Darko Jozinović

Član slavne Hajdukove generacije prži se na 50 stupnjeva! 'Spavamo u čuvanom naselju, ne izlazimo van, a za sve je 'kriv' izbornik Dalić!'


Dejan Šmehil
11.08.2019.08:00
Član slavne Hajdukove generacije prži se na 50 stupnjeva! 'Spavamo u čuvanom naselju, ne izlazimo van, a za sve je 'kriv' izbornik Dalić!'
Cropix, privatna arhiva

sažeto

U nedjeljnoj rubrici "Gdje si legendo" ugostili smo nekadašnjeg Hajdukovog lijevog bočnog koji trenerski kruh zarađuje u Saudijskoj Arabiji


Dejan Šmehil
11.08.2019.08:00

Triput zvoni mobitel, triput poziv odbijen. Već smo mislili da smo dobili krivi broj, ali onda smo preko poruka saznali da je junak naše nedjeljne rubrike "Gdje si legendo", Darko Jozinović, ni manje ni više nego u - Saudijskoj Arabiji!

Očekivali smo da će nam se nekadašnji lijevi bočni Hajduka javiti iz Rudeša, gdje je proteklih godina radio kao trener mlađih selekcija, nešto kratko i kao trener prve momčadi, ali on se prži na bliskoistočnom suncu.

Darko, kako ste završili u Saudijskoj Arabiji?

"Da, evo me u Saudijskoj Arabiji. Jako sam dobar prijatelj s izbornikom Zlatkom Dalićem, još iz vremena kad smo zajedno igrali u Hajduku, a dogodila se situacija da je klub Al-Hilal tražio naše trenere u svojoj školi nogometa. Prije 10-ak dana me zvao, pitao me bih li htio ići ovdje raditi i evo me, tu sam", pojašnjava Jozinović te dodaje:

privatna arhiva

"Dalićeva riječ je svetinja tu. Ako te netko može preporučiti onda je to on, njemu su sva vrata otvorena. I sam je ostavio dubok trag u klubu, a dodatno je dobio na reputaciji nakon osvajanja srebra s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu."

Što konkretno radite u Al-Hilalu?

"Nas sedam trenera došli smo u Riyad. Sve hrvatski stručnjaci i svi radimo s mlađim kategorijama. Četiri trenera i tri trenera vratara. Ja vodim selekciju do 13 godina, to je 2006. i 2007. godište. Sa mnom su Saudijac kao prevoditelj, zatim moj trener vratara, njihov kondicijski, liječnik te menadžer za momčad."

Znam da ste tek nekoliko dana tamo i teško je donositi neke ocjene, ali kako je raditi s njihovom djecom?

"Da, svi smo krenuli prije nekoliko dana, ja zapravo s pravim radom krećem tek idući tjedan. Specifično je raditi u svakom slučaju, oni dolaze na pripreme nakon tri mjeseca stanke. Imaju jako veliku stanku. Prvenstvo mi kreće tek 25. listopada. a 13. kolovoza krećemo s treninzima, nekih 10-ak dana traje selekcija, i u biti, tek nakon toga ulaziš u pripreme. Kad jednom krene prvenstvo, nema stanke. Igra se stalno, nema pauze u zimi kao kod nas. Iako ovo zima kod njih treba shvatiti doslovno."

privatna arhiva

Kad smo već kod 'zime', kako je sad po ljeti?

"Ono sve što si slušao, o uvjetima, vrućini... Znali smo da dolazimo u to, ali ne možeš se pripremiti uopće! Ne mogu vam to opisati jednostavno. Ovdje je 45-50 stupnjeva. Danas je bilo malo lakše, bilo je 35... Nema sparine, suh je zrak i baš je vruće. Kao da si u pećnici! U gradovima na obali je malo lakše jer ima barem vlage."

Opet kažem, kratko ste tamo, ali kakav je život tamo? Kakvi su prvi dojmovi? Je li vas nešto šokiralo?

"Nije me zasad ništa šokiralo ha-ha, ali čovjek se svakako iznenadi. Vidiš odmah da si došao u posebnu kulturu. Mi smo smješteni u naselju za strance Del Mar Coppound. To je zatvoreno naselje, čuvano. U apartmanima smo i tu smo cijelo vrijeme. Imamo sve tu, bazen, teretanu, baš sve što nam treba. Ne izlazi se van tijekom dana, klima odradi svoje, a treninzi su navečer", kaže nekadašnji hajdukovac i dodaje:

"Riyad je ogroman grad, nekih šest milijuna stanovnika. Od našeg naselja gdje živimo do centra gdje treniramo ima 35-40 minuta vožnje kroz grad. Igrači ovdje imaju svoje rituale, molitve i ostalo, odrađuju to prije treninga i to se poštuje s naše strane. Što se ljudi tiče, moram reći da su jako susretljivi i pažljivi prema nama. Prvi utisci su baš dobri!"

Zeljko Puhovski / CROPIX

Nakon što smo pretresli aktualni trenutak, vratili smo se malo u prošlost. Darko, imali ste kratku epizodu na klupi seniora Rudeša, vodili ste ih dva kola prije zimske stanke u prošloj sezoni. Zašto tako kratko?

"Dogodila se smjena Loze i takav je bio dogovor. Da u tom razdoblju do kraja prvog dijela prvenstva uskočimo mi iz škole nogometa – ja kao glavni trener, a Bolarić i Vodanović su mi bili pomoćnici. Prihvatili smo taj posao jer smo smatrali našom obvezom pomoći klubu u takvoj situaciji. Zadovoljan sam kako smo odradili ta dva kola, a dogovor je bio da ne nastavljamo nakon zimske stanke."

Momčad je preuzeo Tomislav Ivković, a Jozinović se s pomoćnicima vratio u omladinski pogon. No, zanimalo nas je, zašto se Darko uopće odlučio na trenerski poziv?

"Još dok sam igrao u Hajduku upisao sam Kineziološki fakultet, smjer nogomet. A znate kako je to, kao i većina nogometaša dok još igra, razmišljao sam što nakon karijere. I odlučio sam ući u trenerski posao. Naravno, nisam odmah mogao znati da ću postati trener, ali išao sam u tom nekom smjeru. A kako je karijera išla svom kraju, vidio sam da je to ono što želim."

Cropix

Dosad je Jozinović uglavnom bio uključen u rad s djecom. Više vas privlači taj razvojni segment kod nogometaša ili se ipak vidite na klupi seniorske momčadi?

"Ma znate, nije to sad da sam ja odlučio – neću više raditi s djecom, radit ću sa seniorima. Ili obrnuto. I prije odlaska u Saudijsku Arabiju bilo je razgovora s jednim drugoligašem, ali iz toga se nije rodilo ništa. A ovo u Saudijskoj Arabiji je jedna posve druga situacija. Dobiti šansu da odeš van i ne prihvatiti, nije to baš za kockati se... Što će biti za godinu dana, ne znam. Ovdje smo dobili ugovor na godinu dana pa ćemo vidjeti za kasnije."

Hajmo još malo više u prošlost. Na početak Darkove nogometne karijere. Gdje ste počeli igrati, s koliko godina i zašto baš nogomet? I bez imalo ustručavanja, Jozinović odmah u glavu:

"Ja sam Slavonac iz Vinkovaca, počeo sam s 10 godina, a nogomet mi je bio i ostao najvažnija stvar na svijetu."

I onda je polako krenuo odmotavati film svoje karijere.

Marko Miscevic / CROPIX

"U vinovačkom Dinamu, kako se tada zvala Cibalia, sam počeo igrati. Tu sam odradio cijeli omladinski staž. Vrlo mlad sam zaigrao i za seniore, već sa 17 godina sam nastupao u drugoj jugoslavenskoj ligi. Tu sam se kalio, na gostovanjima poput Subotice, Zrenjanina, Sarajeva... Bio sam dosta talentiran, zato sam i počeo tako rano igrati u seniorima, a nastupao sam i za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije. I nije mala stvar kad igrač iz malog vinkovačkog kluba dođe do nacionalne selekcije pored svih tih velikih klubova. Bilo je vrlo teško probiti se pored tih igrača. Onda je došao rat..."

Jugoslavija je nestala, a oformila se Prva HNL, gdje je od 1992. do 1995. nastupao u Cibaliji pa je uslijedio odlazak u Split. U Hajduku ste bili dio one najslavnije momčadi otkako je HNL-a, četvrtfinale Lige prvaka, dvostruke krune...

"Uf, da! Bio sam gotovo četiri godine tamo. Sjećanja su to koja ostaju i dan danas, stekao sam puno prijatelja i te četiri godine su me obilježile kao čovjeka, a živio sam 10 godina u Splitu sve skupa. I uvijek mi je ugodno doći u grad, u klub... Igram i za veterane tu i tamo."

Ronald Gorsic / CROPIX

Kao da smo otvorili nekakav kovčežić s blagom, sjećanja su navirala...

"Bili smo sjajna generacija. Igrački smo bili kvalitetni, ali i ljudske kvalitete te momčadi bile su na visokoj razini. Družili smo se stalno izvan terena, izlazili sa suprugama, bili smo baš prava klapa!"

Imate li neku anegdotu iz tih splitskih dana, jesu vas ljudi zaustavljali po ulici?

"Ma znate i sami, Split je specifičan grad po svemu. Navijači su nenormalno privrženi klubu. Drže jako do igrača i vrlo je ugodno biti igrač Hajduka. Kad igraš pošteno i daješ sve od sebe. Ja nisam nikad imao problema. I dan danas se ugodno osjećam kad dođem dolje. A to što nekad malo sve iskoči iz okvira, to treba prihvatiti i shvatiti jer ljudi su tamo temperamentni i previše emotivno doživljavaju sve vezano uz Hajduk."

Rekao bi veliki Bukle, emocije su za*ebane. A kad smo već kod emocija, kakav je osjećaj igrati pred punim Poljudom? Darko je imao tu čast.

"Fantastičan! Kad uzmem u obzir cijelu karijeru, puni Poljud i ono ozračje, to je nešto... Ma ne mogu to ni opisati, to se mora doživjeti, teško je to ispričati riječima. I danas kad razgovaram s prijateljima i bivšim igračima, svi kažu da se i sad naježe na one derbije s Dinamom. Jednostavno te nosi publika, ta navijačka armija! Svaki igrač može samo poželjeti da ima takve navijače. Znaju biti i neugodni, ali takvu podršku ima vrlo malo klubova."

Nakon Hajduka, Jozinović je odradio epizodu u Karlsruheu.

Cropix

"To je jedno sasvim drugo iskustvo, ali jako ugodno iskustvo. Igrao sam u njemačkoj drugoj ligi, bio sam dvije godine tamo i zaista je bilo super. Nemam apsolutno nikakvih loših iskustava. Jedino malo žalim što sam mogao ostati i dulje jer su tražili da produljim ugovor, ali vuklo me natrag u Hrvatsku."

A vratio se u domovinu i potpisao za Zadar.

"Da, vratio sam se i došao u Zadar i s njima bio prva druge lige tada. Nakon toga sam nešto kratko bio u Dragovoljcu pa se vratio u svoju Cibaliju. Bio sam tamo dvije godine, od 2003. do 2005. i nakon toga igrao u nekoliko, nazovimo ih tako, manjih klubova – Vinogradaru, Samoboru..."

Postoji razlog zašto se Darko 'vrzmao' oko Zagreba u to vrijeme.

"Dobio sam dijete, kći Ivu. Bilo je nekih problema oko trudnoće pa sam zato i odabrao zagrebačke klubove da joj budem bliže. Igrao sam i u HAŠK-u, a karijeru završio u Sesvetama, s 39 i pol godina. Praktički sam igrao do samog kraja, koliko sam god mogao."

Nakon što je objesio kopačke o klin, odmah je sjeo na trenersku klupu.

"Da, odmah sam preuzeo Sesvete i vodio ih jedno 2-3 mjeseca. Bili smo prvaci lige", ponosno ističe Jozinović.

Kako gledate na današnju Cibaliju i današnji Hajduk? Eh, kao da smo dirnuli u Darkovu veliku ranu, na spomen Cibalije razvezao mu se jezik. I olakšao je dušu.

Ronald Gorsic / CROPIX

"I u moje vrijeme, kad sam igrao, u Vinkovcima nikad nije bilo nešto previše novca. Nema ni sad, ali ne slažem se da je novac jedini razlog da nema rezultata. U klubu, bojim se, postoji kriza vođenja i to traje već godinama. Nije to od jučer. To dokazuje i ispadanje u treću ligu. A to je za Cibaliju nedopustivo! Druga liga je minimum za taj klub. I samo ispadanje u treću ligu nije se smjelo dogoditi. Sad se Cibalia vratila u 2. HNL, ali ja opet ne vidim viziju za budućnost. Sve je to nekako stihijski, ide se od sezone do sezone. Bojim se da će i tu drugu ligu, koja je također financijski zahtjevna, teško moći pratiti. Ne kažem da će ispasti, ali bit će im teško. Ali manje je tu bitan taj igrački problem, Cibalia ima krizu u rukovođenju. Predsjednici, treneri... Biraju se po ne znam kojem ključu. U moje vrijeme, čovjek je morao imati ime da preuzme klub. A sad, tko je htio, mogao je biti predsjednik. Meni kao Vinkovčaninu je to nedopustivo, moj su prvi klub i prva ljubav. Pratim ih cijelo vrijeme i nadam se da će biti bolje.
A što se Hajduka tiče, on nema financijskih problema, ali godinama se događaju neke situacije koje baš i nisu logične za tako veliki klub. Hajduk svake godine mora ići na trofeje, ali teško to može ostvariti u današnje vrijeme. Što zbog turbulencija koje prolazi godinama, što zbog jakog Dinama. Zadnji trofej osvojen je 2013., a to je za tako velik klub bogate povijesti – premalo."

A jeste vi zadovoljni svojom karijerom? Sad kad se osvrnete- žalite za nečim možda?

"Ne žalim apsolutno ni za čim! Nogomet mi sve na svijetu, želio sam igrati za Cibaliju, ostvario sam taj san. Otišao sam u Hajduk, jedan od najvećih klubova u Hrvatskoj, igrao sam vani... Zaista nemam za čime žaliti. Izbjegavale su me i ozljede, što je ključno za sportaša. Osvajao sam trofeje s Hajdukom, to svaki igrač može samo poželjeti! Tako da, zadovoljan sam karijerom u potpunosti."

Imate li neki hobi u slobodno vrijeme ili ste 24 sata u nogometu?

Boris Arbanas / CROPIX

"Normalno da imam, volim pogledati dobar film, pogotovo sad kad sam tu u Saudijskoj Arabiji. Volim i otići na kavu s prijateljima, odmoriti malo. Družiti se sa suprugom Marinom, obitelji, rodbinom. Ukratko, vodim normalan život, živim normalnim ritmom. Aktivan sam i dalje u nogometu veteranski, nisam se zapustio."

A hoće obitelj dolaziti kod vas?

"Kakvi su tu apartmani, tri obitelji bi stale u moj ha-ha-ha. Nešto kemijamo, kad bude stanka ili će oni doći tu ili ću ja u Hrvatsku. Ali tek sam došao i trenutačno je posao na prvom mjestu. I prilagodba na vrućine ha-ha. Joj, to treba doživjeti, imam osjećaj da je sunce tu ispred nas, na kilometar-dva...", zaključio je Jozinović, a onda nas iznenadio na kraju:

"Znate, baš mi je drago što ste me se sjetili. I moram pohvaliti ovu vašu rubriku jer stvarno mislim da je u tim 90-ima igralo pregršt kvalitetnih igrača u ligi i da treba čuti što imaju za reći. I kad bih povlačio paralelu s današnjim vremenima, nekako je to bilo kvalitetnije kad smo mi igrali. Ljudi su imali što vidjeti i stadionu su imali više gledatelja nego danas!"

nogomet

Hajduk

Gdje si legendo

Cibalia

trener

Saudijska Arabija

Darko Jozinović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter