Najjači Slavonac 'razbija'

Nedavno je bio bez trenera i kluba, a sad je na vrhu! 'Majka ne može gledati moje borbe, ali neću stati dok ne budem najbolji na svijetu!'


Dejan Šmehil
26.03.2019.13:50
Nedavno je bio bez trenera i kluba, a sad je na vrhu! 'Majka ne može gledati moje borbe, ali neću stati dok ne budem najbolji na svijetu!'
Pratljacic Luka

sažeto

Osječanin Luka Pratljačić ovih se dana vratio iz dalekog Vladikavkaza s europskom broncom oko vrata ostvarivši tako povijesni uspjeh


Dejan Šmehil
26.03.2019.13:50

Nije bilo lako ovih dana "užicati" koju minutu slobodnog vremena od Luke Pratljačića. Osječki boksač se vratio iz Vladikavkaza s broncom oko vrata i tražena je roba u gradu. Svi povlače za rukav, svi žele popričati s trećeplasiranim s Europskog prvenstva do 22 godine. Ali, došao je red naposljetku i na nas, javio se Luka odmah na prvu, a po glasu odmah čujete da zadovoljstvo pršti iz njega.

"Bilo je izuzetno naporno, vrlo jak turnir – 38 zemalja, više od 400 boksača... Moja kategorija bila je iznimno jaka, ali uspio sam ući među tri najbolja. Jako sam zadovoljan s obzirom na okolnosti", počinje priču Luka.

Okolnosti? Pa što je bilo, pitamo mladog sportaša.

Facebook

"Bio sam dva mjeseca bez kluba, bez trenera, praktički bez pravog treninga. Počeo sam se pripremati tek od Nove godine, odradio dva mjeseca treninga s novim trenerima Matejom Matkovićem i Brankom Klasićem koji su mi odmah rekli da ne očekujem čuda na EP-u jer neću biti sto posto spreman."
A kad ono – medalja. Prva osječka u povijesti s nekog od europskih boksačkih prvenstava. Što bi bilo tek da su uvjeti bili idealni...

"Iza te medalje stoji dugogodišnji rad, 10 godina napornog treniranja s trenerom Vladimirom Arlovićem. On se zbog obiteljskih razloga morao vratiti u Zagreb i zato je došlo do prekida naše suradnje", otkriva Luka.

Sad kad se vratio doma u Osijek, pitamo ga za planove u bližoj i daljoj budućnosti. Olimpijske igre možda?

Facebook

"Olimpijske igre svakako su cilj, jedan od velikih ciljeva. Ali ja samo želim nastaviti raditi kao dosad, motivacija je sve veća. Samo želim ići prema cilju koji sam si zacrtao, a to je biti najbolji amaterski boksač na svijetu! Nadam se da ću to i ostvariti. Ne želim previše pričati, nego raditi", pršti od samopouzdanja Osječanin.

Kad smo nedavno radili priču s UFC borcem Sašom Milinkovićem, rekao je da je život borca monoton i dosadan. Zanimljivo, Luka jednako tako opisuje svoje dane.

"Jako malo slobodnog vremena imam. Jutarnji trening je u devet, nekad ga odradim na fakultetu, nekad u klubu, a nekad na atletskoj stazi. Nakon toga slijedi jelo, pa fakultet, razne obveze i onda navečer imam još jedan trening pa spavanje. Dosadno je i monotono to. Specifično za život borca. Ali ako se želi biti vrhunski, mora se tako živjeti. Nikakvi propusti se ne toleriraju, vojnički je to režim."

Bozidar Vukicevic/ CROPIX

Stigne li se onda baviti nečime pored boksa? Jer osim što boksa, ujedno i studira.

"Ja sam student kineziologije, a slobodno vrijeme svodi se na psa i prijatelje", ističe Luka.

A što ga je uopće privuklo da postane boksač? Tko je glavni "krivac"?

Facebook

"Moj srednji brat, on je bio u tome, trenirao boks. Ja sam počeo kao nogometni vratar, otišao jednog danas s bratom u klub Mladost i svidjelo mi se."

I tako je počela jedna lijepa sportska priča. A kad je već spomenuo spartanski režim života, zanimalo nas je žali li što je krenuo tim putem?

"Ne mogu reći da sam baš požalio, ali je bilo teških trenutaka, preispitivanja samog sebe. Da, bilo teških situacija, uspona i padova... Ali ne žalim!"

Na drugoj je godini Kineziologije u Osijeku. Dosta uspješno usklađuje školu i boks.

"Imam sportski ugovor s fakultetom, redovan sam student, a profesori imaju sluha za moje obveze, imam pravo izostajati. Hvala im za to! Iako trenutačno ne razmišljam o tome što ću kad završim s boksanjem, idem na fakultet da imam nešto kad okončam karijeru. Nadam se da ću ostati u sportu, ali malo je to daleka budućnost. Ne razmišljam o tome."

Dotaknuli smo se i priče o uzorima.

Facebook

"Cro Cop je simbol borilačkih sportova, uzor je svima. Ali baš u boksačkom svijetu to su Roy Jones junior i sadašnji prvak Oleksandr Usyk", otkriva nam Luka koji, iako to za amaterski boks nije karakteristično, često suparnike ruši nokautom.

A kakva je konkurencija na hrvatskoj, europskoj i svjetskoj razini u toj superteškoj kategoriji u kojoj se Luka bori? Gdje je on trenutačno u tim okvirima?

"Nezahvalno je to govoriti, pokazat će natjecanja. U Hrvatskoj je dobra konkurencija, ima mladih boksača u usponu, doprvak Europe Marko Milun, Josip Biletić... Guramo jedni druge."

Može li se od boksa uopće živjeti u Hrvatskoj? I kakvi su uvjeti u kojima Luka trenira?

Bozidar Vukicevic/ CROPIX

"U vrhu se može živjeti, ali teško je o tome pričati ,svatko od nas ima drugačije viđenje toga "život od boksa". Što se mojih uvjeta treniranja i logistike tiče, sve je super!"

A za kraj nas je zanimalo kako majka podnosi borbe?

"Majka teško podnosi kad se borim. Jako rijetko može pogledati meč, u biti ih ni ne gleda. Naravno, bude ona sretna zbog pobjede i zato jer radim ono što volim. Potpora mi je, ali borbe ne gleda", završio je Luka kojega su po dolasku iz Rusije dočekali obitelj i prijatelji uz tamburaše.

Pa neka je samo što više takvih dočeka!

100posto sport izdvojeno

boks

Luka Pratljačić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter