Legenda HNL-a igra i u petom desetljeću života

Bio je kapetan Pletikosi, Balabanu: 'Svoj sam san ostvario u Hajduku, a i sad se naježim kad se sjetim jednog telefonskog poziva!'


Dejan Šmehil
19.07.2019.08:00
Bio je kapetan Pletikosi, Balabanu:  'Svoj sam san ostvario u Hajduku, a i sad se naježim kad se sjetim jednog telefonskog poziva!'
Zeljko Hajdinjak / Cropix

sažeto

Popričali smo sa Zoranom Ratkovićem koji, iako je napunio 40, i dalje igra! I to u trećeligašu iz rodnog Belišća


Dejan Šmehil
19.07.2019.08:00

Nakon srdačnog stiska ruke i pozdrava, Zoran Ratković (40) nam je priznao kako je mislio da mu suigrači iz NK Belišća smještaju nekakvu podvalu kad je stigla poruka da želimo intervju s njim. Dobro nas je nasmijao, ali i uvjerio se da ovo nije nikakva (novinarska) patka.

Već da zaista želimo čuti što to bivšeg igrača Hajduka i Cibalije tjera da i u petom desetljeću života ganja najdraži okrugli predmet na svijetu.

Zorane, 40 godina je na plećima, ali vi i dalje igrate. Kako tijelo podnosi napore u tim godinama?

"Pa zasad mogu reći da stvarno nemam problema. Bude sitnih ozljeda, mišići i slično, ali ozbiljnijih problema u karijeri nisam imao."

Pretpostavljamo da je preduvjet za takvo nešto sportski način života? Malo se nasmijao na ovu konstataciju.

"Uvijek se poslije pobjede znamo malo proveseliti, ali u načelu se slažem. Bez toga, ne vjerujem da bih ovako dugo trajao."

Da se našalimo, imate li kakvog popusta kod trenera tijekom priprema i u sezoni?

Zeljko Hajdinjak / Cropix

"Bude. Moram priznati da bude", dodaje uza smiješak no već u odgovoru na sljedeće pitanje jasno je da te poštede Ratković sam ne traži jer on i sad obožava trenirati.

Više je riječ o trenerovom pametnom doziranju napora kod ovog prekaljenog nogometaša. A otkud, Zorane, uopće motivacija za igranje s 40 godina? Neki vaši suigrači se vjerojatno nisu ni rodili kad ste vi krenuli sa seniorskom karijerom ha-ha.

"Jednostavno, ako ne voliš to, onda se uopće ne trebaš ni baviti sportom. Ja stvarno nogomet obožavam i gušt mi je doći u svlačionicu i odraditi trening. Jer bez treninga ne možeš igrati ni onu najnižu ligu. I to bez obzira koliko godina imao."

Našli smo neki tekst s početka prošle sezone kad je rekao da je to oproštajna, ali eto, prolongirao je za još jednu. I dokad onda mislite još gurati? Je li ovo definitivno oproštajna sezona?

"Ja stvarno sad definitivno mislim da je ovo posljednja sezona. Da je stvarno dosta i treba prepustiti mlađima. Da, najavio sam oproštaj prošle sezone, ali malo su me zeznuli ovi radovi na stadionu. Gradi se tribina u Belišću, mislio sam da će biti do kraja prošle sezone no odužilo se, tako da sam i ja produljio svoju karijeru. Kad završe tu tribinu, onda ću se oprostiti!"

Zeljko Hajdinjak / Cropix

Seniorska karijera traje mu već više od 20 godina, gdje vam je bilo najljepše? Zastao je na ovo pitanje Ratković, vrtio vjerojatno u glavi film cijele svoje karijere i onda otkrio:

"Gdje god sam došao, bilo mi je lijepo, ali najljepše mi je bilo u Hajduku, Cibaliji i evo sad u Belišću."

U splitski je Hajduk otišao sa 14 godina. Kako ste podnijeli tu odvojenost od obitelji? Pretpostavljam da je bilo teško...

"Bilo je stvarno teško. Ja sam svaki mjesec dolazio kući na 2-3 dana. Završio sam osnovnu školu i odmah otišao dolje u Split. I stvarno je bilo teško. Ali kako su godine prolazile, treninzi, utakmice, škola, turniri... Sve tu ne ostavlja ti previše vremena da razmišljaš o domu. I sve sam rjeđe odlazio doma u Belišće."

U Hajduku je proveo osam godina, dio u mlađim kategorijama, dio u seniorima. S kojim poznatijim igračima ste dijelili svlačionicu u mlađim uzrastima?

"Bili su tu Ivan Leko, Igor Tudor, Stipe Pletikosa, Zvonimir Deranja, Darko Miladin, Mate Bilić, Jurica Vučko...", nabrajao je nekadašnje suigrače koji su kasnije, neki manje, neki više, ostvarili lijepe karijere.

Zoran je godinama igrao i za reprezentaciju. Točnije, u mlađim selekcijama, od U14 do U20. I ne samo da je igrao, nego je bio i kapetan. Pa kojim ste to slavnim suigračima vi bili vođa na terenu?

"Prije su se godišta računala od 1. kolovoza do 1. kolovoza, a kako sam ja rođen 31. prosinca, bio sam na granici i mogao sam nastupati i za 78' i za 79' godište. Bio sam tako kapetan Pletikosi, Dariju Smoji, Deranji, Miladinu, Balabanu, Čavalu, Slavenu Tokiću, Ivanu Bošnjaku... To je ta moja generacija."

Čujete li se i dalje s tim svojim nekadašnjim suigračima?

"Čujem, čujem! Evo sad kad sam bio na moru, našao sam se s Deranjom, čujem se s Matom Bilićem, Vlatkom Đolongom, Miladinom..."

Zeljko Hajdinjak / Cropix

Đolonga je postao nedavno predsjednik veterana Hajduka. Je li vas što kontaktirao oko toga?

"Jest, uključen sam i ja u cijelu priču. Evo imamo grupu na jednoj društvenoj mreži gdje smo svi povezani", otkriva Ratković.

Odmaknuli smo se malo od Hajduka za trenutak i vratili u sadašnjost. Pretpostavljamo da ste nekakva produžena ruka trenera na terenu, s obzirom na iskustvo, autoritet, znanje... Namjeravate li jednog dana i sami biti trener? Imate li ambicije za to?

"Ja sam ovo ljeto završio za Uefa A licenciju i nekako se tu vidim najviše. Cijeli život sam u nogometu i ne znam što bih drugo osim toga. Jedino da te neka sila natjera da radiš nešto drugo. Ja vjerujem da ću ostati u nogometu. Sad sam i voditelj Škole nogometa u NK Belišću. Vodim 2008. godište."

Hoćete li se onda okrenuti isključivo radu s djecom ili imate aspiracije i prema klupi neke seniorske momčadi?

"Trenutačno za seniore nemam. Voditi te mlađe uzraste mi zaista predstavlja veliko zadovoljstvo i to mi je u ovom trenutku puno bolje i draže."

Bavite li se isključivo nogometom ili imate i neki svakodnevni posao uz ovaj nogometni?

"Samo nogomet! Igram za seniore i vodim tu jednu selekciju mlađih uzrasta", jasan je Gavro.

A otkud uopće taj nadimak?

"To je nešto kao obiteljsko ime, obiteljski nadimak. Djeda su tako zvali, pokojnog oca također i eto, prenijelo se i na mene."

Žalite li za nečim u karijeri? Nije morao dugo razmišljati.

"Igrali smo polufinale Kupa protiv Zagreba na Poljudu. Bio sam mlad igrač, 18-19 godina. Trener Ivica Matković me stavio od prve minute i ja sam vam u prve četiri minute zaradio dva žuta kartona! Oba me puta lopta pogodila u ruku. Polufinale kupa...", sa sjetom priča Ratković i nastavlja:

"Tko zna što bi bilo, bio sam blizu protivničkog gola u obje situacije, možda da se drugačije malo to sve skupa odvilo... Ali, generalno govoreći, ne žalim za ničim. Ja sam igrao u najvećem hrvatskom klubu! Za mene je Hajduk oduvijek pojam!"

Kakav je osjećaj sa 14 godina dobiti poziv jednog Hajduka?

"Ja vam to ne mogu opisati! Cijela obitelj... Kad je pokojnog oca nazvao Iko Buljan, glas mu se tresao. Ma ne mogu to opisati, evo i sad sam se naježio!"

A kako gledate na Hajduk danas? I dok neki od bivših igrača i „legendi“ jedva dočekaju ovo pitanje da bi krenuli drvljem i kamenjem po današnjem Hajduku i modelu po kojem funkcionira, Gavro s poštovanjem govori o klubu svog života.

"Nisam blizu, nisam blizu Splita i ne mogu govoriti o Hajduku. Oni ljudi koji su u Hajduku i bliže Splitu, bolje znaju. Meni je samo žao što se Hajduk ne bori za trofeje. Mi smo se u mlađim uzrastima uvijek borili za prvaka i osvajali prvenstva. Ma samo mi je žao što nikako da napravimo taj korak naprijed i da krenemo u osvajanje prvenstava i kupova."

A kad je već spomenuo Matkovića koji mu je dao šansu od prve minute u polufinalu Kupa, zanimalo nas je za kraj koji treneri su najviše utjecali na Ratkovića i pod čijom je paskom najviše napredovao?

"Izdvojio bih svakako Martina Novoselca, njegov doprinos nikako ne mogu zaboraviti. On je bio začetnik svih tih mlađih uzrasta u 90-ima. U Hajduku su to u mlađim uzrastima bili treneri Jalić i Kovačević, a u seniorima... Promijenio sam dosta trenera u karijeri, ali nekako je najviše na mene utjecao Mile Petković kad sam bio u Cibaliji. Najbolje sam se osjećao dok mi je on bio trener", zaključio je Ratković.

nogomet

100posto sport izdvojeno

HNK Hajduk

Zoran Ratković

NK Belišće

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter