Nino Bule

'Hajduk u kojem sam ja igrao i ovaj današnji su nebo i zemlja, a Dinamo će biti prvi u skupini Europske lige, nakon toga želim najslabijeg mogućeg protivnika'


Slaven Knežević
11.11.2018.08:00
'Hajduk u kojem sam ja igrao i ovaj današnji su nebo i zemlja, a Dinamo će biti prvi u skupini Europske lige, nakon toga želim najslabijeg mogućeg protivnika'
Vladimir Rys/Bongarts/Getty Images

sažeto

Nino Bule gostovao je u našoj nedjeljnoj rubrici 'Gdje si legendo' i otkrio zanimljive detalje iz svoje karijere


Slaven Knežević
11.11.2018.08:00

Nino Bule rođen je 19. ožujka 1976. u Čapljini gdje se i započeo baviti nogometom još kao klinac. Prve seniorske korake napravio je u NK Zagrebu iz kojeg je otišao u japansku Gambu Osaku da bi se nakon dvije godine vratio u Hrvatsku i potpisao za Hajduk. Jedan je od onih koji se još sjećaju kako je to kada je Hajduk prvak jer je s bijelima osvojio prvenstvo 2003./2004. godine. Nakon Hajduka je dio karijere proveo u Austriji, pa se vratio u HNL u Rijeku i Inter, a onda nakon kraćeg boravka u Grčkoj karijeru završio u zagrebačkoj Lokomotivi. Bule nam je za početak objasnio zašto je tako mlad otišao u Japan.

"Mislim da bi se mnogi iznenadili kakva je kvaliteta nogometa u Japanu. Otišao sam tamo s 24 godine. Bilo je vrijeme da zaradim koju kunu", kaže nam Bule pa dodaje kako se prvo vrijeme bilo teško naviknuti na tamošnju hranu koju je kasnije zavolio:

"Što se hrane tamo tiče, mislim da je u Osaki prvih mjesec dana najbolje tražiti najbliži McDonald's, hahaha. No, poslije sam se stvarno naviknuo pa i dan danas obožavam japansku hranu."

Nakon Japana uslijedio je dio karijere u Hajduku. Kakav je bio tadašnji Hajduk i može li se uspoređivati s ovim danas?

"Da me ne bi krivo shvatili u Splitu, ipak sam sad trener u Dinamu, ali taj Hajduk i ovaj današnji su nebo i zemlja u svim segmentima. Mi smo tada imali bolji momčad i bolju atmosferu, ma sve je bilo bolje u odnosu na danas. Naravno da je Hajduk u nekim segmentima napravio i iskorak. Uvijek je u Splitu bilo i publike i navijanja i svega, ali nekako je prije bilo bolje. Svakako smo imali bolju momčad", kaže Bule pa nastavlja:

"Sa sportskog aspekta je u Hajduku sve bilo super, ali Hajduk je tada zapao u financijske probleme i ostali su neki repovi koji su kasnije riješeni kroz arbitražu. No, što je, tu je. Nakon što smo osvojili prvenstvo došao je gospodin Katalinić koji je rekao da ne želi nas igrače koji smo osvojili to prvenstvo pa nas je većina otišla u druge klubove. Prvo su nam rekli da ćemo produžiti ugovore, pa da nećemo", kaže Bule.

Ronald Gorsic / CROPIX

Nakon Hajduka karijeru je nastavio u Austriji gdje se sprijateljio s Nenadom Bjelicom s kojim danas radi u Dinamu.

"Nisam htio puno čekati i odmah sam prihvatio ponudu iz Austrije. U Austriji sam najprije igrao u Paschingu gdje sam igrao na krivoj poziciji i imao određenih nesporazuma s tadašnjim trenerom. Promijenio sam klub i otišao u Salzburg s Nikolom Jurčevićem, a onda drugu godinu otišao u Admiru kod Nenada Bjelice s kojim i dan danas radim. Bio je period kada smo se mi bolje i upoznali i obiteljski družili intenzivno tih godinu dana. Prvi puta smo se upoznali u reprezentaciji u Puli 2000. godine, ali tada se intenzivirao taj naš prvenstveno prijateljski i ljudski odnos koji je ostao svih daljnjih 13 godina."

Igrali ste i u Rijeci koja je u sezoni 2016./2017. osvojila duplu krunu i tako ostvarila povijesni uspjeh za klub. U Vaše vrijeme nije bilo osvojenih prvenstava, ali Rijeka je uvijek bila važan faktor u HNL-u.

"Kada sam bio u Rijeci trener nam je bio Zlatko Dalić i bili smo prvi na tablici na polusezoni. Kasnije su uslijedile neke stvari koje nismo uspjeli izdržati i Dinamo je na kraju osvojio prvenstvo. Rijeka je nakon nas napravila jedan veliki iskorak i tu se nema što puno za reći. Promijenila se struktura kluba, imali su strpljena s trenerom koji je bio tamo pet godina,... Tako da, napravili su kontinuitet i imali dobru viziju koju i dan danas imaju i svaka im čast na tome."

Drago Sopta / Cropix

Nakon kraja igračke karijere, počeli ste se baviti trenerskim poslom. Bivši igrači obično kažu kako je puno teže biti trener.

"Nakon završetka igračke karijere sam dobio poziv od ljudi iz Dinama da krenem s trenerskim poslom. Najprije se nisam baš ni htio baviti tim poslom, ali šest godina provedenih u Dinamu je to promijenilo. Svaki dan bio je sve bolji i zanimljiviji za taj poziv i danas sam stvarno sretan što radim ono što najviše volim", kaže Bule pa dodaje:

"Mogu potvrditi to da je puno teže biti trener nego igrač. Trenerski posao je jako kompleksan i nesiguran. Ne ovisiš samo o sebi nego i o momcima koje vodiš, o ljudima u upravi, o tome na koju nogu se netko ustao. To je posao koji je dosta stresan, posebno danas kada klubovi nemaju strpljenja. To je posao u kojem su Vam koferi uvijek spremni. Rekao sam 100 puta i ponovit ću da postoje dvije vrste trenera, oni koji su smijenjeni i oni koji će bit smijenjeni. Ja sam imao dobro iskustvo rada u školi Dinama. Prošao sam sve uzraste u Dinamu od pionira do B momčadi, a sada i prve momčadi. Samostalno sam vodio ekipe u drugoj ligi godinu i nešto dana tako da je to jedno ogromno iskustvo. Danas sam pomoćnik najboljem treneru u Hrvata i tako će biti i dalje."

Ni samostalni dio nije bio loš, a još se pamti Kup utakmica kada ste s Novigradom namučili Dinamo koji u 120 minuta nije uspio zabiti gol, a prošao je dalje tek nakon jedanaesteraca.

"Vodio sam Novigrad i Kustošiju. Kustošiju je kasnije preuzeo Denis i svaka mu čast. Drago mi je da smo ih ostavili u ligi. Svaka ekipa je imala glavu i rep i ja sam ponosan na sve što radim. Što se Novigrada tiče, baš smo se neki dan zezali u svlačionici da sam ja izgleda jedini trener u Hrvatskoj koji je ispao iz Kupa i iste godine ga osvojio, hahaha. No, u toj utakmici je Dinamo bio apsolutni favorit, ali jedna utakmica Vam može donijeti izvjesne probleme. Iskoristili smo neke njihove slabosti i imali smo neke šanse gdje smo mogli čak i pobijediti tu utakmicu, ali ispali smo na penale. To je lutrija, ali i koncentracija i kvaliteta izvedbe, a to je presudilo na kraju. Tada sam ispao iz Kupa da bi na kraju u Vinkovcima i osvojili taj Kup."

Kakav je današnji HNL?

"Ovim terenima koji su napravljeni se podigla kvaliteta. Tu su došle do izražaja ekipe koje su igrački kvalitetnije. Nema one kaljuže više pa da se slabiji lakše brane. To je stvarno razlika koja se osjeti. Ne znam mogu li se uspoređivati lige od prije 15 godina i danas. Puno se klubova ugasilo kao recimo Varaždin i Zagreb koji su uvijek imali kvalitetu. Teško je to uspoređivati. Kao kad uspoređuju tko je bio bolji, Maradona ili Messi. Ma tko će to uspoređivati? Dobri su obojica bili u svoje vrijeme. Tako je i s HNL-om. Bio je dobar i u ono vrijeme s obzirom na uvjete i okolnosti, a dobar je i danas. Vidite da se naši igrači dobro prodaju", kaže Bule pa dodaje:

"No, problem je infrastruktura. Nama je nakon Svjetskog prvenstva bila takva euforija da je u tom trenutku netko rekao: 'Ajmo ujutro graditi stadion', svi bi ga gradili. Već sada sve to jenjava. Svaki naš klub bi trebao napraviti jedan bombončić od stadiona sa sedam, osam do 10.000 mjesta i da imamo jedan stadion koji hrvatski nogomet zaslužuje. Svaka čast svim klubovima, ali nogomet je najveći ambasador Hrvatske."

Najveći Dinamov rival oduvijek je bio Hajduk, a danas ispada da ste Vi i Vaš suigrač iz Hajduka Mario Carević na suprotnim stranama. Jedan je pomoćnik u Splitu, drugi u Zagrebu. Čujete li se s Carevićem?

"Zauzeti smo obojica, ali čujem se stvarno sa svim svojim suigračima. Mislim da sam baš ok lik i nisam ni s kime u svađi. Kada se vidimo pozdravimo se i popričamo. Više smo se družili dok je živio tu u Zagrebu. Sada je otišao u Split i ima svoj posao. Želim mu sve najbolje u tom poslu, a očekujem da i on tako misli. To je takav posao. Rivalstvo svakako da, ali mržnja ne. Rivalstva treba biti, ali nikako da to prelazi u neku sferu ljubomore i mržnje. Ne možeš loše misliti, a da ti se vrati dobro. Tako barem ja razmišljam."

Hrvatski nogomet je sada ponovno u fokusu svjetske javnosti. Igrali ste pod Zlatkom Dalićem koji je Vatrene odveo do povijesnog srebra u Rusiji.

"Nema se tu što puno reći. Momcima kapa do poda na čelu s Dalićem. Nema tu puno priče. To je vrh, ali nažalost mi smo takav narod da brzo zaboravljamo sve, a posebno nogomet."

Istina, već poraz od Španjolske je okrenuo sve i Vatreni više nisu bili heroji nacije, već oni koji ne znaju igrati nogomet.

"To je takav mentalitet. Kad ćemo to promijeniti? Nemam pojma ni kad, ni hoćemo li to ikada promijeniti. Ovdje je najteže biti uspješan. Ima puno jala, ali Bože moj, to je tako. Na neke stvari ne možeš utjecati."

Osim Hrvatske i Dinamo je ove godine napravio čudo i skinuo prokletstvo te osigurao proljeće u Europi nakon dugih 48 godina. Kakvi su dojmovi par dana nakon? Kako je proslavljena pobjeda nad Spartakom?

"Najprije smo proslavili u klubu, a kasnije su igrači izašli van i to je to. A sad, kakvi su dojmovi? Iskreno, nemam pojma. Već je sada dvoboj s Lokomotivom i svi smo se već okrenuli tom susretu kao da ništa nije ni bilo. Nema vremena za slavlje. Slijedi Lokomotiva, a onda je pauza. Idemo u Široki odigrati jednu prijateljsku utakmicu, a dosta nam igrača odlazi i na reprezentaciju pa će nam ostati nekih 10-12 igrača."

Proljeće je tu, koliko Dinamo može na proljeće? Kojeg bi protivnika voljeli u daljnjoj fazi natjecanja?

"Ja bi najradije Videoton, najslabijega. Želim da idemo što dalje. Nije ništa gotovo s time. Tek smo krenuli, ništa nije gotovo. Treba nam jedan bod da budemo prvi u skupini i ja sam uvjeren da ćemo biti prvi."

Što se promijenilo u Dinamu, rekao bih od prošle godine, ali zapravo od zadnjih 48 godina? Što je to Nenad Bjelica donio u klub da je Dinamo ovako moćan?

"Puno je tu stvari koje je prvenstveno Nenad donio sa sobom. Donio je energiju i veću disciplinu. On je birao igrače koje će dovesti, a birao ih je prvenstveno po karakteru. Naravno, morao je biti nogometaš, ne može doći vaterpolist, ali karakter je bio presudan", rekao nam je Bule pa otkrio kako su izgledali dogovori njega i Bjelice uoči preuzimanja Dinama:

"Mi smo već dvije godine bili u nekom kontaktu u vezi Dinama. Prije dvije godine mi je rekao da nije spreman za klupu Dinama, isto kao što ni ja nisam bio spreman da odem s njim u Speziju. On je zaista napredovao u ove dvije godine u svakom smislu i bio je spreman, bio je pun samopouzdanja, a sada se pokazalo da je bio u pravu."

Za kraj, sjajnim igrama vratili ste i navijače na tribine. Tisuće ljudi ispratile su Dinamo u proljeće, a stadion je bio pun čak i po magli.

"Baš mi je bilo žao tih ljudi koji su došli na stadion i onih koji su gledali na televiziji jer se stvarno nije vidjelo ništa. No, njihova podrška nam jako puno znači i nadam se da će stadion biti pun i protiv Anderlechta. Taj tjedan imamo u četvrtak Anderlecht, a u nedjelju Hajduk. Vjerujem da će stadion na te dvije utakmice biti pun i da ovoliko broj ljudi na Spartaku neće biti slučajnost. Znam da će biti hladno, ali uvjeti su takvi kakvi jesu i ne možemo sad to promijeniti. Podrška navijača nam jako puno znači, i igračima i nama. Nije isto igrati pred 20.000 i pred 500 gledatelja. Nadam se da će se uskoro i infrastruktura promijeniti pa će biti još više ljudi. Natjerat ćemo mi njih da se to promijeni", zaključio je kroz smijeh Bule.

nogomet

Dinamo

HNL

Europska liga

Gdje si legendo

Nino Bule

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter