WUNDERKIND: TONI PERKOVIĆ

'Cedevita me preotela Ciboni jer nisam htio više biti na grbači roditelja, navijao sam i za Dinamo i za Hajduk, a oko reprezentacije je previše negative'


Toni Horvat
08.12.2018.08:00
'Cedevita me preotela Ciboni jer nisam htio više biti na grbači roditelja, navijao sam i za Dinamo i za Hajduk, a oko reprezentacije je previše negative'
FIBA

sažeto

Bio je jedan od najboljih igrača srebrne U-20 reprezentacije, a danas je prvi strijelac Cedevite u HT Premijer ligi


Toni Horvat
08.12.2018.08:00

Niti tjedan dana nije prošlo od trenutka koji su neki čak i proglasili kliničkom smrti hrvatske košarke, poraza u Litvi koji je reprezentaciju praktički izbacio sa velikih natjecanja sve do 2021. godine. Zato u današnjem izdanju rubrike "Wunderkind" predstavljamo jednog od mladića koji se ovog ljeta predstavio kao svijetla točka i pokazao da još ima nade za budućnost.

Toni Perković 20-godišnjak je iz Pule, koji je bio drugi strijelac naše U-20 reprezentacije, srebrne na Europskom prvenstvu ovog ljeta. Ovo mu je već peta sezona od dolaska u Cedevitu, za koju je već sakupio i nekoliko europskih nastupa, a ujedno je i prvi strijelac druge momčadi, koja dominira hrvatskim prvenstvom. Ne zanosimo se, on nije spasitelj hrvatske košarke, ali je talentirani šuter, koji pomaže i na vječito deficitarnoj poziciji razigravača.

"Čudno sam krenuo u košarku. Osam godina sam trenirao džudo, ali svi moji prijatelji krenuli su na košarku. Ja je dotad nisam puno ni pratio, ali htio sam promijeniti sport jer mi je na džudu postalo dosadno. Svidjela mi se, vidio sam da sam uspješan i nastavio. Bio sam u četvrtom razredu osnovne škole. Sport je jako atraktivan, stalno se nešto događa i ne može završiti 0-0 kao u nogometu. Jako je naporan, ali ja sam uvijek volio trenirati i trčati", započeo je svoju priču 190 cm visoki Perković.

Dok je još bio kadet, za njega se zainteresirala Cibona, ali ga je, kao i brojne druge talente, izgubila jer se pojavila Cedevita.

FIBA

"Igrala se predzavršnica kadetskog prvenstva, a moja Stoja je bila u skupini sa Cibonom. Bio sam najbolji strijelac turnira i Cibona me zvala na probu. Sve je već bilo dogovoreno, otišao sam s njima na turnir u Zadar, na kojem je bila i Cedevita. Tamo sam proglašen najboljim igračem i Cedevita me kontaktirala. A moj klub već je Ciboni bio poslao ugovor, samo sam trebao potpisati, ali Cedevita me preotela. U Ciboni su to čak OK prihvatili, rekli su da su to dječje ludosti, ali razumjeli su. Cedevita mi je ponudila bolje uvjete, više nisam morao biti na grbači roditelja, a da sam otišao u Cibonu, i dalje bi mi morali slati novac. To je bio primarni razlog zašto sam se predomislio", otkrio je Toni.

Nije ni prvi ni zadnji koji je u Cedevitu došao iz Cibone ili se odlučio na dolazak na Velesajam umjesto "pod Toranj". To je, jednostavno, današnja hrvatska košarkaška stvarnost. Uostalom, u Cedeviti ima velik prostor za igranje, jer je stalni član druge momčadi koja igra domaću ligu, a prema potrebi uskače i u sastav za ABA ligu i Eurokup.

"Malo je to zbrkano, ali Cedevita ima previše natjecanja da bi mogla sve odigrati, tako da je dobro što ima drugu momčad u kojoj se mladi igrači mogu dokazati. Nama mladima je jako bitno da igramo, a jako je teško prijeći iz juniorske u seniorsku konkurenciju jer su treneri opterećeni rezultatima i teško daju povjerenje mladima. Trebao sam biti u drugoj momčadi, ali pokazao sam se treneru Situ Alonsu, a još je i Toni Katić bio ozlijeđen, pa nije mogao igrati dvije utakmice tjedno. Tako sam se izborio i za neki status u prvoj momčadi."

Damir Krajac / CROPIX

Međutim, Alonso je smijenjen, klub je shvatio da je pogriješio s "legijom stranaca", polako se prva momčad ponovno "pohrvaćuje", a na klupu je sjeo Slaven Rimac, koji je dotad vodio drugu momčad. Čovjek bi pomislio da će se za Perkovića tako otvoriti još više mjesta, ali...

"Sad sam samo u drugoj momčadi jer me ne žele povlačiti gore-dolje, ne bih imao veliku minutažu, pa je bolje da sam stalno s drugom ekipom. Bitno mi je da imamo što više pobjeda, a ne vole nas jer smo Cedevita, svi govore da suci natežu za nas, pa je stalno pritisak na nama. A mi samo želimo pokazati da vrijedimo i da možemo igrati. Ali da smo izgubili puno utakmica, ne bi više ni bilo druge momčadi jer Cedevita uvijek želi pobjeđivati i osvajati titule", kaže Perković, koji zbog prelaska Katića u prvu momčad sad više igrao kao razigravač, iako kaže da se ugodnije osjeća na "dvojci".

Na toj je poziciji igrao u U-20 reprezentaciji, koja se ovog ljeta s EP-a senzacionalno vratila sa srebrom.

"Mi smo bili neka izgubljena generacija koja nikad ništa nije napravila, ispala je u B diviziju, a sad smo se htjeli skupiti i pokazati što znamo. Nije velika razlika između drugih ekipa i nas, dobili smo i Francuze, koji su dvaput već osvajali medalje u mojoj generaciji, samo su atletski moćniji od nas. Cijelo to prvenstvo bilo je prekrasno iskustvo, pogotovo finale pred punom dvoranom. Ima među nama vrhunskih igrača, koji pokazuju da mogu, samo moraju dobiti priliku i imati volje."

Jure Miskovic / CROPIX

Seniorska reprezentacija, međutim, naviknula nas je na puno lošije vijesti, što uporno pokazuje u ovim kvalifikacijama na SP.

"Jako je puno negative oko reprezentacije. Pobijedili smo Mađarsku, kakva god bila, ti igrači isto igraju za dobar novac. Izgubili smo od Litve, ali što je tu je, i to su sve bili mlađi igrači, osim Rozića i Bilana. Previše je negative, rezultati nisu dobri, ali ne može se uvijek pobjeđivati. No hrvatski narod tako je naučen, a pogotovo sad nakon srebra sa SP-a u nogometu. Ljudi u Savezu znaju što rade i sigurno će pronaći neko rješenje."

Neki njegovi vršnjaci iz U-20 selekcije, poput Karla Uljarevića i Mate Kalajžića, već su igrali i za seniore u ovim kvalifikacijama. Perković još nije dobio priliku, ali ni ne žuri. Zasad je potpuno fokusiran na Cedevitu.

"Volio bih postati član prve momčadi Cedevite jer je to velik klub, ući s njom u Euroligu i ostati na toj razini", kaže Toni o ambicijama za idućih nekoliko godina. NBA ga ne zanima, niti se zanosi budućnosti u njoj. Ipak, potpuno razumije klince koji tamo odlaze u njegovim godinama ili čak ranije, poput Ivice Zupca, Dragana Bendera i Ante Žižića, pa i Marija Hezonje. I njegov donedavni suigrač Džanan Musa otišao je ovog ljeta, kao 19-godišnjak.

FIBA

"Kad dobiješ veliku ponudu iz NBA lige ili europskih klubova, teško je odbiti takav novac koji ti osigurava život. Što ako ostanu još godinu dana u Hrvatskoj i ozlijede se, pa ih više nitko ne želi? Pokušavaju iskoristiti priliku koja im se pruža. Razumijem i Musu i ostale jer žele nešto više. Kad ti se pruži prilika, želiš je prihvatiti jer ne znaš hoće li doći druga."

Perković vrlo zrelo razmišlja, što se vidi i iz objašnjenja zašto nema običaj zakucavati na utakmicama, iako mu je to jedan od najljepših osjećaja u životu.

"Prvi put sam zakucao sa 14 godina, ostajali smo nakon treninga i zaletavali se na koš da vidimo tko će prije zakucati. Kad sam prvi put uspio, htio sam još 100 puta! Fenomenalan osjećaj, kao da sam dobio neku dodatnu energiju, jedostavno se desilo. Ali danas radije polažem jer i to vrijedi dva poena, a treba paziti na zdravlje jer od zdravlja zarađujemo."

Završio je ekonomsku školu u Zagrebu, fakultet bi volio upisati, ali zbog košarkaških obveza nema vremena ni za zabavu, a kamoli edukaciju.

FIBA

"Imamo treninge dvaput na dan, putovanja, hvatam mrvice društvenog života, čak sam i ljeto proveo s reprezentacijom. Nadam se da ću iduće imati za sebe i družiti se s prijateljima koje skoro uopće ne viđam. Svi mi košarkaši samo ljeti imamo nešto društvenog života. U slobodno vrijeme volim jesti i gledati filmove, često idem u kino jer sam inače samo u dvorani i stanu. Nekidan sam gledao novog "Robina Hooda", a najviše volim Marvelove filmove. Nisam neki kuhar, smotan sam za to. Pokušao sam nekoliko puta, mama mi pošalje neki recept, a ja u procesu uspijem zapaliti krpu. zato radije odem u restoran."

Osim košarke, prati i nogomet, a mlađi mu brat igra za Istru 1961. No tvrdi da nema omiljeni klub, iako je imao faze navijanja i za Dinamo i za Hajduk.

"Kao mali jako sam volio Dinamo, ali nono mi je hajdukovac, pa sam prešao na hajduk. Sad ne navijam ni za jedne, ali mi je drago što Dinamo ima sjajne rezultate u Europskoj ligi. Kao mali sam jako volio Milan, Istra je bliska Italiji, pa me uvijek zanimala Serie A, pa iako pratim sve, najviše gledam utakmice klubova s našim igračima i trenerima."

KK Cedevita

Wunderkind

Toni Perković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter