Dario Damjanović

Pamti incident s Nikom Kranjčarem u Hajduku koji nikad neće zaboraviti: 'Atmosfera pod Ćirom bila je nešto što se i danas prepričava, a Prosinečki je pod većim pritiskom!'


Vjekoslav Paun
19.05.2019.08:00
Pamti incident s Nikom Kranjčarem u Hajduku koji nikad neće zaboraviti: 'Atmosfera pod Ćirom bila je nešto što se i danas prepričava, a Prosinečki je pod većim pritiskom!'
Cropix

sažeto

U našoj nedjeljnoj rubrici 'Gdje si legendo' gost nam je Dario Damjanović, hrvatski nogometaš iz BIH, a koji je četiri godine igrao za Hajduk...


Vjekoslav Paun
19.05.2019.08:00

Dok je igrao za svoju Modriču, nedaleko od hrvatske granice, pratio ga je navodno i zagrebački Dinamo, ali nikakva konkretna ponuda nije stigla i Dario je ostao u susjednoj ligi. Ali samo godinu dana kasnije "zagrijao" se Hajduk i na poziv Igora Štimca stigao je u klub...

Damjan, koji zna samo "tuči i udarati". Jedan od njegovih legendarnih nadimaka. Dario Damjanović jedan je od rijetkih hrvatskih nogometaša koji je bio i ostao vjeran svojoj Bosni i Hercegovini, uostalom tamo taj 37-godišnjak i danas živi.

Promijenio je više od deset kluba, najznačajnije minute odigrao je u dresu Hajduka, Luča, Kaiserslauterna, iskustvo je to koje ne zaboravlja. Naravno tu je i 17 odigranih utakmica u dresu "zmajeva"...

Gdje je danas i što radi?

"Karijera se privodi kraju, odnosno ona se prava odavno privela kraju! Tu sam u svom Modriču, na granici s Hrvatskom, ostajem u svom nogometu. Imam ovdje svoju akademiju, školu nogometa i malo pomalo funkcioniram u životu iza nogometne profesionalne igračke karijere. Još sam uvijek malo i igrački aktivan, ali ništa posebno, to je više zbog gušta", kaže nam 37-godišnjak.

Cropix

U Hrvatskoj se najviše pamti kroz svoje igre u dresu Hajduka, u razdoblju od 2004. pa sve do 2008. godine. Kako mu se danas čini njegov bivši klub?

"Stvarno, jako dugo je prošlo od kad je Hajduk zadnji put bio prvak, 2005. godina ako se ne varam. Volim otići do Splita, obići stare prijatelje, a kojih ima sve manje i manje tamo. Malo porazgovaramo o tim nekim starim vremenima. Koliko je mogu biti objektivan kad je u pitanju Hajduk, nisam baš siguran, zbog moje naklonosti prema bijeloj boji, ali reći ću da je Dinamo sigurno napravio jednu prevagu poslije 2007. godine. Tad su Zagrepčani počeli dominirati, uzeli su maha i to se više nije moglo zaustaviti", kaže nam popularni bivši defenzivni vezni.

"Hajduk, ja ga volim svim srcem, ali ekipa kao ekipa meni djeluje OK, ali mislim da se neke druge stvari možda nisu poklopile. Nije da u nogometu moraš znati samo igrati, moraju se i neke druge stvari poklopiti, koje mogu utjecati na svlačionicu, a znamo kakva je Split sredina. Dosta toga dopire u svlačionicu. Pa dok sam ja bio sjećam se da se pokušavalo kojekakve "marifetluke raditi", da se pokvari nešto lijepo. Koliko je to utjecalo sve iz vana, to samo dragi bog zna. To je ono što ja znam iz kuloara, što se kaže. Meni Hajduk djeluje OK, nije to na tom nekom nivou da mogu Dinamu pokvariti ambicije, možda čak niti Rijeci...".

Iz tih vremena kad je on igrao, kod nekih je trenera bolje prolazio, kod nekih ne toliko sjajno. Doveo ga je Igor Štimac, a koji ga je navodno ubrzo stavio na "transfer listu", ali Zoran Vulić bio je jedan od onih koji ga je forsirao...

"Kad sam ja dolazio u Hajduk, dolazio sam na telefonski poziv Igora Štimca. Dok nije došao Zoran Vulić, uvijek sam bio u nekom drugom, odnosno trećem planu, ali kod svih sam opet igrao. To je možda meni bila jedna prekretnica u mom životu, jer da sam došao negdje gdje bih imao stalno mjesto, možda nikad ne bih napredovao kao nogometaš. U mom životu je mene uvijek gurao taj neki inat, kad bih ja sam sebi rekao da sam zaslužio da igram... Igora pamtim po lijepim vremenima, on me je na kraju i doveo. Da ne pričam o Ivanu Kataliniću koji mi je isto pružao šanse, jer došao sam mlad bez međunarodnog iskustva, iz jedne male sredine. Unatoč svemu i svim šokovima, ostao sam na kraju četiri, pet godina, odigrao nekih 110, 112 nastupa...", kaže Dario i nastavlja:

Cropix

"Definitivno da je kod Vulića bilo najbolje! Meni je trebalo da netko i vjeruje u mene. Opet, Hajduk je bila takva sredina gdje se u stranca gledalo, znate, on je došao iz Bosne, možda bolje da igra neko dijete iz Splita. A to je normalno, ja to razumijem, bolje dijete iz Splita nego iz Modriča. Bilo je tu svega i svašta, ali kad podvučem crtu mogu reći da sam ponosno odradio svaki svoj minut u Hajduku. I to u svom životu nikad neću zaboraviti!".

Pamti li nekakve zgode iz HNL-a, nekakav doživljaj koji možda neće zaboraviti, situaciju, možda i incident?

"Evo reći ću par anegdota... Nikad neću zaboraviti kad smo išli u Zagreb na utakmicu. I baš meni od svih je nestala torba na aerodromu! S mojom opremom i sve! Poludio sam. To nikad neću zaboraviti. Sjećam se, utakmica je završila 0-0. Znaju da sam bio malo grublji igrač... i da se mene možda trebalo ukloniti. Ne znam je li to bilo slučajno.", smije se.

Pamti i incident s Nikom Kranjčarem...

"Vodio sam duel s njim tad kad je došao u Hajduk. A ono, Damjan, koji zna samo tuči i udarati... i on meni, dodaj loptu, na kraju mi završimo jedan na jedan, da bi on mene opalio koljenom u leđa. Završio sam trening kako sam završio, dan-dva bio sam jako ljut na njega. Kad je ostvario transfer u Englesku, pozvao me je, nas sve na večeru. Što mi je bilo jako drago, jer kao nismo bili baš nešto dobri. Evo što je život, ja sam možda pogrešno procijenio njegov karakter i siguran sam da je bio i ostao jako dobar čovjek. I naravno, bio je i jako dobar igrač".

Nakon HNL-a, karijeru je nastavio je u ruskoj ligi, njemačkoj (drugoj) Bundesligi. Sigurno mu je bio šok igrati za Luč iz Vladivostoka na Dalekom istoku, a koji se nalazi uz japansku obalu?

"Rusija je ostavila veliki trag kod mene zbog te velike vremenske razlike. I kad smo ispali iz lige, mi kao stranci smo snosili i najveću odgovornost. Za doslovno sve. Stranci su za sve bili krivi. Puno se plaćalo, pa je očito i veliki bio pritisak, pa je onda to i bio logičan slijed.", rekao je Damjan i nastavlja o iskustvima u Njemačkoj:

Cropix

"Kaiserslautern je bio pun pogodak. Jer sam tu proveo dvije i pol godine, a zadnju godinu možda bi bolje bilo da sam prespavao... I to je valjda bila jedna životna škola. Glava bosanska nije se mogla nikako prebaciti tamo. Eto, pričajući i s Edinom Džekom, s kim sam i danas dobar, kad on kaže, koji je prošao Englesku i Italiju, da je nešto najbolje što igrač može da doživi je zapravo njemačka liga. Igrači ne moraju kucati na vrata u Njemačkoj nigdje, to nisam nikad prije niti kasnije nigdje doživio. Ukratko, meni su tamo sva vrata bila otvorena".

Jeli tamo možda bio najviše spokojan, a kad su financije u pitanju? Znamo da su u HNL-u bili problemi, pa i s Hajdukom vezano za isplate plaća?

"Evo anegdota... s obzirom da sam došao iz Modriče gdje sam svakog trećeg mjeseca dobivao neka primanja, u Hajduku je to također znalo biti jedno vrijeme neredovito, u Rusiji iskreno nisam to doživljavao i imao problema, jer tamo su bili nešto veći novci, pa kad dobiješ tu jednu plaću, mogao si pristojno živjeti pa i ako druga kasni. I dakle, kad sam došao u Njemačku, ostala je ta trauma da li će biti plaća ili neće, pa sam čak razmišljao da odem prvog u mjesecu, kad prođe ponoć, da vidim na bankomatu dali je leglo što", smije se Dario.

"Ali strah je bio bespotreban, ma Njemačka je obećana zemlja za sve. Za sve mlade igrače, tko god može, tko je dovoljno talentiran, nema boljeg tržišta."

Kako mu danas izgleda reprezentacija Bosne i Hercegovine? Za popularne "zmajeve" odradio je 17 utakmica, zabio dva gola...

"Uhvatio sam te neke tri generacije kad sam ja igrao, sa Sergejom Barbarezom, Salihamidžićem dok svog perioda u reprezentaciji. I mogu reći da atmosfera koja se dogodila tu između, pa baš kad su Salihamidžić i Barbarez se opraštali od nogometa, ta atmosfera dok je bio Ćiro, Fuad Muzurović, Baka Slišković, tad je atmosfera stvarno bila izvanredna. Sad nije to na nekom sličnom nivou, ali danas su igrači daleko kvalitetniji nego što smo mi bili tada. Ali ta atmosfera koja je bila kod Ćire kad sam bio u standardnih 11 je bila stvarno odlična.".

Cropix

Znači li to da Robert Prosinečki nije baš nadmašio svog učitelja?

"Ma ja znam da Robi to sve drži pod kontrolom, znam da su to momci, zvijezde, a koje su već pomalo u godinama, Džeko, koji sigurno pomaže Robiju... ali ja jako volim taj stil koji on nameće i to mi se jako sviđa kod ove reprezentacije."

Mogu li osigurati neko veliko natjecanje?

"Vjerujem da mogu. Možda će trebati nešto više vremena, ali on je dosta stvari tu posložio. No tako je to u nogometu, na početku razgovora rekao sam da neke druge stvari mogu odlučiti, presuditi, a da ti nisi moćan da na to utječeš, tako da, treba vidjeti kako će sve ovo završiti", zaključio je Dario.

nogomet

Hajduk

Gdje si legendo

BiH

Dario Damjanović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter