Ambiciozni Božo

Gledaju ga kao 'terorista' na granici: 'Malo je iritantno da skupim nekoliko tisuća kuna i da imam primanja kao nogometaš HNL-a s najgorom plaćom'


Slaven Knežević
12.02.2019.11:00
Gledaju ga kao 'terorista' na granici: 'Malo je iritantno da skupim nekoliko tisuća kuna i da imam primanja kao nogometaš HNL-a s najgorom plaćom'
Cropix

sažeto

Božo Starčević je naš trofejni hrvač koji je nedavno osvojio svoj pet uzastopni Grand Prix turnir Zagreb Open, a sprema se i na Olimpijske igre


Slaven Knežević
12.02.2019.11:00

Božo Starčević prvo je ime hrvatskog hrvanja, a to je potvrdio novim zlatom. Božo je na Zagreb Openu, jednom od četiri najjača turnira na svijetu, po peti put u nizu osvojio prvo mjesto i tako potvrdio klasu, ali i pokazao da je Hrvatska u samom vrhu kada govorimo o hrvanju. Pa koja je to već medalja i koliko Vam znači zagrebački turnir?

"Na toj nekoj reprezentativnoj razini brojimo ozbiljne medalje s međunarodnih turnira, odnosno ovakvih Grand Prixova. Imam tih pet zlata sa Zagreb Opena, uz to neke Grand Prixeve u Mađarskoj, bronca na Europskom prvenstvu što je po meni moja najveća medalja, a tu je i izgubljena bronca na Olimpijskim igrama i Svjetsko prvenstvo isto izgubljena bronca. To su neki veći uspjesi", kaže nam Starčević koji je osvojio i niz medalja na manjim turnirima, no posebno je u srcu Zagreb Open:

"To mi je najdraži turnir i najljepši zato što je pred domaćom publikom. Ne samo da mi je zato drag što je pred domaćom publikom i što je dobra organizacija, nego je stvarno i među četiri najjača turnira na svijetu. Ja na takvom turniru uspijevam već godinama biti prvi."

Cropix

Znači da hrvatsko hrvanje ne zaostaje za svijetom ni po medaljama, ni po turnirima...

"Pa ne. Imamo malu reprezentaciju, ali imamo kvalitetu. Braća Žugaj su to započela svojim medaljama, a onda je došao i moj odlazak na Olimpijske igre. Svijet nas prepoznaje i po tome je hrvanje isto kao i nogomet. Svi su znali da je Hrvatska odlična u nogometu, pamtila se ta 1998. godina, a sada je došla i ova 2018. kada smo uzeli srebro. Tako je i u hrvanju. Svi znaju da smo jako dobri i očekuje se da svako malo netko od nas može uloviti neku medalju na Svjetskom ili Europskom prvenstvu."

A svoju prvu medalju Starčević je osvojio već nakon tjedan dana od kada se počeo baviti hrvanjem i tako je sve krenulo.

"Bio je to turnir najveće razine za taj dobni uzrast. Ja sam došao pogledati brata na trening i trener je rekao da probam. To je bila neka srijeda ili utorak, a on je rekao da se u subotu ide već u Sloveniju na međunarodni turnir. Rekao sam mu da ne znam hrvati, ali on je rekao da sam odličan. Na kraju sam, od nas 20-30 iz kluba koliko nas je išlo na taj turnir, ja jedini uzeo medalju i to zlatnu. Tu sam vidio da mi to leži. Bio sam presretan i ostao sam u hrvanju."

Cropix

Spomenuli ste nogomet i status koji on ima na međunarodnoj sceni. Možda je hrvanje po tome u rangu nogometa, ali plaće nisu ni približno iste. Kako se financirate i može li se živjeti samo od hrvanja?

"Ima samo par ljudi u Hrvatskoj koji mogu živjeti od hrvanja. Hvala Bogu ja sam taj, imam tu sreću, ali to ne bi bilo moguće isključivo od hrvanja. To su amaterski sportovi kao i veslanje. Braća Sinković na primjer i ja smo u Olimpijskim programima i onda nas Olimpijski odbor predloži hrvatskoj vojsci i vojska nas je stavila u vojnu pričuvu. Dobivamo četiri tisuće kuna mjesečno od vojske kao nekakvi vojni službenici, ali ne moramo zapravo dolaziti nego treniramo i dok god smo u treningu imamo takav status. Kada prestanemo trenirati možemo nastaviti raditi u vojsci ili izaći iz toga sustava", kaže Starčević pa nastavlja:

"To je neka osnova, a uz to imamo od Zagrebačkog športskog saveza, na temelju prve kategorije sportaša, nekih dvije, dvije i pol tisuće kuna, pa onda stipendija Olimpijskog odbora, pa klupska stipendija,... Nakupi se tu sigurno puno više od prosječne hrvatske plaće, ali ne može se od hrvanja zaraditi neka zaliha za cijeli život. Ni blizu. No, to nije ni cilj. Volim taj sport, time se bavim, to mi je posao, a svi mi koji smo u sportu imamo taj 'osigurač' da nakon karijere uvijek za tebe ima mjesto u sportu kao trener u klubu ili reprezentaciji i uvijek ćeš raditi nešto."

Cropix

Kako gledate na to da prosječni nogometaši u HNL-u imaju veća primanja od Vas i Vaših kolega koji ostvarujete vrhunske rezultate i donosite zlatne medalje?

"To je smiješno. Naravno, oni imaju publiku koju imaju i sponzore koje imaju. Netko to gleda, voli i netko se tu želi reklamirati. No, smiješno je da naši najbolji Olimpijci Sinkovići i Filip Ude koji je bio drugi na Olimpijskim igrama i nekako u tom košu sam i ja, no bez olimpijske medalje, da imamo primanja kao jedan nogometaš s malom plaćom u hrvatskom nogometu. U Dinamu ima ljudi koji su plaćeni po 10-ak tisuća eura mjesečno, a to su za nas, ne samo klinci, nego je i uložen trud nemjerljiv. Sinkovići su svako prvenstvo u Europi i svijetu prvi, a ovi neki koji su u Dinamu je pitanje jesu li uopće na svojoj poziciji među 30 igrača na svijetu. Teško da jesu. Malo je to iritantno, ali nećemo se uspoređivati. To je druga priča."

Cropix

Neki naši sportaši i sportašice odlučili su se nakon karijere baciti u politiku i tako osigurati egzistenciju. Jeste li razmišljali krenuti njihovim stopama kada prestanete s hrvanjem?

"Svaki čovjek ima neko svoje mišljenje o trenutnoj situaciji u zemlji, ali vidjet ćemo. Ne isključujem možda neko bavljenje politikom, ali to kad dođe vrijeme za to. Sada imam 30 godina, a već sam trener u klubu i poprilično je sigurno da ću biti trener bilo u klubu ili na razini reprezentacije. Možda čak i u nekom drugom sportu budem kondicijski trener i iskoristiti svoje znanje iz hrvanja. Svakako ću se hrvanjem baviti cijeli život, a uz to ću možda raditi i nešto za što ću biti bolje plaćen."

Vratimo se u sadašnjost. Pripremate li se za Olimpijske igre u Tokiju 2020.?

"Prve kvalifikacije su u Astani u Kazahstanu na Svjetskom prvenstvu u devetom mjesecu. Prvih pet uzima direktno normu što je jako teško. Po meni je to teško, ali u mojoj kategoriji je moguće. Sigurno sam tu negdje s ostalima, ali pitanje je toga dana kako će se to odigrati. Ovdje u Zagrebu sam pobijedio neke ljude koji su prvaci svijeta i olimpijski pobjednici. Mogu ih sve pobijediti, ali moraju se neke stvari posložiti. Uz malo sreće mogao bih zakačiti normu, ali nadam se da će i neki drugi dečki iz Hrvatske uzeti normu."

Cropix

Sada putujete u Kazahstan, bili ste na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, proputovali pola svijeta, ima li neka posebna anegdota s tih putovanja? Čitamo da na Olimpijskim igrama dijele kondome i da se događa stvarno svašta...

"Ima stvarno svega, to su neobične zemlje. Nisam baš vidio da se dijele kondomi na Olimpijskim igrama, ali dobro, hahaha. Što se tiče drugih putovanja, to su egzotične destinacije poput Uzbekistana, Kazahstana, Azerbejdžana, Irana, nove kulture i civilizacije. Dobro je to vidjeti. Ima stvarno svega. Na primjer u Bugarskoj za 'da' kimaju glavom kao mi za 'ne', a 'ne' im je kao kod nas 'da'. Na turniru pitaš čovjeka nešto i on ti kimne glavom i misliš da je potvrdno, a on zapravo govori ne", kaže nam Starčević pa nastavlja:

"Došli smo nedavno u Iran i niti jedan wc nije imao papir nego imaju čučavce i bidee. Vrhunski hotel, a svugdje čučavci. To je u Iranu normalno. Vidimo stvarno svašta. Ima različite hrane, kulture, uvijek netko pobere neku virozu ako nije naviknuo i tako."

Cropix
Ta putovanja su ipak generalno lijepa strana sporta uz prijateljstva koja se sklapaju.

"To je sigurno. Vidi se stvarno dosta toga. Proputovao sam sve kontinente osim Afrike i Australije. Bio sam u Skandinaviji, cijeloj Europi, Rusiji, cijelom Sovjetskom bloku, bio sam u Kini i Iranu, jedino gdje nisam bio je Japan i Indija. Ima par zemalja u kojima nisam bio, a sve ostalo sam prošao. Kada mi vide putovnicu izgleda kao da sam neki špijun ili nešto. Sve je nalupano žigovima onih viza, a sve neke divlje zemlje."

Pitaju li Vas na granici zašto toliko putujete?

"Hahaha, malo me čudno pogledaju svaki puta. Ono kao: 'Što je s putovnicom? Čime se baviš?'. Sada kada smo išli u Iran su nam rekli da je Trump postavio sankcije i da nakon ulaska u Iran ne smiješ dvije godine u Ameriku. Srećom, nemamo nikakvo natjecanje sad dvije godine u Americi, ali što ako netko želi ići?", kaže Starčević pa nastavlja:

"Kaže prijatelj: 'Čuo sam foru, kad sletimo u Iran, tamo samo frajeru kažeš da ti ne lupi žig u putovnicu i frajer ti ne lupi žig i kao Ameri uopće ne znaju da si bio u Iranu', a ovaj drugi frend odgovara: 'Je, dok ti njemu objasniš, kad spomeneš Ameriku, Trumpa, putovnicu i sve to pa kad te bace u buksu', hahha. Dobro, na kraju smo shvatili da oni namjerno strancima ne lupaju žig baš zbog toga što bi valjda manje ljudi dolazilo. Pogledaju ti putovnicu i lupe ti žig na avionsku kartu", zaključio je Starčević čije bismo avanture mogli bez problema pretvoriti u novu rubriku. Za kraj smo mu poželjeli sreću u nastavku sezone i, naravno, odlazak na još jedne Olimpijske igre.

Cropix

100posto sport izdvojeno

Olimpijske igre

hrvanje

Božo Starčević

Zagreb Open

Grand Prix

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter