Nikša Kaleb

Bivši reprezentativac oduševio je Kineze i dobio priliku sudjelovati u izgradnji Pelješkog mosta: 'Rekli su da je to nemoguće, a mi smo sav posao riješili u samo dva mjeseca!'


Vjekoslav Paun
14.04.2019.08:00
Bivši reprezentativac oduševio je Kineze i dobio priliku sudjelovati u izgradnji Pelješkog mosta: 'Rekli su da je to nemoguće, a mi smo sav posao riješili u samo dva mjeseca!'
Cropix

sažeto

U našoj tradicionalnoj nedjeljnoj rubrici gost je bivši svjetski i olimpijski prvak...


Vjekoslav Paun
14.04.2019.08:00

"Milijun poziva!", tako je reagirao na prvu, ali nije odbio doslovno - povući kočnicu.

"Evo, parkirao sam auto, naći ću vremena".

Tako je to danas u životu Nikše Kaleba, bivšeg proslavljenog rukometnog reprezentativca, a koji danas gradi jednu sasvim drugačiju karijeru. Taj danas 46-godišnjak pamti se po velikoj srčanosti, borbenosti na parketu, nerijetko je i pod injekcijama davao posljednje atome snage...

Okušao se i kao trener, radio potom kao špediter za jednu njemačku tvrtku, bavi se ronjenjem što ga je odvelo i u smjeru "podvodnog biznisa", a imao je i priliku tamo jednom okušati se i u Plesu sa zvijezdama...

Krenuli smo od utakmice protiv Srbije, kako je on doživio napetost...

Cropix

"Pa, vjerojatno je gledateljima bilo amaterski gledano jako napeto, ali nije bilo uopće napeto, kao što je bilo prije u dvobojima Hrvatske i Srbije. Rekao bih kao da se radilo o prijateljskoj utakmici. Iz razloga što su oba izbornika normalni ljudi i sportaši i pripremili su svoje igrače na normalnu utakmicu kao i za bilo kojeg protivnika. Tenzije su bile svedene na minimum".

Više smo mislili u kontekstu rezultatske napetosti obzirom da je završilo remijem...

"Hrvatska je igrala onoliko koliko je trebala, čak bih rekao i malo opušteno s obzirom na broj primljenih golova s crte, od pivota. Reprezentaciju Srbije sigurno bi godilo i imponiralo da su pobijedili jednu reprezentaciju Hrvatske, a koja je u zadnjih 15 godina u vrhu svjetskog rukometa. Igrali smo koliko je trebalo, jer znamo da je uzvrat u Zadru, a znamo da će tamo atmosfera biti ludnica.", rekao je Nikša.

Kako mu generalno izgleda reprezentacija?

"Ova reprezentacija je na prošlom natjecanju pokazala veliki potencijal na SP-u u Njemačkoj i Danskoj. Imali smo tu nesretnu utakmicu protiv Brazila i činjenica da tih 7 na 6 ne igramo planirano, nego ono što uspijemo improvizirati, te je dobro što smo to na utakmici protiv Srbije izbjegavali raditi. Znamo da tu puno zujimo, a malo meda dajemo! Individualno i ekipno imamo puno potencijala", komentira bivše lijevo krilo reprezentacije.

Cropix

Pod Linom Červarem ostvario je sve te silne medalje, svjetski prvak u Portugalu, a potom i olimpijski pobjednik u Ateni. Kako komentira svog bivšeg izbornika, koliko mu je teže danas?

"Pa kao što smo mi ostvarili najveće rezultate s njim, tako je i Lino ostvario najveće rezultate s nama! Sad je to diskutabilno, iz kojeg kuta gledati, je li?", nasmijao se i dodao:

"Činjenica je da smo mi imali određenu kvalitetu i meni je nezahvalno pričati o nama, o sebi, kao reprezentaciji s obzirom da sam ja bio dio toga ne želeći umanjiti kvalitetu ove ekipe, ali s obzirom da je trener isti, a da rezultati nisu isti, znači da je ta reprezentacija u kojoj sam ja bio, da je ta reprezentacija bila kvalitetnija i da je izborniku bilo lakše raditi."

U jednom trenutku karijere, a nakon sportske karijere, bavio se i špediterstvom (za jednu njemačku tvrtku), gdje je danas, što radi?

"Da, špedicija je prošlost, to je davno završena priča. Evo već sedmu godinu radim u regionalnom vodovodu Neretva - Pelješac - Korčula - Lastovo - Mljet, znači dugi naziv, a riječ je o glavnom regionalnom vodovodu. Privatno imam obrt za podvodne radove, sudjelujem u izgradnji Pelješkog mosta, pa sam jako zaposlen trenutačno...", rekao je Kaleb.

Cropix

Pelješki most? Kako je surađivati s Kinezima, kako je došlo do suradnje?

"Zadnje što smo radili je postavljanje dva i pol kilometra cijevi na morsko dno da bi betonara na Pelješcu dobila slatku vodu za potrebe betona u procesu izgradnje mosta. I jako smo ponosni na to što smo to uspjeli obaviti. Nisam ja to sam radio naravno, tu je suradnja u pitanju s vodovodom u kojem radim i tvrtka Hidroing, tu je cijela jedna ekipa. Mi smo za dva mjeseca osigurali betonari vodu, a prognoze su bile da se to ne može minimalno šest mjeseci, tako da smo jako dobri."

Kako je došlo do suradnje s Kinezima?

"Oni su nas angažirali baš za taj posao, tražili su rješenje za taj problem, zajedno s tim projektantom koji je to projektirao i došli su do nas. Mi smo im sve objasnili kako se što u kojim fazama može što obaviti. Mi smo im objasnili koliko vremena, koliko novaca, oni su to sve prihvatili i evo na obostrano zadovoljstvo uspjeli smo pratiti njihov tempo. Jer oni su zbilja za svaku pohvalu!", kaže naš proslavljeni rukometni as.

Jedan od omiljenih hobija mu je i ribolov, prije nekoliko godina pohvalio se kapitalcem od 34 kilograma, kako stoji danas?

"Popravio sam rekord! Uhvatio sam gofa od 40 kilograma koji me je vukao 800 metara! Sreća pa nisam bio sam, bio je tu prijatelj u gliseru, pa kako me je gof vukao, on me je pratio u gliseru. Na kraju kad smo na GPS-u pogledati trag, bilo je točno 800 metara, a glisiranje je trajalo 45 minuta!", otkrio je Nikša.

Priča ide da se Nikša za rukomet pripremao u Bruce Leeja! U čemu je štos?

Cropix

"Ja i moj prijatelj Pako Ćavar u ona vremena, naša vremena, nismo imali ove naprave, kružić-kvadrat, iks, pa da radimo sve to u virtualnom svijetu gimnastičke vježbe na PlayStationu i sličnim stvarima, nego smo mi to radili uživo. No mi tad isto tako nismo bili niti svjesni da to ne funkcniora jednako s filma u stvarnost, pa smo to pokušavali imitirati, ali ta imitacija, gimnastika, nam je itekako pomogla u karijeri. A sada se mnogo toga tih bazičnih vježbi zanemaruje, kao što je plivanje, gimnastika, dizanje utega... Mi smo odrastali na livadama, igrali se tamo, a usput imali i brdo po kojem smo trčali i jačali zglobove i tetive i kad se to sve zbroji, uz motoriku i genetiku koju smo imali, dobili smo dobru podloga za nastavak bavljenja rukometom. Tako smo Pako i ja sa 15, 16 godina već igrali za seniorsku ekipu."

Obitelj?

"Tu i tamo se sretnem sa svojom zakonitom, ona na svom poslu ja na svom, još uvijek se ne dopisujemo pa je dobro", smije se i dodaje:

"Guramo nekako! Kćer Paola je druga godina fakulteta na Fakultetu za socijalni rad, a sin Toni je drugi razred matematičke gimnazije."

Tu i tamo stigne baciti oko na rukomet, reprezentaciju, dakako, ne propušta...

Cropix

Gdje si legendo

Nikša Kaleb

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter