SREĆKO BOGDAN

'Falsificirali su mi godinu rođenja da mogu početi igrati, Dinamo je 1982. postao prvak jer sam ja bio u vojsci, a Nijemci su me proglasili najboljim liberom Bundeslige'


Toni Horvat
30.09.2018.08:00
'Falsificirali su mi godinu rođenja da mogu početi igrati, Dinamo je 1982. postao prvak jer sam ja bio u vojsci, a Nijemci su me proglasili najboljim liberom Bundeslige'
Niksa Stipanicev / CROPIX

sažeto

Srećko Bogdan Čeči cijelu je igračku karijeru proveo u Dinamu i Karlsruheu, kao trener Intera umalo je postao prvak Hrvatske, a kao televizijski sukomentator zaradio je kultni status


Toni Horvat
30.09.2018.08:00

Imao je vrlo dobru igračku karijeru, koja je trajala skoro 20 godina, a cijelu ju je proveo igrajući za samo dva kluba. Radio je i kao trener te skoro ostvario najveće nogometno čudo u povijesti HNL-a, ali najveću nacionalnu popularnost stekao je 2006. kao sukomentator Željku Veli u prijenosima utakmica sa SP-a u Njemačkoj. Za novo izdanje naše rubrike "Gdje si legendo?" porazgovarali smo sa Srećkom Čečijem Bogdanom (61).

Za početak smo željeli razjasniti misterij - otkud nadimak Čeči?

"To je nadimak iz mladosti. Svatko je u kvartu u Murskom Središću imao nadimak, pa tako i ja. Nema neko posebno značenje, nadimke smo si davali mi prijatelji između sebe, tako smo imali Citija, Cigića, moj brat je Đono, a ja sam postao Čeči. I tako je ostalo", priča nam proslavljeni branič, koji je 11 godina igračke karijere proveo u Dinamu, a osam u njemačkom Karlsruheu.

U Dinamo stigao na 18. rođendan

"Počeo sam u Središću s 13 godina i odmah igrao za juniore, onda nije bilo pionira i kadeta. Sa 16 sam prešao u MTČ, ali morali smo falsificirati godinu rođenja da budem godinu stariji jer si tek sa 17 mogao igrati za prvu momčad, i to nakon specijalnog liječničkog pregleda", otkrio je Bogdan.

Nakon toga je potpisao za Dinamo i na 18. rođendan, 5. siječnja, bio na prvom treningu. I ostao sve do 1985. godine.

"Za moj dolazak u Dinamo najzaslužniji je Zorislav Srebrić, koji je bio trener regionalne selekcije, vidio me kad sam igrao za zagrebačku regiju na turniru u Poreču. Poslije je bio trener 'malog Ajaxa', kako smo zvali Dinamovu drugu momčad.

Zeljko Hajdinjak / Cropix

Međutim, iako je najveći dio karijere proveo kao branič - bilo stoper, bilo libero - na početku je bio napadač.

"U mladu reprezentaciju Jugoslavije došao sam još dok sam bio u MTČ-u kao jedini igrač iz međurepubličke lige, svi ostali su igrali u prvoj ligi. Na pripreme sam stigao kao centarfor, što sam igrao u MTČ-u, ali nije bilo libera pa me izbornik pitao bih li igrao libera. A meni je bilo bitno samo da igam za reprezentaciju. Iu Dinamu sam počeo kao centarfor, na prvoj utakmici protiv Sarajeva zabio sam za pobjedu 1-0, ali kad je Blašković otišao u inozemstvo, prešao sam na stopera. Kao mladom igraču bilo mi je samo bitno da igram, a igranje za Dinamo mi je bila velika čast. Kad sam otišao 1985., bio sam rekorder s 596 odigranih utakmica, uključujući i prijateljske", prisjetio se Čeči.

Dinamo u Jugoslaviji nije bio ni izbliza dominantan kao nakon osamostaljenja Hrvatske. Dok je Bogdan bio tamo, "modri" su osvojili samo dva Kupa i onaj slavni naslov prvaka 1982. godine.

'Zajec mi je rekao da zadržim traku pa sam podignuo pehar za osvajanje Kupa'

"A znate li zašto je Dinamo te godine bio prvak? Zato što sam ja bio u vojsci, haha! Propustio sam cijelu sezonu i vratio se tek za uzvratnu utakmicu finala Kupa. Rudi Belin je dolazio u Umag, gdje sam odrađivao vojsku, i tamo me pripremao. Trebao sam igrati prvu utakmicu, ali sam zbog visoke temperature završio u bolnici. Igrao sam u drugoj, ali smo izgubili."

Zato je iduće godine "nepravdu" naplatio s kamatama. Ne samo da je Bogdan osvojio Kup, nego je i podignuo trofej kao kapetan.

"Zajec je bio ozlijeđen, pa nije igrao od početka. Ja sam onda bio kapetan, a kad je on ulazio u drugom poluvremenu, ponudio sam mu traku, ali rekao je da je zadržim jer sam igrao od početka. Tako sam ja podignuo pehar."

Čeči je osvojio i jedan trofej s reprezentacijom. Na U-21 EP-u 1978. Jugoslavija je igrala finale na dvije utakmice protiv DDR-a te u prvom susretu u Magdeburgu pobijedila 1-0. Spektakularni uzvrat u Mostaru je, kaže Bogdan, bio jedna od njegovih najboljih utakmica karijere.

arhiva Cropix

"Oni su poveli 3-1, mi se vratili na 3-3, onda su oni opet poveli, a ja sam zabio za 4-4 i postali smo prvaci Europe. Kako sam zabio? Glavom nakon kornera. Za Dinamo sam zabio oko 120 golova, zajedno s prijateljskima, što je respektabilno za braniča, a manje-više svi su bili glavom nakon prekida. Čak mi je prijatelj jedanput ponudio okladu da plaćam večeru za cijelo društvo ako zabijem nogom. Tako se i dogodilo. Zabio sam nogom i platio večeru."

Taj se detalj zbio u njemačkoj fazi karijere, koja je počela 1985. prelaskom u Karlsruhe. Kad je Čeči stigao, taj je klub bio drugoligaš, no nakon godinu dana klupu je preuzeo Winfried Schäfer i KSC se počeo dizati...

"U klub sam došao kao stoper, a Schäfer mi je rekao da ću igrati libera. A ja još nisam ni govorio njemački! Ali kad sam se priviknuo, postao sam i kapetan, što mi je bila velika čast. Ušli smo u prvu ligu, bio je prekrasan osjećaj igrati u jednoj od najjačih liga svijeta, pred rasprodanim stadionom od 30-35.000 ljudi, a jedne godine sam proglašen i najboljim liberom u Njemačkoj", priča nam Bogdan.

'Nije mi bilo ispod časti igrati s djecom'

Iako je za Karlsruhe igrao osam godina, u klubu ih je proveo 17 i pol.

"Pripremam se za penziju pa točno znam koliko imam staža. U posljednjoj sezoni čak sam igrao za drugu momčad, rekli su mi da sam lud, ali nije mi bilo ispod časti pomoći klubu koji je ispao u nižu ligu. Igrao sam uz djecu od 18 godina, osvojili smo ligu i vratili se u viši rang te ušli među 32 u nacionalnom kupu."

U Karsruheu je započeo i trenersku karijeru.

"Schäfer mi je govorio da ću biti trener kad prestanem igrati. Na početku sam radio u školu, trebali smo uigravati zadnju liniju sa četvoricom, a ja sam to radio s juniorima."

Iz kluba je konačno otišao kad je trener druge momčadi KSC-a Rainer Ulrich postao trener niželigaša Mannheima, a Čečija je poveo kao pomoćnog trenera. Međutim, ta avantura trajala je samo godinu dana, stigao je poziv iz Zaprešića.

arhiva Cropix

"Zvao me Branko Laljak za sportskog direktora kad je Inter ulazio u prvu ligu. Trener je bio Josip Kuže, ali mi je rekao da ja preuzmem momčad nakon što osiguramo ostanak."

Tako je i bilo, a iduća godina s Bogdanom na klupi bila je najuspješnija u klupskoj povijesti, barem što se lige tiče, jer ne treba zaboraviti da je "div iz predgrađa" osvojio premijerno izdanje Hrvatskoga kupa. Zaprešićani su se do posljednjega kola borili za naslov prvaka s Hajdukom, no Ćiro Blažević, koji je već dogovorio preuzimanje klupe Splićana u idućoj sezoni, s Varteksom je na Poljudu izgubio 6-0, Inter nije imao šanse...

"Bila je to jako uspješna sezona, sudjelovali su Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Hrvoje Čale... U prvih šest kola imali smo šest pobjeda i gol-razliku 12-0. Nažalost, Dinamo nam je uzeo Modrića nakon jesenskog dijela sezone, a on je s 18 godina bio jedan od najboljih igrača lige. Kad je on otišao, Ćorluka je na proljeće postao standardan i bio naš najbolji igrač. Tko zna, možemo samo razmišljati i pretpostavljati, ali da nam je ostao Luka, mislim da bismo bili prvaci, on je bio igrač prevage."

'Ako ne možeš igrati u Zaprešiću, što imaš tražiti u Dinamu?!'

Dinamo je tu trojicu talentiranih klinaca, naravno, Zaprešićanima dao na posudbu kako bi imali više prilike za igru. Međutim...

"Rekao sam im da nema veze što su iz Dinama, da se moraju nametnuti, a iz Dinama su mi rekli da moraju igrati, da je to poanta posudbe. Onda sam ih pitao zar ne bi bilo ljepše da se za mjesto u momčadi izbore kvalitetom. Jer ako ne mogu igrati u Interu, što imaju tražiti u Dinamu?"

Nakon sezone iz bajke, Inter je iduće sezone snažno tresnuo o tlo i - ispao.

"Najgore je kad mali klub napravi velik uspjeh, protivnici ga počnu drukčije gledati. Tako je sad s reprezentacijom, čim malo zaspeš, zajebo si se. Sad svi gledaju Hrvatsku drugim očima, kao drugu na svijetu, a protiv Španjolske smo bili preopušteni. Tako smo i u Interu bili malo opušteniji i mislili da će se sve posložiti."

Ispadanje je značilo u kraj Bogdanova mandata na klupi Zaprešićana. Nakon toga kratko je vodio Segestu i Međimurje.

Trenerska karijera završila usred presice

"Kad sam s Međimurjem izgubio od Intera, novinari su me poslije utakmice pitali mislim li da ću dobiti otkaz. Uto je na presicu ušao predsjednik kluba i rekao mi: 'Bogdan, više nisi trener.'"

Tako je završila Čečijeva trenerska karijera, a danas je opet u Interu, gdje se vodi nogometnu školu i broji dane do mirovine. Lijepa je to karijera bila, posebno igračka, u kojoj je ubilježio i 11 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, te dva za Hrvatsku. Trebao je nastupiti na onoj prvoj, povijesnoj utakmici protiv SAD-a, međutim...

"Bio sam pozvan za tu utakmicu i kad sam razgovarao s trenerom, prvo me pustio, ali onda smo izgubili utakmicu u prvenstvu, a čekale su nas druge važne utakmice, pa mi je na kraju zabranio. Ali zato sam igrao na sljedećoj, protiv Rumunjske u Rijeci, i zabio za 2-0. Kako? Da vam iskreno velim, ne sjećam se."

Zato se dobro sjeća televizijskog iskustva koje ga je posebno proslavilo. On i Željko Vela bili su možda i najzabavniji tandem u povijesti nogometnih prijenosa na hrvatskim televizijama.

"Bila mi je velika čast što su me izabrali za sukomentatora. Zvali su me jer sam igrao u Njemačkoj, putovali smo svaki dan u drugi grad, upoznao sam Njemačku iz drugoga kuta, mogao prošetati po gradu i uživati. Na početku je bilo malo... Ne straha, ali ne znam kako bih to nazvao. Vela mi je rekao: 'Mi ćemo po svome, polako, samo se oslobodi, zezat ćemo se.' I uspjelo je. Ja sam takav da uvijek kažem ono što vidim, ne volim preuveličavati."

Posebno se pohvalio tadašnjim susretom sa slavnim trenerom Christophom Daumom.

"Nakon utakmice u Kölnu Vela i ja idemo prema autu, kad dolazi Daum, koji je bio kandidat za njemačkog izbornika. Pozdravim ga, a on meni kaže: 'Čeči Bogdan, der beste libero in Deutschland!'"

A kad je netko najbolji libero u zemlji koja je svijetu dala Franza Beckenbauera, ne može biti ništa drugo nego - legenda.

Dinamo

Luka Modrić

Gdje si legendo

Inter Zaprešić

Karlsruhe

Srećko Bogdan

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter