Dževad Turković

'Ćiro me izvukao iz igre kada smo se borili za naslov prvaka da bude pošteno, a Cvita mi je 'ukrao' 15 dana ljetovanja u Poreču'


Slaven Knežević
21.10.2018.08:00
'Ćiro me izvukao iz igre kada smo se borili za naslov prvaka da bude pošteno, a Cvita mi je 'ukrao' 15 dana ljetovanja u Poreču'
privatna arhiva

sažeto

Dževad Turković novi je gost u našoj rubrici 'Gdje si legendo', a s nama je podijelio nekoliko urnebesnih anegdota iz svoje karijere


Slaven Knežević
21.10.2018.08:00

Dževad Turković karijeru je započeo u OFK Titogradu iz kojeg je 1989. godine stigao u zagrebački Dinamo i ostao sedam godina. Iako je rođeni Crnogorac, Turkovića su sjajne igre u modrom dresu dovele do hrvatske nogometne reprezentacije u kojoj je igrao s legendarnim Vatrenima. Osim za Titograd i Dinamo, nastupao je i za Varteks i Osijek u kraćim navratima, a pet godina proveo je i u Južnoj Koreji gdje je igrao za Busan IPark i Seongnam FC. Iako je uglavnom igrao na poziciji beka, za Dinamo je zabio 67 golova i bio ponajbolji igrač modrih. U Dinamo ga je doveo Čedo Jovičević, otac trenera Dinama II, Igora Jovičevića.

"Počeo sam ovdje u Crnoj Gori. To je sad OFK Titograd, a bio je prije Mladost. Tu su sada Igor Pamić i Štef Deverić treneri. Tu sam počeo i igrao sam za mlađe selekcije reprezentacije. Sa mnom su iz Hrvatske tada u reprezentaciji bili Zoki Mamić i Alen Peternac. Dinamu me preporučio Čedo Jovičević, tadašnji pomoćnik Josipa Kužea. Velimir Zajec i Čedo su me došli gledati u Sloveniju. Igrali smo u toj bivšoj međurepubličkoj ligi. Morao si biti najbolji u Crnoj Gori da to igraš, iz Slovenije je došla Ljubljana ili ne znam tko je bio najbolji i tako iz svake zemlje. To se igralo kao predigra finala Kupa ondašnje Jugoslavije na stadionu JNA. Predigru smo igrali mi omladinci", kaže Turković pa nastavlja:

"Dobro sam igrao i imao sam puno ponuda, ali Dinamo je bio najbolji i najkonkretniji i došao sam u Dinamovu drugu momčad. Koja su to imena bila tada... Tu je bio Boban, Šuker, Mladenović, Shala, a u drugoj momčadi Škerjanc, Matić, Prskalo, znači ja sam bio fasciniran. Došao sam iz malog kluba u jedan tako veliki klub. To je san svakog igrača. Dinamo je broj jedan. Naravno, i Hajduk je tu, ali Dinamo je Dinamo. Imao sam tu sreću da sam im se svidio i odmah smo potpisali stipendijski ugovor."

Dževad Turković

Turković je u Dinamu prošao sve najbolje hrvatske trenere, ali najviše pamti anegdote s legendarnim Ćirom Blaževićem.

"Igramo protiv Cibalije, pun stadion, borimo se za prvaka i Cibalija ostane bez igrača. Idem po desnoj strani i odjednom me Ćiro uhvati za ruku i kaže: 'Sjedni, sine!'. Ja sad ne znam gdje sam, gdje se nalazim, što je bio razlog da me posjedne na klupu. Igrači se pitaju što je sa mnom, strah ih je da mi se nije nešto dogodilo, a Ćiro kasnije kaže: 'Htio sam da Cibalia i Dinamo igraju 10 na 10 da bude pošteno'. Htio je da bude pošteno, a mi se borimo za prvaka. Naravno, kasnije smo dobili i smijali se tome", kaže Turković pa dodaje kako mu je bila čast igrati za Ćiru:

"Imao sam tu čast da me trenira Ćiro i da igram za Dinamo s takvom ekipom i hrvatsku reprezentaciju. Bio sam počašćen igrati s takvima kao što su Boban, Štimac, Šuker, Jarni, Bokšić, ma svi... To je stvarno bila sjajna generacija. Svaka čast i ovoj sad generaciji koja je postigla ovakav uspjeh. Imao sam sreće pa sam se slikao s Modrićem, dao mi je i potpisani dres. Rakitić, Mandžukić, Perišić, Kovačić, sve su to vrhunski igrači i sve se savršeno poklopilo. Malo sreće, dobar trener, dobra klapa, dali su 300 posto od sebe i tu je rezultat. Žao mi je što nisu one Francuze pobijedili, ali to je bio takav splet okolnosti. Francuzi igraju zatvoreno i napadaju iz kontre. Pa i sudac je bio tu faktor. U prvom poluvremenu nisu imali udarac na gol, a zabili su", kaže Turković.

Dževad Turković

Rođeni ste u Podgorici u Crnoj Gori, ali nastupali ste za Hrvatsku čiji ste dres obukli u šest utakmica. Kako je došlo do toga?

"Četiri godine sam bio jedan od boljih igrača u hrvatskoj ligi. Sanjao sam da zaigram za Hrvatsku i igram pored takvih igrača, pored takvog trenera, pored takvih ljudi. Čast mi je bila da me jedan takav trener pozove i da me prihvate svi ti igrači koji su danas legende hrvatskog nogometa. Jedino mi je žao što nisam odigrao više utakmica zato što sam dobro počeo. Počeo sam protiv Mađarske i sjećam se da sam namjestio gol u prijateljskoj utakmici, odigrao sam cijelu utakmicu protiv Argentine, igrao sam još par utakmica. Mogao sam ući u povijest hrvatskog nogometa. Bila je to prva utakmica protiv Estonije i Bokšić mi je dodao, ja sam šutirao, ali golman mi je skinuo udarac i natrči Šuker i zabije gol. A mogao sam biti prvi koji je dao gol za hrvatsku reprezentaciju. No, to je u život i sreća. Mogao sam i bolje proći jer sam imao kvalitetu, ali što je, tu je."

Ipak, karijera Vam je i dalje bila sasvim solidna.

"Ma je, ali kada su me tražili iz Italije, Španjolske ili neke druge zemlje, uvijek mi je bilo rečeno da čekam jer sam potreban. Nije to bilo kao danas da ideš čim se pojavi prva dobra prilika. Bilo je puno teže prije. Drugo je vrijeme i ja to sve shvaćam. Svi moji dobri kolege su igrali vani. Šimić u Italiji, Viduka u Engleskoj, Marić u Engleskoj, Cvitanović, Šokota... nisam bio puno slabiji od njih, samo je falilo malo sreće. Istina, igrao sam druge pozicije. Bio sam svestran, bilo mi je bitno samo igrati."

Iako ste po vokaciji bili veznjak, najčešće ste igrali na beku, a za Dinamo ste u 353 utakmice postigli 67 golova.

"Moja prava pozicija je vezni, ali kad je na veznom trebao igrati ne znam tko već. Pita trener mogu li igrati neku drugu poziciju, ma naravno da mogu, samo daj da igram. Trenirali su me najbolji treneri u Hrvatskoj od Branka Ivankovića, Josipa Kužea, Vlatka Markovića, Otta Barića, Cice Kranjčara do Ćire Blaževića. Imao sam sreće da me oni treniraju i zato sam Hrvatskoj zahvalan. To je moja druga domovina, sve mi je pružila."

Dževad Turković

Čuo sam da su se za igrača utakmice u Vaše vrijeme u HNL-u dijelile neke, danas jako neobične, nagrade poput mikrovalne pećnice.

"Cvitanović i ja bili smo na posudbi u Varteksu i igrali smo protiv HAŠK-a Građanskog. Znate da su se imena mijenjala. No, bio je pun stadion i ja dam dva gola i Cvita da dva gola, ali dao je iz penala. Na kraju, Cvita bude proglašen za igrača utakmice. Bio sam mlad i razočaran pa sam par minuta prije kraja izašao s terena. Viču za mnom ovi funkcioneri: 'Gdje ćeš Ture?', ma rek'o: 'Niste me izabrali za igrača utakmice'. Tada je nagrada bila 15 dana ljetovanja u Poreču. Tobože sam se malo naljutio i oni viču za mnom kako ću biti igrač utakmice iduću utakmicu", kaže Turković pa nastavlja:

"Iduću utakmicu igramo protiv Rijeke i ja stvarno dam gol. Možda sam bio igrač utakmice, a možda nisam, ali dali su mi. Dobio sam bon u vrijednosti od tisuću maraka koji je vrijedio za kupovinu televizora, a mogao sam ga koristiti i u Levisovom dućanu. Iskupili su se odmah sljedeći tjedan, hahaha. To razdoblje u Varaždinu je bilo super. Odmah su me prihvatili. Nisam htio u Dinamu biti rezerva. Bolje da se igra nego da sjedim na klupi."

Dževad Turković

Nakon Dinama otišli se u Južnu Koreju gdje ste proveli pet godina. Kakva su iskustva iz te, ipak nogometno egzotične, zemlje?

"Mene tamo odveo Marko Naletilić, danas Pjacin menadžer. Iskreno da Vam kažem, nisam imao pojma gdje idem. Vozimo se 12 sati iz Frankfurta, dolazimo tamo, a tamo druga klima. Milijunski grad, ne znam ni ja koliko ih ima. Ovaj Seul 10 milijuna ili ne znam koliko, ovaj Busan gdje sam ja bio isto jedno pet, šest milijuna stanovnika. Znači sve je drugačije. Još je to bilo prije 20-21 godinu pa je kultura i baš sve bilo drugačije. Nije bilo tolike ekspanzije tamo. Danas je sve drugačije, a novac koji danas nude je top", rekao je Turković pa se prisjetio jedne anegdote sa Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu:

"Moj najbolji prijatelj u to vrijeme Ahn Jung-Hwan je legenda u Koreji. Talijanima je na tom Svjetskom prvenstvu u četvrtfinalu dao gol i izbacio ih s prvenstva, a igrao je u Perugii. Kada je predsjednik Perugie to vidio rekao mu je: 'Nemoj se više vraćati' i potjerao ga je iz kluba samo zato što je Talijanima dao gol. Čovjek je morao tražiti drugi klub. Ali, Jung-Hwan je baš velika legenda tamo. Oni su u Koreji baš veliki fanovi i ludi su za nogometašima. To je neopisivo kako se ponašaju prema njima. Ne daju im da dišu dok im ne daju autogram ili sliku."

Dževad Turković

Pratite li danas svoj Dinamo?

"Pratim Hrvatsku i hrvatski nogomet i odem na utakmicu svaki put kad mogu. Uvijek dobijem karte. Uživo sam gledao preko 350 utakmica Dinama, a i za reprezentaciju, kad god se obratim ljudima iz HNS-a, dobijem ulaznicu za sebe i koga želim povesti. Zagreb mi je ostao u najboljem sjećanju. Imam tamo puno prijatelja od Šimića, Cvitanovića, Marića, Mlinarića, ima ih baš dosta. Dinamo je dovođenjem Bjelice napravio odličnu stvar. Uz malo sreće mogli su i one Švicarce izbaciti pa igrati Ligu prvaka, ali nije loše ni ovo u Europskoj ligi. Imaju dvije pobjede i igraju dobro. Igrao sam protiv Bjelice kada je on igrao u Osijeku, a vidim da je danas odličan trener. Doveo je igrače po svom ukusu, ima homogenu ekipu, a ima dosta i mladih igrača. Sve je posložio, a to je prepoznala i publika koja se vraća na stadion. Navijači se vraćaju, a to je veliki plus za Dinamo. Dinamo je institucija. Gdje god idem po Balkanu Dinamo je broj jedan. Svi su frapirani načinom kako Dinamo radi i školom nogometa. Vide se i rezultati. Pa koliko je samo dobrih igrača izašlo iz kluba? Mandžukić, Modrić, pa sad ovi mlađi Halilović, Ćorić, Brekalo... Nadam se da će danas, sutra i moji sinovi igrati u Dinamu, a onda i za Hrvatsku."

Dakle, sinovi kreću istim stopama kao i Vi?

"Nadam se da će tako biti. Vjerujem da će biti nešto, ali treba vremena. Meni je Hrvatska sve. Sada sam bio gledati Crnu Goru, ali otišao sam samo zato da se slikam s Joseom Mourinhom jer sam s Peđom Mijatovićem isto dobar i sa Savičevićem. Imam i od Modrića dres i sliku s njim. Jest da mi sin više navija za Messija i Rakitića, ali ja navijam za Modrića. Podijeljeni smo kada se radi o Barceloni i Realu, ali kada igra Hrvatska svi obučemo dresove i svi smo pred malim ekranima. Učim ih tako od malena. Ima sad trenera s kojima sam igrao poput Dalića ili Ladića, pa im pokazujem slike iz igračkih dana s igračima s kojima sam igrao. Rekli su mi da bi voljeli da ih jednom odvedem u Hrvatsku. Stvarno ih još nisam vodio jer su još mali, ali sigurno ću ih voditi. Presretan sam i ja i moja obitelj zbog toga što sam imao prilike igrati za Hrvatsku. Imam samo pozitivna iskustva. Svi me pitaju zašto sam se vraćao u Crnu Goru kada toliko volim Hrvatsku, ali eto, tu sam se oženio i dobra je klima. Zagreb nije jeftin. To je Europska Unija."

Dževad Turković

Kako Vam se čini današnji HNL?

"Vidim da je Rijeka dobra, a to je dobro za hrvatski nogomet. Hajduk k'o Hajduk, uvijek turbulencije čim nema rezultata. No, vidim da je Rijeka dobra, Lokomotiva gura dobro, Osijek je odličan, znači ima četiri, pet klubova koji su dobri i financijski dobro stoje. Ostali se bore kao i svugdje. Mladi igrači odlaze van, ali to je za nekoga dobro, a za nekog ne. Ovisi o igraču, ali tako se uzima lova. To je mač s dvije oštrice. Netko dobije šansu vani, a netko ne."

Za kraj, gdje ste danas? Čime se bavite?

"Počeo sam raditi s igračima kao menadžer i to sasvim slučajno. Zvali su me neki moji bivši suigrači iz Koreje i pitali mogu li im pomoći i biti desna ruka. Ne mogu oni pratiti tko je dobar u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i ovom području. Htjeli su dobre igrače i tako sam počeo raditi za njih. Sedam godina se već time bavim. Nabavljam im igrače i šaljem ih u Koreju. Ako sve bude dobro, potpisujemo ugovor. Pratim ove mlađe kategorije dosta. Drago mi je što je ova mlada hrvatska reprezentacija otišla na Euro. Par puta sam bio s Brekalom i Halilovićem i stvarno ta generacija puno obećava. To je sjajno za budućnost Hrvatske. Ovo drugo mjesto donijelo je još veći porast u cijeni i podignulo ljestvicu. Hrvatska sada mora biti uz bok Brazilu i Francuskoj. Sada se očekuje da Hrvatska bude među prve tri ekipe na svijetu", zaključuje Turković.

Dževad Turković

nogomet

hrvatska nogometna reprezentacija

Dinamo

Gdje si legendo

Dževad Turković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter