IVO ŠUŠAK

'Na početku svoje trenerske karijere toliko sam bio neugodan i agresivan, da sam čak razmišljao i o fizičkom napadu na Ćosića!'


Vjekoslav Paun
05.05.2019.08:00
'Na početku svoje trenerske karijere toliko sam bio neugodan i agresivan, da sam čak razmišljao i o fizičkom napadu na Ćosića!'
Cropix

sažeto

Gost naše tradicionalne nedjeljne rubrike 'Gdje si legendo' trener koji je vodio čitav niz klubova, a i danas je cijenjen u Gruziji kamo će otputovati kroz nekoliko dana...


Vjekoslav Paun
05.05.2019.08:00

Više od 40 godina samo u trenerskom poslu dovoljan je argument da uđe u probrano, odabrano društvo. Kada jedna takva "lokomotiva" gura toliko desetljeća, ne može se samo tako lako zaustaviti, pa otkriva, čak tri puta tjedno skokne do Dinama, svog bivšeg, posljednjeg poslodavca...

"Ne mogu se samo tako isključiti od nogometa, iako sam u mirovini."

Tko ga dobro poznaje, ma makar i površno, nije iznenađen. Ivo Šušak, istinski doajen trenerskog posla na ovim prostorima. Njegova biografija ostaje impresivna, njegove priče, iskustva, doživljaji... za filmski scenarij! Čovjek od kojeg se mora učiti.

"Isključio sam se samo od onog profesionalnog dijela. Moje posljednje zaposlenje odnosi se na omladinsku školu u Dinamu gdje sam bio direktor tog pogona čime se ponosim. Pola godine prije nego što ću se povući u mirovinu to sam im i najavio. Željeli su me imati u svojim redovima, tako da sam ja član i dalje Izvršnog odbora kluba, pa sam ja eto dva-tri puta tjedno u Maksimiru, dolazim u školu, komuniciram s trenerima, direktorom Vlakom, osjećam da sam rado viđen u klubu. Imam odličan odnos sa stožerom prve momčadi, trenerom B momčadi Igorom Jovičevićem", kaže nam 70-godišnji Šušak.

Cropix

Jedan je od rijetkih koji nikad nije gledao u nogomet kao u "biznis", iako zaradio je za pristojnu mirovinu...

"Lijepo sam živio i lijepo živim od zarade u nogometu. On je meni bio više od toga, sport u koji sam bio zaljubljen i nadam se da sam ostavio traga. Presretan sam kad vidim da značajan broj bivših nogometaša koje sam trenirao su danas treneri i jednostavno osjećam da takav nastavak nakon umirovljenja me čini vitalnim, mlađim", rekao je i zaključuje tu temu:

"Ako sam ja otišao iz nogometa, nogomet nije iz mene!".

Kao igrač nije imao značajniju karijeru, već se afirmirao kao trener, stekao cijenjeno ime na ovim prostorima. Od vinkovačkog Dinama do Osijeka, bilo je tu i iskušenja u Zagrebu, Izoli, Dragovoljcu, a pamti se i gruzijska avantura koja je trajala četiri godine.

Od njegovih vremena do danas dosta se toga promijenilo u modernom nogometu u pripremi nogometaša, sve je brži, atraktivniji...

"Možda sam ja jedan od prvih, mlađih, koji su sudjelovali u toj transformaciji. Bio sam uz pokojnog Tomislava Ivića, kao njegov pomoćnik, koji je tu dosta napredno radio po pitanju pripreme nogometaša. Nešto agresivnije, dublje, nego što se do tad radilo. Imao sam sreću da sam radio s njim kad je bio godinu dana u Dinamu, i poslije sam kao, kao samostalan trener, kasnije dosta forsirao fizičku pripremu. O mojim treninzima zato ima dosta anegdota, međutim danas je nogomet toliko postao brza igra, igra - flipera", reći će Ivo, koji je rođen u Lištici u susjednoj Bosni i Hercegovini.

"Nije dostatna samo tjelesna priprema, koja se danas podrazumijeva. Nogomet igraju izuzetni znalci. Nogometna tehnika mora biti uvježbana do savršenstva, također suradnja kad je u pitanju primopredaja, međutim i danas kao i uvijek su mogli funkcionirati igračko koji možda nisu fizički tjelesno niti motorički na najvišem nivou. Ali ti igrači moraju imati kompjutor u glavi, kao Luka Modrić koji je slabašan ili Ivan Rakitić. Ali tako je uvijek bilo. Robert Prosinečki takav je bio sportaš. Bio je slabiji u motorici, ali je uvijek bio tamo gdje mu suigrač mora dati loptu, pa ju je on dalje distribuirao.", kaže i nastavlja:

Cropix

"Da, nogomet se je strašno ubrzao. Danas su to atlete koje savršeno barataju loptom".

Na neki način je odgovorio na naše sljedeće pitanje, o usporedbi dvije za nas zlatne generacije, a koje su igrale u totalno drugačije nogometno doba...

"Dvije različite reprezentacije, dva različita stila u dva različita vremena. Različite mogućnosti su imali pojedinci iz onog vremena, kao posljedica ondašnjih treninga, ali da nekog iz tog vremena preselimo u ovo novo doba, da imaju današnje zahtjeve, i danas bi bili zvijezde i bili bi veliki. Isto kao što bi bili Bajdo Vukas, Joško Skoblar, bili bi top nogometaši, svjetski igrači."

Jeli bio iznenađen svim onim što se izdogađalo u 2018. godini, jeli očekivao da bi netko mogao "pokoriti" broncu i to - Zlatko Dalić?

"Izuzetno ga cijenim, znam njegov trenerski put. Bio sam jako zadovoljan kad je postavljen za izbornika, jer prvo što kažem o trenerima, osnovno je da bude normalan čovjek. Ako nisi normalan, ne možeš voditi grupu od dvadesetak momaka kojeg svakog na svoj način treba zadovoljiti. Kako je odmicalo prvenstvo moram priznati da sam vjerovao da možemo puno napraviti, ali iskreno, ne, nisam vjerovao da možemo osvojiti nešto tako veliko kao što je srebro.l Izuzetno sam sretan zbog toga, jer je umijeće osim vođenja treninga, i napraviti kvalitetnu komunikaciju među igračima da jedinu druge poštuju. I oni koji su u startnoj postavi i oni koji su na klupi", kaže i povlači paralelu:

"I zato se divim Nenadu Bjelici danas, jer je 25 momaka učinio zadovoljnim u svlačionici, raspoređujući njihovu aktivnost utakmicama kako on misli da je najbolje. A to mogu samo oni koji imaju izuzetnu socijalnu inteligenciju, a trenerska struka i posao se podrazumijevaju".

Šuška itekako pamte i vole u Gruziji, tamo gdje je u razdoblju od 2002. do 2006. godine vodio njihov Dinamo Tbilisi, kao i reprezentaciju. Što pamti iz tog vremena?

"Prije svega kad sam odlazio tamo znao sam rezultatski da je Dinamo Tbilisi bio pobjednik Kupa kupova Europe i imao sam tu informaciju, ali moram priznati da nisam znao, da se tako izrazim, "kuda idem". S njima sam upoznavanje imao na pripremama na Cipru i vidio sam da se radi o igračima koji su iznimno talentirani kad je lopta u pitanju, ali momčad bila je to momčad koja se da se tako izrazim - igrala nogometa. A pobjeda, ako dođe, dođe!", smije se i nastavlja:

"Kad sam došao i uspostavio komunikaciju, vidio sam da su jako talentirani, uostalom sovjetska reprezentacija je uvijek bila među pet reprezentacija, njihova škola je poznata. Izuzetna talentiranost, veliki broj legendi. Brzo sam se prilagodio i prihvatio njihov način života, a oni su morali prihvatiti moj način razmišljanja o nogometu."

A to je...

Cropix

"Lijepo se igrati nogometa, ali pobjeda je ono što sportaša do kraja čini zadovoljnim. Mislim da sam u tome uspio".

Otkrio je da se s "Gruzijom" čuje na tjednoj bazi i da će uskoro avionom opet tamo...

"Moj tehnički direktor u lipnju slavi 60. rođendan i moram otići na proslavu, čitava plejada ljudi oko njega bila bi nesretna da se ne pojavim", kaže i dodaje:

"Ma bilo mi je prelijepo tamo!".

Svašta je doživio, vidio u svojoj karijeri. Ipak jedan se detalj pomalo izdvaja, a koji otkriva nabrijanog, čak i pomalo agresivnog Ivo Šuška u mladosti. I pomalo neugodnog...

"Jedan detalj koji može puno pokazati o treneru. Kad sam vodio Zagreb u međurepubličkoj ligi, gdje sam ja kod dolaska rekao da se Zagreb nakon sedam godina mora vratiti u drugu Jugoslavensku ligu, i to je bilo teško, skupljali smo momčad, direktor je bio Dražan Jerković. I osvajali smo bodove, nismo se baš razigrali, ali bili smo na prvom mjestu. I dogodile su se dvije utakmice koje nismo dobili!", kaže i nastavlja:

"Pratio nas je novinar Hrvoje Pešut, novinar Sportskih Novosti, međutim nakon tog jednog poraza od novinara Borisa Ćosića izašao je članak koji me je ubio! Razmišljao sam o ostavci! Mislio sam da je to naručeno iz kluba! Razgovarao sam s pokojim Dražanom Jerkovićem, jeli to znači da moram ići, on me je uvjeravao, vikao "ne, ne, ne, ti ostaješ". Ja sam bio na Ćosića ljut, toliko sam bio ljut da sam razmišljao i o fizičkom napadu na njega!", iskren je Šušak.

I što se na kraju dogodilo?

"Dolazi sljedeća utakmica, mi dobijemo Ljubljanu 7-2! Bio je sporan Jurčević kojeg sam ja forsirao, a na kraju postigne šest golova! I ja ispred svlačionice idem gore, vidim "Ćosa" i kako je on pretpostavljao da ja mogu biti neugodan i agresivan, samo je sklonio glavu". Nisam ga napao, samo sam mu dobacio, "Bog, Ćos!. Ništa se sad ne događa. I mi za godinu dana igramo odlučujuću utakmicu u Bačkoj Palanci za povratak, Ćos ide s nama, mi odigramo 0-0, osvojimo bod. I na dvije stranice na Sportskim Novostima mi objavi u kvadratu ispriku Ivi Šušku!".

Priznaje da je tad bio nezreo po nekim pitanjima...

"Socijalna inteligencija također je bitna. On potpisuje svoj tekst, ja svoj rad na terenu, nije u reda se uplitati kako će tko pisati. Na početku svoje karijere trenerske sam to naučio i to me je pratilo do kraja.", smije se odlično raspoloženi Šušak.

Vratili smo se s kraja osamdesetih u 2019. godinu, postoje li neki klinci u hrvatskom nogometu koji ga posebno oduševljavaju?

"Neću izaći s imenima. Dinamo ima u školi od 15 do 19 godina sigurno 10-12 kapitalaca! Ono što bih savjetovao njihovim roditeljima i menadžerima, prepoznat će se mnogi, da puste trenere na miru. Nema bolje sredine u Europi, osim Ajaxa, koja daje priliku mladim igračima.", kaže i dodaje:

"Dinamo mora živjeti od nečega, a mora živjeti od ekstra talenata koji će dobivati priliku kroz prvu momčad da bi postigli izvrsnu cijenu. Ne volim o tome govoriti, ali to je stvarnost, jer Dinamo ne može bez ozbiljnog budžeta, a koji se onda troši i za tu školu."

I za kraj potegnuli smo temu stadiona. Puno je kamena temeljaca postavljano u Hrvatskoj, malo ih je realizirano, od velikih projekata - ništa. Vjeruje li on da će doživjeti ugodno nogometno zdanje, iako i u kineskoj "produkciji"?

"Mislim da hoće. Mislim da je Maksimir kultno mjesto. To je kultno mjesto zagrebačkog, ali i hrvatskog nogometa, mislim da neću nikog uvrijediti ako to kažem. I sve kombinacije, nemam ništa protiv da u Zagrebu bude pet stadiona, trebaju ići u smjeru da Dinamo igra na Maksimiru. Razgovarali smo na izvršnom odboru da postoji model po kojem bi se od Maksimira mogao napraviti ugodan stadion za 30.000 gledatelja. Vjerujem da su svi za tu opciju, uz navijače, pa i one površne ljubitelje nogometa, da tamo stadion ostane, a sad hoće li tamo igrati reprezentacija ili ne, o tom, potom.", kaže naš sugovornik i zaključuje:

"Ljudi neće doći gdje nemaju komfor. Ako se danas traži restoran s komforom, traži se i takav stadion!".

Cropix

nogomet

Gdje si legendo

Ivo Šušak

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter