdje, kako se mogu mjeriti s njima?

Getty Images

Ali, kad smo se Boris (Dvornik) i ja našli u studiju, u osvijetljenom krugu, za probno snimanje smo imali posljednju scenu iz filma, to je za mene postala jedina stvarnost, i to je, iako tada tog nisam bila svjesna, bio trenutak koji će usmjeriti moj život. Odluka je pala i dobila sam ulogu. Više kao da se nije postavljalo pitanje što ću dalje raditi u životu. Do tada sam maštala da budem pijanistica, dirigentica, a prije toga i liječnica, jer sam željela pomagati ljudima", ispričala je za Cafe 24. Golik je tada bio asistent redatelja.

Radilo se o filmu "Deveti krug" u režiji Franca Štiglica koji se prikazao i na filmskom festivalu u Cannesu.

"U Zagrebu su me dotjerali za festival. Šivali su mi haljinice, izgledala sam kao bijeli i ružičasti sladoled. Stalno su me pokušavali staviti na visoke štikle, a ja nisam znala na njima hodati. Kako da opišem boravak u Cannesu? Sve mi je izgledalo prirodno, a opet spektakularno. Bila sam fascinirana svim tim divno odjevenim i fantastično našminkanim glumicama. Upoznala sam Brigitte Bardot i iznenadila se kako je to sićušna, filigranska ženica, pa Jeanne Moreau i Melinu Mercouri koje su podijelile Zlatnu palmu kao najbolje glumice: Moreau za 'Moderato cantabile', a Mercouri za 'Nikad nedjeljom'. Kasnije sam čula da bi Zlatna palma vjerojatno otišla meni da nisam bila dijete", rekla je za Gloriju.

Film je nakon toga prikazan i na filmskom festivalu u Puli, gdje je Dušica osvojila svoju prvu Zlatnu arenu. Nakon svega, trebalo se vratiti u stvarni život. Dobila je ponudu da ide u Italiju, gdje su joj nudili petogodišnji ugovor za snimanje filmova, no u dogovoru s roditeljima to je ipak odbila. 

Tinejdžerica koja je praktički preko noći postala jedna od najvećih jugoslavenskih zvijezda u to vrijeme ponovno je razmišljala o karijeri u glazbi ili pak medicini.

 
 
 
View this post on Instagram

A post shared by Nebojša Glogovac 👑❤ (@_nebojsa_glogovac_glogi_) on May 24, 2019 at 4:43am PDT

Od honorara za "Deveti krug" kupila si je klavir, no kad je došlo do trenutka izbora, ipak je upisala Dramsku akademiju u Beogradu. Godinama se nije pojavljivala nigdje, ni u filmovima ni u javnosti, sve dok nije završila fakultet.

Kad se pojavila u filmu "Tople godine" mnogi je nisu mogli prepoznati jer je ipak odrasla, a igrala je fatalnu zavodnicu.

Pojavila se u filmovima "Opklada", "Nemirni", Buđenje pacova", "Okupaciji u 26 slika", "Čovjeku kojeg treba ubiti", "Posebnom tretmanu", "Variola vera", "Dečko koji obećava"... Kasnije je dobila još dvije Zlatne arene, za "Opkladu" i "Posebni tretman", a radila je s najvećim redateljima, od Veljka Bulajića, Gorana Markovića, Lordana Zafranovića... Ekran je dijelila s Pavlom Vuisićem, Radom Šerbedžijom, Borisom Dvornikom, Ljubom Tadićem... 

Dušica je imala veliku pauzu u karijeri zbog obiteljske situacije. Naime, u Beogradu je, u vrijeme najveće slave, upoznala Portugalca Pedra Francisca de Pina Massana Amorima, koji je tamo studirao jer je htio izbjeći vojnu obavezu u Angoli.

Dolazio je iz stare, tradicionalne lisabonske obitelji. Isprva mu nije smetalo što je ona slavna i pratio ju je na filmska snimanja po cijeloj Jugoslaviji, a onda su se jedno vrijeme preselili u Lisabon. Dobili su dvoje djece, a ona je stalno pokušavala raditi u Jugoslaviji.

"U početku je sve to funkcioniralo, ali s vremenom se pokazalo da to nije tako jednostavno. Kad se postavilo pitanje gdje ćemo živjeti, bila sam spremna ostaviti sve jer sam mislila da mi je obitelj na prvom mjestu, pa smo otputovali zajedno u Portugal.

A onda je puklo jer se pokazalo da su razlike u modelima, kulturološkim i obiteljskim, kao i razlike u shvaćanjima osobne prirode mnogo ozbiljnije nego što smo toga bili svjesni i on i ja", ispričala je Dušica. Dvije godine je trajao takav život na relaciji Lisabon-Beograd, a onda su se odlučili rastati.

"Ono što je u takvim slučajevima najteže, i što predstavlja najveću dramu i tragediju, to su djeca. Poslije niza nemilih situacija i događaja morala sam ući u borbu za djecu.

Poslije dvije i pol godine uspjela sam ih vratiti u Jugoslaviju i dovesti kući. Prije nego što sam krenula u tu najvažniju bitku, ljudi su mi govorili da dignem ruke, da život ide dalje. Ma kuda dalje? Meni bez njih života nije bilo! I uspjela sam", rekla je.

Borba za skrbništvo trajala je skoro sedam godina, a djeca su živjela s njom te često putovala u posjet ocu u Madrid, gdje je živio. Danas njezina kći živi u Madridu, a sin u Americi.

Za vrijeme devedesetih bila je otvorena protivnica režima Slobodana Miloševića, a kako su godine prolazile imala je sve manje filmskih uloga.

Goran Sebelić/Cropix

"Došlo je do zastoja, pošto film danas izgleda kako izgleda, a i ja izgledam kako izgledam. Nemam više 20 godina i ne mogu ići na naslovne stranice. No, gledam sve filmove koji se kod nas snimaju. I pišem. Kao što sam radila cijeli život. U posljednje dvije godine napisala sam dva scenarija. Drugi je židovska priča, ima veze s Beogradom, Zagrebom i Sarajevom.

Trenutačno završavam seriju pričica kojima se odužujem ženama (sve imaju ženska imena) krajnje drsko poigravajući se civilizacijama, vremenima, stvarnostima. Napisala sam ih bez ikakve ideje što ću s njima", ispričala je prije nekoliko godina za Gloriju.

Nažalost, nijedan se njezin scenarij nije realizirao, no o njezinom životu i karijeru snimljen je dokumentarni film.

glumica

jugoslavenski film

Dušica Žegarac

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter