Goran Prpić

'Ja se iskreno nisam snašao kad sam prekinuo karijeru. Mislim da nije nepoznato na koji sam način provodio vrijeme'


Vjekoslav Paun
31.03.2019.08:00
'Ja se iskreno nisam snašao kad sam prekinuo karijeru. Mislim da nije nepoznato na koji sam način provodio vrijeme'
Cropix

sažeto

Gost naše tradicionalne nedjeljne rubrike 'Gdje si legendo' eminentna je legenda hrvatskog tenisa, danas jedan od uglednijih trenera...


Vjekoslav Paun
31.03.2019.08:00

Njegovi intervjui traže se pod povećalom, a i tako je to sa svjetskim putnikom koji je rijetko u svom Zagrebu, jer nije odustao od brzog načina života niti u šestom desetljeću života.

"Nađemo se u Pointu u podne", dogovor je bio tog sunčanog četvrtka i stigao je - "u minutu."

Čast mi je ponovno vidjeti Gorana Prpića, stisnuti ruku tom bivšem teniskom asu, nenadmašnom borcu, taktičaru sa zemljanih terena, koji je u svojoj karijeri skidao i najveće aseve ondašnjeg vremena: Michaela Sticha, Richarda Krajičeka, Gorana Ivaniševića, Sergija Brugueru, Petra Kordu...

Bivši 16. tenisač svijeta možda nije imao karizmu jednog Gorana, ali uživao je respekt protivnika, fanova diljem svijeta koji su u njemu vidjeti jednog radnika i ratnika kojeg često niti ozljede nisu sputavale u planovima. Nažalost, jedna je i prekinula karijeru, još jedna u nizu tenisača kojeg pamtimo i po štitniku za koljeno, a kojeg je konstantno koristio od sredine osamdesetih do - kraja.

Cropix

"Kad pogledam unazad u svoju karijeru, mogu reći da sam izvukao maksimum! Najviše što sam mogao od sebe.", započet će razgovor i nastavlja:

"Predan sam bio u potpunosti tenisu, cijeli svoj život! Kakav sam bio kao igrač, dobar taktičar, dobro oko za proučiti protivnika, na taj način nastavljam i trenerskom životu, s igračicama i igračima. I to je moja najveća kvaliteta danas, to što pronalazim te neke detalje mladim igračima s ciljem da njihova igra, karijer - napreduju. Odnosno da imaju dobre rezultate, da pobjeđuju, a to je cilj svakog sportaša."

Kako je to bilo u njegovu slučaju izabrati tenis, kakvi su bili počeci u slučaju Gorana Prpića, pitanje možda za neke nove generacije...

"A jojjjj", uhvatio se za glavu i nastavio:

Cropix

"Ma rekao sam taj "A joojjj", jer moja priča i priča današnja s ovim novim klincima, novim igračicama i igrača, nema nikakvih podudarnosti. Dva različita svijeta, koliko je to sve otišlo daleko."

Uhvatio je zraka i nastavio:

"Pa reći ću da sam prolazio pored teniskog terena s osam godina, otac me je pitao hoću li ga igrati, ja sam rekao da želim i to je bilo to, ne znajući što to zapravo - znači! Mislim, nekako je to valjda bilo sudbinski da se je to tako desilo. Pa niti sa 14, 16 godina nisam razmišljao da će tenis biti moj život, ali takav je to tad bio život, takva vremena. Škola je bila primarna, a profesionalizam u ovakvom obliku kakav je danas bio je totalno - nepoznat. Nismo razmišljali na takav način. Nakon juniorske karijere, nekom spontanošću, otišao sam igrati satelite (tad jako popularni najniži rang profesionalnih turnira) i ispostavilo se da sam osvojio dva takva turnira u samo nekoliko mjeseci i to me bacilo na 250. mjesto. I više nije bilo povratka!"

Tada talentirani hrvatski igrači nisu baš imali lepezu eminentnih trenerskih imena na meniju, dok je danas situacija dijametralno drugačija. Ivan Ljubičić radi s Federerom, Željko Krajan vodio je Dinaru Safinu, u jednom trenutku i Mario Ančić surađivao je s Novakom Đokovićem, naravno, Goran Ivanišević koji je već surađivao s Čilićem, Berdychom, Raonićem...

Cropix

"Činjenica je i podatak stoji da imamo puno sjajnih tenisača, bivših igrača, na Touru. No jedan podatak koji ne ide baš najbolje u ovoj priči je taj da mi baš i nemamo neke kvalitetne juniore kojma bi ti isti stručnjaci i ta kvaliteta - pomogla. I tu bi se ekipa iz Hrvatskog teniskog saveza trebala zabrinuti i zamisliti, svi oni koji na to paze. Ne znam što se događa, ali već duže vremena nisam primijetio da imamo igrača na juniorskim Grand Slam turnirima što je krajnje zabrinjavajuće. Bili su mali Kalender i Bošković, ali unutar dvije godine to je premalo." rekao je Prpa i nastavlja:

"I opet ću biti malo kritičan prema našoj organizaciji (HTS). Ako nas vrednuju u svijetu, mogli bi i oni pronaći prostora i za naše kvalitetne trenere."

U jednom davnom intervjuu s Ivanom Ljubičićem, a nakon što je okačio reket o klin, otkrio je kako ATP Tour na raspolaganju zadnjih godina ima čitavu vojsku psihologa koja kvalitetno priprema tenisače za život nakon karijere. Koliko je to zapravo bitno danas generalno za sportaše u odnosu na vremena, kao u slučaju Prpe, kada profesionalci nisu imali takvu pomoć?

Cropix

"Meni je fenomenalno čuti da je Ivan unaprijed mogao predvidjeti kad će prestati igrati i da svi ti igrači danas imaju na raspolaganju pomoć u tom segmentu. Mislim da su to šokovi za nas igrače, kad odjednom prekineš s karijerom", zastao je opet na trenutak i rekao:

"Ja se iskreno nisam snašao. Mislim da nije nepoznato na koji sam način ja provodio vrijeme nakon što sam završio karijeru. Kad bi se osvrnuo unazad, da sam znao, da mi je netko rekao ili predložio, siguran sam da bih ja osobno potražio pomoć. Jer ipak mi pri završetku karijere prelazimo iz jednog oblika života u jedan drugi koji je nama i dosadan i rutiniran, nešto na što nismo naviknuli. I zato slušamo o problemima bivših sportaša koji nisu bili spremni za nastavak svog života u tom nekom drugom smjeru. I drago mi je da je ATP danas to prepoznao i da pomaže u tom segmentu."

Jedan od onih koji je imao sličnih problema je i Bjorn Borg, veliki šampion, bivši broj jedan i wimbledonski pobjednik, a koji je u jednom trenutku i izložio sve svoje pehare - za "sitniš". Pa se i poželio vratiti na Tour. Jedan od onih koji je u tom periodu imao čast igrati s legendom bio je i naš Prpa...

"Ah ta priča... Kad se Borg odlučio vratiti, sjećam se bilo je to u Monte Carlu protiv Jordija Arresea. I taman kad su oni išli na teren, ja sam trebao izaći na susjedni teren sa Karelom Novačekom. I mi smo zamolili suca, poznatog pokojnog Rudija Bergera, da pričekamo, da odgodimo meč na 10 minuta, samo da vidimo kako će taj meč izgledati. Došao je Borg sa svojim drvenim reketom, to je tad bilo dosta skromno od njega, ali malo poslije, kad je uzeo brži reket, modernije rekete, taj tenis je nešto solidnije izgledao", priča s osmijehom Prpa i vraća se na njihov duel:

Cropix

"Pa meni je on naletio u, za njega, najnezgodnijem trenutku! To je bila moja najbolja godina ta 1992. I došao sam u München nakon polufinala Monte Carla, kad sam bio u sjajnoj formi. I nekako je raspoloženje među igračima bilo, nekako smo bili mišljenja, da on zauzima mjesto mlađima, jer je on dobivao pozivnice organizatora, ali i novac za sudjelovanje, garancije. Javna tajna. No jasno mi je da je organizatorima bilo atraktivno, da su imali svoju računicu. Ja iskreno nisam znao što mogu očekivati od njega.", kaže Prpa i sipa detalje...

"Mi izlazimo iz svlačionice, dolazi sudac pred nas, a on meni pruža ruku i kaže "Ja sam Bjorn Borg!" E tu me je kupio! Sve te neke loše misli o njemu su nestale, tu me je definitivno kupio, ali na terenu..., na terenu ipak ne. Ja kad igram svoj tenis, s druge strane mreže može biti Bjorn Borg u stanju kakvom je, ali svi su oni moji protivnici. Tako da je rezultat bio takav kakav je, zezali su me zašto sam mu pustio taj jedan gem (6:0, 6:1), ali nisam pustio. Jer ja nikad nisam nikom puštao"

Danas se s daleko mlađima bori Ivo Karlović, koji je u jednoj "svojevrsnoj" bitki generacija. Ali za razliku od Borga, Dr. Ivo ima moćno oružje s kojim može dominirati i u ulasku u peto desetljeće
života, pa i još osvajati - ATP naslove. Ove godine je tako bio na samo dva poena od naslova u Indiji protiv Top 10 tenisača Kevina Andersona...

"Činjenica da je sa 40 među 100 najboljih i da igra Grand Slam turnire, ma to je za respekt. I nema igrača koji danas želi igrati protiv njega. Nikome on ne da ritma, igra na svoj način, a uključio je pod stare dane i još jedan element više, zna odigrati taj kratki slice i izaći naprijed. Ono što je on sjajno napravio je to da se prilagodio onome što su njegove mogućnosti i uz 30-ak aseva po meču, svima je i dalje nezgodan."

Cropix

Nastavlja o Ivi...

"Prije jedno četiri-pet godina imao je problema sa zdravljem i kad je bilo upitno hoće li igrati i ne samo to, kako će sve to utjecati na njegov život, on se čudesno vratio. To je stvarno vrijedno divljenja", kaže Prpa i vrti film dok mota šećer oko prsta...

"Sjećam se jednog trenutka dok smo radili upravo ovdje u Domu sportova (pokazuje prstom), ovdje u maloj trojci, tu sam trenirao sa svojim trenerom Nadalijem i dolazi Karlović koji je tad imao 14 godina, bio je visok i štrkljav, i sjećam se da mu je bilo rečeno - "ma odi ti tamo samo servirati, jer to će ti ionako samo trebati", haha. I on je znao satima i satima samo servirati i ispostavilo se da je to njegovo najjače oružje, tako da Ivo ima najveći mogući respekt kao sportaš koji može imati", rekao je Zagrepčanin.

Najveći dio svog posla radio je s tenisačicama, kroz njegove ruke prošle su Iva Majoli, Jelena Kostanić, Ana Konjuh, Mirjana Lučić, Ajla Tomljanović...

"Priča o Mirjani Lučić nije nepoznata, u tom drugom pokušaju koji je trajao dvije godine, Mirjana je uvijek bila predan radnik, davala je sto posto. U toj drugoj fazi naše suradnje nedostajao je element rezultata, da osjeti rezultatsko olakšanje. Htjela je svima u svijetu dokazati koliko može, a taj rezultat joj je trebao za to neophodno samopouzdanje u brzoj igri. I to se dogodilo nakon što je igrala osminu finala US Opena i nakon što je osvojila Quebec City. Nakon toga je bila puno mirnija, nije bilo nervoze i nakon nekog vremena sam je vidio u Aucklandu, kad je radila s Marinom, rekao sam joj rekao da sam ljut na nju. A ona me je pogledala zabrinuto, rekao sam joj pa da više nije bijesna nakon što promaši loptu, da tako mirno prolazi preko grešaka, što mi je bilo drago, vidjeti to jedno olakšanje. I taj momenat joj je trebao za povratak. Nažalost, već je onda imala problema s ramenom, s ozljedama i nažalost to je uzrok ovoj pauzi, a je li to konačan kraj, vrijeme će već pokazati."

Cropix

Ajla Tomljanović, koja je izabrala australsku zastavu, posljednja je tenisačica s kojom je radio...

"Ona je predodređena da bude šampion, da bude prvak. Od malih nogu, prije nego što je otišla u Ameriku, bila je odlučna da razmišlja samo o tenisu. Takva je i dan-danas. Bez obzira što više ne surađujemo, uvjeren sam da će njen put ići samo prema gore."

Dotaknuli smo se i Rogera Federera, rekordera koji nevjerojatno igra nekoliko mjeseci od 38. rođendana...

"Vijek tenisača drastično se produžio, jer danas dominiraju snaga i brzina. A i tenisači sazrijevaju kasnije. Postaju racionalni, manje se troše. Teško mi je reći, ali prije, kad su igrači prešli 30, to je bilo to, kraj karijere. Federer? Pokazivao je da ima momenat više od ostalih, da bi mogao biti najbolji svih vremena. Bio je van stereotipa. Ali reći ću da Novak Đoković, koji je uzeo tri Grand Slam naslova zaredom, da ako osvoji još jedan ove godine, Federer možda može biti ugrožen. Bez obzira što Đoković gubi od Aguta u Miamiju!."

Što on pamti iz vremena kad je prvi put čuo za Novaka Đokovića...

"Sjećam se kad je došao u Umag, imao je 16, 17 godina, i tata Đoković skupljao je mišljenja, pokušavao je okolo čuti razmišljanja ljudi koji su igrali prije tenis, pa je konzultirao i mene. Bio sam upitan i od mene je dobio mišljenje da se radi o jednom lijepom potencijalu, jer ono što je mene šokiralo, oduševilo, bilo je to što je već tad imao - nevjerojatan dohvat. U toj mlađoj dobi, u širokom stavu. Kod drugih klinaca to je bilo posve drugačije. Već onda ga je bilo teško probiti. On tad nije imao dovoljno snage da dominira kroz svoju igru, ali je pokazivao nešto drugačije, specifično."

Getty Images

Kao i u slučaju Gorana Ivaniševića, sve je to zapravo roditeljska kocka?

"Svi ti obiteljski projekti, to su projekti luđaka! Fanatika, sportskih. To je veliki rizik, jer nema tu nikakve garancije, niti Pilićeve, niti moje, nema tu neke garancije da će se nešto to dogoditi. On (Novak) je ispravno vođen, prepoznato je u njemu, to nešto. Ima ona dječja emisija u Beogradu kad je ono govorio, onaj intervju, to može sigurno dosta toga reći o njemu, njegovim kvalitetama, ako gledamo unazad. Sve je posloženo kako treba u njegovu slučaju".

Novaka je prvi put gledao u Umagu, tamo gdje je osvojio svoj premijerni (i jedini) ATP naslov 1990. godine. Tamo gdje će, 30 godina kasnije, odigrati ekshibiciju protiv Gorana Ivaniševića...

"Teško je bilo predvidjeti u kojem će se smjeru razvijati taj turnir, uistinu je impresivno u što se je Umag razvio. Bolji početak turnir nije niti mogao dobiti, dva Hrvata u finalu, a ja sam bio taj srećković da ga osvojim."

Getty Images

Goran?

"Ja sam imao sreću jer je on tad bio jako mlad, ja bih dodao i nezreo, što je meni pomoglo da to iskoristim i da osvojim naslov. Ja sam to iskoristio. Što se njegove karijere tiče, mi smo svi znali, moglo se pretpostaviti da će imati jednu veliku karijeru, na kraju krajeva bio je drugi na svijetu, wimbledonski pobjednik. A kao trener nastavlja u tom smjeru. Pomogao je Raoniću da od nekog 35. mjesta dođe do 15. mjesta, rezultati su pokazatelj nečijeg rada. Moje mišljenje je da je Marin Čilić uz veliku pomoć Gorana napredovao u svojoj igri, popravio servis i forhend, i uz Goranovu pomoć je osvojio US Open.", zaključio je već pomalo iscijeđeni Prpa.

Pitanja su samo navirala, ali pola sata je bilo i više nego dosta. Tog je dana već putovao u Nicu s 22-godišnjim Ninom Serdarušićem, trenutačno 259. igračem svijeta. Kako će proći ta suradnja, pitam i potežem da je i Modrića nitko nije gnjavio u njegovih "prvih šest mjeseci u Realu", Prpa se smije i uzvraća:

"Je, ali ja nemam čarobni štapić".

Pola sata nestalo je u trenu, bio je gušt, maksimalni, po običaju kad je u pitanju teniski doajen...

Cropix

tenis

Gdje si legendo

Goran Prpić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter