Samo luđaci idu na ovu utakmicu

'More' uhićenih, hrpa ozlijeđenih policajaca, jedan navijač završio u kolicima, drugi ubijen od strane svojih, a svi još pamte "klaonicu"...


Dejan Šmehil
17.05.2019.17:00
'More' uhićenih, hrpa ozlijeđenih policajaca, jedan navijač završio u kolicima, drugi ubijen od strane svojih, a svi još pamte "klaonicu"...
Getty

sažeto

U našem feljtonu o najluđim svjetskim nogometnim derbijima donosimo vam priču o ludom rivalstvu između Marseillea i PSG-a


Dejan Šmehil
17.05.2019.17:00

Engleska ima svoju veliku četvorku. I ne, Manchester City ne pripada tom odabranom društvu... A kad bi u Francuskoj išli istom logikom, Saint-Etienne, Bordeaux, Olympique Marseille i Paris Saint-Germain činili bi taj kvartet velikana.

Neki će reći da je rivalstvo PSG-a i Olympiquea prenapuhano. Da mu se daje previše pozornosti i da je sve posljedica medijskog djelovanja, ali jedna je činjenica neosporna. Kad se ova dva kluba sretnu, frcaju iskre na sve strane. Prije, za vrijeme i nakon utakmice. Le Clasiqque u svom punom sjaju.

I kad bi taj vrući derbi francuske prve lige saželi u jednu rečenicu, to bi otprilike išlo ovako: dvoboj dva najveća francuska grada, dvoboj metropole i njene protuteže, dvoboj sjevera i juga.

No, za razliku od nekih drugih rivalstava koja traju desetljećima, ovo je relativno mlado. Razlog tome je vrlo jednostavan. PSG je osnovan tek 1970. godine i trebalo mu je neko vrijeme da stasa i baci rukavicu u lice gigantu s juga Francuske.

Getty

U početku uopće nije mirisalo na to da će ova dva kluba postati smrtni neprijatelji, a onda se sve zakotrljalo u 1980-ima. Iskra požara zametnuta je 1986. kad je Paris uzeo svoj prvi naslov francuskog prvaka, a onda se vatra razbuktala u godinama koje su uslijedile. Krivci? Bernard Tapie i Canal+.

Tapie je, naime, u drugoj polovici 80-ih izabran za predsjednika Marseillea, a televizijska kuća Canal+ 1991. je kupila PSG. I krenula je "utrka u naoružanju". Ali dok su prema javnosti prodavali priču o antagonizmu između dva kluba, Tapie i čelnici Canal+ u pozadini su kovali planove kako da zgrnu što veći novac.

Marseille je tada bio dominantna sila u Francuskoj i trebao mu je neki rival da podigne razinu zanimljivosti lige, a samim tim i poveća dotok novca u klub. Pa je tako ohrabrio i potaknuo ljude iz Canal+ da promiču tu tezu o nesnošljivosti između PSG-a i Marseillea.

Okidač je bila utakmica igrana na Parku prinčeva u prosincu 1992. godine. Kakav je to bio dvoboj najbolje svjedoči nadimak po kojem je poznat – "klaonica 1992." I mnogi će reći da je zapravo s tim susretom počelo dugogodišnje rivalstvo i mržnja.

Getty

Sve je počelo još uoči utakmice, dobro uhodanom propagandom koju su gurali Tapie i Canal+ pa je tako PSG-ov trener Artur Jorge istaknuo da će zgaziti svoje neprijatelje, a PSG-ova zvijezda David Ginola najavio je rat protiv Marseillea. Naravno, Tapie je objeručke prihvatio ove provokacije i naslovnice novina s kojih su vrištale ove izjave, polijepio po svlačionici. Naposljetku su dobili prilično grubu i nasilnu utakmicu s više od 50 prekršaja.

Ali, dok je s jedne strane to davalo rezultate u marketinškom smislu, navijači su taj rat shvatili prilično ozbiljno. I Pandorina kutija koju su otvorili Tapie i Canal+ više nikad nije zatvorena.

Prvi veliki navijački sukob izbio je 1995. godine u polufinalu francuskog kupa kad je čak 146 ljudi uhićeno zbog tučnjave, nereda i vandalizma, a u tim je žestokim sukobima ozlijeđeno devetoro policajaca.

Nažalost, ovo rivalstvo iznjedrilo je i tragične događaje. Poput onog iz 2000. godine kad je jedan Marseilleov navijač ostao paraliziran i prikovan za kolica do kraja života nakon što su ga PSG-ovi huligani pogodili stolcem.

Koliko god grubo zvučalo, on je barem ostao živ. Jedan je PSG-ov navijač prvo je uoči dvoboja s Marseilleom pao u komu, a nakon toga i preminuo 2010. godine i to nakon što su ga napali vlastiti navijači, pripadnici druge frakcije...

Na tu utakmicu Marseilleovi navijači imali su zabranu doći, kao što je u tim godinama bio slučaj i s brojnim drugim Le Clasiqqueima. Gostujući navijači morali su ostajati doma kako bi se barem donekle umanjila šansa za nerede, nasilje, ozljede...

A kad su na tribinama smjele biti obje navijačke skupine, kao što je to bio slučaj 2003. godine, bilo je zastrašujuće.

"Luis, ubit ćemo te! I kurvu od tvoje majke", vikali su treneru PSG-a Luisu Fernandezu Marseilleovi najžešći pristaše uoči derbija u ožujku 2003.

Ultras tifo

Koji mjesec ranije, PSG je u siječnju slavio u kupu protiv Marseillea golom u produžecima, a Fernandez odlučio to proslaviti provocirajući suparničke ultrase plešući salsu nasred teren.

"Sramotno ponašanje! Cijelu  je utakmicu vrijeđao naše igrače, a onda plesao kao neki retardirani idiot ispred naše klupe i naših navijača", rekao je uoči tog vrućeg derbija u ožujku jedan od Marseilleovih pristalica.

"Ako pokuša nešto slično večeras, kunem se da ćemo ga ubiti!"

Sat vremena prije utakmice, atmosfera je već bila naelektrizirana do maksimuma. I krenuli su prvi neredi. PSG-ovi navijači krenuli su bakljama gađati domaću publiku, što je razbjesnilo Marseilleove ultrase pa su krenuli rušiti ogradu koja je čuvala goste.
Kad se to malo primirilo, redari su tražili od Marseilleovih vođa s tribina da uklone transparent na kojem je pisalo "Luis, mjesto ti je u ludnici". I opet se zakuhalo...

A vulkan na Velodromeu eruptirao je kad se na terenu pojavio omraženi Luis Fernandez. Čuvala su ga trojica policajaca, sva trojica s velikim kišobranom koji su ga štitili od projektila s tribina.

Fernandeza su spasili kišobrani, a Glenna Waddlea čvrsto vjetrobransko staklo. Momčad je išla u klupskom autobusu prema Parku prinčeva, zaskočila ih je skupina domaćih navijača i zafitiljila ciglu u staklo.

Getty

"Srećom, zapela je u vjetrobranskom staklu, inače bi me pogodila ravno među oči", prisjeća se bivši engleski nogometaš.

Jedan od vođa PSG-ovih ultrasa s početka tisućljeća prisjetio se pak svog prvog gostovanja kad je kao 13-godišnjak išao u Marseille s ocem, njegovim prijateljem i „drvenim prijateljem“ – bejzbolskom palicom.

"Išlo nas je 250, ali tada je samo luđak išao na takvo gostovanje! Marseille je baš osvojio Ligu prvaka i nama je bilo dosta tog njihovog preseravanja. Čim smo ušli na stadion – potpuni masakr! Bacali smo sve što nam je došlo pod ruku, stolce, baklje, kamenje, ma sve... I mlatili smo se s policijom cijelu utakmicu. Tek 15 minuta prije kraja su oni zbili redove i izveli nas sve sa stadiona. Žrtava je bilo na sve strane..." kaže Nicolas.

Uzvrat je bio podjednako žestok i krvav. Štoviše, bilo je više ozlijeđenih. I to nakon što su Marseilleovi napadači porazbijali WC-e na Parku prinčeva, a onda koristili sve to kao projektile u napadu na PSG-ov dio tribina.

A Nicolas se sjeća kako su za sve krivi Englezi koji su 1985. pokazali Francuzima što je to huliganizam u jednoj prijateljskoj utakmici u Parizu.

Ultras tifo

"Nakon toga, desni ekstremisti su počeli dolaziti na utakmice, a skinheadsi su odlučili održavati sastanke na našem dijelu tribine. Ulaznice su stajale samo 10 franaka jer PSG i nje imao nešto navijača. Nikoga nije zanimao nogomet, došli bismo na tribini i dogovarali se oko sljedeće tučnjave", kaže Nicolas.

I tako je to nasilje i mržnja raslo godinama. Teško je reći kad je doživjelo kulminaciju, ali nakon one utakmice u Marseilleu kad je Fernandeza morala čuvati policija, nereda nije bilo. Ne zato što su odjednom odlučili zakopati ratne sjekire nego jer su ultrasi procijenili da pored tolikog osiguranja neće moći "kvalitetno" odraditi stvar. Zato je sljedeće subote, kad je PSG gostovao kod Martiguesa (gradić nadomak Marseillea), trojac s juga zemlje uhićen nakon što su na gostujući sektor pokušali ući s bombom iz domaće izrade...

Iako je PSG sad svjetlosnim godinama od Marseillea zbog enormne količine novca koju šeici upumpavaju, rivalitet nije nestao. Štoviše, ljudi iz Marseille koji sebe i inače vide kao potlačene u odnosu na metropolu, još više mrze taj aristokratski štof koji ima PSG.

"Rivalitet nikad nije nestao, samo što na sportskoj razini mi u rat idemo s pištoljem, a oni su u tenku", dočarava jedan pristaša Marseillea i zaključuje:

"Ali zamislite da ih dobijemo, to bi bilo kao da je bomba eksplodirala u Parizu jer su nam i dalje zakleti neprijatelji. Posljedice bi bile nemjerljive."

A nisu ih dobili već sedam i pol godina. Jug čeka da ponovo ustane...

nogomet

PSG

Francuska

derbi

Marseille

najluđi nogometni derbiji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter