Gordan Mohor

'Bjelica je stvorio pozitivnu atmosferu i u klubu i u gradu što nije lako u Zagrebu, a Vatreni su za promociju Hrvatske napravili čudo'


Slaven Knežević
02.12.2018.08:00
'Bjelica je stvorio pozitivnu atmosferu i u klubu i u gradu što nije lako u Zagrebu, a Vatreni su za promociju Hrvatske napravili čudo'
Cropix

sažeto

Bivši vratar Dinama Gordan Mohor danas je jedan od najvećih distributera vina u Hrvatskoj. S njim smo popričali o nogometu i ugostiteljstvu


Slaven Knežević
02.12.2018.08:00

Gordan Mohor je 80-ih godina branio u zagrebačkom Dinamu, a nogometni put ga je kasnije odveo u Sloveniju. Bio je reprezentativac Jugoslavije za koju je skupio preko 20 nastupa, a karijeru je završio već u 30 godini života. Razlog nije bila neka ozljeda ili slično, već želja da pokrene vlastiti posao. Danas je njegova tvrtka Miva jedan od najvećih uvoznika vina u Hrvatskoj, a u svemu tome mu je pomogla i nogometna karijera. Mohora smo ugostili u našoj rubrici 'Gdje si legendo' i popričali s njim o vinima i nogometu.

"Od malena sam imao veliku volju igrati nogomet i prvenstveno braniti. U Dinamo sam stigao već s 12 godina na probu i odmah sam primljen u pionire Dinama gdje su mi treneri bili Rudi Belin i Ivo Šušak. Prošao sam sve kategorije u Dinamu i bio omladinski reprezentativac bivše države. Nije baš bilo lako iz Hrvatske postati reprezentativac Jugoslavije. Bio je jedan iz Hajduka, jedan iz Rijeke i ja, svi ostali su bili iz drugih republika. Odigrao sam 20-ak utakmica za reprezentaciju", kaže Mohor pa nastavlja:

"S 18 godina potpisao prvi profesionalni ugovor s Dinamom. Bio sam rezerva Vlaku 1982. godine kada je Dinamo osvojio naslov prvaka nakon 24 godine. Nakon toga sam otišao u vojsku, a kada sam se vratio Dinamo me posudio u NK Zagreb gdje sam odigrao jednu godinu druge lige. 1984. godine me Branko Zebec vratio u Dinamo i bio sam rezerva Ranku Stojiću koji je tada bio reprezentativac i doveden je da brani. Nakon Zebeca je došao Tomislav Ivić, pa Ćiro Blažević. Dinamo je vrlo često mijenjao trenere i mladi igrači, pogotovo golmani, su morali dugo čekati svoju šansu", kaže Mohor.

Jakov Prkić/cropix

Kako sam kaže, nije imao strpljenja čekati šansu u Dinamu pa je odlučio promijeniti sredinu.

"Krenuo sam prema Slavonskom Brodu, pa Iskri Bugojno, pa Olimpija Ljubljana. Tamo sam igrao prvu i drugu ligu. Nakon toga sam kratko bio u Rijeci pa opet u Sloveniji gdje sam završio karijeru relativno rano za golmana. Imao sam 30 godina i posvetio sam se biznisu. Iskreno, ta slovenska liga me nije baš interesirala. Nije to bio neki ozbiljan nogomet", kaže Mohor pa nastavlja:

"Počeo sam razvijati biznis i danas sam vlasnik jedne uspješne firme s Vladom Šuškom, sinom Ive Šuška. Naša firma je lider u Hrvatskoj za prodaju vina. Distribuiramo najbolja hrvatska vina poput Kozlovića, Coronice, Adžića, Galića, Korta Katarine, a uvoznici smo i Moët Chandona, Dom Perignona, Hennessyja, Kruga, znači zastupamo najluksuznije svjetske brendove u Hrvatskoj. Još uvijek igram i nogomet, ali sada za veterane Croduxa. Nastupam i na Kutiji šibica s dečkima s kojima sam prije 25-30 godina i osvojio Kutiju šibica. Danas je to revijalno jer nemamo niti snage niti mogućnosti za nešto ozbiljnije odigrati, ali se malo nađemo i podsjetimo na te stare dane."

Kutija šibica je zapravo veliki prestiž. Čak je i Robert Prosinečki jednom rekao da ako nisi osvojio Kutiju šibica, kao da nisi ni igrao nogomet.

"Ako je to rekao Prosinečki, onda se moram složiti. Napravio sam puno manje od njega u nogometu, ali osvojio sam Kutiju šibica negdje 1986. ili 1987. godine još dok se finale igralo u Ledenoj dvorani. Ova veteranska ove godine će mi biti otprilike 30 Kutija koju igram. Ne nadamo se puno, ali veselimo se tome."

Kada i kako se rodila ta ljubav prema vinima iz koje se razvio i biznis?

"Uvijek me uz nogomet interesirao i biznis. Odavno sam shvatio da se neću prodati u neke velike klubove za velike novce i uvijek sam gradio nekakav biznis. To me interesiralo. Tako sam se još za vrijeme karijere počeo baviti ugostiteljstvom. Živio sam u Sloveniji i u to doba je kultura vina tamo bila nešto naprednija nego u Zagrebu. Htio sam prenijeti dio toga. Počeo sam se prodajom vina baviti iz čistog hobija koji je kasnije prerastao u posao. Ono što me možda malo zakinulo u nogometnoj karijeri stjecajem okolnosti, nikoga ne krivim nego apsolutno stjecajem okolnosti, sve mi se vratilo u poslovnoj karijeri. U životu se stvarno ne mogu požaliti. Zadovoljan sam sa svime i za vrijeme sportske i za vrijeme poslovne karijere."

Boris Kovačev / Cropix

Ipak, nogomet mu je pomogao i u poslovnoj karijeri, a Mohor i dan danas surađuje s nekim bivšim suigračima.

"Izvrsno surađujem sa Željkom Adžićem koji je bio veliki nogometaš, a danas ima izvanrednu graševinu i izvanredna vina. Surađujem s Draženom Bobanom koji je vlasnik Vinodola, pa s Damirom Jurkovićem koji je vlasnik restorana Boban, Zvonimirom Soldom, s nizom sportaša, bivših nogometaša, a Željko Adžić je stvarno jedan od najozbiljnijih proizvođača u Slavoniji", kaže Mohor pa nastavlja:

"Dosta se nogometaša bavi vinima i ugostiteljstvom. Kod nas ljudi obično kupuju kada slave i kada su veseli. Naš posao je vezan za dobro raspoloženje i mislim da smo izabrali jako lijepu branšu. Puno mi je pomogao sport. Naučio me da moraš jako puno raditi da bi imao uspjeha. Kako treniraš, tako igraš. Sport me naučio kako se ponašati u porazu i u pobjedi, a u sportu sam stekao i ogromna poznanstva i prijateljstva koja su mi kasnije koristila i u životu i u poslu. Nogomet mi je izuzetno puno pomogao u životu. Mislim da svi mi koji smo bili sportaši, pogotovo kolektivnih sportova, da smo se jako obogatili, ne financijski, nego kao osobe. Sport mi je puno dao i pokušavam mu dio toga i vratiti", kaže Mohor.

Pratite li i danas svoj Dinamo i hrvatsku nogometnu reprezentaciju?

"Naravno, odem na utakmice Dinama i reprezentacije. Imam godišnju ulaznicu za Dinamo i vesele me ovi rezultati u Europskoj ligi. Ekipa izgleda sjajno. Trener Bjelica je to dobro posložio i napravio je atmosferu u Dinamu. Po meni je najveća stvar to da igrači žele ostati. Znači da je napravio jednu sjajnu atmosferu i u klubu i u gradu nakon dugo, dugo vremena, a to baš nije lako napraviti u Zagrebu. Čestitam i njemu i dečkima. Imamo 13 bodova u Europskoj ligi i nismo još ni svjesni što to znači. Teško je usporediti ovaj sadašnji Dinamo s našim vremenom jer je tada bilo manje biznisa, a više sporta dok je danas obrnuto. Svako vrijeme nosi svoje. Danas su neka sasvim druga vremena, ali dečki su napravili sjajan rezultat i sjajnu atmosferu u gradu. Bio sam na utakmici Europske lige kada je stadion pun i kada se navija i stvarno sam oduševljen", kaže Mohor na nastavlja:

"Čestitam i našim dečkima koji su drugi na svijetu. Svakodnevno razgovaram sa strancima i vrlo često putujem. Nismo ni svjesni koliku su ti naši dečki napravili reklamu. Bio sam neki dan na večeri u Ljubljani s Francuzima i dominirala je tema sporta, nogometa i tenisa. Naravno da smo se šalili na taj račun. Nevjerojatno da je Hrvatska i u najpopularnijem momčadskom sportu, nogometu, i u najpopularnijem pojedinačnom sportu, tenisu, prva, odnosno druga na svijetu i da su oba finala bila s Francuzima. Mislim da je to veliki uspjeh i ogromna promocija Hrvatske, a kada putujete po svijetu onda vidite da su najveći ambasadori upravo sportaši. Vrlo često nismo svjesni tog uspjeha koji naši sportaši naprave za našu državu."

Koliko god je neusporedivo, u Vaše vrijeme je Zagreb živio s Dinamom. Vraća li Bjelica Dinamo Zagrebu?

"Ne samo da je Zagreb živio s Dinamom, nego su ljudi dolazili iz cijele Slavonije, Zagorja, iz cijele Hrvatske su dolazili na utakmicu. Stvarno se tražila karta više. Mislim da je to tih 80-ih godina bilo više od nogometa. Doći na utakmicu Dinama je tada bilo nešto najvažnije. Ovo danas nakon dugo vremena slični na to, ali mislim da danas nema te pripadnosti klubu i gradu kakva je nekada postojala. Skidam kapu dečkima, ali danas je to više biznis nego sport. No, sviđa mi se današnji Dinamo. Vidi se da su klapa, da se druže, da izlaze zajedno. Nekada su Vlak, Zajec, Čeči Bogdan, Kranjčar bili po 10 godina u Dinamu i onda naravno da su bili ikone. Danas je to puno prolaznije, ali takva su vremena. Ne možemo se vratiti na to vrijeme jer su danas druge okolnosti. No, netko je napravio nakon dugo vremena u Zagrebu jednu dobru sportsku atmosferu i zdrave odnose i volio bih da jedno vrijeme ostanu na okupu. Svaka čast treneru Bjelici na tome. Osobno ga ne poznajem, ali vidi se s tribine da čovjek vlada situacijom."

Kakav je danas HNL? Infrastruktura je ista kao kada ste Vi igrali pa nema smisla to komentirati, ali kakva je liga?

"Za državu od četiri milijuna stanovnika je HNL dobra liga. Nažalost, infrastruktura ne prati kvalitetu igrača. Mislim da bi uz dobru infrastrukturu i ta liga bolje izgledala. Kada nekoga gledate na lijepom malom stadionu koji je natkriven i ima grijani teren to je sasvim druga priča. Zadovoljan sam kvalitetom HNL-a. Ne može se to usporediti s našim vremenom jer igrači tada nisu smjeli otići van prije 28 godine, a danas nam odlaze premladi ljudi. To nije dobro. No, mislim da je HNL kvalitetan. Danas imamo priliku svaki dan gledati Real, Bayern, Barcelonu, Manchester i kada uspoređujemo ta dva nogometa, to je nemoguće. To su različiti budžeti, različite vrijednosti. Osuđeni smo da nam igrači odlaze. No, sve u svemu je HNL dobra liga i kada bi imali bolju infrastrukturu bilo bi ljepše i ići na utakmicu. Nadam se da će se to konačno promijeniti i da ćemo i mi konačno nešto sagraditi. Kada pogledate naše susjede Slovence, oni imaju šest, sedam ozbiljnih stadiončića, a mi se time ne možemo pohvaliti."

Danijel Subašić doveo nas je do srebra, a onda otišao s vrata reprezentacije. Bez Sube to nije isto, no radi li se o manjku kvalitete ili samo trebamo čekati da se nove snage prilagode?

"Golmane treba stvarati i treba im vremena. Mislim da golmani sazrijevaju s 25 ili 28 godina. Suba je dao svoj veliki doprinos drugom mjestu na Svjetskom prvenstvu. Kalinić je imao taj peh da je uletio u tu utakmicu u kojoj nam je sve ušlo i u kojoj smo naletjeli na minu protiv Španjolaca. Odmah je dobio neku negativnu naljepnicu. Sviđa mi se Livaković, dobar je golman i veliki potencijal, ali mu treba vremena. Rijetko koji golman, osim možda onog Oblaka, se nametne prije 25 godine i postane zreo golman koji ne oscilira. Mislim da su i Livaković i Kalinić ozbiljni potencijali", kaže Mohor pa dodaje:

"Treba im utakmica i mislim da se ne trebamo bojati za poziciju golmana u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Imali smo mi problema i nakon odlaska Ladića koji je apsolutno najveći golman naših generacija, a isto se ponovilo i nakon odlaska Pletikose. Vjerujem da će tu biti dobro nadmetanje između Kalinića i Livakovića za poziciju broj jedan, a imamo mi i drugih mladih golmana koji dolaze i mogli bi se dobro razviti. S golmanima treba puno raditi i dati im puno utakmica. Svaki golman mora proći ono što smo svi prošli, a to su nekakvi kiks golovi i nekakve utakmice kada te lopta kazni jer si opušteniji. No, to je neminovno, to se jednostavno mora dogoditi, to je faza odrastanja koju svaki golman mora proći. Malo koji golman to nije prošao."

Kod golmana se greške najviše i vide...

"Kod golmana se vidi svaka greška. Nekada veznjak izgubi pet lopti pa nikome ništa, ali golman je kriv ako jednu stvar ne obrani do kraja. Gledao sam i tu utakmicu protiv Španjolske. Da li je Lovre Kalinić tada branio dobro? Nije, ali kakva je to utakmica bila? Ušlo je sve što nije trebalo ući. I od stative i od stative pa u njegovu glavu nazad u gol. To ne može nitko obraniti. To se dogodi jednom ili dvaput u životu, a njemu su se dogodile tri, četiri takve stvari protiv Španjolske. Za niti jednu nije kriv, a opći dojam je ispao loš. No, uvijek je najlakše optužiti golmana. Bio sam golman cijeli život, a i dan danas branim za veterane i znam da je jako teško biti golman. Treba imati hrabrosti i karakter za sve to iznijeti na svojim leđima", zaključio je Mohor.

nogomet

Dinamo

Gdje si legendo

Gordan Mohor

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter