Dnevnik jednog navijača (11)

'Dečko u invalidskim kolicima nosi kockasti dres na Crvenom trgu i sanja Hrvatsku na tronu'


100posto
11.07.2018.08:00
'Dečko u invalidskim kolicima nosi kockasti dres na Crvenom trgu i sanja Hrvatsku na tronu'
Cropix/Ilustracija

sažeto

Samo za 100posto jedan hrvatski navijač prepričava svoje događaje sa Svjetskog prvenstva iz Rusije


100posto
11.07.2018.08:00

Moskva. Moja prva lokacija po dolasku u Rusiju, prvo presjedanje bez zaustavljanja. Pa opet kada sam se vraćao iz Kalinjingrada, pa opet kada sam putovao u Nižnji, Rostov, Nižnji, Soči. Moskva. Sve se je vrtjelo oko Moskve, tako je valjda moralo završiti. Jedino pravedno.

Ugodnih, osvježavajućih 18 stupnjeva dočekalo me je u ruskoj metropoli. Dvostruko manje u odnosu na Soči i to mi odgovara. Uzimamo Yandex taksi i idemo prema gradu i vozimo se u golemoj koloni od četiri trake. S jedne i druge strane je gužva, vidim da se niti taksist ne živcira. Takav je stil života u Moskvi, gužve, goleme prometne gužve.

Tamo kad smo bili udaljeni samo kilometar od hotela pisalo je da ćemo još morati voziti se 20 minuta, gužva je bila tolika, ali tipkam po mobitelu, gledam pješake koji hodaju brže nego što se mi vozimo. Lijepe, prelijepe Ruskinje hodaju uz cestu, tu su i biznismeni koji s aktovkama preletavaju cestu, a vidim i skupinu dječaka kako voze gradske bicikle, koje će poslije ostaviti na jednoj od lokacija.

Ceste su čišće nego one u Njemačkoj, lokalci su maksimalno u odjevnom trendu, vidim čak stariju gospođu kako nešto na kiosku plaća s mobitelom..., da ne znam da je Moskva, rekao bih da je New York, London, s tim da bih naglasio da mi je ovaj grad još i ljepši. Zbog širokih, lijepih avenija, starijih zgrada koje su toliko ušminkane i očuvane da imaš dojam da su možda prije nekoliko godina izgrađene.

I evo me u hotelu konačno. Sokolniki ili tako nešto ne odaje dojam da je imalo reprezentativan, baš kao i moj saldo u novčaniku, dobro je da se imamo negdje pokrpati. Hotel je više na sjevero-istoku, daleko je od čuvenog prstena, ali imamo besplatan prijevoz metroom, ako ništa ići će brže nego cestom.

Klasika, ostavili smo stvari u sobi i idemo prema metrou odakle ćemo crvenom linijom ili "jedinicom" prema Crvenom trgu. Stanica je lijepo uređena, tu su i neki glazbenici ispred, a svi mi s Fan ID iskaznicom imamo pravo na besplatan prijevoz. Zapanjuje me dubina u koju se spuštamo pokretnim stepenicama, mora da ima 100 metara u komadu. Ovi što se penju gore "skeniraju" ove koji se spuštaju i obrnuto i to već toliko dugo traje da možeš i knjigu čitati. Napokon smo dole, dolazi metro i upadamo.

Sve je jako lijepo uređeno. Dojmili su me se visoke svjetiljke koje vise sa stropova, ali i pločice sa suprotne strane pruge. Brzo se vozimo, snimljeni glas najavljuje svaku stanicu unaprijed, na engleskom i ruskom. Malo se mučimo s traženjem sugovornika na engleskom jeziku, ali dobro je, kartu smo proučili i za sada se nismo izgubili.

Stigli smo do Crvenog trga. Izašli smo van i skrećemo desno prema dugačkom podzemnom hodniku koji nas vodi doslovno do samog središta Moskve. No prije toga fasciniran sam voznim parkom koji vidim ispred sebe, tu je najmanje 200 bijesnih crnih limuzina, nije mi jasno, pa u nekoliko kvadrata ovdje je vrijednost valjda 50 milijuna eura, najmanje, no okrećem pogled i ubrzo mi sve sjeda na mjesto. Pa tu je Duma, njihov donji dom parlamenta. Tko drugi nego zastupnici.

Eno vidim prvog Hrvata u "kockicama", ovaj bome ima odijelo u crveno-bijelom dizajnu.

"Nekoliko tisuća eura stajala je svakog prosječnog navijača ova pustolovina do sada. A ako se nije baš štedjelo, možda i 10.000 eura", priča taj gospodin u mikrofon jedne ruske televizije.

"Rusija je prelijepa zemlja. Mi ćemo u Hrvatskoj pozvati sve naše građane da dođu posjetiti vašu zemlju isto kao što mi vas pozivamo na Jadran", završio je.

Na ulazu u Crveni trg stvara se velika gužva, pa tu su sada nove kontrole, svaka torba se pregledava. U samom središtu je minijaturno nogometno igralište, fanovi ovdje mogu iskušati svoja umijeća u ispucavanju penala, ali i popiti nešto.

Evo, konačno vidim i famozni simbol Crvenog trga, a tu je i Lenjinov grob. Ovdje je na stotine turista, velika je gužva. Vidim neke hrvatske TV postaje kako razgovaraju s engleskim navijačima, a tu je i dečko u hrvatskom dresu u invalidskim kolicima.

"Hrvatska prvak svijeta", viče ponosno.

Maštamo i mi, no više nije tako daleko. Sad smo već polako umorni i tražimo neki restoran, a prvi na koji smo naletjeli je McDonald's. Taj zaobilazimo, tražimo nešto s ovih prostora i odlazimo u jedan gruzijski. Kharcho juha već mi je postala standardna poslastica, a moj kolega Mladen voli Khachapuri. Cijene su oko 400 rubalja, što je negdje oko 40 kuna.

Idemo na kraju pogledati malo stadion, i to nam je nekako tradicija, a ovaj je uistinu poseban. Naravno ne možemo se previše približiti, došli smo do stanice Sportivskaja ili tako nešto, a onda smo se zaputili malo u blizinu, malo se fotografirali i potom natrag u bespuća dubina glasovitog moskovskog metroa.

Čitamo usput surfamo o našim junacima, spominju se neke ozljede, ali kakva god Hrvatska da istrči, bit ćemo ponosni. Zlato je tako blizu, a najslađe bi bilo prvo maznut Engleze. Odgledao sam polufinale Francuza i Belgijanaca, nakon toga pustili su reportažu o hrvatskim nogometašima u Rusiji. Penali, može i tako, sve za finale.

nogomet

SP 2018.

Rusija

Dnevnik navijača