SLAVEN RIMAC NAKON PRVA DVA TJEDNA NA KLUPI CEDEVITE

'Bilo mi je teško kad su me potjerali iz Cibone, ali ispalo je odlično, a s Veljkom Mršićem ću dobro surađivati iako mu je zbog mene već puknuo bubnjić'


Toni Horvat
09.11.2018.08:00
'Bilo mi je teško kad su me potjerali iz Cibone, ali ispalo je odlično, a s Veljkom Mršićem ću dobro surađivati iako mu je zbog mene već puknuo bubnjić'
Ronald Gorsic / CROPIX

sažeto

Treneru ništa ne vrijedi košarkaško znanje ako igrači ne žele igrati za njega, rekao je Rimac u intervjuu za 100posto i objasnio kako to postići


Toni Horvat
09.11.2018.08:00

Otkad su sredinom prošlog desetljeća Emil Tedeschi i Atlantic grupa ušli u klub, KK Cedevita postala je ogledni primjer kako od maloga kvartovskoga kluba stvoriti brend prepoznatljiv ne samo u regiji, nego i u Europi. U domaćim natjecanjima dominira, u regionalnoj ligi stalno je u vrhu, makar titula uporno izmiče, a skidao je skalpove i europskim velikanima.

Jedino što Cedevita još nije uspjela postići je - okupirati srca zagrebačkih ljubitelja košarke, zainteresirati javnost i na svojim tribinama vidjeti plodove kvalitetnog rada. Daleko od toga da jedan čovjek može nešto promijeniti, ali sigurno ne može štetiti angažman posljednjeg trenera koji je "zapalio" košarkaški Zagreb, kad je Cibona 2014. senzacionalno osvojila ABA ligu. Slaven Rimac u klubu je od ljeta 2017., ovu sezonu započeo je kao trener druge momčadi, a prije dva tjedna, nakon "čistke" na vrhu kluba, dobio je u ruke onu "pravu".

Nakon četiri teške utakmice (po pobjeda i poraz u ABA ligi i Eurokupu), 43-godišnji Rimac u razgovoru za 100posto osvrnuo se na svoj novi trenerski početak.

Ronald Gorsic / CROPIX

"Nisam previše bio uključen u rad prve momčadi, moj zadatak je bio napraviti dobar projekt za mladu momčad u kojoj je nekoliko vrlo talentiranih igrača. Malo mi je žao što sam morao napustiti taj projekt, to je ono na čemu Cedevita mora graditi budućnost. Za tu sam ulogu potpisao dvogodišnji ugovor, pa se nisam opterećivao prvom momčadi. Mislim, gdje god ideš, imaš neki konačni cilj, ali nisam imao ni u podsvijesti da ću u ovu ulogu uskočiti tako brzo. Nisam još dovoljno upoznao igrače, tek treba vidjeti kako koga najbolje iskoristiti. Imaš u planu 5-6 ideja koje bi htio raditi na treningu, pa shvatiš da je najbolje fokusirati se na jednu ili dvije, da ne bude previše zbunjujuće za igrače. Još je prerano za neke konkretne zaključke, ali mislim da zasad možemo biti zadovoljni. Sljedeće razdoblje iskristalizirat će se situacija s nekim igračima", izložio je Rimac prve dojmove o novoj ulozi.

Klub je eksperimentalno ovu sezonu započeo sa sedam stranaca u rosteru i stranim trenerom, ali eksperiment nije uspio i čini se da će tijekom sezone biti dosta promjena u kadru. Neki su već na izlaznim vratima, ali vratio se Jacob Pullen, jedan od najboljih i najpopularnijih Amerikanaca koji su nosili dres kluba s Velesajma. Pomalo bi trebali u prvu momčad ulaziti i klinci koje je Rimac donedavno vodio samo na utakmicama domaćeg prvenstva.

"Nema tu puno priče, svaki laik zna o kakvom igraču se radi kad vidi kako mu lopta leži u ruci. Još je izvan forme jer se kasnije priključio, ali definitivno nam je Pullen baš ozbiljno pojačao vanjsku liniju", smatra Riki.

Damir Krajac / CROPIX

U jednom od prvih razgovora u medijima nakon preuzimanja prve momčadi, rekao je da njegova Cedevita možda neće osvojiti ABA ligu, ali će biti simpatična, što je termin koji se često koristi za autsajdere. No pojasnio je da nije to rekao u tom kontekstu.

"Imam svoje viđenje košarke, moja filozofija je da se želim ugodno osjećati kad stanem među igrače i da se oni tako osjećaju, da imamo međusobno povjerenje i da znaju da im želim najbolje. Uvijek sam postizao kemiju i koheziju u momčadi, da se bore jedan za drugoga i ginu na terenu. To je teže u ovakvoj momčadi punoj stranaca, ali protiv Limogesa smo pokazali zajedništvo, samo još treba raditi na tome. Iz igračkog iskustva znam da obrana i sve ostalo dolazi kasnije. Ako igrači žele igrati za trenera, već si dobio ekipu, a ako još znaš nekoliko taktičkih stvari, već si ozbiljan trener. Ništa ti ne znači ogromno košarkaško znanje ako igrač ne želi igrati za tebe."

Baš to je bila karakteristika njegove Cibone, koju je s Darijem Šarićem i Jerelom Blassingameom odvukao do apsolutne senzacije i osvajanja ABA lige usred Beograda, iako je samo nekoliko mjeseci ranije djelovalo da će završiti na samom dnu lige. Otkaz je, zajedno s trenerskim partnerom Juricom Golemcem, dobio godinu i pol kasnije, a od tada nije radio kao glavni trener, što je malo čudno za nekoga tko je na samom početku ostvario takav uspjeh.

Igor Soban / CROPIX

"To osvajanje ABA lige nije mi nudilo ozbiljniji iskorak prema Europi, a vraćanje na slične ili lošije situacije od one u Ciboni nije mi imalo previše smisla. Realno, posao trenera dosta iscrpljuje, pa sam to vrijeme iskoristio da se odmorim, da gledam druge trenere i radim na sebi. Osim toga, čim sam završio igračku karijeru, postao sam pomoćni trener u Ciboni, tako da mi je dobro došlo slobodno vrijeme da se posvetim obitelji i sebi. Kad krene sezona, možda je glupo reći da si 24 sata na dan u košarci, ali odeš u kino pa usred filma shvatiš što želiš raditi na treningu, teško se odmaknuti od takvog razmišljanja. A dok nisam radio, lijepo je bilo imati izbor. Pogledam neku utakmicu ili je ne pogledam, odem na predavanje nekog trenera ili ne odem. Dosta vremena provodio sam s djecom, prilično sam obiteljski čovjek."

U eri u Ciboni nije imao klasičnog pomoćnika, Jurica Golemac više mu je bio trenerski partner. Hoćemo li ih ponovno vidjeti u tandemu, bilo u Cedeviti, bilo u kasnijoj fazi karijera?

"Nije pitanje hoće li se to dogoditi nego kad. Imamo slična razmišljanja, svakodnevno smo u kontaktu, a trenerski posao je takav da moraš oko sebe imati ljude s kojima ti je ugodno svakodnevno boraviti, i kad je teško, i kad je dobro. Kompatibilni smo i bila bi šteta da tu suradnju ne obnovimo, bilo kroz neku reprezentaciju ili klub. Pitanje je i kako će se kome razvijati karijera, i on je napravio dobar prvi korak (uspješno radi u Sloveniji, op.a.). Obojici nam je bilo teško kad smo morali otići iz Cibone, ali kad se podvuče crta, dobro je ispalo. Kod nas ionako treneri imaju kratki vijek trajanja, na prste jedne ruke možeš nabrojati one koji su na istoj poziciji bili pet godina. Hoće li on meni biti pomoćnik ili ja njemu, potpuno je svejedno. Možda i postanemo prvi trenerski tandem u kojem smo jedan drugom pomoćnici."

Ronald Gorsic / CROPIX

Ta je suradnja bila izvrsna, a sad je počela nova. S Veljkom Mršićem bio je suigrač, protivnik na terenu, kratko su bili suparnici i u trenerskom poslu, a Mršić je slijedom promjena u Cedeviti postao sportski direktor.

"Prije svega smo bili suigrači, što znači da nas ne vežu samo poslovne veze. Imamo zajedničke prijatelje, krug ljudi s kojima se družimo, obitelji nam se poznaju... Nije lako ni njemu ni meni. On je do jučer bio trener, možda će za godinu-dvije biti ponovno. Nije njemu lako gledati, pa mi poslije govoriti da sam mogao ovo ili ono, kao što i ja mogu otići do njega po savjet, pa kad ga dobijem, ne biti siguran trebam li ga primijeniti ili ne. Ali obojica smo normalni ljudi i siguran sam da za dobrobit kluba možemo dobro surađivati."

Više od 20 godina poznanstva i prijateljstva sigurno je iznjedrilo brojne anegdote. Koja mu prva pada na pamet?

Marko Todorov / CROPIX

"Kad smo igrali u Španjolskoj, on za Unicaju, a ja za Joventut, poslao sam ga u bolnicu. Koljenom sam ga lupio u uho, dobio je napuknuće bubnjića. Iste večeri su ga zakrpali i bio je spreman za povratak kući, ali na toj utakmici više nije igrao", smijuljio se Rimac.

Konačno, igračka karijera Rimca je kao 33-godišnjeg veterana dovela baš u Cedevitu, koja se tada tek probijala u svijet "odraslih", bila bez trofeja i europskog nastupa. Može li se uopće to vrijeme usporediti s ovim danas, samo 11 godina kasnije?

"Onda je to bila skupina entuzijasta koja je pokušavala napraviti ozbiljan klub, a sad je to jedini ozbiljan klub na ovim prostorima. Prvi korak za stvaranje povijesti je napravljen, svim ljudima koji stoje iza projekta treba skinuti kapu. Da nema Cedevite, košarka bi kod nas bila na puno nižim granama, puno je igrača ostalo u Hrvatskoj dulje nego što bi inače. Ne treba se bojati za budućnost jer je klub napravljen na dobrim temeljima. Ono što je Cedevita napravila u zadnjih 6-7 godina je zaista ozbiljan, ozbiljan uspjeh. Kad je Cibona bila daleko najjača u Hrvatskoj, ipak po nekoliko godina u nizu ne bi osvojila Kup, a jednaka je bila razlika između nje i ostalih kao što je sad između Cedevite i ostalih."

Ronald Gorsic / CROPIX

Ipak, Cedevita i dalje nema ono što je Cibona dugo, dugo imala - navijače - makar su se i njeni u ovoj eri značajno razrijedili.

"Logično je da Cibona ima više navijača u Zagrebu, ali to su većinom starije generacije i to će se s vremenom promijeniti. Cedevita ima 800 djece u školi košarke, ako ta djeca gledaju utakmice na televiziji, ako kvalitetno igramo i pobjeđujemo, i oni će dolaziti na utakmice. Općenito, problem je što nam fali rezultat seniorske reprezentacije, koji bi sve zapalio u smislu da klinci u igračima vide idole, da se poistovjećuju s njima. Takvi su bili i moji počeci, zamišljao sam se na razini Dražena, Kukoča, onih koji su žarili i palili Europom, pa i svijetom. Danas su naši najbolji igrači u NBA ligi, pa nisu svakodnevno prisutni da ih mlađe generacije vide, to je ipak neki drugi svijet", zaključio je Rimac.

Njegov svijet danas je Cedevita, koju je preuzeo promocijom s manje funkcije u klubu, baš kao i Cibonu prije pet godina. "Vukovima" je tada donio najveći trofej u novijoj povijesti, onaj koji je njegovu sadašnjem klubu i dalje nedosanjani san. A skromni, pristojni i uvijek realni Riki djeluje kao čovjek koji će mu, prije ili kasnije, pomoći da ga ostvari.

ABA liga

KK Cedevita

Slaven Rimac

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter