Robert Jarni

'Ova reprezentacija je slična onoj našoj iz '98., a Hrvatska nema više problema s lijevim bekom'


Slaven Knežević
24.06.2018.08:00
'Ova reprezentacija je slična onoj našoj iz '98., a Hrvatska nema više problema s lijevim bekom'
Jure Miskovic / CROPIX

sažeto

Robert Jarni gostovao je u našoj rubrici 'Gdje si legendo', a tema je, naravno, bio nogomet s posebnim naglaskom na reprezentaciju


Slaven Knežević
24.06.2018.08:00

Robert Jarni je legenda koju stvarno ne treba posebno predstavljati. S Vatrenima je osvojio broncu 1998. godine i do dan danas ostao sinonim za lijevog beka i model koji od tada tražimo na toj poziciji. Karijeru je počeo u Hajduku u kojem je postao legenda nakon pet sezona provedenih u Splitu. Igrao je i za Bari, Torino, Real Betis, Las Palmas i Panathinaikos, a u životopisu ima i velikane Juventus i Real Madrid. S velikim Jarnijem pričali smo o čemu drugome nego o nogometu i reprezentaciji.

arhiva Cropix

Rođeni ste u Čakovcu, a karijeru započeli u Hajduku. Nekako je logičnije da ste zaigrali za Dinamo. Kako je došlo da Vašeg odlaska u Hajduk?

"Čak sam kao klinac i igrao neka dva turnira za Dinamo, no imali smo završnicu Kupa na koju sam se plasirao sa svojim tadašnjim klubom MTČ-om. To se održavalo u Splitu i tu me prvi puta vidio Krešić i pitao me jesam li već u Dinamu. Rekao sam mu da nisam i da nitko sa mnom nije razgovarao pa me pitao bih li došao u Hajduk. Rekao sam mu da naravno na bih. Nakon mjesec dana poslali su po mene čovjeka, došao je pokojni Miljenko Šegvić i sve smo se dogovorili. Ostao sam prvi dio drugog srednje u Čakovcu, a onda sam 13. veljače 1985. godine došao u Split", prisjetio se Jarni pa dodao:

"Kada sam došao u Split, na sreću sam poznavao tri, četiri igrača, a s dvojicom sam završio i u istom razredu u školi. U jednu ruku mi nije bilo lako zato što sam bio sam u Splitu, ali s druge strane barem sam imao njih. Nakon četiri, pet mjeseci sam sreo suprugu i onda smo bili zajedno cijelo vrijeme. To mi je dosta olakšalo. U Hajduku sam proveo pet godina. Bilo mi je stvarno predivno i naučio sam jako puno toga. Imao sam prvo fantastičnog trenera u juniorima koji me naučio svemu, to je bio Sergije Krešić, a nakon toga sam imao našega Špacu tako da sam imao fantastične učitelje. Za karijeru ti se treba poklopiti jako puno stvari, a jedna od njih je taj trener koji ti nije samo trener nego i otac."

Vaš Hajduk uvijek se borio za sami vrh hrvatskog nogometa, no u zadnje vrijeme izgleda da je i borba za treće mjesto uspjeh.

"Što da Vam kažem? Situacija je takva kakva je. Došlo je takvo vrijeme da momci već sa 17-18 godina odlaze van. U onom sustavu je bilo pravilo da do 28 godine nisi smio izaći iz države i svi talenti su do tada ostajali ovdje. To je i meni bila velika škola jer sam pet godina proveo u toj ligi i kada smo igrali protiv drugih klubova, praktički u svakom klubu je bilo tri, četiri igrača od kojih ste mogli nešto naučiti. Danas igrači prerano odlaze van. Mislim da prije 23-24 godine, dok se ne formiraju kao pravi igrači, ne bi trebali odlaziti van. Nažalost, osuđeni smo na prodaju mladih talenata kako bi nam klubovi opstajali i tu treba naći neku sredinu, a to je jako teško."

Igrali ste i u najvećim svjetskim klubovima. U karijeri ste bili član Juventusa i Real Madrida. Kakva iskustva imate od tamo i koliko se teško nametnuti u tako velikom klubu?

"Gdje god odete van, u koji god klub i zemlju otišli, oni svi očekuju da budeš dvostruko bolji od njihovog najboljeg igrača da bi te priznali. To je surovi profesionalizam i moraš se iskazati. Tu opstaju samo oni koji imaju kvalitetu i koji su psihološki spremni podnijeti sav pritisak koji taj posao nosi sa sobom. Imao sam sreću pa mi je Krešić usadio tu profesionalnost i taj odnos prema radu i odnos prema samim utakmicama i tu nisam imao problema. Naši današnji mladi igrači imaju taj problem autoriteta i profesionalnosti. Umjesto da sami sebi daju neki zadatak i da se sami poboljšaju, vidim da jednostavno samo dolaze na trening i odrade ga, a nakon toga ni ne razmišljaju o nogometu već o nekim sekundarnim stvarima. Mislim da je to jedan od problema", kaže Jarni pa dodaje:

"Mi smo živjeli taj nogomet 24 sata. Sjećam se još kada sam bio u Čakovcu, kada sam došao s treninga, išao bih na ulicu igrati nogomet. Nama je to bilo normalno. Međutim, danas je takva situacija kakva je, negdje ni nemaju prilike gdje odigrati, ali bez obzira na sve mislim da bi se mladi trebali više angažirati."

S Vatrenima ste osvojili svjetsku broncu 1998. godine što nam je i dan danas najveći uspjeh. Ide li Vam već na živce što nitko nije uspio barem ponoviti taj uspjeh, a prošlo je već 20 godina?

"Sve je to lijepo, divno i krasno, ali dogodilo se prije 20 godina. Ostala je jako velika i lijepa uspomena svima nama koji smo sve to doživjeli i bili tamo. Nismo mogli doživjeti onu atmosferu koja je bila tu u Hrvatskoj, ali kasnije smo gledali snimke i vidjeli kako su se ljudi veselili. Iskreno, ova utakmica s Argentinom prije nekoliko dana je bila nešto predivno i ako ova generacija ne napravi nešto više od nas, neka barem ponove to treće mjesto."

Prije 20 godina zapravo ste postali i sinonim za poziciju lijevog beka. Od Vas na toj poziciji nismo imali sreće. Koji je problem s tom pozicijom? Zašto nema lijevih bekova?

"Mislim da to nije samo u našoj reprezentaciji. Jako puno klubova diljem Europe ima problema s lijevim bekovima. To je tako. Mislim da sada imamo pokrivenu tu poziciju. Strinić je tu, a imamo i dva mlađa, Barišića i Sosu koji je sada iz Dinama otišao u Njemačku. Mislim da bekova više neće faliti", kaže Jarni pa nastavlja:

"Ne znam gdje je problem, no danas se više ne možeš osloniti samo na igrače koji igraju naprijed. Danas se višak igrača stvara iz zadnje linije, a to se radi ponajprije preko ta dva bočna igrača koji moraju biti tehnički dobro potkovani i moć ponavljanja im mora biti izrazito velika. Još jednom ponavljam, imao sam vrhunske trenere koji su sa mnom puno radili i razgovarali. Ostajali smo i nakon treninga pa bi radio taj centaršut kako bi mi što bolje izgradili tu lijevu nogu. Bio sam spreman i otvoren za učenje, a to se definitivno isplatilo."

arhiva Cropix

Dok smo još na reprezentaciji, igrali ste zapravo za dvije reprezentacije, odnosno za Hrvatsku u dva različita sporta. Nakon uspjeha s Vatrenima upisali ste i nekoliko nastupa za hrvatsku malonogometnu reprezentaciju.

"2002. godine, nakon Japana i Koreje, završio sam s velikim nogometom, a kako sam bio 'narkoman' što se tiče treninga, nastavio sam sam trenirati. Prijatelji su me pozvali da treniram s njima mali nogomet. Iskreno, kada sam bio u Španjolskoj i kada su prikazivali te njihove utakmice malog nogometa, meni je to izgledalo dosta dosadno. Međutim, kada sam počeo s prijateljima trenirati otkrio sam čari tog sporta. Moram reći da je taj futsal puno teže igrati nego veliki nogomet. Puls ti je non stop na 180 i moraš imati odličnu tehniku, a treba se i duplo više razmišljati nego u velikom nogometu. Jednostavno sam to zavolio. Igrao sam pet godina u Splitu i bilo mi je jako lijepo i interesantno. Čak smo tri puta igrali i Ligu prvaka, a kad se susretneš s najboljima tek onda vidiš gdje si. Kao i u velikom nogometu, kada se susretneš s pravim ekipama onda shvatiš koliko možeš."

Kakva nam je ova reprezentacija koja je u Rusiji? Rekli ste da biste voljeli da ponove uspjeh Vaše generacije, no jesu li spremni za to?

"Ne bih volio da ponove... Volio bih da odu korak dalje nego što smo mi otišli. Mislim da je ova reprezentacija nešto slično kao što smo bili mi. Svi su negdje između 29 i 33 godina, a to su najbolje i najzrelije godine, u naponu si snage. Takvih je 7-8 igrača, a mislim da su i oni svjesni da je to nekima od njih posljednje Svjetsko prvenstvo pa izgaraju od želje i volje da pokažu ono što mogu i pruže najbolje od sebe."

Duje Klaric / CROPIX

Kako Vam je to izgledalo protiv Argentine? Messi nam nije mogao baš ništa.

"Nakon prve utakmice neki su imali i neke primjedbe na našu igru, ali mi smo prvu utakmicu odigrali upravo onako kako treba odigrati. Odigrali smo za bodove. U drugoj utakmici prvo poluvrijeme smo imali nekih problema što se tiče izlaska nakon otete lopte, ali drugo poluvrijeme je bilo savršeno. Messija smo jednostavno opkolili i tu on nije mogao doći do lopte i do izražaja nikako. Brozović je odradio jedan fantastičan posao, ali ne bih sada tu samo njega izdvajao. Mislim da je baš cijela ekipa odigrala fantastično. U drugom poluvremenu smo savršeno izlazili iz presinga i ono što je najbitnije, ostavimo umjetnički dojam, ostavimo sve, na kraju kad se podvuče crta zbrajaju se samo bodovi, a tu smo odlični", kaže Jarni pa nastavlja:

"Ako ćemo gledati ljepotu onda ćemo ići na umjetničko klizanje pa će nas ocjenjivati po tom kriteriju. Budimo iskreni, nakon četiri, pet godina, nitko se neće sjećati igre, samo rezultata. Sjetimo se Grčke, pa recimo Portugala koji nije trebao proći protiv nas pa su na kraju osvojili Europsko prvenstvo. Ova ekipa koju imamo je baš prava ekipa. To je ekipa koja igra za golove i bodove. Pustimo umjetnički dojam, ako još imamo i umjetnički dojam to je onda fantazija, a to su do sad radili samo Barcelona i Real Madrid. Ovo je turnirski sistem i treba gledati samo bodove. Na kraju kad se podvuče crta da imamo bodove na kontu."

Reprezentacija nam je, dakle, spremna za velike stvari, a kakva nam je liga?

"Teško ju je uspoređivati s ligama petice. Najveći nam je problem ritam utakmica koji imamo. Ritam nam je dosta spor i onda kad naše ekipe dođu na neku ekipu iz srednjeg europskog ranga, nakon 60. ili 70. minute mi više ne možemo pratiti taj ritam. Kako ćemo dalje, vidjet ćemo. Imamo jako puno mladih talenata, ali moramo im pružiti sve, a i oni sami moraju pridonijeti tome da uđu u taj nogomet, da vole nogomet i da ga žive 24 sata. Ako ćemo mi govoriti jedno, a oni razmišljati o drugome onda ništa od toga."

arhiva Cropix

Za kraj, gdje ste danas?

"Izbornik sam U-19 reprezentacije. Imamo sad neke akcije. 7. srpnja se putuje za Japan, onda imamo turnir Ramljak i igramo prijateljske utakmice protiv Italije, u 9. imamo turnir Francuska, Slovenija, Amerika i mi ovdje u Hrvatskoj, u 10. ćemo imati neke dvije utakmice isto i onda su nam u 11. mjesecu kvalifikacije. U tu generaciju ulaze 2000. i 2001. godište, a ova 2000. je stvarno darovita generacija i imamo talente. Vidjet ćemo kako će se sve to odvijati. To su momci koji već igraju za B ekipe što je jako dobro za njih jer je tu nogomet brži i čvršći pa kad uđu u A ekipe neće imati nikakvih problema s prilagodbom na seniorski nogomet. Ipak, treba biti jako pažljiv s njima. To su lude godine, još ih puca pubertet i tu su velike oscilacije. Treba jako puno s njima razgovarati, kad netko padne, ne treba ga kuditi nego mu pomoći. Navikli smo već na te njihove oscilacije, a na kraju onaj koji je najuporniji, taj će se isprofilirati i može postići veliki rezultat."

Kako ste se Vi snašli u tom trenerskom poslu? Nakon velike igračke karijere sigurno nije lako prihvatiti se trenerskog posla koji je ipak potpuno drugi svijet.

"Dosta je to teško. Vjerujte mi, najljepše i najbolje je biti igrač. Dođeš na trening, odradiš svoje i nemaš nikakvih problema. Ne moraš razmišljati o 25 glava koje su tamo. Svak ima neki svoj karakter, svak bi nešto posebno htio, to sve skupa treba ujediniti i sastaviti kako bi to sve izgledalo onako kako smo mi izgledali protiv Argentine", zaključio je Jarni.

nogomet

hrvatska nogometna reprezentacija

Gdje si legendo

Robert Jarni

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter